Do zatvaranja američkog veleposlanstva u Libiji je vjerojatno došlo prekasno, budući da je ta zemlja potonula u kaos, bezvlašće i krvoproliće. Od invazije NATO saveza na Libiju, kojoj je uslijedila "smjena režima", kotač povijesti se okrenuo za puni krug. Europski i američki dužnosnici koji su organizirali ubojstvo libijskog vođe Muammara Gaddafija, i promatrali su to s veseljem, sada i sami napuštaju Libiju i to bezglavo bježeći u panici. Prestravljeni oružanim sukobima između raznih milicija, zbog mogućnosti da bi i sami mogli postati žrtve vlastitog projekta "demokratizacije Libije", napuštaju tu zemlju jer NATO savez u Libiji više ništa ne može učiniti. U svakom slučaju, NATO ima pune ruke posla, budući da je zauzet mobilizacijom u Crnom moru i baltičkim državama.Usred lavine medijskog izvještavanja o evakuaciji Amerikanaca iz Tripolija prije dva dana, ono što svi zaboravljaju je prilog kojeg je objavio ABC News , gdje se pojašnjava na koji način se zapravo dogodila evakuacija. Naravno, to se nije učinilo helikopterima s krova američkog veleposlanstva u Tripoliju, ali se ipak radilo o priličnoj drami u kojoj su sudjelovali borbeni zrakoplovi F-16 borbenih zrakoplova, bespilotne letjelice, mornaričke topovnjače i snage za "brzo djelovanje u razmještaju". Ovaj ljepši način da se opiše paničan bijeg uz pomoć specijalno obučenih postrojbi baš u tu svrhu Washingtonu neće biti od koristi, jer ABC News nije prenio nimalo lijepu sliku supersile u povlačenju. Ovaj spektakl će sigurno politički naštetiti američkom predsjedniku Baracku Obami, a trebao bi biti putokaz ostalim svjetskim političarima, posebice kada je riječ o međunarodnoj sigurnosti.
ABC News - Prilog o paničnom bijegu američkih diplomata iz Tripolija, glavnog grada Libije koji je poprište sukoba raznih zaraćenih strana:
Rijetko je tko primijetio da ni Obama, ni njegov zamjenik Joe Biden, niti državni tajnik John Kerry nisu htjeli davati nikakve izjave o vrlo gorućem pitanju. To je možda i razumna odluka Bijele kuće, koja je pažljivo pristupila problemu.
John Kerry je u stvari smušeno izjavio "kako to neće biti stalno povlačenje iz Libije". Naravno da se Amerika neće trajno povući iz Libije ili gdje god na svijetu postoje velike rezerve nafte i Washington naprosto mora biti tamo. Međutim, ono što upada u oči je to što Kerry tvrdi da Amerikanci nisu bili meta zaraćenih libijskih milicija. Sada je svima jasno da je to laž, a mnogi još uvijek pamte skandal oko ubojstva veleposlanika Christophera Stevensa u 2012. u Benghaziju, kada su sjedište CIA-e u tom gradu napali ubojice s jasnom namjerom da ga likvidiraju.
Obamina administracija je tada tvrdila kako je riječ o "fanaticima koje je povrijedio filmski uradak o poslaniku Muhamedu", da bi se kasnije ispostavilo da nije bilo tako i priča iz Benghazija još uvijek progoni Hillary Clinton i uvjetuje njenu političku budućnost. Dakle, Libija bi mogla biti presudan čimbenik na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine.
Nakon ovog paničnog bijega se nameće pitanje kako to da nakon katastrofalnog iskustva u Iraku, Libiji i Afganistanu u Washingtonu još uvijek ne žele preispitati politiku koja u široj bliskoistočnoj regiji na dnevnom redu još uvijek računa na uspješno "svrgavanje diktatorskih režima". SAD bi se doista trebale zaustaviti i preispitati što čine po svijetu.
Sirija je uništena i to bi uskoro mogla biti i Ukrajina. U oba slučaja je vidljiv američki otisak. Washington pozorno prati unutarnju dinamiku na temelju geopolitičkih izračunu i hladna srca iz sebičnog interesa, iako je to kamuflirano uvijek u nešto drugo, provodi krvave prevrate.
Libija je osobito važna, jer su radikalni islamisti tamo okusili pobjedu i potencijalno su dio globalnog projekta "islamskog kalifata". Zapad ne želi prolijevati svoju krv u Libiji, stoga se može dogoditi da islamistički militanti zagospodare Libijom, možda i šire. Jednako tako Zapad ne čini baš ništa da se uništi "kalifat" na teritoriju Iraka i Sirije, štoviše, irački poduzetnici od njih kupuju naftupo smiješnoj cijeni, koja potom završava u Turskoj i dalje u svijetu.
Možemo li "borbom protiv terorizma" nazvati neupitnu činjenicu da je zapadna politika uvijek stvarala plodno tlo za bujanje islamističkog fundamentalizma, koji je izrodio brojne militantne i terorističke skupine? Gdje god je Washington u muslimanskom svijetu uspostavio svoju hegemoniju, pratile su ga islamističke militantne skupine. Reći da je to "slučajno", ili da su nastajale "zbog otpora američkoj prisutnosti" bi bilo krajnje neozbiljno.
Sada su se oni koje je NATO u Libiju doveo da unište Gaddafijev režim okrenuli protiv svojih bivših nalogodavaca. Isto se dogodilo u Afganistanu i Iraku.
