Nevladine organizacije iz Srbije uputile su apel međunarodnoj javnosti upozoravajući da bi uskoro moglo doći i do zvanične sudske rehabilitacije vođe kvislinškog četničkog pokreta Dragoljuba Draže Mihailovića, koji je zbog saradnje sa njemačkim i italijanskim okupatorima u Drugom svjetskom ratu, osuđen na smrt i strijeljan jula 1946. godine.

U prodemokratskim nevladinim organizacijama u Srbiji upozoravaju da se "već više od 20 godina u Srbiji provodi zvanična moralna i politička rehabilitacija kvislinškog četničkog pokreta", a da će sudska rehabilitacija biti "završni čin" tog procesa. Inače, postupak rehabilitacije Mihailovića vodi se pred Višim sudom u Beogradu.

Demokratske snage mole ambasade prijateljskih zemalja da o rehabilitaciji Mihailovića u Srbiji upoznaju svoje vlade i javnost. Pismo je potpisalo 17 nevladinih organizacija među kojima su Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Komitet pravnika za ljudska prava, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Savez antifašista Vojvodine, Žene u crnom, Grupa "Spomenik", Fond "Biljana Kovačević Vučo" i drugi.

Ugledna historičarka i, prema mnogima, politički guru demokratske Srbije Latinka Perović kaže u ekskluzivnom razgovoru za agenciju Anadolija (AA) da iza rehabilitacije Mihailovića stoji država Srbija.

"To je proces koji se u Srbiji odvija na jedan način već od polovine 80-tih godina. Sve što sam do sada pročitala ne govori ni o kakvom kredibilitetu pravne države. To je prosto jedna istorijska revizija koja se vrši iz istorijskih i političkih razloga, produbljuje te sukobe u srpskom društvu i ništa ne rješava. Ovo traje još iz vremena bivše vlasti. Jer, prvi Zakon o rehabilitaciji je donesen 2006. godine, pa je korigovan 2008. godine. Te se odluke donose pred sudovima. Dakle, država stoji iza te politike. A iza te politike stoji i taj koncept države. Ne vidim zašto bi se ona inače toliko angažovala", tvrdi Perović.

Upozorila je da će rehabilitacija Mihailovića imati ozbiljne posljedice.

"Sigurno će biti posljedica po region, jer sa tom politikom vi nemate otvorena vrata ni prema jednoj zemlji u regionu. Sa tim ne možete ići u Hrvatsku, sa tim ne možete ići u Bosnu... To vas smješta negdje na vrelo arhaičnu istorijsku marginu koja je, zaista, u suprotnosti s vremenom. To nema veze ni sa naukom, ni sa nekim trendom oporavka regiona i njegove integracije. To je prosto jedna politika koja je dio mentaliteta i srpskog nacionalizma. Ona traje ne mareći za pravne i historijske činjenice", kazala je za AA Latinka Perović.

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko podsjeća da je politički program četničkog pokreta bio stvaranje etnički homogene države srpskog naroda - Velike Srbije i eliminacija "nelojalnih" nacionalnih manjina i naroda. Ona za agenciju Anadolija kaže da rehabilitacija Mihailovića predstavlja najobičniju manipulaciju i da se na ovaj način Srbija dodatno distancira od balkanskog regiona.

"Sudska rehabilitacija se uvelike priprema. Zato smo i reagirali sada, jer želimo skrenuti pažnju i svijetu i regionu šta se ovdje dešava. Mihailović nije samo problem Srbije već cijelog regiona s  obzirom na zločine koji su počinjeni tokom Drugog svjetskog rata. Za samu Srbiju to je pogubno, jer je u toku revizija istorije koja Srbiju zapravo vraća na jedan obrazac iz kojeg je izašla 1945. godine. Ne želimo da se samo diskredituje sam pokušaj rehabilitacije već i da ukažemo na suštinu koja stoji iza same rehabilitacije", ističe Biserko.

Na pitanje šta je suština tolikih insistiranja da se rehabilitira Mihailović, i to baš sada, Biserko dodaje: "Svi ratovi koji su 90-tih vođeni u ovom regionu, vođeni su u skladu s tom ideologijom. Ovdje nije napravljen prekid s politikom Slobodana Miloševića, niti se desilo distanciranje od te politike. Pojavljivanje Mihailovića u sadašnjem kontekstu je na neki način normalno. Začuđuje to da nema reakcije. Reagiraju brojni pojedinci, ali medijska slika je takva da nema prostora za raspravu o tome. Dominira linija koja ukazuje da su četnici bili antifašistički pokret. U tome učestvuje cijela elita u Srbiji, nažalost."

