Branislav Kerac je rođen u Novom Sadu 7. rujna 1952. godine. Novosadski kipar Dejan Bešlin, kućni prijatelj, u njegovim je najranijim crtežima vidio neki nagovještaj talenta pa je malom Banetu dao prve instrukcije. Negdje oko četvrtog razreda osnovne škole, pridružio mu se Toza Obradović, pa su zajedno precrtavali slike iz "Crtanih romana" i natjecali se tko će bolje nacrtati Reja Karsona, Kanzas Kida ili Roj Renka. Tozu ta zabava nije dugo držala, ali je Bane uporno vježbao trudeći se da dostigne svoje prve uzore (Fostera, Dena Berija, Maseroa, Jesusa Blasca, Sergia Tarquinija...crtače čije su radove objavljivali "Kekec", "Politikin zabavnik" i "Crtani romani")."Plavi vjesnik", edicija "Strip-Strip" i Lykosov "Strip zabavnik" su upoznali Baneta sa velikanima jugoslavenskog stripa kao sto su Beker, Radilović, Maurović, Navojev i Solovjev, a pojava magazina "Zenit" i premijera Romitinog Derdevila su izvršili presudni utjecaj na njega. To je već vrijeme (67-68) kada je Bane počeo crtati "za ozbiljno" tušem na hamer papiru sa svim okvirima, oblačićima, sound efektima i "pravim" scenarijem.


Ono pravo "za ozbiljno" je počelo 1975., kada se Bane slučajno u gradu sreo s Tozom (prilike su ih bile razdvojile desetak godina) i kada su posle dužeg razgovora na pješačkom prijelazu odlučili napraviti strip "Poručnik Tara" i ponuditi ga Izdavačkoj kući "Dnevnik".


"Ono još ozbiljnije" je počelo 1989. godine kada je čuveni svjetski producent Ervin Rustemagić preuzeo distribuciju Banetovih autorsih stripova. Pod okriljem Ervinove firme "STRIP ART FEATURES" CAT CLAW je naprečac osvojila Skandinavske zemlje i pojavila se u još desetak zemalja širom svijeta. Neprijatni događaji 1991. su spriječili uspješniji pohod na Ameriku (L.A. izdavačka kuca MALIBU je izdala svega 9 brojeva) ali je već tada Kerac stekao status uspješnog autora stripa. Kao priznanje tog statusa, Banetu je stigla ponuda od Andreasa Knigea, vlasnika firme CARLSEN VERLAG da uradi kratak strip u boji za album DURCH BRUCH, izdat povodom rušenja Berlinskog zida i istovremeno objavljenog na 14 jezika. Ako spomenemo da su ostali učesnici tog projekta bili Bill Gibbons, Enki Bilal, Moebius... može se reći da se Bane našao u lijepom društvu. S obzirom da je Kata tri godine uzastopno proglašavana najpopularnijim likom švedskog magazina MAGNUM, može se reći da je tamo još uvijek.*


ENTUZIJAZMA JE UVIJEK DOVOLJNO, ALI JE VREMENA MALO


Koji su vam u mladenačkim danima bili uzori u svijetu i u Jugoslaviji, i što mislite o radu hrvatskih strip-autora starije generacije Mauroviću, Fürtingeru, Julesu i drugima.?

Uglavnom, Kekec i Crtani romani su bili presudni da zavolim strip. Kasnije sam upoznao Plavi vjesnik i StripStrip, a posle toga Zenit i Panoramu (potonju Stripoteku). Dakle, svi autori u tim izdanjima su manje ili više uticali na mene.


Kako gledate na naknadnu afirmaciju Ivice Bednjanca s obzirom da su ga prije proglašavali šundom?

Svi koji su se u to vreme bavili stripom su bili smatrani proizvođačima šunda. Ali, ti koji su galamili protiv stripova nisu bili likovi vredni pažnje. Što se mene tiče, Bednjanec je oduvek bio priznati majstor.


Surađujete li sa strip crtačima i piscima iz Hrvatske? S kojima posebno i kako bi opisali te veze?