Drugo pitanje odnosi se na ulogu NATO saveza kao globalne organizacije koja svijetu "jamči" sigurnosti, s čim se Washington posebno ponosi. Zapadni savez je uživao u trijumfu "pobjede" u Libiji u 2011. i očekivalo se da je NATO pronašao "novi model ratovanja". Budući da se NATO priprema za summit u rujnu u Walesu, Libija sada predstavlja "poticaj" da zapadni državnici promisle o budućnosti Saveza. Sada kada je američka diplomatska misija pobjegla iz Libije, dobili smo sliku NATO saveza kao supersile u rasulu, koja se povlači u strahu. Nekoliko tisuća kilometara dalje talibani neće morati puno razmišljati što će učiniti ako američke vojne baze ostanu u njihovoj zemlji, vodeći se iskustvom "libijske braće".
Ovo što je prikazao ABC je nedostojan spektakl iz libijske pustinje iz koje su Obamu na povlačenje natjerali militanti koji se međusobno bore za podjelu teritorija. Jednako tako nije uvjerljiv ni američki stožer u Aziji i njegova strategija se sa sumnjom gleda u zemljama azijsko-pacifičke regije.
Zašto bi, na primjer, indijski premijer Narendra Modi ozbiljno shvatio poziv koji je njegovoj vladi prošlog tjedna uputio pomoćnik američkog državnog tajnika Nisha Desai Biswal, koji je pozvao Indiju da igra "ključnu ulogu" u novoj strategiji Obamine administracije u Aziji ili čak ozbiljno shvatio retoričke pohvale Washingtona "kako se strateški treba kladiti na ulogu Azije u 21. stoljeću"?
M.K.Bhadrakumar, politički analitičar i bivši indijski diplomat, piše kako je iz indijske perspektive "povlačenje Obamine administracije iz Libije došlo samo nekoliko dana uoči američko-indijskog strateškog dijaloga u New Delhiju, a Indija sebi ne može dozvoliti da pristajući na savez s Amerikom izgubi stratešku neovisnost i kapacitet da u suvremenom svijetu vodi neovisnu politiku koja će se temeljiti na nacionalnim interesima".
Čega su se to tako uplašili Amerikanci da su bezglavo pobjegli iz Tripolija, što je, kao što vidimo, odjeknulo u cijelom svijetu.
Associeted Press piše "kako su SAD u subotu evakuirali svoje veleposlanstvo u Libiji, a diplomate prebacili u susjedni Tunis pod američkom vojnom pratnjom, jer su se intenzivirali sukobi između suparničkih milicija.
Američki državni tajnik John Kerry je izjavio "kako je slobodno djelovanje nasilnih milicija primoralo State Department da se odluči na taj potez".
Američko osoblje veleposlanstva u Tripoliju je već godinama ograničeno, da bi sada cestom u pratnji borbenih zrakoplova, bespilotnih letjelica i mornaričke podrške napustilo grad. Povlačenje govori o zabrinutosti Obamine administracije zbog pojačanog rizika za američke diplomate u inozemstvu.
State Department je pozvao svoje državljane da ne putuju u Libiju, a onima koji su još tamo "preporuča se da se vrate".
"Libijska vlada nije bila u stanju adekvatno izgraditi svoje vojne i policijske snage i poboljšati sigurnost. Veliki dio vojne infrastrukture i oružja je ostalo u rukama privatnih osoba, uključujući i protuzračno oružje koje se može koristiti protiv civilnog zrakoplovstva ", stoji u priopćenju State Departmenta.
Govoreći u subotu u Parizu, John Kerry je rako "kako SAD ostaju predane diplomatskom procesu u Libiji, unatoč obustavi aktivnosti američkog veleposlanstva".
Glasnogovornica State Departmenta, Marie Harf, rekla je da će evakuirano osoblje i dalje raditi na libijskom pitanju, ali u Tunisu, na drugom mjestu u Sjevernoj Africi, te u Washingtonu.
"Osiguranje naših objekata i sigurnost našeg osoblja su naši prioriteti i nismo donijeli ovu odluku lagano. Sigurnost mora biti na prvom mjestu. Nažalost, morali smo poduzeti ovaj korak jer je mjesto našeg veleposlanstva u vrlo neposrednoj blizini intenzivnih borbi između libijskih oružanih frakcija", rekla je Harf.
Pentagon je potvrdio sudjelovanje jakih snaga u izvlačenju osoblja iz Tripolija, a priopćeno je "kako je misija provedena bez incidenta, a cijela operacija je trajala oko pet sati".
State Department je priopćio da će veleposlanstvo biti zatvoreno do poboljšanja sigurnosne situacije.
"Zalažemo se za potporu libijskom narodu u ovom izazovnom vremenu i trenutno se istražuju mogućnosti za trajni povratak u Tripoli čim se sigurnosna situacija na terenu poboljša", rekla je Marie Harf.
Ovo je drugi put da američko osoblje bježi iz Tripolija u nešto više od tri godine. Prvi put je to bilo u veljači 2011., kada su američki diplomati obustavili rad zbog pobune koju su sami osmislili.
U petak je američka veleposlanica u Libiji, Deborah Jones, pozvala na prekid sukoba u blizini veleposlanstva.
"Nismo bili napadnuti, ali naše susjedstvo je središte borbenih aktivnosti i teškog granatiranja", rekla je Deborah Jones.
"Libija danas svjedoči najgorem nasilju još od svrgavanja Gaddafija. U Tripoliju se milicije bore uglavnom za kontrolu zračne luke. One su na vladinom platnom spisku, jer vlasti, kako bi uspostavile red, ovise o njima", piše AP.
Bitka u Tripoliju počela je početkom ovog mjeseca kada su islamističke milicije iz Misrate pokrenule iznenadni napad na zračnu luku, koja je pod kontrolom suparničkih milicija iz zapadne regije Zintan. Suparničke milicije su sastavljene uglavnom od bivših pobunjenika koji su sudjelovali u svrgavanju Gaddafija. U posljednjih nekoliko dana su naoružani muškarci napali vozila koja iz Središnje banke prevoze novac lokalnim bankama, tako da je i Središnja banka Libije prisiljena na zatvaranje.
