Zbog planiranih velikih ruskih vojnih vježbi na granici s Finskom, vlasti su poručile građanima kako se uređuje mreža podzemnih tunela u blizini Helsinkija ukupne dužine od oko 200 kilometara, prenosi The Wall Street Journal.

Podzemni labirint ispod i blizu Helsinkija objedinjuje u jedan sustav podzemne tunele, metro, trgovačke centre, parkinge i ima samostalno napajanje električnom energijom i vodom.

Neki od tunela se koriste se samo u vojne svrhe, a povezani su s otokom na kojem su smještene jedinice finske vojske zadužene za obranu glavnog grada zemlje.

Podzemni grad je ujedno i vitalna linija obrane finske prijestolnice. Uključuje mrežu tunela, prolaza i skloništa. Ulazi se zatvaraju velikim neprobojnim vratima, dok su podzemni prolazi raspoređeni tako da pomognu vojsci da zadrži neprijatelja i svakoga tko pokuša ući.

Priopćeno je da ovaj podzemni sigurnosni kompleks u slučaju napada ili prirodne katastrofe može primiti svih 600 tisuća stanovnika Helsinkija. Osim toga, podzemni tuneli imaju vodovod, struju i opremljeni su pristupom bežičnom internetu.

Finski obrambeni sustav je izgrađen na temelju iskustava iz tromjesečnog rata protiv Sovjetskog Saveza u zimi 1939. i 1940. Fokus je stavljen na preživljavanje i potiskivanje neprijatelja na njemu nepoznati teritorij, a za vrijeme Hladnog rata se odlučilo na izgradnju podzemnih tunela.

Svaka podzemna građevina koja se tada gradila u Helsinkiju je dizajnirana da se brzo pretvara u središte obrane, ako bude potrebno. Svi podzemni centri su povezani na električnu mrežu i izvore vode, a neki su čak opremljeni posebnim sustavima ventilacije sposobnim za filtriranje radioaktivne čestice.

Iako “podzemni grad” u blizini Helsinkija postoji već dugo vremena, Finska ga sada priprema za uporabu zbog predstojećih  ruskih vojnih vježbi “Zapad 2017”, najvećih vojnih vježbi od završetka Hladnog rata.

U tom smislu je bivši dužnosnik Ministarstva obrane Finske napomenuo kako vojska u zemlji želi biti sigurna da će biti u prednosti, ako se Rusija iznenada odluči na napad.

Finske vlasti uvjeravaju stanovništvo da će nacionalna sigurnost biti osigurana na svim razinama i navodi se kako se cijela populacija Finske u stvari priprema za najgori mogući scenarij.

“Finska vlada vidi i niz drugih, nevojnih prijetnji, koje dolaze iz Rusije, kao što su kibernetički napadi, informacijsko ratovanje, politički i ekonomski pritisci, odnosno sredstva takozvanog hibridnog rata. Finska se mora boriti s proruskim aktivistima, propagandom i pritiskom na finske političare još od Hladnog rata”, ističe The Wall Street Journal.

Ovakve radnje očigledno stvaraju paniku među stanovništvom, posebice među Fincima koji nemaju privilegiju priuštiti su podzemni grad koji će primiti svih 600 tisuća stanovnika Helsinkija. Dobro, ostalih nešto manje od 5 milijuna preostalih, ako ih Rusi napadnu, još uvijek mogu pobjeći u ledena prostranstva na sjeveru zemlje.

U međuvremenu je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio kako njegova zemlja nema namjeru ratovati ni s kim, niti napadati bilo koga.

Nakon ovog članka o Finskoj, ali ne samo, budući da su ih baltički, poljski i drugi mediji puni, legitimno se zapitati je li antiruska histerija postala psihička bolest ili se rado i očitom manju inteligencije? Istina, postoje metode manipuliranja javnim mnijenjem i sve što hoćete, ali se čini da ovdje prelazimo granice zdravog razuma.

Pitanje nipošto nije pejorativno i traži jasan i uvjerljiv odgovor, budući da sva objašnjenja o “ruskoj prijetnji” i “demonskoj ulozi” ove zemlje u svijetu, koju nam javno prikazuju mediji, parlamentarci, predsjednici, premijeri u Europi ili američke institucije, nisu dosegli minimalnu razinu racionalne logike.

