Napokon u gradu, uglavnom uz frekventnu Svačićevu ulicu, možemo uočiti billboarde (jumbo plakate, reklamne panoe) na kojima se nešto ne reklamira izravno, ili na kojima fotošopirane glave političara, uključenog električnog osmijeha, ne pozivaju biračke ovce da ih izaberu u neko zastupničko tijelo. To su billboardi koji pozivaju sve na Poloj.
Dobro pozicionirani, uočljivi, grafički atraktivni, s jasnom porukom, billboardi motiviraju građane na „poslušnost“ odnosno podsjećaju ih na mogućnost odmora i osvježenja na lijepoj savskoj plaži. Ekstatični motivi na fotografijama, „uhvaćena“ životna radost do koje je jedostavno doći, jer je tu, u blizini betonskog sivila grada, foto-putokazi mogućeg izlaza za predah od svakodnevnih nevolja – daju panoima uvjerljivost i opravdavaju njihovo postavljanje.
A poruka na billboardu, istaknimo, ima pokriće u činjenici da je Poloj uređen kao gradska rekreacijska matica, uredno mjesto za regeneraciju od potrošenosti napornim preživljavanjem. Zbog svojih atributa odredišta na kojem se nadoknađuje potrošena (radna) snagu, ali na kojem ju mladi tako simpatično i neumorno rasipaju - Poloj kao da je sam postao veliki, živi billboard koji reklamira utopijsku nadu da rad je prolazna faza u povijesti čovjekovoj.
