Ignorirali smo međusobne uvrede Milanovića, Plenkovića i ostalih aktera te analizirali srž njihove komunikacije da utvrdimo tko barata činjenicama.
Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković već više od 10 dana izmjenjuju međusobne uvredljive poruke, potaknute izborom predsjednika, odnosno predsjednice Vrhovnog suda, a u tu su raspravu uvučeni i Milorad Pupovac, Gordan Jandroković, Vladimir Šeks te još nekoliko javnih osoba, političara i institucija koje je Milanović prozvao u svojim javnim nastupima.
Pokušali smo se probiti kroz tu šumu međusobnih objeda i analizirati točnost glavnih tvrdnji iza niza pogrdnih riječi poslanih sa svih adresa. Međusobno vrijeđanje predsjednika, premijera i ostalih aktera u ovom tekstu ćemo ignorirati i fokusirati se umjesto toga na meritum onoga što je izrečeno.
Premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, bivši i sadašnji ministri pravosuđa Dražen Bošnjaković i Ivan Malenica tvrde kako se profesorica Zlata Đurđević sama eliminirala jer je pristala biti kandidirana za predsjednicu Vrhovnog suda u nezakonitom procesu. Ako prijedlog o njenom imenovanju dođe u Sabor, HDZ za nju neće glasati (N1, Novi list, Hina).
Predsjednik Milanović, koji prema Ustavu treba u Sabor poslati prijedlog za imenovanje predsjednika Vrhovnog suda još je sredinom veljače rekao kako nije zadovoljan nijednim od troje kandidata koji su se prijavili za mjesto predsjednika Vrhovnog suda te je 8. ožujka službeno objavio kako će njegova kandidatkinja biti profesorica kazneno-procesnog prava Zlata Đurđević koja se prethodno nije javila na javni poziv.
Milanović spori ustavnost odredbi Zakona o sudovima koji od 2018. definira kako postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda pokreće Državno sudbeno vijeće objavom javnog poziva, a potom zaprimljene prijave dostavlja Uredu predsjednika. Milanović smatra kako mu prema Ustavu pripadaju ovlasti da on predloži koga hoće – bez obzira je li se ta osoba javila na javni poziv ili ne.
Ustavni stručnjaci i drugi pravnici o tome imaju podijeljena mišljenja – neki su smatrali da takva ovlast pripada predsjedniku direktno temeljena na Ustavu, a drugi smatraju da se izvedeni zakon mora poštivati dok je na snazi, bez obzira na postojeće manjkavosti (Novi list).
Konačnu odluku, većinom glasova, donio je Ustavni sud 23. ožujka. Prema odluci Ustavnog suda u Sabor može doći samo kandidat koji je prošao javni poziv. I Milanović i Đurđević, poštujući tu odluku, najavili su kako će se ista kandidatkinja javiti na ponovljeni poziv DSV-a (Novi list).
Zašto se Zlata Đurđević nije javila na prvi poziv? I iz obraćanja predsjednika Milanovića u Rijeci i iz priopćenja Zlate Đurđević u utorak jasno je da joj je Milanović pristupio nakon što je poziv već bio zatvoren, a ona ranije nije razmatrala takvu mogućnost jer se prethodno javila te ju je Vlada u siječnju i potvrdila kao pričuvnu kandidatkinju za Europski sud za ljudska prava. Zlata Đurđević kaže da je bila počašćena pozivom Milanovića i pristala je biti njegova kandidatkinja za Vrhovni sud.
„Ona može imati mišljenje o pravnim normama, ali je li nešto u skladu s Ustavom tumači Ustavni sud“, kazao je premijer Plenković. Plenković je optužio Đurđević da nije poštivala zakon – iako je pravorijek Ustavnog suda o ovlastima predsjednika da mimo natječaja predloži svog kandidata uslijedio tjednima nakon što je ona prihvatila Milanovićev prijedlog.
Premijerove optužbe o nezakonitosti njena postupanja uslijedile su nakon što je postalo izvjesno da će se ona javiti na ponovljeni poziv.
Ustavni suci koji su imali drugačije mišljenje od većine su, kako je to protumačio Bošnjaković, samo radili svoj posao. Međutim, Zlati Đurđević, koja je rezonirala na sličan način, greška u tumačenju ne može se oprostiti.
