Nije točno da je Plenković u petak imao sigurnu većinu, zajednički stav o promjenama oko HGK postignut je tek četiri dana kasnije.
Predsjednik Vlade od prošlog tjedna, kada je oporba u Saboru srušila kvorum jer na dnevni red za glasanje nije stavljena točka o ukidanju obavezne članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK), u kontinuiranom je napadu na oporbene stranke.
Nažalost, Miroslav Tuđman, zastupnik na čiju se bolest pozivao Plenković, u međuvremenu je preminuo.
Slične optužbe premijer je ponovio i u subotu u Petrinji i u ponedjeljak i nakon koalicijskog sastanka u utorak.
Međutim, premijerova konstatacija nije točna. Oporba u svakom trenutku može odabrati napuštanje sabornice jer nije prošao neki njihov prijedlog i ta situacija nije bez presedana. Inzistiranje oporbenih zastupnika na stavljanju raspravljene točke dnevnog reda na glasanje i, posljedično, razbijanje kvoruma zbog čega se nije glasalo o nizu zakonskih prijedloga nije nikakav izdvojeni „incident“, već sastavni dio političkog života.
Od Plenkovića spominjana „destabilizacija političke scene“ posljedica je rezultata izbora nakon kojih je sklopljena tanka većina od svega 76 glasova, što znači da je vladajuća većina uvijek upitna izostankom samo jednog člana.
U petak u Saboru vladajući nisu bili sigurni da će oboriti Mostov prijedlog o ukidanju obavezne članarine za HGK. Osim izostanka Miroslava Tuđmana, nisu bili sigurni niti kako će glasati predstavnici drugih partnera u većinskoj koaliciji. Pretpostavljalo se iz njihovih ranijih nastupa da bi dva člana HSLS-a mogla podržati Mostov prijedlog. U ponedjeljak je zastupnica reformista u Saboru Natalija Martinčević ustvrdila kako bi njen klub bio suzdržan. „U slučaju da je došlo do glasanja u petak bili bismo suzdržani iz dva razloga: Mi nismo stava da HGK treba ukidati. Mi nismo za gašenje institucije, ali jesmo za njeno potpuno redefiniranje”, kazala je u razgovoru za N1.
Miroslava Tuđmana u Saboru bi trebao zamijeniti HDZ-ov Tomislav Okroš. Međutim, još u utorak mediji su najavljivali kako troje članova Kluba zastupnika HSLS-a i reformista, Dario Hrebak, Darko Klasić i Natalija Martinčević, pripremaju vlastiti zaključak o prijedlogu Mosta o HGK-u. „HSLS podržava ukidanje obavezne članarine, to uopće nije upitno, ali HGK ima javne ovlasti i nekih tri do šest mjeseci im se mora dati kako bi se mogli presložiti. Na tom bi tragu trebao biti naš zaključak. Žao mi je što smo propustili uložiti amandman na Mostov prijedlog kojim bi se ovo riješilo, kazao je za Novi list Klasić, dok je Hrebak na konferenciji za novinare ustvrdio kako se on zalaže za ukidanje obavezne članarine, ali to mora biti postupno.
Da premijer nije mogao bio siguran kako će se postaviti njegovi koalicijski partneri prošlog petka potvrđuje i to što je tek četiri dana kasnije na sastanku dogovoreno kako će se predsjedniku Sabora predložiti zaključak da se u roku od šest mjeseci pokrene reforma HGK.
Točno je da Mostov prijedlog o ukidanju članarine nije bio skinut s dnevnog reda jer on na dnevni red nije niti stavljen. Nije bio stavljen, iako se očekivalo i iako bi redoviti put bio da Sabor glasa o svim raspravljenim točkama, pa tako i prijedlogu Mosta za ukidanjem obavezne članarine HGK.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković tvrdio je kako je glasanje u nadležnosti predsjednika Sabora te dodao: „Ova točka neće biti na glasovanju zato što je to moja odluka. (…) Ne postoji ni jedan razlog zašto bi nešto došlo na dnevni red. (…) Ne postoji poslovnička odluka da se nešto što je raspravljano, kada oporba odluči, stavi na glasovanje“.
