Andrej Plenković i Ivan Penava (foto Davor Javorović/PIXSELL)
Poslije vlade čiju je okosnicu činila suradnja HDZ-a i predstavnika manjina, Hrvatska će dobiti vladu koju će formirati HDZ i Domovinski pokret. Iako sve do neki dan predsjednik HDZ-a Andrej Plenković iz svog budućeg tima nije isključivao SDSS kao svoje dosadašnje lojalne partnere, ipak je na kraju popustio zahtjevima DP-a, koji svoju politiku dobrim dijelom bazira na antisrpskoj retorici. U užarenoj atmosferi u kojoj su se kovale nova parlamentarna većina i vlada, srpska zajednica u Hrvatskoj ponovo je postala meta nacionalističkih planova hrvatske desnice o ograničavanju prava nacionalnih manjina, ali i stalnog potenciranja priče o navodnoj nelojalnosti Srba hrvatskom društvu i državi. Prema neslužbenim informacijama, sa svojih 13 saborskih zastupnika DP je u izvršnoj vlasti dobio tri ministarska mjesta i to energetiku, poljoprivredu i demografiju, te mjesto potpredsjednika vlade. Za utjehu, HDZ je uspio sačuvati mjesto ministra kulture i medija koje je također bilo na listi želja DP-a.
Bivša ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić ističe da je vlada HDZ-a i DP-a poraz Plenkovića, ali još gore od toga, ne samo političko nego i civilizacijsko nazadovanje Hrvatske.
Zastupnici nacionalnih manjina izabrani 17. travnja (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Prvi put imamo ekstremno desnu vladu u Hrvatskoj. Plenković je na čelo HDZ-a došao kao eksponent umjerene politike, a sad sastavlja izvršnu vlast s ljudima koji su otišli iz HDZ-a upravo zbog njegovog stava i vraćaju mu se na velika vrata i to u vladu, s velikom mogućnošću ucjene. Koliko će HDZ imati snage da to društvo ograniči, ja nisam previše optimistična. Ne treba se nimalo zavaravati da su zastupnici DP-a protiv statusa nacionalnih manjina u hrvatskoj politici, jer su oni isključivo protiv Srba, što su cijelo vrijeme i isticali. Također, izričito su protiv predstavnika srpske nacionalne manjine Milorada Pupovca koji je jedan od najobrazovanijih i najsposobnijih ljudi u hrvatskoj politici, čija riječ i politički utjecaj nadmašuju očekivani prosječni politički utjecaj, što dodatno frustrira hrvatske nacionaliste i izaziva gnjev jednog segmenta hrvatskog društva. Politika DP-a je vrsta plemenske politike, smrtonosne za Hrvatsku. Transakcijsko plemensko produbljivanje sukoba u hrvatskom društvu, razgradnja građanskog društva, identitetska politika, to je sve ono što oni nose i što je za svaku zemlju apsolutno štetno, pa tako i za našu. Porazno je da HDZ nije u stanju obraniti sebe i Hrvatsku od jedne takve retrogradne politike, što pokazuje slabost koju nitko iz vladajućih krugova oko Plenkovića neće priznati. Nadali smo se da smo se oslobodili plemenskih politika, ali s osvojenih devet posto na izborima DP će maltretirati cijelo društvo i vući nas u jednu arhaičnu, štetnu politiku - kaže Pusić i napominje da je HDZ discipliniran dok pobjeđuje, ali da ovaj potez Plenkovića dokazuje da na ovim izborima nisu de facto pobijedili.
