Prije pune četiri godine, u jesen 2010. godine, radnice bivšeg tekstilnog diva Kamensko krenule su u iscrpljujući štrajk glađu i borbu za golu egzistenciju. Do dana današnjeg nisu dobile svoja potraživanja. Unatoč tome nadu ne gube. Četiri ljeta kasnije muči ih sitan, ali ipak ne i nepremostiv, problem - zastoj u obnovi novog prostora koji se nalazi odmah do postojeće šivaone na zagrebačkoj Knežiji, gdje su radnice uništene tvornice, okupljene u Udrugu Kamensko, silom prilika nastavile svoj radni vijek. Njihova šivaona danas je prenatrpana donacijama i odjevnim predmetima koji čekaju popravak, a novi prostor zjapi prazan.
Bivše radnice Kamenskog nedavno su obilježile četiri godine od početka štrajka glađu, a još uvijek nisu dobile svoja potraživanja. Prošetali smo do zagrebačke Knežije i posjetili neke od radnica okupljenih u Udrugu Kamensko, koju su osnovale da bi mogle u pravnim okvirima samostalno organizirati prostor i uvjete za rad. Tamo smo prvo uletjeli na sat radionice pletenja, a kasnije i šivanja, pod vodstvom Ružice, Ive, Zlate i Mirjane, a kojima je najmlađa polaznica trinaestogodišnjakinja.
Udruga koju su osnovale bivše radnice Kamenskog, nakon totalnog uništenja nekoć tekstilnog diva, danas broji članove i članice koje sa samim Kamenskim vežu jedino te radnice. Predsjednica udruge Đurđa Grozaj kaže nam kako je udruga izrasla iz Kamenskog, ali je izgrađena na donacijama što su solidarno dolazile iz cijele Hrvatske.
Najmlađa polaznica ima tek 13 godina (FOTO: Lupiga.Com)
"Kad smo osnovale udrugu, bile smo prisiljene napraviti program preživljavanja. Da smo čekale da država riješi naše stanje, mi bismo bile i gladne i žedne i bose. To je za nas ponižavajuće, mi cijeli život radimo i puno toga znamo. Tako smo krenule. Stizale su nam kućne mašine iz cijele Hrvatske i htjele smo da svaka donirana krpica i končić posluži za dobrobit udruge u spomen na ljude koji su nam slali donacije", govori nam Đurđa, pojašnjavajući i kako su došle na ideju da podučavaju zainteresirane kroz tečajeve i radionice, a proizvode koje sašiju nose na revijama.
"Mašine nisu za industrijsku proizvodnju, ali mi smo ih iskoristile za tečajeve krojenja i šivanja. Ti su tečajevi jako dobro posjećeni i imale smo već nekoliko grupa, a, evo, upravo se dvije održavaju. Ponosne smo na naše polaznice. Ne možemo im dati certifikat, ali kroz teoriju smo im usadili ljubav prema tom zanatu. Živimo u vremenu kad je skupo kupiti neku finu krpicu, a mi smo im dale mogućnost da ih same sebi izrade", kaže Đurđa.
NEMA VIŠE PADOVA: „Ovo nije samo naša pobjeda, već pobjeda svih malih, a tako velikih ljudi“
Udruga je do sada surađivala sa školama, raznim nevladinim organizacijama i zainteresiranim građanima, no same članice najradije se bave zanatskim popravcima, prekrajanjima i kreativnim poslovima, prije svega izradom nakita od doniranih materijala i krojenjem unikatnih modnih dodataka koje su primjerice izlagale na prošlogodišnjem Artomatu. Đurđa je ponosna na suradnju sa zagrebačkim studentima i ne može suzdržati divljenje članicama riječke udruge žena operiranih dojki Nada, kojima su pomogle izradom zastave u sklopu ovogodišnjeg mjeseca borbe protiv raka dojke. Najviše ju veseli to što polaznice tečajeva nose vlastite revije.