RT je 15. srpnja objavio članak "Uništeno je 90% zrakoplova u zračnoj luci u Tripoliju, Libija može tražiti međunarodnu pomoć" i navodi:
"Libija može tražiti razmještanje međunarodnih snaga i da se ponovno uspostavi sigurnosna zona zbog nasilja u Tripoliju u kojem je na desetine projektila uništilo većinu civilne flote u međunarodnoj zračnoj luci."
"Vlada namjerava pozvati međunarodne snage kako bi se na terenu ponovno uspostavila sigurnost, koje će joj pomoći da nametne svoj autoritet", izjavio je tada glasnogovornik libijske vlade, Ahmed Lamine."Demokracija" koju je 2011. Obećao NATO je ostvarena u obliku predvidljivo lažnih izbora koje nije prihvatio nitko, a koji su stvorili vakuum, koji se sad očito rješava sa sve više nasilnih oružanih sukoba. Najveća ironija je da se ti sukobi vode između raznih naoružanih skupina koje je NATO koristio za obavljanje svog prljavog posla na terenu, dok je 2011. trajalo bombardiranje Libije iz zraka.
U svibnju 2014. je u borbama u istočnom libijskom gradu Bengaziju bilo na desetine mrtvih i mnogo više ozlijeđenih, a stanovnici su pobjegli strahujući za svoje živote. Zapadni mediji su javljali kako se u Benghaziju bore "otpadnici generala Haftara i islamistički militanti".
Reuters je u svom članku o "otpadničkom generalu" pisao:
"Samoproglašena Libijska Nacionalna Armija na čelu s odmetnutim generalom Haftarom je rekla civilima da napuste dijelove Bengazija prije nego što pokrenu novi napad na islamističke militanate, a dan poslije je bilo na desetke poginulih u najgorim sukobima u gradu u proteklih nekoliko mjeseci."
Otpadnički general Khalifa Haftar, koji je živio u Sjedinjenim Državama, u Langleyu u Virginiji, godinama je navodno bio pripreman od strane CIA-e da vodi kopnene snage NATO saveza u invaziji, a u domovinu se vratio 2011. Business Insider u članku od 2011. o generalu Khalifi Haftaru piše:
"Od dolaska u SAD početkom '90-ih, Haftar je živio u predgrađu Langleya u Virginiji. Tada se govorilo da se točno zna što će Haftar raditi. Bivši Gaddafijev general koji je promijenio stranu je priznao da se skrasio u Sjedinjenim Državama, u Virginiji izvan Washingtona, te da nekako izdržava svoju brojnu obitelj. Vjerojatnost da Haftar bude doveden na čelo Libije je prilično visoka, jer je on baš poput Ahmeda Chalabia, kojega je CIA uzgajala za vrijeme koje će doći nakon svrgavanja Saddama u Iraku. Haftar kod američkih obavještajnih priprema u Libiji možda ima sličnu ulogu."
Ironija je u tome što su mnogi od sektaških militanata koji se bore s Haftarom desetljećima bili u vojsci vođe Libije Muammara Gaddafija, dok su islamistički militanti isti oni koje je NATO uz Haftarovu pomoć naoružao i podržavao u svrgavanju Gaddafija 2011.
Što se tiče njegove kampanje u Bengaziju, Haftar tvrdi da će je nastaviti sve dok "Benghazi ne očiste od terorista", te da "je započeo ovu bitku i da će je nastaviti sve dok ne postigne svoje ciljeve, jer je libijski narod uz njega".
Podsjetimo kako su zapadni mediji negirali postojanje terorista koji su desetljećima imali sjedište u Bengaziju, te pisali "kako su u Tripoliju u tijeku prosvjedi u kojima se provodi masakr nad mirnim i nedužnim stanovništvom".
Strahote koje je navodio NATO kako bi opravdao početak "humanitarne intervencije" u Libiji počele su se događati u stvarnosti, ali su počinitelji bili plaćenici i marionete NATO saveza, a ne Gaddafijevi borci. Svi su gradovi postali bojno polje, zavladala je glad i bombardiranje iz zraka je trajalo dok Gaddafi nije kapitulirao. U nekim je mjestima ubijeno gotovo cijelo stanovništvo, a drugi su dovedeni do granica drugih zemalja i protjerani iz Libije. Grad Tawarga, gdje je živjelo oko 10 000 Libijaca, posve je pust, da je čak i londonski The Telegraph priznao da je to "grad duhova".
Nakon pada Tripolija, Sirte i ostalih libijskih gradova koji su se protivili NATO invaziji, nije uspostavljena osnovna stabilnost, a kamoli "ciljevi demokratske revolucije", koje su obećali NATO i njegovi suradnici po povratku u Libiju. Vlada u Tripoliju je i dalje u kaosu, a sigurnosne snage su podijeljene među sobom. Sada "odmetnik" CIA-e provodi sveobuhvatnu vojnu operaciju u Bengaziju, uključujući korištenje vojnih zrakoplova, očito bez odobrenja Tripolija.
Tri godine nakon što je okončana "revolucija", Libija je zemlja koja tone u ponor. Brojni uspjesi Muammara Gaddafija su odavno uništeni, a malo je vjerojatno da će Libija biti obnovljena u doglednoj budućnosti, dok razinu razvijenosti iz vremena džamahirije možda nikad više neće postići.
NATO ima učinkovit način da prevari i uništi cijelu naciju. Naravno da narodu ostaje "demokracija" i spaljena zemlja, dok zapadne kompanije pljačkaju resurse. Isti predložak je isplaniran za avanture u Siriji, Egiptu, Ukrajini i Iraku.