Ovo nije trenutak i pitanje kako spasiti političku stranku, ovo je trenutak Hrvatske, kako spasiti svoju zemlju od ekstremne desnice koja prijeti ugledu, ekonomiji, ljudskim pravima, kvaliteti života. Nažalost, rijetko koji političar tako misli – kaže Vesna Pusić
- U HDZ-u postoji ta politička linija složna s politikom Domovinskog pokreta. Bilo je vidljivo da je zadnjih godina Plenković bio pod pritiskom i prilično nervozan. Očito je unutar stranke prevladala ona struja koja je direktno protiv Plenkovića, a po mom dubokom uvjerenju i protiv hrvatskih interesa. Dosad nisam vjerovala da će Plenković iz hrvatske politike otići u briselsku, ali nakon ovoga to mi se čini manje nevjerojatnim - ističe Vesna Pusić, upozoravajući na najavljena zadiranja u ustavna prava nacionalnih manjina koja su bila preduvjet ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
- Hrvatskoj prijeti opasno desno skretanje, a desnica uvijek ide da nekome oduzme stečena prava. Čim se prestanemo boriti za neku vrstu prava, vrlo često dolazi do regresije tih prava. Ovo nije trenutak i pitanje kako spasiti političku stranku, ovo je trenutak Hrvatske, kako spasiti svoju zemlju od ekstremne desnice koja prijeti ugledu, ekonomiji, ljudskim pravima, kvaliteti života, standardu. Nažalost, rijetko koji političar tako misli. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji definira i mandate saborskih zastupnika nacionalnih manjina u parlamentu dio je uvjeta koje smo ispunjavali za pristupanje EU-u. Izbacivanjem, negiranjem ili drastičnim promjenama u pravcu smanjivanja prava koja proizlaze iz Ustavnog zakona de facto poništavamo neke od uvjeta za ulazak u EU, što bi, nažalost, bilo moguće sprovesti. EU nije garancija, ona je samo mogućnost koja daje instrumente da postanemo politički zreliji. Svaka članica EU-a ima pravo nazadovati i u tom pogledu EU ne može puno pomoći. S pozicije države i prava, kolektivna prava kao što su prava nacionalnih manjina po definiciji su privremena garancija tih prava u modernoj državi, zato što je sam kolektivni cilj da štiteći kolektivna prava diskriminacija, u ovom slučaju etnička, nestane. Ta privremenost može trajati stotinu godina, koliko nijedna naša država nije trajala. U Hrvatskoj institut zaštite prava građana druge etničke pripadnosti mora postojati dok god postoji etnička diskriminacija, dok god postoje Domovinski pokret i Mostovi - tvrdi Vesna Pusić.
Vesna Pusić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Politički analitičar Jaroslav Pecnik koji je bio saborski zastupnik za vrijeme kratkotrajnog Karamarkovog pohoda na prava nacionalnih manjina ističe da hrvatskoj desnici ne smetaju nacionalne manjine nego samo Srbi.
- Dok god manjine svode svoju politiku na folklor, pjevanje, tancanje, sve je podnošljivo, ali kad manjine postavljaju pitanja koja nadilaze zaštitu narodnih običaja, kad ukazuju na probleme koji tište njihovu zajednicu, a zašto ne i na društvo u cjelini, tada te manjine, odnosno Srbi postaju državni problem. Izgrađene su priče da Srbi i Pupovac vladaju Hrvatskom, da imaju utjecaj nesrazmjeran broju Srba i da ti Srbi koji su "radili toliko zla kroz povijest srpsko-hrvatskih odnosa" utječu na političke odnose u Hrvatskoj i da je to nedopustivo. Za Domovinski pokret je problem što Srbi u Hrvatskoj još uvijek postoje, što dižu svoj glas, što traže svoja prava koja im Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina pripadaju. Kad bi se hrvatska desnica riješila Srba u Hrvatskoj, po njima bi svi hrvatski problemi bili riješeni, tad bi u Hrvatskoj po njima tekli med i mlijeko i konačno bi živjeli sami svoji na svome. Pitam se hoće li DP riješiti problem Srba u Hrvatskoj i poštivanja njihovih ustavnih prava kao u Vukovaru, kad su razbijali ćirilične ploče na koje su Srbi imali pravo. Sad kad je broj Srba u Vukovaru pao ispod 33 posto, problem je riješen, ali krajnje neprimjereno i sramotno - ističe Jaroslav Pecnik i upozorava da na braniku prava nacionalnih manjina treba stajati hrvatska intelektualna javnost.
