No Hrvatsku je odavno zahvatila dobro kontrolirana katolička histerija i teško je predvidjeti ima li tome kraja, s obzirom da je novi mandatar poput mačka u vreći, posve neodređen o bitnim društvenim pitanjima. U svakom slučaju, nije dobro imati iluzije o velikim promjenama s vlašću HDZ-a, stranke korupcije i revizionizma, zbog koje Hrvatska danas i jest nevesela tiranija katoličkog fundamentalizma. Zato, braćo i sestre, pomolimo se…
Gospođa M.K. toga je jutra krenula na dogovoreni zahvat pobačaja. Ionako jadna i prestrašena, pravi je užas doživjela već pred ulazom u bolnicu gdje ju je spopala skupina bogomoljki uvjeravajući je neka odustane jer je abortus zločin, njeno je djete sveto i važno… A sigurno će pripomoći i demografskoj obnovi Hrvatske. No kako su znale za njen dolazak? I treba li baš puno pametovati o tome da je dojava o zaštićenim privatnim podacima stigla od medicinskog osoblja? Nekog doktora, na primjer, koji se voli pozivati na priziv savjesti, kao uostalom i većina njih u hrvatskim bolnicama, čime se ugrožava pravo i zdravlje žena.
Svakako, valja biti oprezan, jer u čak 25 gradova organizirane su skupine za doček žena pred bolnicama, i nije važno pada li kiša, snijeg, one su tu, s krunicom u ruci i Kristom na usnama, rade marljivo te dame iz fundamentalističke udruge „40 dana za život“ na uznemiravanju žena koje vjeruju da imaju pravo same odlučivati o svom reproduktivnom zdravlju. Tako je u klasičnu uličarsku sačekušu upala i žena s početka teksta koja, eto, misli da ima legitimno pravo raspolaganja svojim tijelom.
No zakon se dnevno suspendira bijesnom agresivnošću konzervativnih skupina, kao praktičnom primjenom nauka političkih i crkvenih struktura, pa tako novi predsjednik parlamenta, Božo Petrov, homofobno uspoređuje protivnike abortusa pred bolnicama s paradom za prava homoseksualnih skupina. Je li to naznaka kojim pravcem nova vlast namjerava voditi ionako destruiranu državu? Možda onim što ga je demonstrirala voditeljica inicijative „40 dana za život“, kazavši kako podržava „poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani.“ Ludilo se katoličkih talibana razmahalo, dobro organizirane skupine odlučne su suspendirati laičku državu, bez obzira upražnjava li se pravo žene na pobačaj ili recimo građansko pravo na očuvanje jednog parka u Zagrebu na kojemu je Katolička crkva odlučila graditi svoj monumentalni hram, sa zvonikom visokim čak 45 metara.
Građani toga zagrebačkog naselja odlučili su, međutim, obraniti svoja stabla, svoju zelenu oazu, ustobočili su se, razotkrili skrivenu nagodbu o sumnjivoj transakciji zemljištem između Crkve i grada, a zauzvrat dobili bojovne konzervativce koji prijeteći demonstriraju pod njihovim prozorima. I nije dosta što se građanima odriče svako pravo odlučivanja, što su bitku za park unaprijed izgubili, što će uskoro umjesto stabala gledati crkveni mastodont, uz nakaradni zvonik, viši i od obližnjih nebodera, nego je iz crkve stigla još i poruka kako se „izgradnji crkve ne protive ljudi, nego mrzitelji Boga“. Valjda komunisti i Jugoslaveni.
Uglavnom, u zemlji posve razorene ljevice, rigidni desničari neometano demonstriraju svoju snagu, agresivno kršeći zakone sekularne države i elementarna prava građana. Ali i pravo žrtve, otvoreno veličajući ratne zločince, kao nedavno u jednoj crkvi u Šibeniku gdje je s oltara lamentirao ratni zločinac Dario Kordić, osuđen u Haagu na 25 godina zatvora zbog masakra što ga je njegova postrojba u odorama hrvatske vojske počinila u bosanskom selu Ahmići. Likvidirajući čak 116 bošnjačkih civila, među njima 11 djece i jednu tromjesečnu bebu. Nakon zatvora, zločinac se vraća u Zagreb, pravo u svoj peterosobni stan što mu ga je za ratne zasluge dodijelila Republika Hrvatska. I postaje ikona katoličkog svećenstva i političke desnice, pa hoda po crkvama i trkelja o Kristu. A kako i ne bi, kad važni predstavnici vladajuće Hrvatske demokratske zajednice kažu kako je Kordić za njih nevin čovjek. Heroj, štoviše.