Međutim sada se javio problem. Potpuno je nejasno kakvu će ulogu imati general Haftar i njegova Libijska Nacionalna Armija.
Sredinom lipnja su Haftarovi borci u istočnoj Libiji pokrenuli napad protiv islamističkih skupina.
Deutsche Welle jučer piše kako je na desetke ljudi ubijeno u teškim sukobima između vladinih snaga i islamističkih militanata u Bengaziju i to samo dan nakon što je evakuirano osoblje iz američkog veleposlanstva u Tripoliju. Novinska agencija AFP navodi vojni izvor koji je rekao da su najnovije borbe izbile kada su islamističke skupine pokrenule napad na sjedište specijalnih postrojbi u blizini centra grada.
16. srpnja Asharq Al Awsat piše "kako se libijski džihadisti vraćaju iz Sirije i Iraka da bi se borili protiv generala Haftara i njegovih ljudi".
Najava je stigla nakon što su libijski dužnosnici izrazili strahove od očekivanog islamističkog juriša u pokušaju da preuzmu glavni grad Tripoli.
"Islamisti su odlučili da vrate libijske džihadiste poslane u Siriju i Irak kako bi zauzeli Tripoli, osobito nakon što su izgubili na parlamentarnim izborima. Ovo je vrlo opasna situacija. Izgleda da se obje strane - islamisti i Haftar –pripremaju za bitku koja može trajati dugo vremena", za Asharq Al-Awsat je izjavio pomoćnik bivšeg libijskog premijera Alia Zeidana.
Među snagama koje se očekuje da sudjeluju u napadu su Muslimansko bratstvo povezano s milicijama "Libian Shield", skupina milicija sa sjedištem u Misrati, potom Al Qedina skupina Ansar Al-Sharia i strani džihadisti koji su došli u Libiju nakon revolucije 2011.
Iz izvješća slijedi da je zloglasni alžirski zapovjednik islamističkih skupina, Mokhtar Belmokhtar, ranije ove godine preselio svoju operativnu bazu iz Malija na jug Libije.
Mokhtar Belmokhtar inače zapovijeda islamstičkim milicijama u graničnom trokutu u blizini Čada i Alžira.
Napetosti između Haftara i islamista su započele još u veljači, kada je bivši odmetnuti general pokušao organizirati državni udar protiv libijskog Muslimanskog bratstva i prijelazne vlade, obećavajući borbu protiv islamista.
Haftar ima 6 000 vojnika i njegova Libijska Nacionalna Armija je ušla Tripoli i u zgradu parlamenta u svibnju, nakon čega je došlo do sukoba između njegovih snaga i islamističkih milicija u Bengaziju.
Isti izvor je rekao kako je Haftarova Libijska Nacionalna Armija regrutirala i obučila tisuće mladih dragovoljaca, a postojeće snage libijske vojske su mu dopustile da preuzme kontrolu nad brojnim vojnim bazama i da koriste vojne helikoptere i borbene zrakoplove u svojoj kampanji protiv islamista.
Islamističke milicije su ojačale svoje redove, pozvavši borce koji su proteklih mjeseci poslani u Irak i Siriju da se vrate natrag u zemljlu.
U međuvremenu su Haftarove pristaše pokrenule široku kampanju "čišćenja" Benghazija, što je dovelo do alarmantnoe situacije u gradu koji je oduvijek bio uporište brojnim islamističkim milicijama.
Nasilje u zemlji je dovelo da se žarište političke moći prenosi na plemena, jedini ustroj za kojeg Libijci znaju da funkcionira i kojeg je Gaddafi prilagodio unutarnjem uređenju džamahirije.
Gotovo 2 000 plemenskih vođa se nedavno sastalo na konferenciji u gradu Warshefana, južno od Tripolija.
Arapski dnevni list navodi da je to u suprotnosti s onim što se događalo neposredno nakon pada Muammara Gaddafija, kada su plemenske vođe u zemlji marginalizirani, jer najveći dio njih nije sudjelovao u pobuni.
"Osjećam da Libija nema drugog rješenja osim uređenja pod okriljem plemena", rekla je ugledna aktivistica iz Tunisa, Sophia Al-Hamami, koja je prisustvovala sastanku.
"Pleme je kao društveni ugovor. Takav se način ne razlikuje od Tunisa, gdje je društveni ugovor potpisan od strane političkih stranaka, generala, vlade i predsjednika", rekla je Sophia Al-Hamami.
Prema višim libijskim sigurnosnim izvorima, Haftar se s plemenima dogovorio još početkom ove godine u pokušaju da izgradi ujedinjenu frontu protiv islamista.
Čini se da se Haftar može boriti protiv islamista i bez pomoći plemena, ali se vjeruje da je za njihovu pomoć posredovao preko brojnih bivših libijskih dužnosnika u egzilu.
Treba reći kako je general Haftar dugo godina računao na američku pomoć i slavodobitni povratak u Tripoli u kojem neće biti pukovnika Gaddafija. Međutim, po njegovom dolasku je NATO savez odlučio da im više ne treba i uklonio ga sa svih ključnih položaja, na koje je postavio ljude iz Muslimanskog bratstva i islamističke ratne vođe. Ovi drugi su vremenom u potpunosti ovladali Tripolijem i njihove milicije su bile jedina vlast u glavnom gradu. Sada se Haftar vratio, ali nije sigurno da će biti na strani Washingtona. Vođe 2 000 plemena mu mogu dati veliku podršku i apsolutnu vlast u zemlji, a egipatski slučaj bi za Haftara bio najbolja moguća opcija, čak i bez Sjedinjenih Država kao saveznika, koje su ionako u cijeloj regiji do posljednjeg trenutka igrale na kartu Muslimanskog bratstva.