U poslednje vreme sarađujem sa Darkom Macanom na par rekreacionih projekata, tj. i njemu i meni je dobro došlo da se bavimo nečim neobaveznim. Da nam obojici nije ugodno, ne bismo ni radili.


Znate li da npr. Darko Macan ilustrira udžbenike. Bavite li se i vi time?

Trenutno ilustrujem jedan udžbenik fizike za VII razred. Žalosno je, ali to je trenutno isplativije od crtanja stripova.


Što mislite o radu hrvatskih strip-autora novije generacije pogotovo našeg Slavonca Matakovića)?

Slabo sam upoznat sa savremenom produkcijom. Nešto preko foruma, nešto preko fanzina. Matakovićev rad sam pratio pre ex-Yu ratova. U svakom slučaju, njegov pristup stripu je vrlo različit od mog tako da nisam kompetentan da ga komentarišem. To što radi, očigledno dobro radi i mora mu se priznati majstorstvo u njegovom žanru.


Kako vam je bilo na Mafestu u Makarskoj? A u Osijeku?

Jednom rečju, sjajno. Mnogo prijatelja, mnogo novih poznanstava… Zaista je lepo sresti se sa normalnim ljudima u svom ovom haosu. Možda bi bilo ispravnije pitati kako je Makaranima i Osječanima bilo sa mnom?


Da li se slažete sa izjavom Julesa Radilovića da najveća boljka domaće produkcije (mislim na cijelu bivšu državu ) nije nedostatak crtača nego nedostatak dobrih scenarija?

Dobri scenaristi su oduvek bili redak zver u našoj stripskoj šumi. Valjda zato što je pored zanatske potkovanosti za dobrog scenaristu potrebna i ‘’žica’’ za strip.


Vaš stav o američkom stripu s obzirom da ste spomenuli da ste strip ghost radili uglavnom zbog novca i zbog Cat claw koja je svojevrsna parodija na američki super herojski strip?

Uopšteno, mislim da kvantitet nije izrodio i kvalitet. Previše crtačke pirotehnike, kolorističkog iživljavanja, scenarističkih pobačaja i izdavačkih promašaja. Današnje američke stripske ‘’zvezde’’ nisu ni do kolena ekipi iz prošlog veka. Ima par crtača zaista fenomenalnih, ali oni nažalost moraju da crtaju stupidarije scenarista koji nisu u stanju da sastave ni pozivnicu za rođendan.


Možete li reći nešto više o ghostu kao stripu?

Sama ideja i lik su jako dobro zamišljeni. Adam Hjuz je sve grafički jako dobro osmislio. Nasledila ga je gomila amatera i početnika i Ghost se već u trećem ili četvrtom broju srozala na nivo školskog fanzina. Goran Đukić i ja smo (zajedno sa izvrsnim tušerom Bernardom Koleom) uspeli da je malo dignemo iz proseka, ali su idiotske priče Erika Luka zadale smrtonosni udarac serijalu. Čudi me da je s tim njegovim baljezgarijama serijal izdržao toliko koliko je izdržao.


Što mislite o Bonelliju s obzirom na kultni status te kuće na ovim prostorima, te na stalne rasprave na stripovima.com o šundu i podjelama na bonellievce i ne-bonellievce?

Bonelijevi stripovi su industrijski strip sa svojim usponima i padovima. Boneli pokriva mnogo ukusa i ciljnih grupa, i ne vidim u tome ništa loše. Od prizemnih Malog Rendžera i Karabine Slime, preko standardno korektnih Teksa i Zagora do vrhunskih Kena Parkera i Priča sa divljeg zapada, svako kod Bonelija može da nađe nešto za sebe. U zadnje vreme Boneli pomalo luta tražeći visokotiražni serijal kao da ne shvata da su zlatne godine prošle i da je strip publika probirljivija.


Spominjalo se na forumu završavanje Balkan expresa. Da li će biti nešto od toga?

Balkan Ekspres je u mom planu za 2010 godinu ali zaista ne mogu tvrditi da će biti realizovan pošto se mora puno više uraditi tkz egzistencijalnih poslova.


