Što je bliže američki inauguracijski 20. siječnja 2025. kada 47. stanar Bijele kuće preuzima predsjedničku dužnost, činovničkoj se novoj/staroj kasti na sljemenu Europske unije (EU) primjetnije tresu gaće od straha.
Ostvarila joj se noćna mora. Ipak je neželjeni prvomandatni republikanac Donald John Trump – po neugodnostima znani tzv. slon u staklariji – vrlo komotno na američkim predsjedničkim (pred)izborima bio deklasirao i dementnog Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. i njegovu stranačku, je li, demokratsku alternaciju pet prije 12 Kamalu Devi Harris te su sada i Ukrajina, i Unija, i NATO, i UN, i odnosi prema Rusiji, Kini, Bliskom istoku… i globalna tzv. mainstream geopolitika/geostrategija njemu na milost i nemilost. Trgovac s malo političkog znanja s tečaja iz večernje škole, Trump, lik koji priznaje samo pobjednike i cijeni možda tek šest svjetskih lidera – ante portas.
„Zaslugom“ krajnje nerazboritih/nevizionarskih/ nesposobnih momčadi u upravljačkim strukturama tzv. europske obitelji, Unija je propustila odrasti, osloboditi se američkog tutorstvaNjegovih par zabrinjavajućih najava svojih prvih poteza po preuzimanju drugomandatne predsjedničke dužnosti izazvalo je primjetnu jezu među buljukom manje-više istih Bidenovih euroancila, koje su nakon nedavnih izbora ostale na istom fotelju u bruxelleskom staklenjaku (npr. Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, na čelu Europske komisije) ili su samo premjestile debelo meso na drugu podjednako udobnu/unosnu/utjecajnu poziciju. Trump je, bez puno onih zašto i zato, ne obazirući se smeta li to komu ili ne, najavio ne samo uvođenja vrlo visokih carina Europskoj uniji, Kini, Kanadi, Meksiku, etc. zbog navodno SAD-ovih trgovinskih deficita (sic transit), svojevrsne američke „aneksije“ Grenlanda zbog navodno „nacionalne sigurnosti“ SAD-a (sic transit) te Panamskog kanala zbog, kaže, „lihvarskih“ naknada za prolaz američkih brodova (sic transit)… Aneksija autonomnoga danskog teritorija Grenlanda i Panamskog kanala,bez obzira na to što su Danska i Panama već skočile na zadnje noge!?
Last but not least, što ako Donald Trump glede&unatoč ukrajinskog rata – možebitno u dogovoru s ruskim Vladimirom Vladimirovičem Putinom ili bez dogovora, pa povuče SAD iz ionako već preskupe „igre“ – okonča taj sukob s već milijun mrtvih i unesrećenih s obiju strana, i ostaviKijev i EU same sa sobom na brisanom prostoru!? Bez američke novčane i vojne pomoći. Tko kaže da će Putin pristati na Trumpove prijedloge? I tko kaže da će se Trump prikloniti Putinovom stajalištu o tomu kako „ne dolazi u obzir neko labavo primirje ili pregovori s Kijevom, nego konačan pravni dokument o trajnomu miru sa zajamčenom sigurnošću Ruske Federacije i njezinih susjeda te nemogućnošću kršenja tog sporazuma“?
Bruxelles će jamačno biti prisiljen igrati po drukčijim, novim pravilima no dosad, svidjelo mu se to ili ne. A neće mu se svidjeti, samo što se buljuk nesposobnih neće ufati to priznatiA što ako buljuk dokazano nesposobnih birokrata na upravnom sljemenu EU-a, koji se sada laktovima guraju u Trumpov vidokrug ne bi li mu se umilili po svaku cijenu, ipak ne uspiju udovoljiti zahtjevu 47. američkog predsjednika da zemlje članice znatno povećaju kupnju ukapljenog plina (LNG) i nafte iz SAD-a, osiguraju na svom tržištu konkurentniju prodaju američkih automobila (nije bez veze gazda Tesle Elon Musk postao prvi Trumpov suradnik u vlasti, sic transit) i ine robe made in USA, da zemlje EU-a/NATO-a povećaju vojne proračune na pet posto BDP-a (sada ih 23 od 32 plaća tek dva posto) radi kupnje amričkog oružka…? Ako ne nađu rješenje s drčnim i ultimativnim tzv. slonom u staklani, slijedi trgovinski rat Unije i SAD-a.