Rezultat će se znati tek kada jedna strana prevagne u oružanom sukobu. Tada će Haftar pokazati svoje pravo lice, koje bi moglo vrlo neugodno iznenaditi Washington. U konačnici, oni su njega nakon desetljeća čekanja odbacili bez ikakve grižnje savjesti i Haftar se vjerojatno ne osjeća nimalo dužnim da im bilo čime uzvrati dugogodišnje "gostoprimstvo" u Langleyu u Virginiji. Uostalom, zašto bi osoblje američkog veleposlanstva u Tripoliju panično bježalo, ako najjačom vojnom formacijom u Libiji trenutno zapovijeda "njihov čovjek"? Na ta će pitanja Washington prije ili kasnije morati dati odgovor.
Velika analiza: Islamistička Libija pred egipatskim scenarijem, pobunio se cijeli vojni vrh - Ključno pitanje: Tko je general Khalifa Haftar - libijski "Sisi" ili čovjek CIA-e?
ABC News - Prilog o paničnom bijegu američkih diplomata iz Tripolija, glavnog grada Libije koji je poprište sukoba raznih zaraćenih strana:
Rijetko je tko primijetio da ni Obama, ni njegov zamjenik Joe Biden, niti državni tajnik John Kerry nisu htjeli davati nikakve izjave o vrlo gorućem pitanju. To je možda i razumna odluka Bijele kuće, koja je pažljivo pristupila problemu.
John Kerry je u stvari smušeno izjavio "kako to neće biti stalno povlačenje iz Libije". Naravno da se Amerika neće trajno povući iz Libije ili gdje god na svijetu postoje velike rezerve nafte i Washington naprosto mora biti tamo. Međutim, ono što upada u oči je to što Kerry tvrdi da Amerikanci nisu bili meta zaraćenih libijskih milicija. Sada je svima jasno da je to laž, a mnogi još uvijek pamte skandal oko ubojstva veleposlanika Christophera Stevensa u 2012. u Benghaziju, kada su sjedište CIA-e u tom gradu napali ubojice s jasnom namjerom da ga likvidiraju.
Obamina administracija je tada tvrdila kako je riječ o "fanaticima koje je povrijedio filmski uradak o poslaniku Muhamedu", da bi se kasnije ispostavilo da nije bilo tako i priča iz Benghazija još uvijek progoni Hillary Clinton i uvjetuje njenu političku budućnost. Dakle, Libija bi mogla biti presudan čimbenik na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine.
Nakon ovog paničnog bijega se nameće pitanje kako to da nakon katastrofalnog iskustva u Iraku, Libiji i Afganistanu u Washingtonu još uvijek ne žele preispitati politiku koja u široj bliskoistočnoj regiji na dnevnom redu još uvijek računa na uspješno "svrgavanje diktatorskih režima". SAD bi se doista trebale zaustaviti i preispitati što čine po svijetu.
Sirija je uništena i to bi uskoro mogla biti i Ukrajina. U oba slučaja je vidljiv američki otisak. Washington pozorno prati unutarnju dinamiku na temelju geopolitičkih izračunu i hladna srca iz sebičnog interesa, iako je to kamuflirano uvijek u nešto drugo, provodi krvave prevrate.
Libija je osobito važna, jer su radikalni islamisti tamo okusili pobjedu i potencijalno su dio globalnog projekta "islamskog kalifata". Zapad ne želi prolijevati svoju krv u Libiji, stoga se može dogoditi da islamistički militanti zagospodare Libijom, možda i šire. Jednako tako Zapad ne čini baš ništa da se uništi "kalifat" na teritoriju Iraka i Sirije, štoviše, irački poduzetnici od njih kupuju naftupo smiješnoj cijeni, koja potom završava u Turskoj i dalje u svijetu.
Možemo li "borbom protiv terorizma" nazvati neupitnu činjenicu da je zapadna politika uvijek stvarala plodno tlo za bujanje islamističkog fundamentalizma, koji je izrodio brojne militantne i terorističke skupine? Gdje god je Washington u muslimanskom svijetu uspostavio svoju hegemoniju, pratile su ga islamističke militantne skupine. Reći da je to "slučajno", ili da su nastajale "zbog otpora američkoj prisutnosti" bi bilo krajnje neozbiljno.
Sada su se oni koje je NATO u Libiju doveo da unište Gaddafijev režim okrenuli protiv svojih bivših nalogodavaca. Isto se dogodilo u Afganistanu i Iraku.
Drugo pitanje odnosi se na ulogu NATO saveza kao globalne organizacije koja svijetu "jamči" sigurnosti, s čim se Washington posebno ponosi. Zapadni savez je uživao u trijumfu "pobjede" u Libiji u 2011. i očekivalo se da je NATO pronašao "novi model ratovanja". Budući da se NATO priprema za summit u rujnu u Walesu, Libija sada predstavlja "poticaj" da zapadni državnici promisle o budućnosti Saveza. Sada kada je američka diplomatska misija pobjegla iz Libije, dobili smo sliku NATO saveza kao supersile u rasulu, koja se povlači u strahu. Nekoliko tisuća kilometara dalje talibani neće morati puno razmišljati što će učiniti ako američke vojne baze ostanu u njihovoj zemlji, vodeći se iskustvom "libijske braće".
Ovo što je prikazao ABC je nedostojan spektakl iz libijske pustinje iz koje su Obamu na povlačenje natjerali militanti koji se međusobno bore za podjelu teritorija. Jednako tako nije uvjerljiv ni američki stožer u Aziji i njegova strategija se sa sumnjom gleda u zemljama azijsko-pacifičke regije.
