Iza nas je veliko finale i završetak nastupa reprezentacije HTV-a na Svjetskom prvenstvu.
Kada se podvuče crtu, na Prisavlju su navodno potrošili 375 milijuna kuna našeg novca i pitanje je hoćemo li ikada saznati išta o isplativosti tog navodno najskupljeg projekta u povijesti ove javne televizije. Hoće li račun dobiti/gubitka biti tiskan u "pozitivnoj" nuli kroz očekivane prihode od oglasa i arhivirati "Brazil 2014." kao koliko-toliko isplativ posao?
Može se čuti i pitanje koliko je realno nužan ovakav pothvat i nije li se sve prijenose moglo voditi iz zagrebačkog studija? Bilo bi zanimljivo provesti opsežno istraživanje u Hrvatskoj i ispitati koliko je, pogotovo nakon ispadanja reprezentacije u prvom krugu natjecanja, nogomet zaista predmet interesa u zemlji koja obara rekorde po nezaposlenosti, stagnaciji gospodarstva i polako aktualizira nesposobnost političke kaste uz suptilnu najavu mogućnosti da Europska unija potpuno preuzme kormilo.
Što se tiče same kvalitete HTV-ovih prijenosa, tu kao publika nismo dobili ništa novoga. Komentatorski kameleoni, uz iznimku svježijih Krešimira Čampe i Marka Šapita, svojom vokalnom izvedbom uglavnom uspješno guše atmosfere utakmica. Sudbina mnogih LCD ekrana koji su pred otvaranje prvenstva mahnito zaposjeli ambijente bezbrojnih barova najčešće se svodi na bukačku pozadinsku kulisu. Prizori ukopanih i beživotnih očiju koje pilje u ekrane sumornih kladionica i preživljavaju uz pomoć svakodnevnih zicera postali su kao nikad prije nezaobilazan dio kvartovskog života. Staro i mlado strepi nad teletekst brojkama i čeka na veliki Jackpot.
Umjesto ogromnog troška za angažman 150 djelatnika sa 16-satnim radnim vremenom - ravno organizaciji Putinovog službenog posjeta Washingtonu - što ako se netko s Prisavlja sjeti jednom godišnje uložiti u svoje sportske komentatore i poslati ih da nauče kako pravilno disati, usavršavati vještine korištenja glasa kroz ozbiljno podvrgavanje vokalnom treningu? Sadržaj njihovih poruka ovako ne komunicira atmosferu i karakter utakmice, već se svodi na zakašnjele reakcije, patetične voditeljske habituse i prepričavanje sadržaja Sportskih novosti. Gdje je HTV-ov edukativni program? Po kojem kriteriju je skoro trećina ukupnog budžeta uložena u nogometni turnir?
Posebno je degutantan nedostatak sabranosti, stava i kritičkog odmaka kada je u pitanju praćenje nastupa naše reprezentacije. Shrvani voditelj nakon poraza od Meksikanaca nije mogao suspregnuti razočaranje i biti profesionalac, već se poput tugaljive pratilje ponizno svrstao uz bok poraženih nogometaša. Čak i kada ih konkurentska štampa uslika dok se zabavljaju goli, kao od majke rođeni, HTV ponosno dijeli njihov katolički stid i obiteljsko poniženje besramno izvirući iz nogometaškog anusa.
Studijski dio priče dizajniran je poput žutog/šund zabavnika. Koja je svrha tog iritantnog igrokaza u kojem bi, pored "gospode" stručnih analitičara, u odijelu iz H&M-a mogla sjesti te lijepo u raspravi parirati i moja baba Jele koja petnaest godina nije kročila iz stana. Cijela farsa redovito završava s Okom sokolovim kao krunskim autoritetom pravice i biflanja sudačkih putešestvija. Mateo Beusan parkira se poput dvorskog glasnika na konju i kao iz čitulje recitira koliko je arbitara pobožno ili čudno, koji je od sudija humanitarno osviješten i neprikosnoveno je utjelovljenje televizijskog mjerila sudačkog indeksa popularnosti kod FIFA-e ili u njihovim matičnim domovinama.
Od ostalih sadržaja, na marginama su nepravedno ostale tri minute News Bara i kratke reportaže Dragana Nikolića, koje po svemu prikazanom ispadaju bolja televizija od svih klepetanja u studiju i prijenosnim kabinama zajedno. Stoga i ovaj prijedlog glavnom ravnatelju HRT-a Goranu Radmanu, za sva buduća nogometna prvenstva, o tome kako debelo uštediti i istovremeno poboljšati kvalitetu samog programa. Metodom nogometne izmjene: Ćosića, Kovačevića, Štimca i Beusana prebaciti na klupu da čekaju kao zapete puške na kratku rubriku izvođenja skečeva.