A Unija ne može bez SAD-a. Osobito glede&unatoč vojno-obrambenih pitanja. I jamačno će se, bude li u Trumpovoj u nemilosti i u trgovinskom ratu, naći kao riba na suhom. Zajedno s glavnim ukrajinskim krivcem za ratnu/humanitarnu katastrofu te najveće europske zemlje Volodimirom Zelenskim. Do kojega gubitnika, je li, 47. američki predsjednik drži baš kao do lanjskog snijega. A još je niz jakih razloga – sve do nejedinstva i ozbiljnih turbulencija unutar same Unije – zašto Bruxelles strahuje od the day after. Naime, dana i dânā poslije 20. siječnja 2025.: Donald John Trump ante portas, pred bruxelleskim vratima, a onda…
I nije samo Bruxelles na iglama, mnogi su i izvan Starog kontinenta. A novo/staro vodstvo Unije pak dolazi pred Trumpa s priličnim bremenom političke probaidenovštine, ali i „krimenom“ navijačke protutrumpovštine tijekom (pred)izborne kampanje u SAD-u, što drčnomu i osvetoljubivom novom/starom lideru najmoćnije države na Kugli nisu poželjne dionice. Dijelom se to dade pojmiti iz Trumpove božićne poruke urbi et orbi, koja se bitno razlikovala od Bidenove u trenutku kada on pakira kovčege za iseljenje iz Bijele kuće. Dok predsjednik na odlasku poziva Amerikance da „ostave po strani buku i sve što nas dijeli“, jer „prečesto vidimo jedni druge kao neprijatelje, ne kao susjede, ne kao sunarodnjake Amerikance blagoslovljene što zajedno živimo u ovoj zemlji“, Trump sa svoje mreže Truth Social – fotografiran zajedno sa suprugom Melanijom – dijeli 20-ak članaka i inih objava u kojima se podržavaju njegova politička stajališta.
Ne samo o kontroverznoj nominaciji tv-lika Petera Briana Hegsetha za ministra obrane već i njegova nakana za zauzimanjem Grenlanda i Panamskog kanala. U kontekstu tih poruka – s podrugljivim memeom o 44. američkom (demokratskom) predsjedniku Baracku Obami – između redaka strši ista njegova poslijeizborna izjava da kani kazneno progoniti navodne neprijatelje i temeljito restrukturirati saveznu vladu, pa… Dan-dva ranije, je li, opet na svom Truth Socialu uopće nije štedio činovničku družbu Ursule Röschen/Ružice von der Leyen: „Rekao sam Europskoj uniji da moraju namiriti svoj ogroman deficit sa SAD-om opsežnom kupnjom naše nafte i plina. U protivnom, CARINE na sve strane! Carine su moja omiljena riječ!“
Čak je i kompromisnih 3,5 posto BDP-a za obranu, na što bi Trump navodno pristao neprihvatljivo Unijinim zemljama tzv. prve brzine, debelo iscijeđenim trogodišnjim neučinkovitim financiranjem korumpiranoga ukrajinskog režimaNisu samo nafta i plin u pitanju – čije se jeftinije ruske opskrbe EU odrekao pod SAD-ovim pritiskom zbog „ničim izazvane ruske vojne agresije na Ukrajinu“, sic transit, pa utrostručio kupnju iz SAD-a nakon što je „netko“ nepoznat do danas, sic transit, minirao megaplinovod Rusija-Njemačka Sjeverni tok 1 i 2 – nego je posrijedi i kupnja oružja, automobila i druge robe made in USA. „Prošle je godine deficit bio 208,7 milijardi dolara, ali riječ je o robnoj razmjeni, dok SAD ostvaruje suficit kad je riječ o uslugama – 104 milijarde – ali to Trumpa ne zanima jer se ne vidi na cesti“, komentirao je novinar Željko Trkanjec u Jutarnjem listu, primjećujući, vidljivo i s egzoplaneta Keplera-452b (Earth’s Cousin), kako se bruxelleski činovnici umiljavaju i pužu pred Trumpom.