Zašto bi, na primjer, indijski premijer Narendra Modi ozbiljno shvatio poziv koji je njegovoj vladi prošlog tjedna uputio pomoćnik američkog državnog tajnika Nisha Desai Biswal, koji je pozvao Indiju da igra "ključnu ulogu" u novoj strategiji Obamine administracije u Aziji ili čak ozbiljno shvatio retoričke pohvale Washingtona "kako se strateški treba kladiti na ulogu Azije u 21. stoljeću"?
M.K.Bhadrakumar, politički analitičar i bivši indijski diplomat, piše kako je iz indijske perspektive "povlačenje Obamine administracije iz Libije došlo samo nekoliko dana uoči američko-indijskog strateškog dijaloga u New Delhiju, a Indija sebi ne može dozvoliti da pristajući na savez s Amerikom izgubi stratešku neovisnost i kapacitet da u suvremenom svijetu vodi neovisnu politiku koja će se temeljiti na nacionalnim interesima".
Čega su se to tako uplašili Amerikanci da su bezglavo pobjegli iz Tripolija, što je, kao što vidimo, odjeknulo u cijelom svijetu.
Associeted Press piše "kako su SAD u subotu evakuirali svoje veleposlanstvo u Libiji, a diplomate prebacili u susjedni Tunis pod američkom vojnom pratnjom, jer su se intenzivirali sukobi između suparničkih milicija.
Američki državni tajnik John Kerry je izjavio "kako je slobodno djelovanje nasilnih milicija primoralo State Department da se odluči na taj potez".
Američko osoblje veleposlanstva u Tripoliju je već godinama ograničeno, da bi sada cestom u pratnji borbenih zrakoplova, bespilotnih letjelica i mornaričke podrške napustilo grad. Povlačenje govori o zabrinutosti Obamine administracije zbog pojačanog rizika za američke diplomate u inozemstvu.
State Department je pozvao svoje državljane da ne putuju u Libiju, a onima koji su još tamo "preporuča se da se vrate".
"Libijska vlada nije bila u stanju adekvatno izgraditi svoje vojne i policijske snage i poboljšati sigurnost. Veliki dio vojne infrastrukture i oružja je ostalo u rukama privatnih osoba, uključujući i protuzračno oružje koje se može koristiti protiv civilnog zrakoplovstva ", stoji u priopćenju State Departmenta.
Govoreći u subotu u Parizu, John Kerry je rako "kako SAD ostaju predane diplomatskom procesu u Libiji, unatoč obustavi aktivnosti američkog veleposlanstva".
Glasnogovornica State Departmenta, Marie Harf, rekla je da će evakuirano osoblje i dalje raditi na libijskom pitanju, ali u Tunisu, na drugom mjestu u Sjevernoj Africi, te u Washingtonu.
"Osiguranje naših objekata i sigurnost našeg osoblja su naši prioriteti i nismo donijeli ovu odluku lagano. Sigurnost mora biti na prvom mjestu. Nažalost, morali smo poduzeti ovaj korak jer je mjesto našeg veleposlanstva u vrlo neposrednoj blizini intenzivnih borbi između libijskih oružanih frakcija", rekla je Harf.
Pentagon je potvrdio sudjelovanje jakih snaga u izvlačenju osoblja iz Tripolija, a priopćeno je "kako je misija provedena bez incidenta, a cijela operacija je trajala oko pet sati".
State Department je priopćio da će veleposlanstvo biti zatvoreno do poboljšanja sigurnosne situacije.
"Zalažemo se za potporu libijskom narodu u ovom izazovnom vremenu i trenutno se istražuju mogućnosti za trajni povratak u Tripoli čim se sigurnosna situacija na terenu poboljša", rekla je Marie Harf.
Ovo je drugi put da američko osoblje bježi iz Tripolija u nešto više od tri godine. Prvi put je to bilo u veljači 2011., kada su američki diplomati obustavili rad zbog pobune koju su sami osmislili.
U petak je američka veleposlanica u Libiji, Deborah Jones, pozvala na prekid sukoba u blizini veleposlanstva.
"Nismo bili napadnuti, ali naše susjedstvo je središte borbenih aktivnosti i teškog granatiranja", rekla je Deborah Jones.
"Libija danas svjedoči najgorem nasilju još od svrgavanja Gaddafija. U Tripoliju se milicije bore uglavnom za kontrolu zračne luke. One su na vladinom platnom spisku, jer vlasti, kako bi uspostavile red, ovise o njima", piše AP.
Bitka u Tripoliju počela je početkom ovog mjeseca kada su islamističke milicije iz Misrate pokrenule iznenadni napad na zračnu luku, koja je pod kontrolom suparničkih milicija iz zapadne regije Zintan. Suparničke milicije su sastavljene uglavnom od bivših pobunjenika koji su sudjelovali u svrgavanju Gaddafija. U posljednjih nekoliko dana su naoružani muškarci napali vozila koja iz Središnje banke prevoze novac lokalnim bankama, tako da je i Središnja banka Libije prisiljena na zatvaranje.
RT je 15. srpnja objavio članak "Uništeno je 90% zrakoplova u zračnoj luci u Tripoliju, Libija može tražiti međunarodnu pomoć" i navodi:
"Libija može tražiti razmještanje međunarodnih snaga i da se ponovno uspostavi sigurnosna zona zbog nasilja u Tripoliju u kojem je na desetine projektila uništilo većinu civilne flote u međunarodnoj zračnoj luci."
"Vlada namjerava pozvati međunarodne snage kako bi se na terenu ponovno uspostavila sigurnost, koje će joj pomoći da nametne svoj autoritet", izjavio je tada glasnogovornik libijske vlade, Ahmed Lamine."Demokracija" koju je 2011. Obećao NATO je ostvarena u obliku predvidljivo lažnih izbora koje nije prihvatio nitko, a koji su stvorili vakuum, koji se sad očito rješava sa sve više nasilnih oružanih sukoba. Najveća ironija je da se ti sukobi vode između raznih naoružanih skupina koje je NATO koristio za obavljanje svog prljavog posla na terenu, dok je 2011. trajalo bombardiranje Libije iz zraka.
