rvatska je javnost zgrožena podatkom Državnog zavoda za statistiku (DZS), a onda Eurostatovim, da RH ima najvišu inflaciju u eurozoni. Troškovi života su postali neizdrživi, siromaštvo se rapidno širi, a cijene hrane nekontrolirano divljaju.
Nekako dan-dva uoči drugog kruga predsjedničkih CRO izbora na kojima je Zoran Milanović, očekivano, katastrofalno – s gotovo milijun glasova više u svim županijama i gradovima Bijedne Naše, baš kao i u prvomu izbornom krugu – uvjerljivo obrisao pod dozlaboga samohvalnim Draganom Primorcem, njegovim „vlasnikom“ Andrejem Plenkovićem, HDZ-om i podupirućim tzv. partnerima, hrvatska je javnost zgrožena podatkom Državnog zavoda za statistiku (DZS), a onda Eurostatovim, da RH ima najvišu inflaciju u eurozoni. Troškovi života su postali neizdrživi, siromaštvo se rapidno širi, a cijene hrane nekontrolirano divljaju. I onda, neosjetljivo i za inflaciju i za siromaštvo najvećeg dijela tzv. običnih/malih CRO ljudi, u HDZ-Primorčevu se luzerskomu izbornom stožeru u hotelu Westinu, najluksuznijem u Zagrebu, masovno krka birane, skupocjene masterchef-delicije i zalijeva pripadajućom kapljicom, a u pobjedničkomu pak SDP-Milanovićevu u Tvornici kulture forneti s čašom piva.
Plebiscitarna, tročetvrtinska biračka potpora i drugomu Milanovićevom predsjedničkomu mandatu izravna je poruka premijeru Andreju Plenkoviću i HDZ-u
Gotovo su iste „zakuske“ – u Westinu raskalašeno bogataška, u Tvornici kulture siromaška – bile ponuđene prve izborne večeri. Istim publikama, na istm mjestima i s istim osjećajem za inflacijsku karaklizmu u zemlji. O osjećaju za stanje slobodnopadajućega životnog standarda u Bijednoj Našoj i teškoj dnevnoj borbi za golo preživljavanje CRO obitelji, sâm za sebe govori podatak da je Dragan Primorac – na predsjedničkim izborima 2009. godine već ga je iz prvog kruga (s tek 5,93 posto glasova) izbacio SDP-ov Ivo Josipović – u ovoj predizbornoj kampanji uzalud spiskao više od milijun eura ili pet puta više no Milanović. Više od milijun eura plaćenih tek 25,32 posto, je li, manje od postotka alkohola u pelinkovcu (31), sic transit. Biračko je tijelo, pretežno sastavljeno od tzv. običnih/malih ljudi – je li, svih polit-ideoloških, etničkih, rodnih i vjerskih pripadnosti – koji vrlo teško i sve teže žive pod tom HDZ- Plenkovićevom trećemandatnom vlašću – ocijenilo Milanovića kao jedini grudobran vladajućim nasrtajima na jadne još ostatke nacionalnoga tzv. suvereniteta, što ga HDZ-Plenkovićeva politika besramno krčmi za neki eurokikiriki. Jedan od ključnih dokaza je i rastući trend inflacije.
Ako laže koza, ne laže rog, tvrdi mudar pûk, što će reći – prevedeno na ruralni izričaj karikaturalnog poimanja ekonomije gospodarskog ministra Ante Šušnjara (DP) – da je režimski Državni zavod za statistiku (DZS) izračunao porast inflacije u prosincu na 3,4 posto na godišnjoj razini, a Eurostat na 4,5 posto. Da je pitati tzv. obične/male CRO ljude što dnevno kupuju hranu, plaćaju režije, kupuju lijekove, školuju djecu, etc. – kojima premijer Andrej Penković i ministri, uključivo HDZ-ova ekonomski neuka bivšeg predsjedničkog kandidata Dragana Primorca – višekratno na dan pune glave nekakvim svojim zaslugama za „nikad veći porast plaća i mirovina, raznih naknada i socijalnih davanja“, nekontrolirano je divljanje osnovnih troškova života napuhalo inflaciju i trostruko više no što je uspio izračunati Eurostat.