Očito je, dakle, da Đurđević nije postupila protuzakonito. Različita tumačenja trenutačne krize vlasti oko izbora predsjednika Vrhovnog suda postoje i među ustavnim sucima i stručnjacima. Međutim, HDZ je usprkos tome već najavio da kandidaturu profesorice Đurđević uopće neće uzeti u obzir kod ponovljenog javnog poziva.
U nastupu u Rijeci, Milanović je za Jandrokovića rekao kako, poput suverenista i „suverenacista“ igra na tankoj liniji šovinizma i nacionalne mržnje jer je rekao da je protiv Đurđević zato što je ona bila protiv izručenja ljudi koji su odgovorni za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Ranije su iz opozicijskih stranaka desnice – Domovinskog pokreta, Mosta i Suverenista – također najavili da je to razlog zbog kojeg neće podržati Zlatu Đurđević.
Milanović tvrdi da je to laž i da je Đurđević 2013. godine bila prva koja je napala njegovu Vladu zbog izmjena Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, tzv. Lexa Perković, tvrdeći da se zakon nije trebalo donositi.
Točne su Milanovićeve riječi kako je Đurđević prva otvorenim pismom 2013. nastupila protiv izmjena Lexa Perković te se ogradila od svog sudjelovanja u radnoj skupini za zakon, na što je i sama podsjetila u priopćenju kojeg je objavila u utorak 30. ožujka.
To, međutim, ne znači da se zalagala za obavezno izručenje državljana RH drugim zemljama slijedom europskog uhidbenog naloga, o čemu je kao stručnjakinja govorila u intervjuu Novom listu 2014. godine.
Tada je tvrdila da tumačenje nacionalnog prava sukladno pravu EU nikada ne smije dovesti do pogoršanja prava pojedinca u postupku pred nacionalnim sudom. Dakle, sud nikada ne smije tumačiti nacionalnu normu sukladno pravu EU na štetu pojedinca, a upravo to je Vrhovni sud učinio u predmetima bivših obavještajaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, također je ustvrdila Đurđević.
Đurđević, dakle, jeste javno kritizirala Milanovićevu vladu zbog donošenja lexa Perković, ali isto tako je točno i da je javno zastupala tumačenje prema kojem Perković i Mustač nisu trebali biti izručeni u Njemačku.
Gostujući u emisiji Otvoreno HTV-a Milorad Pupovac je ustvrdio kako ga je predsjednik u govoru o „Ružnim, prljavim i zlim“ u Rijeci opisao kao „prljavog“ vjerojatno zato što je Srbin, kazavši da se radi o govoru mržnje.
To, međutim, ne proizlazi iz onog što je Milanović rekao. Milanović ga je nazvao „prljavim“ jer Pupovac, kako to ocjenjuje Milanović, „parazitira“ na hrvatskim Srbima. Optužio ga je za nereprezentativnost i nedovoljno pomaganje Srbima u Hrvatskoj, zatraživši od njega da vrati prostore Prosvjete u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, odnosno da ih proda i novce da Srbima na Baniji.
Odluku o darovanju nekretnine površine 3066 četvornih metara u Preradovićevoj Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta vlada Zorana Milanovića donijela je na samom kraju svog mandata u jesen 2015. godine. Vlada se u odluci pozivala na ustavna prava nacionalnih manjina te konvencije Vijeća Europe, obrazlažući kako će se tom odlukom zajamčiti kontinuitet zajednice i njezina rada. Milanović sada tvrdi da ga je Pupovac ucjenjivao ne bi li dobio taj prostor.
Međutim, povratak tog prostora u vlasništvo Prosvjete nije bio poklon bez osnova. Spomenuti prostor u zemljišne je knjige upisan 1927. kao vlasništvo zagrebačke dobrotvorne zadruge „Srpkinja“. Nakon drugog svjetskog rata ta zadruga više nije postojala, a njenu su imovinu 1947. vlasti predale SKPD-u Prosvjeta. Međutim, tijekom šezdesetih imovina je bila upisana kao društveno vlasništvo da bi 2008. godine bilo brisano društveno i upisano pravo vlasništva RH. Prosvjeta je još 2001. podnijela Uredu za državnu imovinu Vlade RH molbu za prijenos u vlasništvo te nekretnine čemu je udovoljeno 2015.