U svibnju 2014. je u borbama u istočnom libijskom gradu Bengaziju bilo na desetine mrtvih i mnogo više ozlijeđenih, a stanovnici su pobjegli strahujući za svoje živote. Zapadni mediji su javljali kako se u Benghaziju bore "otpadnici generala Haftara i islamistički militanti".
Reuters je u svom članku o "otpadničkom generalu" pisao:
"Samoproglašena Libijska Nacionalna Armija na čelu s odmetnutim generalom Haftarom je rekla civilima da napuste dijelove Bengazija prije nego što pokrenu novi napad na islamističke militanate, a dan poslije je bilo na desetke poginulih u najgorim sukobima u gradu u proteklih nekoliko mjeseci."
Otpadnički general Khalifa Haftar, koji je živio u Sjedinjenim Državama, u Langleyu u Virginiji, godinama je navodno bio pripreman od strane CIA-e da vodi kopnene snage NATO saveza u invaziji, a u domovinu se vratio 2011. Business Insider u članku od 2011. o generalu Khalifi Haftaru piše:
"Od dolaska u SAD početkom '90-ih, Haftar je živio u predgrađu Langleya u Virginiji. Tada se govorilo da se točno zna što će Haftar raditi. Bivši Gaddafijev general koji je promijenio stranu je priznao da se skrasio u Sjedinjenim Državama, u Virginiji izvan Washingtona, te da nekako izdržava svoju brojnu obitelj. Vjerojatnost da Haftar bude doveden na čelo Libije je prilično visoka, jer je on baš poput Ahmeda Chalabia, kojega je CIA uzgajala za vrijeme koje će doći nakon svrgavanja Saddama u Iraku. Haftar kod američkih obavještajnih priprema u Libiji možda ima sličnu ulogu."
Ironija je u tome što su mnogi od sektaških militanata koji se bore s Haftarom desetljećima bili u vojsci vođe Libije Muammara Gaddafija, dok su islamistički militanti isti oni koje je NATO uz Haftarovu pomoć naoružao i podržavao u svrgavanju Gaddafija 2011.
Što se tiče njegove kampanje u Bengaziju, Haftar tvrdi da će je nastaviti sve dok "Benghazi ne očiste od terorista", te da "je započeo ovu bitku i da će je nastaviti sve dok ne postigne svoje ciljeve, jer je libijski narod uz njega".
Podsjetimo kako su zapadni mediji negirali postojanje terorista koji su desetljećima imali sjedište u Bengaziju, te pisali "kako su u Tripoliju u tijeku prosvjedi u kojima se provodi masakr nad mirnim i nedužnim stanovništvom".
Strahote koje je navodio NATO kako bi opravdao početak "humanitarne intervencije" u Libiji počele su se događati u stvarnosti, ali su počinitelji bili plaćenici i marionete NATO saveza, a ne Gaddafijevi borci. Svi su gradovi postali bojno polje, zavladala je glad i bombardiranje iz zraka je trajalo dok Gaddafi nije kapitulirao. U nekim je mjestima ubijeno gotovo cijelo stanovništvo, a drugi su dovedeni do granica drugih zemalja i protjerani iz Libije. Grad Tawarga, gdje je živjelo oko 10 000 Libijaca, posve je pust, da je čak i londonski The Telegraph priznao da je to "grad duhova".
Nakon pada Tripolija, Sirte i ostalih libijskih gradova koji su se protivili NATO invaziji, nije uspostavljena osnovna stabilnost, a kamoli "ciljevi demokratske revolucije", koje su obećali NATO i njegovi suradnici po povratku u Libiju. Vlada u Tripoliju je i dalje u kaosu, a sigurnosne snage su podijeljene među sobom. Sada "odmetnik" CIA-e provodi sveobuhvatnu vojnu operaciju u Bengaziju, uključujući korištenje vojnih zrakoplova, očito bez odobrenja Tripolija.
Tri godine nakon što je okončana "revolucija", Libija je zemlja koja tone u ponor. Brojni uspjesi Muammara Gaddafija su odavno uništeni, a malo je vjerojatno da će Libija biti obnovljena u doglednoj budućnosti, dok razinu razvijenosti iz vremena džamahirije možda nikad više neće postići.
NATO ima učinkovit način da prevari i uništi cijelu naciju. Naravno da narodu ostaje "demokracija" i spaljena zemlja, dok zapadne kompanije pljačkaju resurse. Isti predložak je isplaniran za avanture u Siriji, Egiptu, Ukrajini i Iraku.
Međutim sada se javio problem. Potpuno je nejasno kakvu će ulogu imati general Haftar i njegova Libijska Nacionalna Armija.
Sredinom lipnja su Haftarovi borci u istočnoj Libiji pokrenuli napad protiv islamističkih skupina.
Deutsche Welle jučer piše kako je na desetke ljudi ubijeno u teškim sukobima između vladinih snaga i islamističkih militanata u Bengaziju i to samo dan nakon što je evakuirano osoblje iz američkog veleposlanstva u Tripoliju. Novinska agencija AFP navodi vojni izvor koji je rekao da su najnovije borbe izbile kada su islamističke skupine pokrenule napad na sjedište specijalnih postrojbi u blizini centra grada.
16. srpnja Asharq Al Awsat piše "kako se libijski džihadisti vraćaju iz Sirije i Iraka da bi se borili protiv generala Haftara i njegovih ljudi".