Točno je da Poslovnik Sabora predsjedniku daje takve ovlasti.
Mostov prijedlog ukidanja obavezne članarine za HGK dugo je čekao uvrštenje u raspravu, a to je naposljetku učinjeno isključivo zbog toga što je saborska oporba prikupila 30 saborskih potpisa, a nakon što je ta točka na dnevnom redu bila dulje od 60 dana – u skladu s člankom 228. Poslovnika Sabora.
Međutim, da je HDZ u petak bio siguran u svoju većinu, mogao je prijedlog Mosta srušiti. Također, riječ je bila o prvom čitanju. Sve da je i prošao na glasanju, do drugog čitanja vladajuća većina imala bi dovoljno vremena za priložiti amandmane kojim bi ublažila posljedice po HGK.
U napadu na saborsku oporbu, Plenković se osvrnuo i na vrijeme nakon parlamentarnih izbora i tadašnje ponašanje oporbe.
Tezu o odbijanju oporbe da se sastane s njim u srpnju 2020. godine nakon parlamentarnih izbora, Plenković često ponavlja, ali netočno predstavlja kontekst.
Predstavnici oporbe doista su pozvani na razgovor u Vladu s tada još tehničkim premijerom koji je tek trebao preuzeti dužnost u drugom mandatu, ali pojedinačno, što im je zasmetalo. Svi su, izuzev Mosta koji je iskazivao spremnost na razgovor, ali je kasnije odustao, poručivali da na razgovor „jedan na jedan“ ne mogu pristati, jer je to netransparentno. Neki su ukazivali da bi se takva vrsta komunikacija mogla tumačiti i kao pokušaj ojačavanja HDZ-ove većine.
Pritom se iz oporbenih redova jasno poručivalo da bi se na sastanak s Plenkovićem odazvali da je on organiziran istovremeno, sa svim predstavnicima oporbenih stranaka i s jasnim dnevnim redom (net.hr, N1, Telegram, dnevnik.hr).
Plenković u napadima na oporbu spominje i kako je oporba imala nula amandmana na prijedlog Nacionalne razvojne strategije te da je „to njihov doprinos konsenzusu o nacionalnim pitanjima“.
Točno je da je jedini službeno priloženi amandman na prijedlog Nacionalne strategije došao od strane Kluba zastupnika HDZ-a kojim u tekst strategije predlažu dva nova pokazatelja, a koji se odnose na privremeno zaposlene osobe, odnosno žele da kao pokazatelj uspješnosti provedbe bude i pad privremeno zaposlenih sa sadašnjih vrijednosti na prosjek EU.
SDP jest, međutim, na usvajanje priložio jedan zaključak u kojem traži da se u Upravljački odbor koji će nadzirati provedbu umjesto jednog predstavnika Hrvatskog sabora i njegovog zamjenika uvrsti šest predstavnika Sabora i njihovih zamjenika, tri iz redova zastupnika vladajuće većine i tri iz redova oporbe. Za to se i u saborskoj raspravi založio predsjednik SDP-a Peđa Grbin, koji je u svom govoru rekao kako mu problem nije samo cijena, već da je puno veći problem što u izradu strategije nije bio uključen širi krug ljudi.
Tako da nije u potpunosti točno da oporba nije imala nikakav konkretan prijedlog vezan za strategiju.
Zašto prijedloga i amandmana oporbe nije bilo više, jasno je već i iz same rasprave koja se na tu temu odvila prošli tjedan. Predstavnici oporbe nisu se samo, kao što to kaže premijer, interesirali za koštanje izrade ove strategije. Šesnaest analitičkih podloga koje je radila Svjetska banka koštalo je 32 milijuna kuna, plaćenih iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU, dok je sam tekst Strategije, isticali su Vladini predstavnici, izrađen u Vladi. To se daje naslutiti i iz sadržaja nekih dijelova teksta, kao što je, recimo, uvrštavanje prioriteta poput „zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske“.