Vezano za reprezentativnost, točne su Milanovićeve riječi da je Pupovac na zadnjim izborima osvojio oko 10 tisuća glasova (10.733 glasa od 13. 655 registriranih koji su se odlučili glasati za srpsku nacionalnu manjinu 2020. godine; na izborima 2016. osvojio je 16.166 glasova), ali to je prije svega rezultat izbornog sustava u kojem predstavnici manjina biraju hoće li glasati u posebnoj jedinici za zajamčena mjesta za manjine ili pak na općoj listi u izbornoj jedinici u kojoj su registrirani.
Činjenica je da – iako s relativno malim brojem glasova – Pupovac pobjeđuje na manjinskoj listi već dugi niz godina, tj. dobiva veliku većinu glasova birača koji se odlučuju glasati na izborima za zastupnike manjina.
Milanović se na Pupovca obrušio uz pogrešnu konstataciju da je Pupovac Zlatu Đurđević nazvao „padobrankom“. Pupovac to nije rekao. Kazao je da se protivi „padobranskim metodama” reforme pravosuđa, što je bila kritika upućena predsjedniku Milanoviću, a ne profesorici Đurđević.
Premijer Plenković je zbog niza krajnje neprimjerenih Milanovićevih izjava izrečenih na račun Pupovca – što pred novinarima, što na Facebooku – ocijenio kako je „zastrašujuće i frapantno“ što se „razvija mržnja koja šteti društvu“, a Milanovićeve objave ocijenio je kao govor mržnje (Telegram).
Pitanje je da li je Milanović ušao u sferu govora mržnje. „To je vrlo neprimjeren govor i komunikacija, ali ne vidim nikakav element govora mržnje. Nije prešao granicu, mislim da je predsjednik Milanović dobar pravnik i da zna do koje granice u komunikaciji može ići”, ustvrdila je u programu N1 pravna stručnjakinja Anita Blagojević.
Međutim, čak i ako izričaj predsjednika Milanovića nije zamišljen kao govor mržnje, sasvim je izvjesno da se radi o načinu komunikacije koji može imati efekt istovjetan govoru mržnje i rezultirati novim uvredama i prijetnjama na račun zastupnika srpske manjine Pupovca (koji je i ranije u javnosti bio izložen verbalnim i fizičkim napadima). Stoga je točno i da Milanović takvim govorom „crta metu na Milorada Pupovca“, kao što je to slikovito konstatirao premijer Plenković.
Predsjednikovo ponašanje ranije je dovelo do toga da je Pupovac objavio poruke koje mu je Milanović slao preko WhatsAppa. Predsjednik Milanović na to je reagirao optuživši Pupovca najprije da je cenzurirao njihovu komunikaciju, a zatim i da je falsificirao tvrdnje kako je Milanović na njega i zastupnika Veljka Kajtazija vršio pritisak vezano za glasanje u Saboru.
Nijedna od ove dvije predsjednikove optužbe nije točna, što se vidi iz navodno cjelovitih poruka koje je Milanović slao Pupovcu, a koje je objavio sam predsjednik RH. Iz tih poruka u Pupovčevoj je objavi bila ispuštena samo jedna rečenica, koja ni na koji način ne mijenja značenje ili kontekst iznesenog sadržaja.
Nadalje, Milanović kaže da je Pupovac namjerno poruke objavio kao se na njima ne bi vidio datum slanja – 19. ožujak. Milanović, naime, tvrdi kako je to dokaz da nije vršio pritisak na Pupovca jer su poruke poslane nakon što se u Saboru glasalo o stavljanju njegovog prijedloga na dnevni red. Međutim, Pupovac nije ni tvrdio da je Milanović pritisak vršio putem poruka, već je rekao da se radilo o telefonskom razgovoru.