- Jedan od temeljnih demokratskih standarda je da većina mora štititi prava manjine i ne može nikako većina biti ugrožena od manjine, a hrvatsko društvo se ponaša kao da jedna manjina – srpska – ugrožava hrvatsku većinu. Europski standardi koji su dostignuti ne bi trebali biti napušteni bar dok te manjine u Hrvatskoj postoje, a po popisu stanovništva vidimo da ih je sve manje. Na afirmaciji manjinskih prava moraju inzistirati ne samo političke stranke, već to trebaju činiti misleći ljudi ovog društva koji svojim ugledom, javnom riječju moraju upozoravati da hrvatsko društvo ide u pogrešnom smjeru. Ako za to nismo spremni, nismo zrelo, već bolesno društvo, osuđeno na smrt. Velik dio intelektualne elite, ako uopće postoji, naprosto vodi neke svoje privatne ratove i ne bi se htjeli nikome zamjeriti - kritizira Pecnik intelektualnu javnost koju nije zgrozilo političko isključivanje najveće nacionalne manjine.
Jaroslav Pecnik (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Nije dobro da se jedna nacionalna manjina pretvori u žrtveno janje, da se stalno propituje njena vjerodostojnost, vjernost, pripadnost hrvatskom društvu. Takvo društvo pokazuje slabost da uredi vlastiti sustav vrijednosti, zbog čega stalno mora tražiti neprijatelja, a to su redovno Srbi, koji ovog puta trebaju biti spremni da se preko njihove kičme lome politički obračuni tko je jači između novih političkih partnera, HDZ-a i DP-a. Plenkovićevo odmicanje od Pupovca, koje on tumači političkom pragmom, nije samo politička nego i ljudska nevjerodostojnost. Odreći se partnera koji je po svaku cijenu, pa čak i vlastite kompromitiranosti, bio vjeran u prethodnom mandatu, krajnje je neprilično. SDSS je glasao za HDZ-ove zakone kad nisu imali čak niti jedan objektivan razlog dići ruku, na primjer za Zakon o hrvatskom jeziku koji uopće nema nikakvog smisla, a da ne govorimo o glasanju za glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića - podsjeća Pecnik.
On upozorava da je revizionizam i za vrijeme dosadašnje vlade HDZ-a i SDSS-a bio dosta vidljiv u društvu: ustaški pozdrav je praktički legaliziran, reguliran činjenicom da nije riječ samo o ustaškom pozdravu, a sad će biti otvoreno tretiran u duhu stava DP-a.
Ograničavanja prava manjinskih zastupnika da odlučuju o ključnim pitanjima vođenja države vodi u segregaciju i neravnopravnost. Najozbiljnije od svega, time se potencijalno otvara put za daljnja ograničenja manjinskih prava – ističe Đorđe Gardašević
- Pored određenih zasluga, Plenković nije učinio ni jedan radikalan zaokret da bi pokazao demokratski iskorak i rekao činjenicu da je "Za dom spremni" ustaški pozdrav, da su ustaše fašisti i da nisu nikakva hrvatska vrijednost, kako bismo raskrstili s Drugim svjetskom ratom i da bi s vremenom ta istina legla u hrvatskoj javnosti. Čim postoji dvojak odnos, šalje se poruka desnici da ojača svoju aktivnost i da se izbori za ono što im je nadohvat ruke - zaključuje Pecnik.
Koliko obnovljene inicijative desnice od prije deset godina o raspisivanju ustavotvornog referenduma o novom reguliranju, odnosno ograničavanju prava zastupnika nacionalnih manjina, točnije tri srpska saborska zastupnika pri donošenju državnog proračuna i izglasavanja mandata vlade, zadiru u demokraciju, ali i u samu njenu srž – ustavnost i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim je Hrvatska ušla u europsku obitelj, komentirao je za Novosti Đorđe Gardašević, redoviti profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
- Taj bi proces bio vrlo retrogradan za hrvatsko društvo i demokraciju. Mi nismo izolirani otok, Hrvatska je članica jedne ogromne zajednice evropskih naroda, sa svim njezinim različitostima i posebnostima. Hrvatsko društvo zadnja dva desetljeća doista napreduje u pogledu zaštite prava manjina i taj trend treba podržavati. Politički problem ovoga društva svakako nisu manjine. Pravi problem su neke druge, ideološke podjele. Za potrebe konstituiranja vlasti, u Hrvatskoj je prihvaćen suvremeni građanski koncept naroda, osnovan na ideji državljanstva, a ne nacionalnosti. To ujedno podrazumijeva i ideju ravnopravnosti svih birača, a time i njihovih predstavnika u parlamentu. Stoga ograničavanja prava manjinskih zastupnika da odlučuju o ključnim pitanjima vođenja države vodi u segregaciju i neravnopravnost. Najozbiljnije od svega, time se potencijalno otvara put za daljnja ograničenja manjinskih prava - ističe Gardašević u vezi najavljenog raspisivanja ustavotvornog referenduma.