Vlada Andreja Plenkovića živi na jednom, a gro CRO žitelja na nekom Zemljinu alter egu – recimo, tipa egzoplaneta Keplera-452b – jer dijametralno različito žive i doživljavaju zajedničku svakodnevicu
I, ako se pita tzv. obične/male ljude – a svaki je drugi u Bijednoj Našoj s primanjima na rubu preživljavanja, s plaćama i mirovinama koje daleko kaskaju za osnovnim troškovima života – fućka se njima za tu političku HDZ-Plenkovićevu larpurlartologiju o „nikad većoj vladinoj skrbi za životni standard građana vrijednoj više Peljeških mostova, eurozone, rejtinških poziconiranja, itsl. kad je uvođenje „naše valute eura“ 2023. godine u gospodarski maloljetnu, nezrelu zemlju ozakonilo pod državnim fenjerom milijunske, nezapamćene pljačke siromašnih i ionako već opljačkanih hrvatskih žitelja. Nije isto natovariti eurske/europske cijene potrošačima u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Belgiji, Austriji… i Bijednoj Našoj. Koju je bio – po zločestom obrascu tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o 150-200 bogatih hrvatskih obitelji, „lokomotive razvoija“, sic transit – najprije poharao tsunami pretvorbene i ratnoprofiterske pljačke.
Navodno je ukradeno i skriveno u egzotičnim tzv. porezni oazama 300 milijardâ dolara, što je obećao vratiti još dvomandatni predsjednik RH Stjepan Mesić, ali… Potom su, logikom uvlačenja RH među debelo meso tzv. europske obitelji i pristajanjem na tzv. slobodno europsko tržište, najviše HDZ-ove vlade širom otvorile vrata zapadnomu mešetarskom kapitalu koji je vrlo brzo zapasao najunosnije dijelove nacionalnoga tzv. obiteljskog zlata i srebra. Tržište energije, hrane i industrijskih proizvoda, trgovinu, banke, telekomunikacije, turizam, promet (koncesije), etc. RH je vraćen pod neokolonijalnu paku istih bivših višestoljetnih gospodara, pa su tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ostavljeni samo simboli te „državnosti“: zastava, grb i himna. Dužničko ropstvo i polit-ekonomska ovisnost već su dugo dnevna zbílja što se kobno zrcali ne samo sada u pravoj inflatornoj tragediji za koju CRO vlada/premijer nema rješenje.
Ni DZS ne taji da je inflacija u osjetnom porastu zadnja tri mjeseca 2024. godine: u listopadu je nabujala za 2,2 posto, u studenom 2,8 i u prosincu 3,4 posto. Ako je točan i samo taj preliminarni DZS-ov izvještaj, odnosno jadno objašnjenje državnog blagajnika Marka Primorca da zbog „blagog porasta inflcije ne treba dizati paniku, jer je vlada upogonila sve alate koje ima na raspolaganju“ – na stranu posprdnica o tomu da je statistika točan zbroj netočnih podataka – CRO građani masovno ističu u svim anketama da im je život zbog divljanja cijena postao neizdrživ. HDZ-ova vlada s trojicom ministara (gospodarstvo, poljoprivreda i demografija) iz koalicije s proustaškim/protusrpskim Domovinskim pokretom (DP) nema kontrolu nad podivljalim cijenama i pogoršanjem životnog standarda.
Jest da su karteli strogo kažnjivi, ali kako, je li, kazniti trgovce koji po logici kartela drže podjednako pljačkaške cijene istih životno neophodnih artikala: od hrane do higijene!?
Tragikomično je slušati DP-ova gospodarskog ministra Antu Šušnjara kad se javno sramoti – kao nezreo i za skladištara, kamoli ministra u vladi – najprije „stručnom“ preporukom građanima „neka sami peku kruh kod kuće, jer je puno jeftinije, nego da preskupi kupuju u trgovini“. Poslije se nešto traljavo vadio kako „baš nije mislio kao što je javnost razumjela“, a neki je dan u povodu podatka o najvišoj CRO inflaciji u eurozoni izvalio valjda još veću budalaštinu lika koji uopće nema pojma što se događa. Naime, Šušnjar je poručio građanima što zbog inflacije i podivljalih cijena dišu na škrge „neka budu odgovorni (pazi: neodgovorni su potrošači koje se pljačka pod državnim fenjerom što ga drži i Šušnjar!?) i kazne trgovce bojkotom skupljih artikala“.