Također, mogući pritisak predsjednika na saborske zastupnike nije prestao s glasanjem o mišljenju Odbora za Ustav po kojem predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije pogriješio kada je predsjedniku Milanoviću vratio na dopunu odluku o izboru Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, a koje se zbilo 19. ožujka. Potencijalni je pritisak moguć sve do finalnog glasanja za predsjednika/predsjednicu Vrhovnog suda do kojeg još nije došlo.
Dakle, Milanovićeve tvrdnje da je Pupovac “cenzurirao” i “falsificirao” njihovu komunikaciju objavom poruka slanih preko WhatsAppa su netočne.
Dosta polemika je izazvala i premijerova konstatacija o “talogu društvenih mreža”. Naime, Plenković je najprije “talogom društvenih mreža” opisao ljude koji podržavaju recentne istupe i komunikacijski stil predsjednika Milanovića. Dan kasnije je pojasnio svoju tvrdnju, kazavši da je za njega “talog društvenih mreža mržnja koja šteti društvu”, dodavši da su “Milanovićeve objave talog društvenih mreža”.
Količina interakcija (lajkova, komentara i šerova) na Milanovićevoj službenoj Facebook stranici, međutim, pokazuje da ga velik broj građana podržava u onome što radi. Zanimljivo je primijetiti da je najviše lajkova zapravo dobio Milanovićev post u kojem argumentirano proziva Plenkovića zbog kršenja Ustavom zagarantirane jednakosti građana u ponašanju Stožera civilne zaštite, loše procijepljenosti, slabe obnove Zagreba i Banije te onemogućavanja promjena u pravosuđu.
Taj je post s oznakom „sviđa mi se“ obilježilo 24 tisuće građana – višestruko više od postova u kojima je Milanović obračunavao s Pupovcem, Dejanom Jovićem, Žarkom Puhovskim, Sanjom Sarnavkom i ostalima koje je predsjednik prozivao. To sugerira da Milanović ne privlači samo „talog“, tj. da ga ne podržavaju samo oni koji na internetu šire mržnju, već da ima i brojne pratitelje ogorčene time kako Plenković i HDZ upravljaju državom nakon razornih potresa i u jeku “korona krize”.
faktograf
Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković već više od 10 dana izmjenjuju međusobne uvredljive poruke, potaknute izborom predsjednika, odnosno predsjednice Vrhovnog suda, a u tu su raspravu uvučeni i Milorad Pupovac, Gordan Jandroković, Vladimir Šeks te još nekoliko javnih osoba, političara i institucija koje je Milanović prozvao u svojim javnim nastupima.
Pokušali smo se probiti kroz tu šumu međusobnih objeda i analizirati točnost glavnih tvrdnji iza niza pogrdnih riječi poslanih sa svih adresa. Međusobno vrijeđanje predsjednika, premijera i ostalih aktera u ovom tekstu ćemo ignorirati i fokusirati se umjesto toga na meritum onoga što je izrečeno.
O (ne)zakonitosti postupanja Zlate Đurđević
Premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, bivši i sadašnji ministri pravosuđa Dražen Bošnjaković i Ivan Malenica tvrde kako se profesorica Zlata Đurđević sama eliminirala jer je pristala biti kandidirana za predsjednicu Vrhovnog suda u nezakonitom procesu. Ako prijedlog o njenom imenovanju dođe u Sabor, HDZ za nju neće glasati (N1, Novi list, Hina).
Predsjednik Milanović, koji prema Ustavu treba u Sabor poslati prijedlog za imenovanje predsjednika Vrhovnog suda još je sredinom veljače rekao kako nije zadovoljan nijednim od troje kandidata koji su se prijavili za mjesto predsjednika Vrhovnog suda te je 8. ožujka službeno objavio kako će njegova kandidatkinja biti profesorica kazneno-procesnog prava Zlata Đurđević koja se prethodno nije javila na javni poziv.
Milanović spori ustavnost odredbi Zakona o sudovima koji od 2018. definira kako postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda pokreće Državno sudbeno vijeće objavom javnog poziva, a potom zaprimljene prijave dostavlja Uredu predsjednika. Milanović smatra kako mu prema Ustavu pripadaju ovlasti da on predloži koga hoće – bez obzira je li se ta osoba javila na javni poziv ili ne.