"Želimo pokazati da svaka žena, od 18 i 60, može biti jednako lijep" - Đurđa Grozaj (FOTO. Lupiga.Com)
"Uključujemo ih u naše projekte. Naša prva revija bila je 29. rujna prošle godine u zagrebačkom KIC-u i zvala se Jednako lijepa. Svaka revija dosad se tako zvala. Ove godine smo imale četiri revije, a peta nam je 11. listopada na Danima Knežije u 19 sati. Sve polaznice nose odjeću koju su same dizajnirale i sašile od doniranih materijala. Dosta smo ograničene, ali želimo pokazati da svaka žena, od 18 i 60, može biti jednako lijepa i može napraviti nešto kao stručnjak, ako uči od nekoga tko zna svoj posao i ima viziju. Reviju nose žene koje su obilježile naš put i koje su sudjelovale u toj priči. Mi im na tim revijama omogućavamo da imaju svojih pet minuta i dokažu da su posebne i jednako lijepe", ponosno objašnjava predsjednica udruge. Dodaje i kako broj članova i članica raste, kao i da ne nedostaje interesa za radionice i tečajeve šivanja, kukičanja i pletenja, čija je cijena prilagodljiva socijalnom statusu.
"Politika udruge Kamensko je da staviš ispred sebe onoga kojemu je potrebnije, da svoje slobodno vrijeme potrošiš da nekome pomogneš. Radionice ne mogu biti potpuno besplatne, ali uspjele smo prilagoditi program tako da za tečaj od 40 sati umirovljenicama i studenticama dajemo 50 posto popusta, a u svakoj grupi je barem jedna nezaposlena koju educiramo besplatno", pojasnila je Đurđa uz ispriku što se referira u ženskom rodu, jer su tečajevi ipak imali i nekoliko polaznika. Udruga se kreće u pozitivnom smjeru, smatra, jer su uspjele zaposliti šest žena, no ističe da bi mogle zaposliti i više.
U svakoj grupi nalazi se i jedna nezaposlena žena čija je edukacija besplatna (FOTO: Lupiga.Com)
"Za ovih šest zaposlenih više dajemo državi nego što one dobiju. Dvije smo imali na stručnom usavršavanju i svaka je dala sve od sebe i mnogo su naučile. Jednu smo uspjele i zaposliti i kroz takve mlade ljude Kamensko će dalje živjeti. Poštujemo zakone, sve plaćamo i na kraju nam jako malo ostaje. Kad bi država na neki način beneficirala njihove poreze i doprinose, mogli bismo ih još šest skinuti s burze. Ne možemo nekoga posjesti za mašinu, a da mu ne možemo platiti. To ne ide. Ovima koji omogućuju takve zakone, dala bih da rade tri mjeseca bez plaće da vide koje je to poniženje", nastavlja Đurđa.
Ipak, neke od članica udruge sudjeluju u radu jednostavno jer žele doprinijeti radu udruge. U prostoru koji su članice prozvale "šivaona", a koji je udaljen nekoliko minuta hoda od "stožera", zatekli smo Biserku. Ona je u mirovini, ali svaki dan je u udruzi.
Iako je u mirovini Biserka svaki dan dolazi pomagati (FOTO: Lupiga.Com)
"Volonterka sam i dolazim tu svaki dan, lijepo s curama popijem kavu, radimo i super nam je. Okružena sam svojim curama, ipak je to Kamensko kad mašine zabruje! Nije kao u tvornici, radna atmosfera je puno bolja, ali nekako ostane osjećaj. Sad radimo s novim ljudima, svaka grupa je odlična. Ove cure na tečaju su već nakon prvog, drugog puta bile staložene, mirne. Ne nerviraju se ako nešto nije dobro. Smireno rade i rade jako dobro", ocjenjuje umirovljenica.