Treba li uopće razmatrati pitanje ruskog napada na Finsku i pokušati opravdati megalomanske podzemne radove da se u red dotjera oko 200 kilometara povezanih podzemnih i neprobojnih tunela, bunkera, skloništa, središta za obranu grada, gdje se može smjestiti 600 tisuća ljudi? Lokalne i središnje vlasti u zemlji su rekle kako će Rusi održati najveće vojne vježbe od Hladnog rata na finskoj granici i kako podzemlje nužno treba osposobiti za obranu. Kao u filmu “Underground” Emira Kustiruce.

Nevjerojatno je da preko pet milijuna Finaca vjeruje u ovu budalaštinu. No, što je tu je. Ako ništa drugo, ostat će im turistička atrakcija, kao Titov podzemni bunker u Konjicu ili podzemna vojna utvrda u Han Pijesku.

Podsjetimo i na slučaj navodnog miješanja Rusije u američke izbore, gdje  optužbe nadilaze moguće. Naime, naprosto je nemoguće izvana voditi sustavnu propagandu u zemlji poput Amerike, gdje su informacije pod sustavnom kontrolom obavještajnih agencija koje sprječavaju uplitanje visokog utjecaja. Stoga je jedino razumno objašnjenje da “nešto” nije bilo u redu s Hillary Clinton i ona je izgubila izbore. To je sve, a ako su ruski obavještajci i pomogli da se otkriju njezine ogavne afere i namjere, tim bolje, samo što je to trebao biti posao istraživačkog novinarstva u samoj Americi, a ne ruskih ili tko zna kojih službi.

Što se tiče ove teme, “neporeciva istina” i “dokazane su namjere i pokušaji Kremlja da se spriječi pobjeda Hillary Clinton”, ali bez davanja ikakvog stvarnog dokaza. Sve se temelji na glasinama i izjavama, a potkrijepljeno je dubokom mržnjom.

Dakle, imamo “dramu godine” i navodno uplitanje ruskog predsjednika i obavještajnih agencija u izboru Donalda Trumpa.

Od 2014. su lajtmotiv ove groteske “predstojeći napad na Baltik i Poljsku”, a sada i Finsku. Usput, Poljska, kao i Litva, priprema Teritorijalnu obranu “koja će gerilskim ratom usporiti napredovanje Rusije prema zapadu Europe”, a obuku prolaze radnici, studenti, mladići i djevojke, koji po poljskim šumetinama proučavaju vojne karte, uče se kretati, praviti skloništa, provoditi brze napade, subverzije protiv neprijateljskih ciljeva i slično.

Svakome tko ima imalo razuma ona sve ovo gleda kao na televizijsku sapunicu bez ikakvog sadržaja. Sve se temelji na emocijama, instinktima, predrasudama, stereotipima, lažima i glasinama, samo kako bi se zbunili umovi hipnotiziranih gledatelja.

Dakle, prvo se prikazala ruska vojna prijetnja, ali ona nije dala maksimum, jer u nju vjeruju samo zemlje koje su imale iskustava s Ruskim Carstvom ili ranom fazom ekspanzije Sovjetskog Saveza. Ali to je bio prije stotinu godina i više. Portugalci ili Španjolci, koji nemaju dodira s Rusijom, vjerojatno se smiju glupostima koje čuju iz baltičkih zemalja, Poljske i Finske.

Kad je ova tema postala dosadna, izmislilo se “rusko uplitanje u odabir američkog predsjednika”. Na brzinu je sklepan “Manifest istine” u kojem se pojašnjava kako su ruski demoni provalili u područja slobode i njihovim suptilnim metodama natjerali ljude da sudjeluju na izborima i odaberu Moskvi prihvatljivu vladu.

No, istina je puno jednostavnija. Naime, kada ne bi postojala “ruska propaganda i prijetnja agresijom“, onda bi se ozbiljno pod znak pitanja mogao dovesti intelekt američkog i brojnih europskih vodstava. Svi oni, da imaju ijedan neupitan argument kojim bi potkrijepili svoje paranoidne i šizofrene tvrdnje, davno bi ga obznanili. To se još nije dogodilo. Stoga je odlučeno da se umjesto zaokreta u vanjskoj politici i pružanja psihijatrijske pomoći manjem broju političara SAD i Europska unije pretvore u kolektivnu ludnicu.

logično