„Enigma ostaje gleda li zaista na ekonomske odnose s toliko reducirane točke gledišta ili ga je ‘prvi prika’ (first buddy) Elon Musk na izjavu o previše europskih automobila na američkim cestama podsjetio da bi osigurao da se što više Teslinih automobila prodaje u EU. Reuters upozorava da je američki izvoz nafte i ukapljenog plina (iz škriljevaca, op. a.) trenutačno na gornjoj granici te da su potrebna ulaganja da bi se povećao, osobito kad je riječ o LNG terminalima. Udio SAD-a u europskom uvozi LNG-a iznosio je 47 posto, a nafte 17 posto u prvoj četvrtini 2024. godine, prema podacima Eurostata. Polovina američkog izvoza nafte ide u EU, ostatak u Aziju, dok Unija kupuje 66 posto izvoza američkog LNG-a. Situacija je dijametralno suprotna u odnosu na 2018. godinu, kad je Trump bjesnio zbog uvoza ruskog plina i nafte.“
Naravno da je Von der Leyen već u prvom telefonskom razgovoru s Trumpom nakon njegove izborne pobjede obećala sve što traži na europskom tržištu. Bit će zanimljivo vidjeti kako to ona – koja je već prvi mandat šefice Europske komisije osvojila tzv. zelenim energetskim programom, sic transit – kani izvesti i sa zemljama (npr. Mađarska, Austrija, Slovačka, Italija, etc.), koje upravo stupaju u gospodarski rat s Kijevom i Bruxellesom zbog zatvaranja plinovodnog ventila za dobavu ruskog energenta kroz Ukrajinu. S 2024. godinom završava taj ugovor, a produljenje je na vrbi svirala.
Taman su Trumpu, je li, u interesu te energetske potrebe dijela zemalja EU-a, utemeljene na domaćinskoj računici o skupljem i jeftinijem, i taman će ga peći savjest kad čuje u gospodarskom smislu vrlo indikativan vapaj njemačkog vicekancelara Roberta Habecka u regionalnom mediju kako „nam sada prijatelji (SAD, op. a.) zaračunavaju neprijateljske cijene energenata“. Mađarski je pak premijer Viktor Orbán, „bijela vrana“ EU-a, prijedvije godine izazvao sablazan u Bruxellesu i inom proameričkomu tzv. kolektivnom Zapadu kad je odbio pritisak da Mađarska sudjeluje u SAD/EU/NATO-ovim tzv. sankcijama Rusiji te se odrekne ruske nafte i plina. „Kad bismo to učinili“, kazao je Orbán, „mađarsko bi gospodarstvo trpjelo godišnje 18 milijardâ eura štete.“ Zašto bi – zbog američke babe zdravlja i bruxelleskog birokratskog uvlakaštva!? – kupovali višestruko skuplje energente kad u neposrednom susjedstvu imaju puno jeftinije!?
À propos, CRO premijer Andrej Plenković nije Viktor Orbán, nije cijepljen protiv energetskog teroriziranja vlastitih sugrađana – životnog standarda na europskomu prosjačkom štapu, sic transit – pa ne samo diže kapacitet LNG terminala u akvatoriju otoka Krka s cca dva na više od šest milijardâ prostornih metara plina (doprinos globalno proklamiranoj dekarbonizaciji, kojoj je Plenković nedavno licemjerno prisezao na klimatskom summitu na kojemu mu uopće nije bilo mjesto!) nego se i hvali tzv. diversifikacijom energetskih dobavnih pravaca. A to će reći, što potvrđuje statistika, da je hrvatski uvoz iz SAD-a 2023. godine povećan osam puta, a više od 91 posto čini američki LNG. Građanima se i gospodarstvu prodaje desetak posto skuplje od ruskoga prirodnog plina i četiri puta skuplje no što Ameri taj isti plin prodaju svojim građanima, pa…
Energetska CRO računica za vola ubit’ u uvjetima kada RH uvozi više od 60 posto energenata, a premijer se bezuvjetno svaki put solidarizira u Bruxellesu – što tamo o trošku poreznih obveznika ima uopće tražiti, pa takorekuć svaki drugi dan!? – s protuorbanovskim politikantima. Kaže: „Hrvatska će biti europsko energetsko središte“. Sic transit. Jest, kad bude grožđe na vrbi raslo, jednog dana, ako ne prije. Čak i da svih više od šest budućih milijardâ prostornih metara krčkog terminala napuni isključivo Trumpovim LNG-om i Južnom interkonekcijom – koju će ovaj podržati i rukama i nogama! – uspije provući cijevi potezom Zagvozd (RH)-Posušje (BiH)-Tomilavgrad-Šuica-Kupres-Bugojno-Novi Travnik/Travnik, s krakom za Mostar do one šake Hrvata u zapadnoj Hercegovini.