Ustavni stručnjaci i drugi pravnici o tome imaju podijeljena mišljenja – neki su smatrali da takva ovlast pripada predsjedniku direktno temeljena na Ustavu, a drugi smatraju da se izvedeni zakon mora poštivati dok je na snazi, bez obzira na postojeće manjkavosti (Novi list).
Konačnu odluku, većinom glasova, donio je Ustavni sud 23. ožujka. Prema odluci Ustavnog suda u Sabor može doći samo kandidat koji je prošao javni poziv. I Milanović i Đurđević, poštujući tu odluku, najavili su kako će se ista kandidatkinja javiti na ponovljeni poziv DSV-a (Novi list).
Zašto se Zlata Đurđević nije javila na prvi poziv? I iz obraćanja predsjednika Milanovića u Rijeci i iz priopćenja Zlate Đurđević u utorak jasno je da joj je Milanović pristupio nakon što je poziv već bio zatvoren, a ona ranije nije razmatrala takvu mogućnost jer se prethodno javila te ju je Vlada u siječnju i potvrdila kao pričuvnu kandidatkinju za Europski sud za ljudska prava. Zlata Đurđević kaže da je bila počašćena pozivom Milanovića i pristala je biti njegova kandidatkinja za Vrhovni sud.
„Ona može imati mišljenje o pravnim normama, ali je li nešto u skladu s Ustavom tumači Ustavni sud“, kazao je premijer Plenković. Plenković je optužio Đurđević da nije poštivala zakon – iako je pravorijek Ustavnog suda o ovlastima predsjednika da mimo natječaja predloži svog kandidata uslijedio tjednima nakon što je ona prihvatila Milanovićev prijedlog.
Premijerove optužbe o nezakonitosti njena postupanja uslijedile su nakon što je postalo izvjesno da će se ona javiti na ponovljeni poziv.
Ustavni suci koji su imali drugačije mišljenje od većine su, kako je to protumačio Bošnjaković, samo radili svoj posao. Međutim, Zlati Đurđević, koja je rezonirala na sličan način, greška u tumačenju ne može se oprostiti.
Očito je, dakle, da Đurđević nije postupila protuzakonito. Različita tumačenja trenutačne krize vlasti oko izbora predsjednika Vrhovnog suda postoje i među ustavnim sucima i stručnjacima. Međutim, HDZ je usprkos tome već najavio da kandidaturu profesorice Đurđević uopće neće uzeti u obzir kod ponovljenog javnog poziva.
Je li Đurđević podržavala Lex Perković?
U nastupu u Rijeci, Milanović je za Jandrokovića rekao kako, poput suverenista i „suverenacista“ igra na tankoj liniji šovinizma i nacionalne mržnje jer je rekao da je protiv Đurđević zato što je ona bila protiv izručenja ljudi koji su odgovorni za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Ranije su iz opozicijskih stranaka desnice – Domovinskog pokreta, Mosta i Suverenista – također najavili da je to razlog zbog kojeg neće podržati Zlatu Đurđević.
Milanović tvrdi da je to laž i da je Đurđević 2013. godine bila prva koja je napala njegovu Vladu zbog izmjena Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, tzv. Lexa Perković, tvrdeći da se zakon nije trebalo donositi.
Točne su Milanovićeve riječi kako je Đurđević prva otvorenim pismom 2013. nastupila protiv izmjena Lexa Perković te se ogradila od svog sudjelovanja u radnoj skupini za zakon, na što je i sama podsjetila u priopćenju kojeg je objavila u utorak 30. ožujka.
To, međutim, ne znači da se zalagala za obavezno izručenje državljana RH drugim zemljama slijedom europskog uhidbenog naloga, o čemu je kao stručnjakinja govorila u intervjuu Novom listu 2014. godine.
Tada je tvrdila da tumačenje nacionalnog prava sukladno pravu EU nikada ne smije dovesti do pogoršanja prava pojedinca u postupku pred nacionalnim sudom. Dakle, sud nikada ne smije tumačiti nacionalnu normu sukladno pravu EU na štetu pojedinca, a upravo to je Vrhovni sud učinio u predmetima bivših obavještajaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, također je ustvrdila Đurđević.
