Tri su ovotjedna događaja sasvim precizno ocrtala prostor u kojem se odvija politika u Hrvatskoj. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je najavila svoju kampanju, medicinske sestre su prosvjedovale pred Vladom, a HDZ-ova vijećnica u Rijeci, Ivona Milinović, promovirala etničko čišćenje. Posrijedi su tri naizgled nepovezana događaja. Međutim, reakcije na njih su itekako indikativne za politički trenutak u kojem živimo.
Nakon što je predsjednica održala govor kojim je najavila ulazak u kampanju, portale su preplavile analize. No, autori tih analiza nisu bili uobičajeni sumnjivci poput Žarka Puhovskog ili Davor Gjenera, već cijela ergela komunikacijskih stručnjaka, PR eksperata i sličnih blefera koji su se posljednjih godina promovirali u relevantne političke sugovornike. Prvih nekoliko sati nakon govora, na najčitanijim portalima samo su oni iznosili sudove o predsjedničinom nastupu. Ipak, možda je tako i najpoštenije. Ako PR stručnjaci pišu govore i ubacuju didaskalije, onda je valjda normalno da ih komunikacijski stručnjaci i analiziraju. Kada konkretnih političkih programa ionako nema, ništa drugo i ne preostaje.
A ako se politički zahtjevi i uspiju progurati u javnost, vrlo brzo ih se eliminira iz javne rasprave i liši političkog statusa. Jučer su, kao što smo spomenuli, medicinske sestre “okupirale” centar Zagreba. Nakon skupljanja na glavnom gradskom trgu otišle su do Vlade kako bi iznijeli svoje zahtjeve: povećanje osnovice plaće, bolji radni uvjeti i zapošljavanje dodatnih sestara. Odgovor iz Vlade je bio sasvim jasan: nema novaca. Zašto ima za nešto drugo, kao na primjer za misiju u Afganistanu, a nema za medicinske sestre, nije objašnjeno. Jednostavno nema, kao da je to prirodno zadana činjenica, a ne rezultat prethodno donesenih političkih odluka.
Ako živimo u vremenu izostanka političkih programa i svedenosti politike na navodno neutralnu proračunsku aritmetiku, onda ispušni ventil negdje mora proraditi. A za to su tu uvijek Srbi. Ivona Milinović je tako na jednom desničarskom podcastu, komentirajući “legitimnost” jedne gnjusne navijačke pjesme, onako “od oka” procijenila koliko je Srba poželjno u određenoj sredini. Naime, pjesma koju pjevaju manje-više sve navijačke grupe u Hrvatskoj kad njihov klub igra s Rijekom, sadrži stihove: “šugava Rijeko, puna si Srba / ne brini, Rijeko, ima još vrba”. Milinović je, referirajući se nedavno Torcidino gostovanje u Rijeci, poručila da nema potrebe za takvom pjesmom u Rijeci jer tamo ima tek nekih 5-6% Srba. Ali da je u nekim dalmatinskim selima u kojima postotak Srba prelazi 30-40% legitimna.
No, politički najzanimljiviji dio istupa Ivone Milinović nalazi se u njenoj isprici. Navodno je htjela reći sasvim suprotno, ali se krivo izrazila. Ako se tu i “krivo izrazila”, onda se u nastavku isprike sasvim precizno izrazila: “I ja sam samo čovjek, ispričavam se zbog krivog izražavanja.” Kad je rekla da je i ona samo čovjek, Milinović nije mislila na to da svi mi tu i tamo zalutamo krivudavim sintaksama. Ona je (nesvjesno) mislila na nešto sasvim drugo: “i ja sam čovjek” ovdje znači – i ja kao i svi drugi Hrvati mogu tu i tamo šovinistički oplesti po Srbima. Antisrpska propaganda je naprosto ljudska slabost, neizostavni dio karaktera koji svi dijelimo i nitko se oko toga ne bi trebao previše uzrujavati. Ne možete nam sad i tu privilegiju oduzeti. Kad je sve ostalo ionako PR i fiskalna disciplina.
bilten