Jest da su karteli strogo kažnjivi, ali kako, je li, kazniti trgovce koji po logici kartela drže podjednako pljačkaške cijene istih životno neophodnih artikala: od hrane do higijene!? Imaju li oni neke tajne dogovore ili je baš slučajno da u istim razdobljima nude podjednako skuplje artikle, pa im ni bog niti vrag ne mogu ništa. Kamoli inspekcija HDZ-ova Andrije Mikulića, koja ne znâ izaći nakraj ni s trgovcima što sasvim svjesno, radi profita nad profitom, poskupljuju i artikle s državno ograničenim cijenama, jer su kazne – ako ih se uopće sankcionira – neusporedivo manje od stečene zarade, pa im se isplati ta rabota. Isplati se kršiti propise te Plenkoviću i Šušnjaru pokazati srednji prst.
Nije normalno da su cijene osnovnih životnih potrepština – od hrane, higijene, energenata, usluga… – po 20-80 posto skuplje u RH od onih za iste proizvode u susjednoj Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj…, da je stopa inflacije baš u Hrvatskoj najviša u eurozoni. Problem je u tomu da HDZ-Plenkovićeva vlada ne znâ, ne želi ili se zbog tzv. slobodnoga europskog tržišta (Bruxellesa) ne usudi suverenistički uhvatiti u koštac s problemom. „Počelo je 2022. godine, prvo smo imali energetsku krizu, pa rat u Ukrajini, pa dvojno iskazivanje cijena (u kunama i eurima, op. a.), pa euro i cijene stalno rastu“, kazala je neki dan u HTV-ovu „Otvorenom“ predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević.
„Evo, grincajg je stajao pet kuna, a sada dva eura ili više od 15 kuna. To još nije nitko nije obrazložio. Zašto je taj svežnjić poskupio tri puta? Ljudi nas zovu svaki dan i zgražaju se. Nazvala nas je gospođa koja je glavicu kelja i dvije mrkve platila pet eura, što je gotovo 40 kuna! Moja kćerka je jučer glavicu salate platila tri eura, što je više od 20 kuna. Pod krinkom inflacije se provlači nešto drugo. Oko 300.000 penzića ima mirovinu 300 eura i manje. Znači, samo za hranu moraju od toga odvojiti 80-90 posto. Ja ne znam što si ti ljudi uopće mogu kupiti. Lijekovi su posebna priča, ali govorimo o hrani koju ljudi moraju jesti. Moraju jesti da bi živjeli. Nisu to ove fritule s Dubai čokoladom, nego kruh, mlijeko, salata…“
A za to su prije trgovaca i kojekakvih mešetara prije i poslije odgovorni upravo CRO premijer Andrej Plenković i ministar Ante Šušnjar na čelu kolone vladajućih što su izborno, kažu, „preuzeli odgovornost“. Ne Rusi u Ukrajini niti Hrvatskoj neprihvatljive bruxelleske politike, što se definiraju prema potrebama EU-zemalja tzv. prve/druge brzine, ne onima što su u njihovu neokolonijalnom posjedu.
„Jedan je od ključnih problema to što vlada često u komunikacijskom i stvarnom smislu gasi požar dolijevajući benzin“, ustvrdio je ekonomist i predsjednik SDP-ova Savjeta za gospodarstvo Josip Tica u HTV-ovu „Otvorenom“. „U pravilu se antiinflacijska borba svede na neku prezentaciju i podjelu novca svakomu. I komunikcijski, ali i u kontekstu analize ekonomskih instrumenata, te vladine politike su permanentno promašene i na to upozoravam još od poskupljenja struje u travnju 2022. godine (od 1. siječnja 2025. je opet poskupjela, više od 10 posto, op. a.), nakon početka agresije na Ukrajinu, kada su jednostavno pustili inflaciju u unutarnji sustav. Prvi antiinflatorni paket se sveo na to da astronomski poskupe struju, a onda podijele građanima pomoć da mogu platiti te račune. Dakle, prvi antiniflacijski program je bio spašavanje HEP-a, a ne borba protiv inflacije.