Osim cijene, naime, oporba je isticala i kako im je predočen dokument vrlo upitne kvalitete.
Anka Mrak Taritaš iz GLAS-a rekla je kako je ovaj dokument propustio odgovoriti „na tri ključna pitanja: gdje želimo biti 2030. godine, kako ćemo to ostvariti i kako ćemo to provoditi”. Pa je nastavila: „Prijedlog ove strategije je u smislu Alana Forda uz zaključak: ‘Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti’ ili ‘Bolje je živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi’.“
Ona iz njega ne vidi smjer razvoja Hrvatske u sljedećih 10 godina: „Ovaj dokument je popis općih mjesta, dobrih želja, s nizom nelogičnosti, a mjestimične, ja bih rekla, i čiste ludosti. I ovaj dokument nam nije nikakav putokaz za bilo kakav ozbiljni razvoj“.
Tomislav Tomašević u ime Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka ustvrdio je kako se nakon tri godine čekanja ne vidi opravdanje ni za dugo čekanje, a niti za cijenu. „Na kraju imamo jedan krovni strateški dokument prema kojem bi se po zakonu trebale sve strategije u Hrvatskoj ravnati i biti usklađene s ovim dokumentom koji čak nije ni usklađen sa sustavom strateškog planiranja. Naime, ovaj dokument ima popis ciljeva, a da uopće nema nikakve aktivnosti, nikakve strateške projekte – što bi trebao imati prema zakonu – niti financijske indikatore koliko će to sve koštati da odemo u tom smjeru i postignemo te ciljeve. Znači, to je kao da si postavite cilj da se popnete na Mont Everest, a da ne kažete kojom rutom ćete doći do Mont Everesta, niti s kojim resursima, jer ako toga nema, onda će to ostati samo popis praznih ciljeva. To je otprilike stanje ovog dokumenta. Tzv. prioriteti koji se u ovoj strategiji navode su smiješni jer su toliko općeniti da uopće nije jasno kojim aktivnostima i kako će se promijeniti rad državne uprave da dođemo do tih ciljeva. Tako da, doista, u odnosu na ono koliko smo čekali, koliko kasne operativni programi za povlačenje novaca iz EU – koji bi trebali biti usklađeni s ovim strateškim dokumentom, nevjerojatno da je na kraju upravo ovako općenit dokument stavljen pred nas“.
I nastup Silvana Hrelje demantira da je riječ bila samo o cijeni, a bez ikakve inicijative. On se u ime HSS-a i HSU-a založio da dokument ide u dva čitanja te apelirao da se barem u naznakama strategiji pridruže nacionalni planovi po pojedinim područjima „da se znamo fokusirati na problematiku i da je znamo pratiti“ jer u suprotnom, rekao je „ovo je jedna velika lijepa bajkovita priča s puno prekrasnih riječi koju će biti teško pratiti i ocjenjivati“.
U ime Mosta, i Božo Petrov je ustvrdio kako na 153 stranice dokumenta ima „puno lijepih želja, a ništa konkretno“.
„U ovom dokumentu ne možemo naći nikakvo rješenje za goruće probleme Hrvatske tipa korupcije i ortačkog kapitalizma. U konačnici, kad sve ovo vidite onda zapravo znate, i to je jedini logični zaključak, da je ovo napravljeno forme radi. Dakle, nama treba nekakva strategija da bi se moglo povući 22 milijarde kuna iz europskih fondova – pa onda to tako recimo, ne trebamo praviti cirkus”, apelirao je.
Hrvoje Zekanović je u ime suverenista konstatirao kako je „ovaj dokument koji ste nam dali na razini srednjoškolskog eseja”.
Samim uvidom u dokument jasno je da je oporba iznosila opravdane primjedbe. Više amandmana vjerojatno nisu priložili jer je pitanje koliko je ovaj dokument uopće popravljiv.