Đurđević, dakle, jeste javno kritizirala Milanovićevu vladu zbog donošenja lexa Perković, ali isto tako je točno i da je javno zastupala tumačenje prema kojem Perković i Mustač nisu trebali biti izručeni u Njemačku.
Širi li Milanović govor mržnje?
Gostujući u emisiji Otvoreno HTV-a Milorad Pupovac je ustvrdio kako ga je predsjednik u govoru o „Ružnim, prljavim i zlim“ u Rijeci opisao kao „prljavog“ vjerojatno zato što je Srbin, kazavši da se radi o govoru mržnje.
To, međutim, ne proizlazi iz onog što je Milanović rekao. Milanović ga je nazvao „prljavim“ jer Pupovac, kako to ocjenjuje Milanović, „parazitira“ na hrvatskim Srbima. Optužio ga je za nereprezentativnost i nedovoljno pomaganje Srbima u Hrvatskoj, zatraživši od njega da vrati prostore Prosvjete u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, odnosno da ih proda i novce da Srbima na Baniji.
Odluku o darovanju nekretnine površine 3066 četvornih metara u Preradovićevoj Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta vlada Zorana Milanovića donijela je na samom kraju svog mandata u jesen 2015. godine. Vlada se u odluci pozivala na ustavna prava nacionalnih manjina te konvencije Vijeća Europe, obrazlažući kako će se tom odlukom zajamčiti kontinuitet zajednice i njezina rada. Milanović sada tvrdi da ga je Pupovac ucjenjivao ne bi li dobio taj prostor.
Međutim, povratak tog prostora u vlasništvo Prosvjete nije bio poklon bez osnova. Spomenuti prostor u zemljišne je knjige upisan 1927. kao vlasništvo zagrebačke dobrotvorne zadruge „Srpkinja“. Nakon drugog svjetskog rata ta zadruga više nije postojala, a njenu su imovinu 1947. vlasti predale SKPD-u Prosvjeta. Međutim, tijekom šezdesetih imovina je bila upisana kao društveno vlasništvo da bi 2008. godine bilo brisano društveno i upisano pravo vlasništva RH. Prosvjeta je još 2001. podnijela Uredu za državnu imovinu Vlade RH molbu za prijenos u vlasništvo te nekretnine čemu je udovoljeno 2015.
Vezano za reprezentativnost, točne su Milanovićeve riječi da je Pupovac na zadnjim izborima osvojio oko 10 tisuća glasova (10.733 glasa od 13. 655 registriranih koji su se odlučili glasati za srpsku nacionalnu manjinu 2020. godine; na izborima 2016. osvojio je 16.166 glasova), ali to je prije svega rezultat izbornog sustava u kojem predstavnici manjina biraju hoće li glasati u posebnoj jedinici za zajamčena mjesta za manjine ili pak na općoj listi u izbornoj jedinici u kojoj su registrirani.
Činjenica je da – iako s relativno malim brojem glasova – Pupovac pobjeđuje na manjinskoj listi već dugi niz godina, tj. dobiva veliku većinu glasova birača koji se odlučuju glasati na izborima za zastupnike manjina.
Milanović se na Pupovca obrušio uz pogrešnu konstataciju da je Pupovac Zlatu Đurđević nazvao „padobrankom“. Pupovac to nije rekao. Kazao je da se protivi „padobranskim metodama” reforme pravosuđa, što je bila kritika upućena predsjedniku Milanoviću, a ne profesorici Đurđević.
Premijer Plenković je zbog niza krajnje neprimjerenih Milanovićevih izjava izrečenih na račun Pupovca – što pred novinarima, što na Facebooku – ocijenio kako je „zastrašujuće i frapantno“ što se „razvija mržnja koja šteti društvu“, a Milanovićeve objave ocijenio je kao govor mržnje (Telegram).
Pitanje je da li je Milanović ušao u sferu govora mržnje. „To je vrlo neprimjeren govor i komunikacija, ali ne vidim nikakav element govora mržnje. Nije prešao granicu, mislim da je predsjednik Milanović dobar pravnik i da zna do koje granice u komunikaciji može ići”, ustvrdila je u programu N1 pravna stručnjakinja Anita Blagojević.