Stalno se pod krinkom borbe protiv inflacije provlači nešto drugo. Isto tako, poslodavci vrlo često pod krinkom administrativnih mjera provuku povećanje marži. Ono što je evidentno i što jasno pokazuju svi podaci, što je govorio i guverner HNB-a, jest da je tri četvrtine naše inflacije posljedica porasta profitnih marži, a nadležna regulatorna tijela nikad nisu reagirala u tom kontekstu. Treba uvesti porez na ekstraprofit, jer nije normalno da oni što na taj način neopravdano zarađuju ogromne svote ne plaćaju porez na te ekstraprofite“.
Dopredsjednik HUP-ove Udruge trgovine Mirko Budimir tvrdi da u toj epizodi nekontroliranog divljanja cijena „trgovci nisu negativci, oni samo rade svoj posao, a ishodište cijene proizvoda je u proizvodnji. Veća je konkurencija među trgovcima, nego među proizvođačima, tako da trgovac ima malu mogućnost utjecati na to da cijena na polici bude niža. Proizvođačka cijena ovisi o inputima, na nju se dodaju trgovačka marža i na sve to porez koji ide u državni proračun, a sve plaća – krajnji kupac“. „Anđeli“ u trgovačkim kutama – opet pod državnim fenjerom – naći će, je li, stotinu i jedno „opravdanje“ za ekstramilijunske zarade na zloporabi dviju nedomišljenih zamisli bruxelleskog činovništva za zaštitu okoliša od već katastrofalne kontaminacije plastikom. Dobrim je namjerama, kaže ona pučka, popločan i put u pakao, pa…
Povećanje naknade za povrat plastične, staklene i limene ambalaže sa sedam na 10 eurocenti komad je iskorišteno za poskupljenje sokova, gaziranih i inih pića za znatno više od tri eurocenta razlike. „Pa“, vadi se Budimir, „još smo u prosincu 2024. imali najave da će neke cijene ići gore, i to se dogodilo“, Ana Knežević: „Jesmo li unaprijed upozoravali da će se to dogoditi!? Jesmo.“ Izgubljeni pak u prostoru i vremenu političari à la CRO premijer Plenković te ministri mu Šušnjar i Primorac, koji su si besramno u općem siromaštvu i prosjačenju EU pomoći već od kolovoza 2024. podebljli plaće za 84 posto (2000-2500 eura plus svaki mjesec!), osobno/obiteljski nemaju problema s inflacijom i nijedno im poskupljenje živežnih namirnica i režija nije nepodnošljivo. Sramotno, ali istinito, nemaju problema ni s tim da su trgovci od 1. siječnja 2025. – po vladinu pristajanju na dokono pametovanje bruxelleske birokracije o zaštiti prirode od plastike – počeli naplaćivati jedan eurocent, neki dva-tri i čak 10 centi za jednokratnu plastičnu vrećinu za voće, povrće, meso, etc. te, pod državnim fenjerom, inkasiraju teške milijune pljačkanjem svojih kupaca. Količina plastike se ne smanjuje, jer se bez nje ne može pri kupnji niza prehrambenih proizvoda, ali ruka u tuđem žepu ostaje. Država šuti.
Sit gladnomu ne vjeruje, je li, pa će i bivši gadno kompromitirani HDZ-ov ministar Marko Pavić, sada saborski zastupnik s 1500 eura mjesečno podebljanom plaćom, oponirati Ani Knežević i prof. dr. sc. zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta Josipu Tici opsjenom koja u dnevnom životu gro žitelja Bijedne Naše uopće ne drži vodu. Naime, da smo „svjesni činjenice visoke inflacije, ali ono što je bitnije jest da je rast plaća i mirovina bio značajniji od inflacije, dakle, rast plaća je bio 11,7 posto. Svjesni smo i da inflacija ne pogađa jednako sve ciljne skupine i da su najranjiviji oni s nižim primanjima. Ipak, standard nam raste. Zato je glavni prioritet vlade Andreja Plenkovića rast plaća, mirovina i životnog standarda. Udio standarda hrvatskih građana raste sa 62 na 78 posto prosjeka EU-a, dakle, rasli smo brže od prosjeka EU-a“.