Dok se Svjetska banka u svojim analitičkim podlogama – koje se, ovisno o području, kreću od četrdesetak do preko stotinu stranica – trudila dati svoj prikaz postojećeg stanja, ponegdje i u vrlo kritičnom tonu, te preporučiti prioritetne aktivnosti i vremenski raspored po pojedinim područjima (negdje počevši od 2020. s obzirom da su dokumente finalizirali još u srpnju 2019.) – dokument koji je Vlada iz toga izradila jest puki popis lijepih želja. Kako će se one realizirati, to će biti pitanje za novih 79 strateških dokumenta po područjima, a koji se tek trebaju izraditi u vremenu pred nama.
faktograf
“Još jednom smo konstatirali kako je ponašanje oporbe prošloga petka bilo ispod svake razine. Napustiti sjednicu Sabora, na taj način srušiti kvorum, da se ne donese Zakon o obnovi, ne proglasi Isključivi gospodarski pojas (IGP), da se ne izglasa Nacionalna razvojna strategija – jednostavno nije na razini trenutka, nego je vođeno politikantstvom, a pritom ispod svih moralnih kriterija”, izjavio je Andrej Plenković, predsjednik Vlade i HDZ-a nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a u ponedjeljak poslijepodne.
Predsjednik Vlade od prošlog tjedna, kada je oporba u Saboru srušila kvorum jer na dnevni red za glasanje nije stavljena točka o ukidanju obavezne članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK), u kontinuiranom je napadu na oporbene stranke.
“Danas smo u hrvatskoj političkoj kulturi u radu Hrvatskog sabora doživjeli potez bez presedana, potez koji nema nikakve veze s demokracijom, pristojnošću i kulturom. Vidjeli smo potez koji ima samo jedan cilj – destabilizaciju političke scene, kreiranje kvazi kriza i proglašavanje malih probitaka stranaka od kojih su neke dobile prvi puta prigodu da budu u Saboru“, ustvrdio je Plenković u petak, optuživši oporbu da koristi situaciju u kojoj je jedan zastupnik vladajuće većine bolestan i nije prisutan.
Nažalost, Miroslav Tuđman, zastupnik na čiju se bolest pozivao Plenković, u međuvremenu je preminuo.
Slične optužbe premijer je ponovio i u subotu u Petrinji i u ponedjeljak i nakon koalicijskog sastanka u utorak.
Međutim, premijerova konstatacija nije točna. Oporba u svakom trenutku može odabrati napuštanje sabornice jer nije prošao neki njihov prijedlog i ta situacija nije bez presedana. Inzistiranje oporbenih zastupnika na stavljanju raspravljene točke dnevnog reda na glasanje i, posljedično, razbijanje kvoruma zbog čega se nije glasalo o nizu zakonskih prijedloga nije nikakav izdvojeni „incident“, već sastavni dio političkog života.
Od Plenkovića spominjana „destabilizacija političke scene“ posljedica je rezultata izbora nakon kojih je sklopljena tanka većina od svega 76 glasova, što znači da je vladajuća većina uvijek upitna izostankom samo jednog člana.
Većina je u petak bila upitna
“Oni su od srca to napravili i još se vesele i demagoški žele prikazati da većine nema, lažu“, ustvrdio je Plenković, ocjenjujući da se radi o nemoralnim ljudima koji igraju nisko i prljavo.
U petak u Saboru vladajući nisu bili sigurni da će oboriti Mostov prijedlog o ukidanju obavezne članarine za HGK. Osim izostanka Miroslava Tuđmana, nisu bili sigurni niti kako će glasati predstavnici drugih partnera u većinskoj koaliciji. Pretpostavljalo se iz njihovih ranijih nastupa da bi dva člana HSLS-a mogla podržati Mostov prijedlog. U ponedjeljak je zastupnica reformista u Saboru Natalija Martinčević ustvrdila kako bi njen klub bio suzdržan. „U slučaju da je došlo do glasanja u petak bili bismo suzdržani iz dva razloga: Mi nismo stava da HGK treba ukidati. Mi nismo za gašenje institucije, ali jesmo za njeno potpuno redefiniranje”, kazala je u razgovoru za N1.