Međutim, čak i ako izričaj predsjednika Milanovića nije zamišljen kao govor mržnje, sasvim je izvjesno da se radi o načinu komunikacije koji može imati efekt istovjetan govoru mržnje i rezultirati novim uvredama i prijetnjama na račun zastupnika srpske manjine Pupovca (koji je i ranije u javnosti bio izložen verbalnim i fizičkim napadima). Stoga je točno i da Milanović takvim govorom „crta metu na Milorada Pupovca“, kao što je to slikovito konstatirao premijer Plenković.
Milanovićeve poruke Pupovcu
Predsjednikovo ponašanje ranije je dovelo do toga da je Pupovac objavio poruke koje mu je Milanović slao preko WhatsAppa. Predsjednik Milanović na to je reagirao optuživši Pupovca najprije da je cenzurirao njihovu komunikaciju, a zatim i da je falsificirao tvrdnje kako je Milanović na njega i zastupnika Veljka Kajtazija vršio pritisak vezano za glasanje u Saboru.
Nijedna od ove dvije predsjednikove optužbe nije točna, što se vidi iz navodno cjelovitih poruka koje je Milanović slao Pupovcu, a koje je objavio sam predsjednik RH. Iz tih poruka u Pupovčevoj je objavi bila ispuštena samo jedna rečenica, koja ni na koji način ne mijenja značenje ili kontekst iznesenog sadržaja.
Nadalje, Milanović kaže da je Pupovac namjerno poruke objavio kao se na njima ne bi vidio datum slanja – 19. ožujak. Milanović, naime, tvrdi kako je to dokaz da nije vršio pritisak na Pupovca jer su poruke poslane nakon što se u Saboru glasalo o stavljanju njegovog prijedloga na dnevni red. Međutim, Pupovac nije ni tvrdio da je Milanović pritisak vršio putem poruka, već je rekao da se radilo o telefonskom razgovoru.
Također, mogući pritisak predsjednika na saborske zastupnike nije prestao s glasanjem o mišljenju Odbora za Ustav po kojem predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije pogriješio kada je predsjedniku Milanoviću vratio na dopunu odluku o izboru Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, a koje se zbilo 19. ožujka. Potencijalni je pritisak moguć sve do finalnog glasanja za predsjednika/predsjednicu Vrhovnog suda do kojeg još nije došlo.
Dakle, Milanovićeve tvrdnje da je Pupovac “cenzurirao” i “falsificirao” njihovu komunikaciju objavom poruka slanih preko WhatsAppa su netočne.
Što je sporno kod ocjene o„talogu društvenih mreža“?
Dosta polemika je izazvala i premijerova konstatacija o “talogu društvenih mreža”. Naime, Plenković je najprije “talogom društvenih mreža” opisao ljude koji podržavaju recentne istupe i komunikacijski stil predsjednika Milanovića. Dan kasnije je pojasnio svoju tvrdnju, kazavši da je za njega “talog društvenih mreža mržnja koja šteti društvu”, dodavši da su “Milanovićeve objave talog društvenih mreža”.
Količina interakcija (lajkova, komentara i šerova) na Milanovićevoj službenoj Facebook stranici, međutim, pokazuje da ga velik broj građana podržava u onome što radi. Zanimljivo je primijetiti da je najviše lajkova zapravo dobio Milanovićev post u kojem argumentirano proziva Plenkovića zbog kršenja Ustavom zagarantirane jednakosti građana u ponašanju Stožera civilne zaštite, loše procijepljenosti, slabe obnove Zagreba i Banije te onemogućavanja promjena u pravosuđu.
Taj je post s oznakom „sviđa mi se“ obilježilo 24 tisuće građana – višestruko više od postova u kojima je Milanović obračunavao s Pupovcem, Dejanom Jovićem, Žarkom Puhovskim, Sanjom Sarnavkom i ostalima koje je predsjednik prozivao. To sugerira da Milanović ne privlači samo „talog“, tj. da ga ne podržavaju samo oni koji na internetu šire mržnju, već da ima i brojne pratitelje ogorčene time kako Plenković i HDZ upravljaju državom nakon razornih potresa i u jeku “korona krize”.
faktograf