Dvije polaznice kojima smo prekinuli sat tečaja šivanja pod vodstvom članice udruge Mirjane nisu nam mnogo zamjerile. Jedna od njih, Matea, odslušala je tek nekoliko sati, ali ne krije oduševljenje.
"Čim sam prvi dan došla, odmah me zatekla odlična radna atmosfera! Jako opušteno radimo, a tete su uvijek spremne pomoći kad god nešto zašteka. Imam samo pohvale za sve!", kaže nam dok kroz mašinu provlači komad tkanine.
Nakon edukacije za šivaćom mašinom (FOTO: Lupiga.Com)
Sitan, ipak ne i nepremostiv, problem održavanju radionica i tečajeva predstavlja zastoj u obnovi novog prostora koji se nalazi odmah do šivaone. To bi trebao biti skladišni i izložbeni prostor, ali zaštekala je njegova prenamjena, pa u prostorije nekadašnjeg frizerskog salona članice udruge odlažu samo materijale koji su tamo zaštićeni od vlage, a sama šivaona prenatrpana je donacijama i odjevnim predmetima koji čekaju popravak.
"Svjesne smo da smo puno puta pogriješile, kad ti je nešto novo, u hodu učiš, nekad i pogriješiš, ali najbitnije je što nismo odustajale, nego smo se pridigle i išle dalje. Zadaš si ciljeve, nekad i sama misliš da nisi normalna kad možeš iz ničega takav cilj postaviti! Svaki put smo do njega došli. Ako mi nešto nismo mogle, uvijek se na tom putu našao netko tko nam je pomogao doći do cilja. Tu je bilo jako puno dobrih ljudi, mediji su nam bili vjetar u leđa. Uvijek sam zahvalna na svakoj minuti. Svaki se naš glas čuo", rezimira Đurđa.
U ovim vremenima krize plivaju najbolje što mogu (FOTO: Lupiga.Com)
Dok u udruzi čekaju uređenje prostora, određeni članovi uprave Kamenskog osuđeni za gospodarski kriminal čekaju odsluženje kazne. Đurđa ne misli da pravda ikad može biti zaista zadovoljena, ali upozorava da nema odustajanja.
"To što oni šeću Zagrebom, što nisu tamo gdje bi trebali biti, u 'apartmanu' od kvadrat i pol, to ništa ne mijenja jer znamo da će oni kad-tad tamo završiti. Osim što nam je bitno da dobijemo novac koji smo teško zaradile, bitna nam je i zadovoljština da svi koji su nas doveli do ovog stanja budu procesuirani i kažnjeni. Kako inače poslati poruku društvu da se nešto mijenja i da će biti bolje? Svi oni koji su uzeli od 426 obitelji, oni moraju odgovarati. Možda misle da smo već u toj životnoj dobi da ćemo sve poumirati pa da nam neće ništa morati dati, ali mi nećemo - baš iz inata. Čekamo svoje i, što je najbitnije, ne zaboravljamo. Sva ročišta smo dobile i sve žalbe su riješene u našu korist", zaključuje naša sugovornica.
Radnice okupljene u ovoj udruzi nisu se utopile u moru hrvatske birokracije. Štoviše, čini se da u vremenima krize u njemu plivaju najbolje što mogu, a ne boje se zaploviti ni međunarodnim sudsko-pravnim vodama.
"Nećemo stati dok ne dobijemo i zadnju kunu" (FOTO: Lupiga.Com)
"Dale smo im opomenu prije godinu dana i sad ćemo tu opomenu realizirati. Tužit ćemo se međunarodnom sudu za ljudska prava za sva moguća prava koja su oni nama povrijedili, od ženskih nadalje. Ako tu ne štima, idemo tamo gdje se sudi pravo i pravda. Nećemo stati dok ne dobijemo i zadnju kunu. Znate zašto? Zato što smo ju pošteno zaradile", poručuje Đurđa za kraj.
lupiga