Miroslava Tuđmana u Saboru bi trebao zamijeniti HDZ-ov Tomislav Okroš. Međutim, još u utorak mediji su najavljivali kako troje članova Kluba zastupnika HSLS-a i reformista, Dario Hrebak, Darko Klasić i Natalija Martinčević, pripremaju vlastiti zaključak o prijedlogu Mosta o HGK-u. „HSLS podržava ukidanje obavezne članarine, to uopće nije upitno, ali HGK ima javne ovlasti i nekih tri do šest mjeseci im se mora dati kako bi se mogli presložiti. Na tom bi tragu trebao biti naš zaključak. Žao mi je što smo propustili uložiti amandman na Mostov prijedlog kojim bi se ovo riješilo, kazao je za Novi list Klasić, dok je Hrebak na konferenciji za novinare ustvrdio kako se on zalaže za ukidanje obavezne članarine, ali to mora biti postupno.
Da premijer nije mogao bio siguran kako će se postaviti njegovi koalicijski partneri prošlog petka potvrđuje i to što je tek četiri dana kasnije na sastanku dogovoreno kako će se predsjedniku Sabora predložiti zaključak da se u roku od šest mjeseci pokrene reforma HGK.
Glasanje o HGK nije skinuto s dnevnog reda
Glasanje o ukidanju članarine HGK u petak uopće nije bilo na dnevnom redu, ustvrdio je Plenković. „Nije bilo predviđeno zato što s nisu stekli uvjeti. Zašto se nisu stekli uvjeti? Jer je parlamentarna većina kazala da želi na tu temu predložiti jedan zaključak koji bi bio kontraprijedlog onom što je stavila oporba“.
Točno je da Mostov prijedlog o ukidanju članarine nije bio skinut s dnevnog reda jer on na dnevni red nije niti stavljen. Nije bio stavljen, iako se očekivalo i iako bi redoviti put bio da Sabor glasa o svim raspravljenim točkama, pa tako i prijedlogu Mosta za ukidanjem obavezne članarine HGK.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković tvrdio je kako je glasanje u nadležnosti predsjednika Sabora te dodao: „Ova točka neće biti na glasovanju zato što je to moja odluka. (…) Ne postoji ni jedan razlog zašto bi nešto došlo na dnevni red. (…) Ne postoji poslovnička odluka da se nešto što je raspravljano, kada oporba odluči, stavi na glasovanje“.
Točno je da Poslovnik Sabora predsjedniku daje takve ovlasti.
Mostov prijedlog ukidanja obavezne članarine za HGK dugo je čekao uvrštenje u raspravu, a to je naposljetku učinjeno isključivo zbog toga što je saborska oporba prikupila 30 saborskih potpisa, a nakon što je ta točka na dnevnom redu bila dulje od 60 dana – u skladu s člankom 228. Poslovnika Sabora.
Međutim, da je HDZ u petak bio siguran u svoju većinu, mogao je prijedlog Mosta srušiti. Također, riječ je bila o prvom čitanju. Sve da je i prošao na glasanju, do drugog čitanja vladajuća većina imala bi dovoljno vremena za priložiti amandmane kojim bi ublažila posljedice po HGK.
Plenkovićeva volja za razgovor s oporbom
U napadu na saborsku oporbu, Plenković se osvrnuo i na vrijeme nakon parlamentarnih izbora i tadašnje ponašanje oporbe.
„Vi kao da ste zaboravili kako smo krenuli u ovaj mandat. Sjećate se toga? Prvo što sam napravio, nakon što sam pobijedio na izborima, pozvao sam čelnike oporbe na razgovor u najboljoj volji da s njima, ovdje u Vladi, razgovaram“, kazao je Plenković, ponavljajući kako ga je oporba odbila.
„U posebnoj smo godini, u posebnim smo okolnostima pa pokušajmo razgovarati kako vi vidite budućnost zemlje nakon izbora (…). Što su oni napravili? Jel’ se sjećate? Nisu htjeli doći. Strah ih je. Nisam ih zvao u nekakvu jazbinu. Zvao sam ih u Vladu, transparentno (…). Nisu htjeli doći“, kazao je Plenković.
