Autograf nije politička stranka. Mi smo grupa, sada već zaista vrlo važna i zapažena, odgovornih intelektualaca, akademski obrazovanih ljudi, novinara i aktivista koja vjeruje da Hrvatska može i zaslužuje bolje.
Svatko od nas ovdje progovara najbolje što umije, na način da se borimo protiv dominantne kulture laži. Mi se njoj suprotstavljamo širenjem kulture istine i života. Za nas je, k tomu, taj život obavezan da ga se živi ”za druge”.
Za nas istina ne znači tek puka točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Bili novinari ili nešto drugo, mi ne smijemo pitanje istine ostaviti otvorenim. Mi stojimo pod pritiskom da se suočimo s njome.
Iz toga rakursa, premda sam glavni urednik ovoga portala (kao takav najprije moderator, premda i analitičar, prije svega onaj koji okuplja i koordinira), meni je jučer u 19 sati savjest naložila da u vrlo kratkoj formi dnevnog tvita najprije čestitam koaliciji Možemo koja je prije nepunih mjesec dana tavorila na razini statističke greške (Rada Borić i Vilim Matula svjedoci su mi da sam im rekao da vjerujem u ono što rade i da će rezultati stići), a onda i da kažem da se predsjednik SDP-a Davor Bernardić mora ipso facto zahvaliti i maknuti s čelnog mjesta stranke.
Rekoh: učinio sam to desetak minuta nakon objave izlaznih anketa kada je postalo jasno da vijest nije glasila da je pobijedio HDZ, već da je SDP potonuo. Gadno.
Ujedno, premda je HDZ pomeo SDP, vijest je glasila i da Plenković ne mora stisnuti se pred Škorom jer ga možda i ne treba, mogao bi i bez njega.
Dodajmo tomu da je vijest za mene glasila i tako da koalicija Možemo jest povukla k sebi neke glasače dezorijentiranog SDP-a, stranke koju treba (sada je jasno valjda svima) temeljito restartirati, ali da je najprije dobila podršku mnogih građana koji su: a) mladi i željni promjena, dakle humanije politike; i b) povjerovali da se konačno može glasati ZA nekoga, a ne samo PROTIV nekoga.
Slijedom toga, dobar rezultat koalicije Možemo govori da dolazi kraj bandićizma što je od velike važnosti za, dopustite da budem osoban, naše malo i u potresima porazbijano, od svih zaboravljeno selo na padinama Medvednice – Medvedski Breg (Bandić nas pravi budalama i ne da nam ni kanalizaciju: Ne bu išlo, kume!).
Vijest je za mene glasila da je Davor Bernardić spreman/zreo za odlazak, da SDP valja poslati na remont (premda ima mojih prijatelja koji kažu da je to hrpa starog željeza koje treba poslati na rezalište), da je načeta (premda još uvijek samo u Zagrebu) jedna nova ljevica o kojoj valja voditi računa i o kojoj ćemo sigurno ovdje voditi računa.
Dakle, Bero, hvala i doviđenja. Hrvatska treba drugačiju ljevicu!
Za nas je to jako važna stvar, dobar si čovjek, ali za ovo nemaš talenta. Znam da boli, ali Plenki i HDZ su te razvalili. Kampanja ti je bila koma. Frende, moraš otići!
Bilo bi dobro da ta slika nasmiješene Hrvatske, o kojoj je govorio drug Račan, a ti iskreno i mudro sinoć doveo svima u sjećanje, bude ostvarena. Molim prijateljice i prijatelje koji ulaze u Sabor da pokušaju naći način da se to dogodi.
Napisao sam: nismo politička stranka, ali, matere mi, nismo ni desničarski lunatici koji bi tjerali Srbe preko Drine u tri pičke materine. Ekipa Miroslava Škore koja se loži na Zekanovićev znoj i češe na Hasanbegovićeve buhe ne može očekivati naše uvažavanje. Mržnja ovdje NE PROLAZI!
Pošto je kraj nedjelje i valja ovo objaviti u pola noći, pošto će se danas tijekom dana već javiti kolega Josip Kregar, a sutra kolegica Nela Vlašić sa solidnim analizama, pa će zatim toga biti u obilju, ja ću ovdje stati ponavljajući, jer ponavljanje je majka znanja, to što Autograf jest.
U noći objave rezultata parlamentarnih izbora, pred debaklom vodeće građanske stranke – SDP-a, to treba opet kazati, jer na tomu počivaju naša relevantnost i naša vjerodostojnost.