Najava je stigla nakon što su libijski dužnosnici izrazili strahove od očekivanog islamističkog juriša u pokušaju da preuzmu glavni grad Tripoli.
"Islamisti su odlučili da vrate libijske džihadiste poslane u Siriju i Irak kako bi zauzeli Tripoli, osobito nakon što su izgubili na parlamentarnim izborima. Ovo je vrlo opasna situacija. Izgleda da se obje strane - islamisti i Haftar –pripremaju za bitku koja može trajati dugo vremena", za Asharq Al-Awsat je izjavio pomoćnik bivšeg libijskog premijera Alia Zeidana.
Među snagama koje se očekuje da sudjeluju u napadu su Muslimansko bratstvo povezano s milicijama "Libian Shield", skupina milicija sa sjedištem u Misrati, potom Al Qedina skupina Ansar Al-Sharia i strani džihadisti koji su došli u Libiju nakon revolucije 2011.
Iz izvješća slijedi da je zloglasni alžirski zapovjednik islamističkih skupina, Mokhtar Belmokhtar, ranije ove godine preselio svoju operativnu bazu iz Malija na jug Libije.
Mokhtar Belmokhtar inače zapovijeda islamstičkim milicijama u graničnom trokutu u blizini Čada i Alžira.
Napetosti između Haftara i islamista su započele još u veljači, kada je bivši odmetnuti general pokušao organizirati državni udar protiv libijskog Muslimanskog bratstva i prijelazne vlade, obećavajući borbu protiv islamista.
Haftar ima 6 000 vojnika i njegova Libijska Nacionalna Armija je ušla Tripoli i u zgradu parlamenta u svibnju, nakon čega je došlo do sukoba između njegovih snaga i islamističkih milicija u Bengaziju.
Isti izvor je rekao kako je Haftarova Libijska Nacionalna Armija regrutirala i obučila tisuće mladih dragovoljaca, a postojeće snage libijske vojske su mu dopustile da preuzme kontrolu nad brojnim vojnim bazama i da koriste vojne helikoptere i borbene zrakoplove u svojoj kampanji protiv islamista.
Islamističke milicije su ojačale svoje redove, pozvavši borce koji su proteklih mjeseci poslani u Irak i Siriju da se vrate natrag u zemljlu.
U međuvremenu su Haftarove pristaše pokrenule široku kampanju "čišćenja" Benghazija, što je dovelo do alarmantnoe situacije u gradu koji je oduvijek bio uporište brojnim islamističkim milicijama.
Nasilje u zemlji je dovelo da se žarište političke moći prenosi na plemena, jedini ustroj za kojeg Libijci znaju da funkcionira i kojeg je Gaddafi prilagodio unutarnjem uređenju džamahirije.
Gotovo 2 000 plemenskih vođa se nedavno sastalo na konferenciji u gradu Warshefana, južno od Tripolija.
Arapski dnevni list navodi da je to u suprotnosti s onim što se događalo neposredno nakon pada Muammara Gaddafija, kada su plemenske vođe u zemlji marginalizirani, jer najveći dio njih nije sudjelovao u pobuni.
"Osjećam da Libija nema drugog rješenja osim uređenja pod okriljem plemena", rekla je ugledna aktivistica iz Tunisa, Sophia Al-Hamami, koja je prisustvovala sastanku.
"Pleme je kao društveni ugovor. Takav se način ne razlikuje od Tunisa, gdje je društveni ugovor potpisan od strane političkih stranaka, generala, vlade i predsjednika", rekla je Sophia Al-Hamami.
Prema višim libijskim sigurnosnim izvorima, Haftar se s plemenima dogovorio još početkom ove godine u pokušaju da izgradi ujedinjenu frontu protiv islamista.
Čini se da se Haftar može boriti protiv islamista i bez pomoći plemena, ali se vjeruje da je za njihovu pomoć posredovao preko brojnih bivših libijskih dužnosnika u egzilu.
Treba reći kako je general Haftar dugo godina računao na američku pomoć i slavodobitni povratak u Tripoli u kojem neće biti pukovnika Gaddafija. Međutim, po njegovom dolasku je NATO savez odlučio da im više ne treba i uklonio ga sa svih ključnih položaja, na koje je postavio ljude iz Muslimanskog bratstva i islamističke ratne vođe. Ovi drugi su vremenom u potpunosti ovladali Tripolijem i njihove milicije su bile jedina vlast u glavnom gradu. Sada se Haftar vratio, ali nije sigurno da će biti na strani Washingtona. Vođe 2 000 plemena mu mogu dati veliku podršku i apsolutnu vlast u zemlji, a egipatski slučaj bi za Haftara bio najbolja moguća opcija, čak i bez Sjedinjenih Država kao saveznika, koje su ionako u cijeloj regiji do posljednjeg trenutka igrale na kartu Muslimanskog bratstva.
Rezultat će se znati tek kada jedna strana prevagne u oružanom sukobu. Tada će Haftar pokazati svoje pravo lice, koje bi moglo vrlo neugodno iznenaditi Washington. U konačnici, oni su njega nakon desetljeća čekanja odbacili bez ikakve grižnje savjesti i Haftar se vjerojatno ne osjeća nimalo dužnim da im bilo čime uzvrati dugogodišnje "gostoprimstvo" u Langleyu u Virginiji. Uostalom, zašto bi osoblje američkog veleposlanstva u Tripoliju panično bježalo, ako najjačom vojnom formacijom u Libiji trenutno zapovijeda "njihov čovjek"? Na ta će pitanja Washington prije ili kasnije morati dati odgovor.
Velika analiza: Islamistička Libija pred egipatskim scenarijem, pobunio se cijeli vojni vrh - Ključno pitanje: Tko je general Khalifa Haftar - libijski "Sisi" ili čovjek CIA-e?
Izvor: advance