Tezu o odbijanju oporbe da se sastane s njim u srpnju 2020. godine nakon parlamentarnih izbora, Plenković često ponavlja, ali netočno predstavlja kontekst.
Predstavnici oporbe doista su pozvani na razgovor u Vladu s tada još tehničkim premijerom koji je tek trebao preuzeti dužnost u drugom mandatu, ali pojedinačno, što im je zasmetalo. Svi su, izuzev Mosta koji je iskazivao spremnost na razgovor, ali je kasnije odustao, poručivali da na razgovor „jedan na jedan“ ne mogu pristati, jer je to netransparentno. Neki su ukazivali da bi se takva vrsta komunikacija mogla tumačiti i kao pokušaj ojačavanja HDZ-ove većine.
Pritom se iz oporbenih redova jasno poručivalo da bi se na sastanak s Plenkovićem odazvali da je on organiziran istovremeno, sa svim predstavnicima oporbenih stranaka i s jasnim dnevnim redom (net.hr, N1, Telegram, dnevnik.hr).
“Nikakve ideje, kreacije, niti sugestije”
Plenković u napadima na oporbu spominje i kako je oporba imala nula amandmana na prijedlog Nacionalne razvojne strategije te da je „to njihov doprinos konsenzusu o nacionalnim pitanjima“.
“Nula amandmana, nula. Nikakve ideje, kreacije, niti sugestije“, kazao je i dodao kako su glavna pitanja oporbe koliko su koštale analitičke podloge, a koje su plaćene iz Operativnog programa za konkurentnost i koheziju.
Točno je da je jedini službeno priloženi amandman na prijedlog Nacionalne strategije došao od strane Kluba zastupnika HDZ-a kojim u tekst strategije predlažu dva nova pokazatelja, a koji se odnose na privremeno zaposlene osobe, odnosno žele da kao pokazatelj uspješnosti provedbe bude i pad privremeno zaposlenih sa sadašnjih vrijednosti na prosjek EU.
SDP jest, međutim, na usvajanje priložio jedan zaključak u kojem traži da se u Upravljački odbor koji će nadzirati provedbu umjesto jednog predstavnika Hrvatskog sabora i njegovog zamjenika uvrsti šest predstavnika Sabora i njihovih zamjenika, tri iz redova zastupnika vladajuće većine i tri iz redova oporbe. Za to se i u saborskoj raspravi založio predsjednik SDP-a Peđa Grbin, koji je u svom govoru rekao kako mu problem nije samo cijena, već da je puno veći problem što u izradu strategije nije bio uključen širi krug ljudi.
Tako da nije u potpunosti točno da oporba nije imala nikakav konkretan prijedlog vezan za strategiju.
Zašto prijedloga i amandmana oporbe nije bilo više, jasno je već i iz same rasprave koja se na tu temu odvila prošli tjedan. Predstavnici oporbe nisu se samo, kao što to kaže premijer, interesirali za koštanje izrade ove strategije. Šesnaest analitičkih podloga koje je radila Svjetska banka koštalo je 32 milijuna kuna, plaćenih iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija EU, dok je sam tekst Strategije, isticali su Vladini predstavnici, izrađen u Vladi. To se daje naslutiti i iz sadržaja nekih dijelova teksta, kao što je, recimo, uvrštavanje prioriteta poput „zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske“.
Osim cijene, naime, oporba je isticala i kako im je predočen dokument vrlo upitne kvalitete.
“Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti”
Anka Mrak Taritaš iz GLAS-a rekla je kako je ovaj dokument propustio odgovoriti „na tri ključna pitanja: gdje želimo biti 2030. godine, kako ćemo to ostvariti i kako ćemo to provoditi”. Pa je nastavila: „Prijedlog ove strategije je u smislu Alana Forda uz zaključak: ‘Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti’ ili ‘Bolje je živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi’.“
Ona iz njega ne vidi smjer razvoja Hrvatske u sljedećih 10 godina: „Ovaj dokument je popis općih mjesta, dobrih želja, s nizom nelogičnosti, a mjestimične, ja bih rekla, i čiste ludosti. I ovaj dokument nam nije nikakav putokaz za bilo kakav ozbiljni razvoj“.