Podvlači da se rehabilitacijom Mihailovića ne želi samo legitimizirati on kao historijska ličnost, već i ciljevi velikosrpske politike, odnosno četničkog pokreta.

"Ti ciljevi su se tokom 90-tih posebno ostvarivali u Bosni i Hercegovini. Samo postojanje Republike Srpske govori o tim ciljevima. Ovo je situacija koja može izazvati i erupcije na Sandžaku i drugim mjestima gdje je bio četničkih zločina", govori Biserko.

Prema njenim riječima, rehabilitacija Mihailovića se ne treba se vezati  za novu vlast u Srbiji, iako je jasno da su oni "na toj liniji".

"Nažalost, to je počelo i ranije, pod demokratima. To je nacionalni projekt oko kojeg je ranije postignut koncenzus", pojasnila je Bikserko.

Akademik Muhamed Filipović, jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca, smatra pak da se u Srbiji nastoje u potpunosti rehabilitirati sve ono snage koje su tokom Drugog svjetskog rata surađivale s nacistima i vršile genocid.

"Apsolutno su utvrđene činjenice o suradnji Mihailovića sa okupatorima i o genocidu njegovih snaga nad Bošnjacima. Rehabilitacija tih snaga znači ustvari prenošenje težišta krivice na žrtve. A politička pozadina tog nastojanja jeste da se zaustave i neutraliziraju antifašistički procesi", rekao je Filipović za AA.

Dodaje da će doći do velikog nezadovoljstva Bošnjaka diljem Balkana ukoliko se zaista rehabilitira Mihailović.

"Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburgu i Međunarodnom sudu pravde u Hagu treba uputiti tužbu protiv Srbije za rehabilitaciju ovog oblika fašizma, koji je jednak antisemitizmu. Jer, antisemitizam je oblik fašizam. Evropa kažnjava antisemitizam, pa je logično  da se kazni i ovaj fašizam, odnosno odgovorni za njegovo rehabilitiranje u Srbiji", konstatira Filipović.

Poznati hrvatski povjesničar prof. dr. Tvrtko Jakovina kaže za AA da u brojnim zemljama bivše Jugoslavije postoji tendencija da se manipulira novijom ili još starijom prošlošću. Po njemu, to je karakteristika nezrelih zemalja.

S druge strane, sama rasprava o prošlom se nikada nije dogodila.

"Vi imate inicijative koje se prave u političke ili dnevnopolitičke svrhe, s ciljem da se pošalju poruke "našim biračima" ili sada regiji. U tom smislu se koristi prošlost. U slučaju nastojanja da se rehabilitacija Mihailovića završi, Srbija čini ono što se s povijesnim faktima ne smije događati. Dakle, koncentrira se samo na određene aspekte, pa se govori o spašavanju savezničkih pilota. Na taj način se želi rehabilitirati ukupni Mihailović. Kao da poneki Židov u Njemačkoj nije bio spašen, što svejedno ne mijenja odnos ka tom narodu u vrijeme nacističkog režima. Rehabilitacija će zaoštriti i trajno, ili za dugo vrijeme, baciti negativnu sjenu u odnosima Srbije sa BiH i Hrvatskom. A neće pomoći u znanstvenom i objektivnijem tretiranju Mihailovića u srpskoj historiografiji. Ne vidim nijedan pozitivni efekt za unutarnju situaciju u Srbiji", kazao je Jakovina.

Četničke jedinice izvršile su užasne zločine nad Bošnjacima, naročito u istočnoj Bosni i na Sandžaku, što je, po mišljenju i Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, imalo sva obilježja genocida.

Sam Draža Mihailović je 1943. godine definirao svoje prioritete u borbi:

"Moji neprijatelji su muslimani, Hrvati, partizani i ustaše. Kada se s njima budem obračunao, onda ću krenuti protiv Italijana i Nemaca".

Jedan od dokaza genocid četničkih jedinica nad Bošnjacima je i izvještaj  komandanta Limsko-snažačkog odreda Pavla Đurišića upućen Draži Mihailoviću o klanju 9.200 Bošnjaka, uglavnom žena i djece, u istočnoj Bosni i na Sandžaku 1943 godine.

"Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu, izvršena je. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena, tako da nijedan njihov dom nije ostao čitav.  Za vrijeme operacija se pristupilo potpunom uništavanu muslimanskog življa, bez obzira na pol i godine starosti. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva, od kojih dva nesrećnim slučajem, i 32 ranjena. Kod muslimana (je stradalo) 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i djece", navedeno je u izvještaju napisanom 13. februara 1943. godine

Ali, zločine su četnici činili i u čitavoj Srbiji i to prema civilnom stanovništvu za koje su sumnjali da pomaže partizane, kao što je to bilo u selu Vranić kod Beograda. Tamo su četnici u noći 20. decembra 1943 godine zaklali 67 mještana, od staraca i žena do djce u kolijevci.

Suđenje Draži Mihajloviću bilo je međunarodna obaveza socijalističke Jugoslavije u skladu sa Sporazumom o osnivanju Međunarodnog vojnog suda i sa rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UN) broj XXXIX o kažnjavanju ratnih zločinaca.

Suđenje je bilo javno, pratio ga je veliki broj domaćih i stranih novinara. Kako su ovih dana podsjetili iz nevladinih organizacija u Srbiji,  Draža Mihajlović je osuđen na smrt zbog onih dijela zbog kojih su na smrt osuđeni i maršal Peten u Francuskoj, Musert u Holandiji, Kvisling u Norveškoj i drugi kolaboracionisti fašizma: zbog izdaje otadžbine, saradnje sa okupatorom i zločina koje su počinile snage pod njegovom komandom.

Još opasnije od same pravne rehabilitacije četništva, kako upozoravaju prodemokratski krugovi u Srbiji, jeste stvaranje euforične četničke atmosfere u društvu, relativiziranje pojmova fašizma i antifašizma, porast animoziteta prema pripadnicima drugih naroda, skandiranje Draži Mihailoviću na sportskim priredbama, osnivanje raznih ekstremno-desničarskih organizacija, negiranje genocida u Srebrenici i ratnih zločina u ratovima 1991-1995, kao i negiranje bilo kakve odgovornosti Srbije za te ratove.

"Dok je Narodnooslobodilačka borba (NOR) potpuno izbrisana iz kolektivnog sjećanja, dotle je Srbija prepuna četničke ikonografije, komemoracija, spomenika, pjesama, knjiga, filmova, što govori o tome da politička klasa želi da, planski i sistematski, izvrši indoktrinaciju masa četničkom ideologijom.  Državna televizija, Radio-televizija Srbije (RTS) sprema seriju od 15 epizoda o četničkom pokretu s ciljem da epohalnu borbu protiv fašizma prikaže kao besmislen i nepotreban "bratoubilački rat", kada je "Srbin udario na Srbina". Poruka toga biće da treba ostvariti općenarodno jedinstvo radi suprotstavljanja neprijateljima srpskog naroda", saopćile su nevladine organizacije u Srbiji.

Da se u Srbiji ponovo valja cijeli jedan nacionalistički koncept, ukazuje i afirmacija osuđenih za ratne zločine tokom agresije na BiH.

Tako je na komemoraciji upravo Draži Mihailoviću, koja se prije nekoliko dana održala u hramu Svetog Save u Beogradu, bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, čelnica Srpskog narodnog saveza, koji je iznjedrio i aktuelnog predsjednika RS-a Milorada Dodika, izjavila je da se Draži Mihajloviću "uvijek divila i sledila njegov put ka odbrani srpstva".

Vjersku službu za Mihailovića služilo je sedam sveštenika Srpske pravoslavne crkve (SPC), a glavni među njima, citirajući haškog optuženika Vojislava Šešelja, poručio je Zapadu:

"Okupili smo se ovdje da odamo počast velikom sinu Srbije. Braćo i sestre, u posljednjih dvadeset godina svjedoci smo harange koja se vodi protiv srpskog naroda od strane Zapada. Ali, što bi im rekao jedan naš heroj koji je u Hagu "vi ste bjelosvetski ološ i niste normalni"."

Kako su zaključili u demokratskim organizacijama iz Srbije, nema sumnje da je ovo osnovna poruka koju politička klasa Srbije želi da uputi rehabilitacijom četništva i Draže Mihailovića, "usmjeravajući time srpsko društvo na put ksenofobije, autizma, netolerancije i nepriznavanja općeprihvaćenih normi međunarodnog prava".

Dragoljub Draža Mihailović rođen je 26. aprila 1893. u Ivanjici kod Čačka, u jugozapadnoj Srbiji. Bio je zapovjednik Kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini (JvuO) tokom Drugog svjetskog rata. Osuđen i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima.

 

Izvor: www.tacno.net