Projektom Južne interkonekcije na trasi od 180 kilometara, vrijednim navodno cca 100 milijuna eura, američki ekonomski interesi u kojima RH izvođač radova može računati na stanovite provizije, nastoji se izgurati rusku konkurenciju. Najveći dio Federacije BiH i cijela Republika Srpska opskrbljuju se ruskim energentom što se dostavlja sustavom Turskog toka plinovodima kroz Srbiju. I na tom će se suhom ekonomskom pitanju izravno sučeljavati Trumpov SAD i Putinova Ruska Federacija, a svi u ini u RH, BiH i Srbiji u principu – autsajderi. Naoko, je li, nema veze jedno s drugim, ali upravo će obostrano važna ekonomska pitanja, tzv. ravnoteža konkurencije i globalnog utjecaja, ne toliko tzv. obrambena nadjačavanja, odlučivati o rješenjima u Trump-Putinovim pregovorima o međusobnoj ulozi/“odgovornosti“ za konfiguraciju tzv. novoga svjetskog poretka.
Oni s boljim političkim pamćenjem, glede&unatoč, sjetit će se kako je i zašto prvomandatni Donald John Trump – u povodu Brexita – bio snubio 2018. godine francuskog predsjednika Emmanuela Macrona „neka se ugleda na pametne Britance te odustane od zajedničkih stajališta EU-a i dobit će preferencijalni tretman“. Ako izvede Franxit. Kolac u Unijino najosjetljivije tkivo!? Pa to je i Vladimiru Vladimiroviču i njegovoj Rusiji nedosanjani san. Kao i raspad NATO-a, čime je Trump prijetio još potkraj prvoga predsjedničkog mandata. „Ne budete li plaćali najmanje dva posto BDP-a za obranu, SAD vas neće braniti!“ – žestio se. „Dapače, nagovorit ću Ruse da vas napadnu!“ A Europa se bez SAD-a ne bi mogla obraniti. Unija sada u prosjeku izdvaja manje od dva posto, SAD navodno 3,1 posto, pa bi ultimatum od najmanje pet posto BDP-a bacio europske ekonomije na koljena i izazvao pad ionako padajućega životnog standarda na rubu graađanskog rata.
Čak je i kompromisnih 3,5 posto BDP-a za obranu, na što bi Trump navodno pristao – čitaj: radi kupnje većinom američkog oružja i opreme – neprihvatljivo je i Unijinim zemljama tzv. prve brzine, debelo iscijeđenim trogodišnjim neučinkovitim financiranjem korumpiranoga ukrajinskog režima Volodimira Zelenskog rata u već izgubljenom ratu protiv Rusije. Nakon proglašenja uglavnom očekivanog ishoda američkih predsjedničkih izbora 5. studenoga 2024., više ništa neće biti isto u američkoj politici (America First!) prema ukrajinskom ratu, Uniji i ostatku svijeta. Sve u svemu, američki će the day after označiti puno toga neočekivanog za Uniju, kojoj radikalna tzv. desnica radi o glavi upravo u državama tzv. prve brzine, s čime se demokršćanski tzv. mainstream sve teže nosi. Mnoge će nade i očekivanja puknuti kao mjehur od sapunice.
S Donaldom Trumpom na čelu američke kolone, čije sámo ime izaziva nelagodu i među tima što mu dobro poznaju neočekivane poteze, ali i prevrtljivu narav, jer nemaju pojma kako će se tzv. slon u staklariji ponašati u drugomu mandatu, eurounijski strah tipa ante portas ima utemeljenje. Bruxelles će jamačno biti prisiljen igrati po drukčijim, novim pravilima no dosad. Svidjelo mu se to ili ne. A neće mu se svidjeti, samo što se buljuk nesposobnih neće ufati to priznati. Naime, uvođenjem carina od 45 posto na uvoz kineskih električnih automobila na Stari kontinent, Unije eskalira trgovinski rat s najvećom zemljom na svijetu u okolnostima kada kolabira moćna njemačka autoindustrija ( i ne samo ona), a snažne političke krize tresu tu zemlju i Francusku, drugu EU državu tzv. prve brzine.
Negativnom „zaslugom“ krajnje nerazboritih/nevizionarskih/nesposobnih, je li, momčadi u upravljačkim strukturama tzv. europske obitelji, Unija je propustila u zadnjih petnaestak godina odrasti, osloboditi se američkog tutorstva – zahvalnosti za pobjedu u Prvomu i Drugom svjetskom ratu? – te ekonomski, politički, vojno, geostrateški, itsl. punoljetno se osoviti na noge kao ravnopravna ili barem respektabilna treća globalna snaga. Uz SAD i skupinu tzv. azijskih tigrova. Ovako… Donald Trump ante portas., pa – reći će jarani – kom’ pita, kom’ tepsija.