Napisali smo ovako: Mi novinari i suradnici Autografa uvijek ćemo se boriti za napredak i reforme, za uljuđenu i građansku zemlju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.
Amen.
autograf
Svatko od nas ovdje progovara najbolje što umije, na način da se borimo protiv dominantne kulture laži. Mi se njoj suprotstavljamo širenjem kulture istine i života. Za nas je, k tomu, taj život obavezan da ga se živi ”za druge”.
Za nas istina ne znači tek puka točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Bili novinari ili nešto drugo, mi ne smijemo pitanje istine ostaviti otvorenim. Mi stojimo pod pritiskom da se suočimo s njome.
Iz toga rakursa, premda sam glavni urednik ovoga portala (kao takav najprije moderator, premda i analitičar, prije svega onaj koji okuplja i koordinira), meni je jučer u 19 sati savjest naložila da u vrlo kratkoj formi dnevnog tvita najprije čestitam koaliciji Možemo koja je prije nepunih mjesec dana tavorila na razini statističke greške (Rada Borić i Vilim Matula svjedoci su mi da sam im rekao da vjerujem u ono što rade i da će rezultati stići), a onda i da kažem da se predsjednik SDP-a Davor Bernardić mora ipso facto zahvaliti i maknuti s čelnog mjesta stranke.
Rekoh: učinio sam to desetak minuta nakon objave izlaznih anketa kada je postalo jasno da vijest nije glasila da je pobijedio HDZ, već da je SDP potonuo. Gadno.
Ujedno, premda je HDZ pomeo SDP, vijest je glasila i da Plenković ne mora stisnuti se pred Škorom jer ga možda i ne treba, mogao bi i bez njega.
Dodajmo tomu da je vijest za mene glasila i tako da koalicija Možemo jest povukla k sebi neke glasače dezorijentiranog SDP-a, stranke koju treba (sada je jasno valjda svima) temeljito restartirati, ali da je najprije dobila podršku mnogih građana koji su: a) mladi i željni promjena, dakle humanije politike; i b) povjerovali da se konačno može glasati ZA nekoga, a ne samo PROTIV nekoga.
Slijedom toga, dobar rezultat koalicije Možemo govori da dolazi kraj bandićizma što je od velike važnosti za, dopustite da budem osoban, naše malo i u potresima porazbijano, od svih zaboravljeno selo na padinama Medvednice – Medvedski Breg (Bandić nas pravi budalama i ne da nam ni kanalizaciju: Ne bu išlo, kume!).
Vijest je za mene glasila da je Davor Bernardić spreman/zreo za odlazak, da SDP valja poslati na remont (premda ima mojih prijatelja koji kažu da je to hrpa starog željeza koje treba poslati na rezalište), da je načeta (premda još uvijek samo u Zagrebu) jedna nova ljevica o kojoj valja voditi računa i o kojoj ćemo sigurno ovdje voditi računa.
Dakle, Bero, hvala i doviđenja. Hrvatska treba drugačiju ljevicu!
Za nas je to jako važna stvar, dobar si čovjek, ali za ovo nemaš talenta. Znam da boli, ali Plenki i HDZ su te razvalili. Kampanja ti je bila koma. Frende, moraš otići!
Bilo bi dobro da ta slika nasmiješene Hrvatske, o kojoj je govorio drug Račan, a ti iskreno i mudro sinoć doveo svima u sjećanje, bude ostvarena. Molim prijateljice i prijatelje koji ulaze u Sabor da pokušaju naći način da se to dogodi.
Napisao sam: nismo politička stranka, ali, matere mi, nismo ni desničarski lunatici koji bi tjerali Srbe preko Drine u tri pičke materine. Ekipa Miroslava Škore koja se loži na Zekanovićev znoj i češe na Hasanbegovićeve buhe ne može očekivati naše uvažavanje. Mržnja ovdje NE PROLAZI!
Pošto je kraj nedjelje i valja ovo objaviti u pola noći, pošto će se danas tijekom dana već javiti kolega Josip Kregar, a sutra kolegica Nela Vlašić sa solidnim analizama, pa će zatim toga biti u obilju, ja ću ovdje stati ponavljajući, jer ponavljanje je majka znanja, to što Autograf jest.
U noći objave rezultata parlamentarnih izbora, pred debaklom vodeće građanske stranke – SDP-a, to treba opet kazati, jer na tomu počivaju naša relevantnost i naša vjerodostojnost.
Napisali smo ovako: Mi novinari i suradnici Autografa uvijek ćemo se boriti za napredak i reforme, za uljuđenu i građansku zemlju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.
Amen.
autograf