Da li je bilo cenzure u stripu u bivšoj Jugoslaviji? Pri tome mislim i na političku (možda prijespomenuti balkan express) i na tzv. čudorednu politiku s obzirom da vam se kroz stripove provlače gola ženska tijela. Da li je bilo pritisaka da se neke od tih stvari mijenjaju?

Razne epohe, razna pravila. Nikada nisam insistirao da ih kršim, ali se nisam ni plašio da po koji put izađem van pravila. Cenzura u onim vremenima je bila više autocenzura. S obzirom da se nisam bavio politikom u svojim stripovima, nisam bio meta dežurnim čistuncima. Onih par golih sisa, pokoje dupe i dva-tri žbunića nije bilo dovoljno da nekog sablaznim do te mere da mora da me proziva.


Da li možda planirate neki novi proboj na europsko ili američko tržište?

Ne planiram. Zadovoljan sam tu gde jesam.


Da li još imate entuzijazma za crtanje novih stripova i koliko pati sama kvaliteta crtanja stripova s obzirom da ste izjavili da se morate baviti i drugim stvarima (ilustracijama...) da bi od toga mogli živjeti?

Entuzijazma je uvek dovoljno, ali je vremena malo.


Što nalazite da je zajedničko glazbi i stripu s obzirom da se bavite i jednim i drugim?

I kroz strip i kroz muziku možete da budete neko (ili nešto) što niste u privatnom životu. Dakle i jedno i drugo je duhovna nadgradnja. Interesantno je da su ‘’pesnički’’ autori stripa naklonjeni mirnijim oblicima muzike, dok su crtači akcije i avanture manje više okrenuti metalu i panku.


Kako vidite budućnost stripa, budućnost "papira", općenito, Budućnost medija općenito?

Još će dugo biti ovakav status quo. Potrebno je bar još pedeset godina za drastičnu promenu generacija. Možda nešto manje zbog skokova tehnologije, ali suštinski, strip i TV će se još dugo dobro držatati.


Kako se pripremate za crtanje? Neki vaši kolege sakupljaju bogatu dokumentaciju, tekstovi, fotografije... Koliko takvog načina ima u Vašem radu?

Svaki ozbiljan rad zahteva i ozbiljne pripreme. Ranije sam imao ogromnu arhivu svega i svačega. Google me je spasao prekopavanja po toj arhivi.


Formati papira na kojima crtate? A3 ili neki drugi? Koliko su detaljne skice koje radite prije tuširanja kadrova?

Oduvek je četvrtina hamera bila moj format. Manje mi je presitno, a na velikom ne umem da se snađem. Bez obzira na iskustvo, moje olovke su vrlo detaljne pre tuširanja.


Da li volite potpunu autorsku slobodu kao crtača? Da li više volite raditi po tuđem scenariju ili pak po vašem vlastitom, te koliko mijenjate scene i kadrove kod tuđih scenarija? To vjerojatno ovisi i o samom scenaristu?

Uvek sam govorio da mi je bolje crtati vlastite nego tuđe gluposti. Ako i radim sa nekim scenaristom, pre nego što bilo šta izmenim konsultujem se sa njim i gledam da ga ubedim da sam uvek ja u pravu.


Što mislite o „pomoći informatike i elektronike“ odnosno izradi stripova na kompjuteru?

Savršeni dok služe kao alat. Onog momenta kada oni preuzmu kreiranje ideja treba ugasiti komp. Cintiq tabla je sve bolja i bolja i znam neke koji jako dobro rade koristeći samo elektroniku.


Što mislite o manga stripu s obzirom da ih mnogi domaći, a posebice stariji crtači upravo zbog velike uporabe elektronike ne vole, a neki, poput našeg brođanina Bešlića, čak proglašavaju anti-umjetnošću?

Baš ništa. Ne znam zašto, ali mene su mange ostavile hladnim.


Držite li ikad radionice?

Ranije sam držao neke kurseve po Radničkim univerzitetima. Retko kad imam vremena da se bavim time, ali nikada ne odbijam da mladim autorima ukažem na greške i da im dam po koji savet.


/Izvor: bkerac.tripod.com/crtacstr.htm - preuzeti dijelovi biografije/


Objavljeno: 09.12.2009. na portalu www.sbonline.hr