Tomislav Tomašević u ime Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka ustvrdio je kako se nakon tri godine čekanja ne vidi opravdanje ni za dugo čekanje, a niti za cijenu. „Na kraju imamo jedan krovni strateški dokument prema kojem bi se po zakonu trebale sve strategije u Hrvatskoj ravnati i biti usklađene s ovim dokumentom koji čak nije ni usklađen sa sustavom strateškog planiranja. Naime, ovaj dokument ima popis ciljeva, a da uopće nema nikakve aktivnosti, nikakve strateške projekte – što bi trebao imati prema zakonu – niti financijske indikatore koliko će to sve koštati da odemo u tom smjeru i postignemo te ciljeve. Znači, to je kao da si postavite cilj da se popnete na Mont Everest, a da ne kažete kojom rutom ćete doći do Mont Everesta, niti s kojim resursima, jer ako toga nema, onda će to ostati samo popis praznih ciljeva. To je otprilike stanje ovog dokumenta. Tzv. prioriteti koji se u ovoj strategiji navode su smiješni jer su toliko općeniti da uopće nije jasno kojim aktivnostima i kako će se promijeniti rad državne uprave da dođemo do tih ciljeva. Tako da, doista, u odnosu na ono koliko smo čekali, koliko kasne operativni programi za povlačenje novaca iz EU – koji bi trebali biti usklađeni s ovim strateškim dokumentom, nevjerojatno da je na kraju upravo ovako općenit dokument stavljen pred nas“.
I nastup Silvana Hrelje demantira da je riječ bila samo o cijeni, a bez ikakve inicijative. On se u ime HSS-a i HSU-a založio da dokument ide u dva čitanja te apelirao da se barem u naznakama strategiji pridruže nacionalni planovi po pojedinim područjima „da se znamo fokusirati na problematiku i da je znamo pratiti“ jer u suprotnom, rekao je „ovo je jedna velika lijepa bajkovita priča s puno prekrasnih riječi koju će biti teško pratiti i ocjenjivati“.
U ime Mosta, i Božo Petrov je ustvrdio kako na 153 stranice dokumenta ima „puno lijepih želja, a ništa konkretno“.
„U ovom dokumentu ne možemo naći nikakvo rješenje za goruće probleme Hrvatske tipa korupcije i ortačkog kapitalizma. U konačnici, kad sve ovo vidite onda zapravo znate, i to je jedini logični zaključak, da je ovo napravljeno forme radi. Dakle, nama treba nekakva strategija da bi se moglo povući 22 milijarde kuna iz europskih fondova – pa onda to tako recimo, ne trebamo praviti cirkus”, apelirao je.
Hrvoje Zekanović je u ime suverenista konstatirao kako je „ovaj dokument koji ste nam dali na razini srednjoškolskog eseja”.
Pitanje je koliko je dokument popravljiv
Samim uvidom u dokument jasno je da je oporba iznosila opravdane primjedbe. Više amandmana vjerojatno nisu priložili jer je pitanje koliko je ovaj dokument uopće popravljiv.
Dok se Svjetska banka u svojim analitičkim podlogama – koje se, ovisno o području, kreću od četrdesetak do preko stotinu stranica – trudila dati svoj prikaz postojećeg stanja, ponegdje i u vrlo kritičnom tonu, te preporučiti prioritetne aktivnosti i vremenski raspored po pojedinim područjima (negdje počevši od 2020. s obzirom da su dokumente finalizirali još u srpnju 2019.) – dokument koji je Vlada iz toga izradila jest puki popis lijepih želja. Kako će se one realizirati, to će biti pitanje za novih 79 strateških dokumenta po područjima, a koji se tek trebaju izraditi u vremenu pred nama.
faktograf