- Hrvatska je demokratska država, a u demokraciji se, kao načelo, odlučuje većinom. Hrvatska je, međutim, ustavna demokracija, a jedna je od temeljnih funkcija ustava i to da manjine zaštiti od nekorektnog odlučivanja većine. To su pouke suvremenog konstitucionalizma koje trag vuku još od prosvjetiteljstva i početaka američke državnosti. Stoga kao princip treba postaviti da se na referendumu ne treba odlučivati o manjinskim pravima, pogotovo ako se, što je sada u Hrvatskoj slučaj, na referendumu odlučuje većinom birača koji su izašli na referendum - kaže.
Đorđe Gardašević (Foto: Sandro Lendler)
Na argument desnice da su manjinski zastupnici izabrani s daleko manjim brojem glasova od ostalih zastupnika i da zato nisu jednako "dostojni" odgovara:
- Pa jasno je da po broju dobivenih glasova manjinski zastupnici ne mogu parirati zastupnicima izabranima u općim izbornim jedinicama i to već samom činjenicom da su to zastupnici upravo manjine, a ne većine! Logično, manjine imaju manje pripadnika od pripadnika većinskog naroda, a time i manje svojih birača od birača većine. No, ponovno se vraćam na osnove hrvatskog ustavnog koncepta: narodni suverenitet kod nas je utemeljen na ideji naroda kao zajednice slobodnih i ravnopravnih državljana, a nacionalni suverenitet hrvatskog naroda dopunjen konceptom ravnopravnosti svih nacionalnih manjina. U takvom vrijednosnom okružju, koje uspostavlja hrvatski Ustav, zastupnici manjina u Hrvatskom saboru moraju biti jednako "dostojni" kao i zastupnici većine.
Gardašević ističe da se ustavnopravno ne može otvarati pitanje položaja zastupnika nacionalnih manjina, a da se pritom ne otvori i pitanje položaja zastupnika dijaspore.
- Što se tiče dijaspore, osnovno polazište rasprave čak i ne mora biti pitanje gdje oni plaćaju porez, već pitanje po zakonima koje točno države oni primarno žive. Ovime nimalo ne želim umanjiti važnost naših iseljenika koji vrijedno rade i žive u drugim državama. S druge strane, ako je jedan od glavnih prigovora manjinskim zastupnicima da su izabrani malim brojem glasova, što doista jest pitanje o kojem treba voditi raspravu, onda statistiku treba provjeriti i u slučaju dijaspore. Na proteklim izborima, u XI. izbornoj jedinici glasanju je pristupilo ukupno 41.120 birača dijaspore. Istovremeno, prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, na tim je izborima u toj izbornoj jedinici bilo 222.300 birača. Zanimljivo, isto je ministarstvo Ustavnom sudu u prosincu 2022. godine dostavilo podatak da u registru birača ima 948.032 birača s prebivalištem izvan RH. Iako ova razlika može proizlaziti iz toga tko od njih ima važeće osobne iskaznice, podaci u svakom slučaju pokazuju da velik broj birača dijaspore nije koristio svoje pravo glasa - zaključuje Gardašević i dodaje da bi Ustavni sud takav referendum proglasio neustavnim jer bi on nedopustivo zadirao u hrvatski ustavni identitet i najviše vrednote hrvatskog ustavnog poretka