Izvor: kulturpunkt
Kada se podvuče crtu, na Prisavlju su navodno potrošili 375 milijuna kuna našeg novca i pitanje je hoćemo li ikada saznati išta o isplativosti tog navodno najskupljeg projekta u povijesti ove javne televizije. Hoće li račun dobiti/gubitka biti tiskan u "pozitivnoj" nuli kroz očekivane prihode od oglasa i arhivirati "Brazil 2014." kao koliko-toliko isplativ posao?
Može se čuti i pitanje koliko je realno nužan ovakav pothvat i nije li se sve prijenose moglo voditi iz zagrebačkog studija? Bilo bi zanimljivo provesti opsežno istraživanje u Hrvatskoj i ispitati koliko je, pogotovo nakon ispadanja reprezentacije u prvom krugu natjecanja, nogomet zaista predmet interesa u zemlji koja obara rekorde po nezaposlenosti, stagnaciji gospodarstva i polako aktualizira nesposobnost političke kaste uz suptilnu najavu mogućnosti da Europska unija potpuno preuzme kormilo.
Što se tiče same kvalitete HTV-ovih prijenosa, tu kao publika nismo dobili ništa novoga. Komentatorski kameleoni, uz iznimku svježijih Krešimira Čampe i Marka Šapita, svojom vokalnom izvedbom uglavnom uspješno guše atmosfere utakmica. Sudbina mnogih LCD ekrana koji su pred otvaranje prvenstva mahnito zaposjeli ambijente bezbrojnih barova najčešće se svodi na bukačku pozadinsku kulisu. Prizori ukopanih i beživotnih očiju koje pilje u ekrane sumornih kladionica i preživljavaju uz pomoć svakodnevnih zicera postali su kao nikad prije nezaobilazan dio kvartovskog života. Staro i mlado strepi nad teletekst brojkama i čeka na veliki Jackpot.
Umjesto ogromnog troška za angažman 150 djelatnika sa 16-satnim radnim vremenom - ravno organizaciji Putinovog službenog posjeta Washingtonu - što ako se netko s Prisavlja sjeti jednom godišnje uložiti u svoje sportske komentatore i poslati ih da nauče kako pravilno disati, usavršavati vještine korištenja glasa kroz ozbiljno podvrgavanje vokalnom treningu? Sadržaj njihovih poruka ovako ne komunicira atmosferu i karakter utakmice, već se svodi na zakašnjele reakcije, patetične voditeljske habituse i prepričavanje sadržaja Sportskih novosti. Gdje je HTV-ov edukativni program? Po kojem kriteriju je skoro trećina ukupnog budžeta uložena u nogometni turnir?
Posebno je degutantan nedostatak sabranosti, stava i kritičkog odmaka kada je u pitanju praćenje nastupa naše reprezentacije. Shrvani voditelj nakon poraza od Meksikanaca nije mogao suspregnuti razočaranje i biti profesionalac, već se poput tugaljive pratilje ponizno svrstao uz bok poraženih nogometaša. Čak i kada ih konkurentska štampa uslika dok se zabavljaju goli, kao od majke rođeni, HTV ponosno dijeli njihov katolički stid i obiteljsko poniženje besramno izvirući iz nogometaškog anusa.
Studijski dio priče dizajniran je poput žutog/šund zabavnika. Koja je svrha tog iritantnog igrokaza u kojem bi, pored "gospode" stručnih analitičara, u odijelu iz H&M-a mogla sjesti te lijepo u raspravi parirati i moja baba Jele koja petnaest godina nije kročila iz stana. Cijela farsa redovito završava s Okom sokolovim kao krunskim autoritetom pravice i biflanja sudačkih putešestvija. Mateo Beusan parkira se poput dvorskog glasnika na konju i kao iz čitulje recitira koliko je arbitara pobožno ili čudno, koji je od sudija humanitarno osviješten i neprikosnoveno je utjelovljenje televizijskog mjerila sudačkog indeksa popularnosti kod FIFA-e ili u njihovim matičnim domovinama.
Od ostalih sadržaja, na marginama su nepravedno ostale tri minute News Bara i kratke reportaže Dragana Nikolića, koje po svemu prikazanom ispadaju bolja televizija od svih klepetanja u studiju i prijenosnim kabinama zajedno. Stoga i ovaj prijedlog glavnom ravnatelju HRT-a Goranu Radmanu, za sva buduća nogometna prvenstva, o tome kako debelo uštediti i istovremeno poboljšati kvalitetu samog programa. Metodom nogometne izmjene: Ćosića, Kovačevića, Štimca i Beusana prebaciti na klupu da čekaju kao zapete puške na kratku rubriku izvođenja skečeva.
Izvor: kulturpunkt