Očito HDZ-ov Marko Pavić i „vlada Andreja Plenkovića“ žive na jednom, a gro CRO žitelja na nekom Zemljinu alter egu – recimo, tipa egzoplaneta Keplera-452b – jer dijametralno različito žive i doživljavaju zajedničku svakodnevicu u Bijednoj Našoj. „Građani loše žive, jer koliko god prihodi rasli, ne mogu stići cijene“, tvrdi Ana Knežević. „Ljudi najprije podmiruju račune a struju, plin, vodu i drugo, jer im idu ovrhe. Ono što ostane, rasporede na hranu. Svrha ograničavanja cijena 30 proizvoda je bila da se pomogne najugroženijim kategorijama, a to u startu nije bilo dobro. Oznaka koje je premijer pokazao nema u dućanima. Zakon kaže da potrošač ima pravo na informaciju, ali on ne može koristiti ograničene cijene ako nema tu informaciju. Mi smo predlagali da se napravi plakat s popisom proizvoda s ograničenim cijenama i istakne na ulazu u dućan, ali to nije učinjeno. Državni je inspektorat u 1021 kontroli kod 71 trgovca otkrio 164 slučaja viših cijena od dopuštenih.“
Savjetnik u Direkciji HNB-a za ekonomske analize Marko Luketin tvrdi da su cijene hrane u rujnu i listopadu 2024. godine – kada su znatno porasle u odnosu na svoje tzv. povijesne prosjeke – posljedica i ljetnih suša. Ako je pak vjerovati savjetnici u prehrambenoj industriji Zvjezdani Blažić, koja također prati tzv. promjene inflacije cijena hrane, „mora se uzeti u obzir da je u zadnjih godinu dana izrazito narastao trošak radne snage. To je utjecalo i na dosta visoku potrošnju domaćeg stanovništva te u turizmu. Kad je potrošnja visoka, cijene rastu, nitko ih nema razloga smanjivati“. Vladin potpredsjednik i ministar financija Marko Primorac, naravno, nema rješenje, osim birokratskim larpurlartizmom prati nečiste vladine ruke. „Nema lijeka za inflaciju“, kaže, „niti to netko može riješiti kako govori u medijima da bi odmah riješio te probleme da je u prilici, jer takvih mjera nema. Posebno ne u vladinim rukama. Vlada nema takve instrumente, jer da ih ima, inflacije ne bi bilo nigdje u svijetu.“
Mačku o rep vladina procjena o tomu kako će inflacija u 2025. godini biti 2,7 posto budući da su i dosad njezine procjene bile jedno, a inflacijska zbílja nešto sasvim deseto, pa… Sve dok nacionalna tzv. samostalnost, neovisnost i suverenost u ključnomu ovise o polit-ekonomskoj koristi i dobroj volji „partnerskih/savezničkih“ EU-zemalja tzv. prve/druge brzine, građani će preživljavati s gaćama na neokolonijalnom štapu. Po svemu sudeći, daleko je ono ohrabrujuće svjetlo na kraj tunela „svojih napokon na svomu“? Ljudi nisu veslo sisali, vide što se događa, nikakvi im Plenkovići, kamoli Primorci, nisu dorasli govoriti da vide i žive što – ne vide niti žive. Plebiscitarna, tročetvrtinska biračka potpora i drugomu Milanovićevom predsjedničkomu mandatu izravna je poruka premijeru Andreju Plenkoviću i HDZ-u, navodno „99 posto odgovornima za stanje u zemlji“: sredite državu, krajnji je trenutak! Tim više, jer će uskoro – nije tajna – presušiti slavina za „solidarni“ novac iz bruxelleskih fondova. A što onda!?