Ulične sačekuše, prijetnje, medijsko difamiranje, sva sredstva zastrašivanja tako protivna kršćanskom nauku, alat su te gomile mračnih katoličkih skupina kojima je cilj suzbijanje dosegnutih ljudskih prava, za račun zabrana – od pobačaja, do nepoćudnih im filmova, predstava… Pa su tako važne katoličke strukture u Sarajevu zatražile zabranu predstave „Naše nasilje i vaše nasilje“, autora Olivera Frljića, na međunarodnom festivalu MESS. Jer da vrijeđa tankoćutne osjećaje katolika, iako se predstava referira na licemjerni odnos Evrope i Amerike prema muslimanskim izbjeglicama. Izvrgnuta prijetnjama, direkcija MESS-a odlučila je bila zatvoriti predstavu za javnost, ali taman posla da se, nakon svega što su prošli, Sarajlije moglo spriječiti da uđu u kazalište i odjebu diktat šefa tamošnje Katoličke crkve, kardinala Vinka Puljića, koji je pak uzvratio kaznenom prijavom protiv tog uglednog internacionalnog teatra. Crkveni bi nasilnici, naime, da njihova uvijek bude zadnja, bilo da je riječ o pobačaju, pravu na park, predstavi ili gadljivom vrijeđanju žrtava omiljenih ratnih zločinaca.
No Hrvatsku je odavno zahvatila dobro kontrolirana katolička histerija i teško je predvidjeti ima li tome kraja, s obzirom da je novi mandatar poput mačka u vreći, posve neodređen o bitnim društvenim pitanjima. U svakom slučaju, nije dobro imati iluzije o velikim promjenama s vlašću HDZ-a, stranke korupcije i revizionizma, zbog koje Hrvatska danas i jest nevesela tiranija katoličkog fundamentalizma. Zato, braćo i sestre, pomolimo se…
tacno
Gospođa M.K. toga je jutra krenula na dogovoreni zahvat pobačaja. Ionako jadna i prestrašena, pravi je užas doživjela već pred ulazom u bolnicu gdje ju je spopala skupina bogomoljki uvjeravajući je neka odustane jer je abortus zločin, njeno je djete sveto i važno… A sigurno će pripomoći i demografskoj obnovi Hrvatske. No kako su znale za njen dolazak? I treba li baš puno pametovati o tome da je dojava o zaštićenim privatnim podacima stigla od medicinskog osoblja? Nekog doktora, na primjer, koji se voli pozivati na priziv savjesti, kao uostalom i većina njih u hrvatskim bolnicama, čime se ugrožava pravo i zdravlje žena.
Svakako, valja biti oprezan, jer u čak 25 gradova organizirane su skupine za doček žena pred bolnicama, i nije važno pada li kiša, snijeg, one su tu, s krunicom u ruci i Kristom na usnama, rade marljivo te dame iz fundamentalističke udruge „40 dana za život“ na uznemiravanju žena koje vjeruju da imaju pravo same odlučivati o svom reproduktivnom zdravlju. Tako je u klasičnu uličarsku sačekušu upala i žena s početka teksta koja, eto, misli da ima legitimno pravo raspolaganja svojim tijelom.
No zakon se dnevno suspendira bijesnom agresivnošću konzervativnih skupina, kao praktičnom primjenom nauka političkih i crkvenih struktura, pa tako novi predsjednik parlamenta, Božo Petrov, homofobno uspoređuje protivnike abortusa pred bolnicama s paradom za prava homoseksualnih skupina. Je li to naznaka kojim pravcem nova vlast namjerava voditi ionako destruiranu državu? Možda onim što ga je demonstrirala voditeljica inicijative „40 dana za život“, kazavši kako podržava „poljski prijedlog da se silovanim ženama i djevojčicama pobačaj zabrani.“ Ludilo se katoličkih talibana razmahalo, dobro organizirane skupine odlučne su suspendirati laičku državu, bez obzira upražnjava li se pravo žene na pobačaj ili recimo građansko pravo na očuvanje jednog parka u Zagrebu na kojemu je Katolička crkva odlučila graditi svoj monumentalni hram, sa zvonikom visokim čak 45 metara.
Građani toga zagrebačkog naselja odlučili su, međutim, obraniti svoja stabla, svoju zelenu oazu, ustobočili su se, razotkrili skrivenu nagodbu o sumnjivoj transakciji zemljištem između Crkve i grada, a zauzvrat dobili bojovne konzervativce koji prijeteći demonstriraju pod njihovim prozorima. I nije dosta što se građanima odriče svako pravo odlučivanja, što su bitku za park unaprijed izgubili, što će uskoro umjesto stabala gledati crkveni mastodont, uz nakaradni zvonik, viši i od obližnjih nebodera, nego je iz crkve stigla još i poruka kako se „izgradnji crkve ne protive ljudi, nego mrzitelji Boga“. Valjda komunisti i Jugoslaveni.
Uglavnom, u zemlji posve razorene ljevice, rigidni desničari neometano demonstriraju svoju snagu, agresivno kršeći zakone sekularne države i elementarna prava građana. Ali i pravo žrtve, otvoreno veličajući ratne zločince, kao nedavno u jednoj crkvi u Šibeniku gdje je s oltara lamentirao ratni zločinac Dario Kordić, osuđen u Haagu na 25 godina zatvora zbog masakra što ga je njegova postrojba u odorama hrvatske vojske počinila u bosanskom selu Ahmići. Likvidirajući čak 116 bošnjačkih civila, među njima 11 djece i jednu tromjesečnu bebu. Nakon zatvora, zločinac se vraća u Zagreb, pravo u svoj peterosobni stan što mu ga je za ratne zasluge dodijelila Republika Hrvatska. I postaje ikona katoličkog svećenstva i političke desnice, pa hoda po crkvama i trkelja o Kristu. A kako i ne bi, kad važni predstavnici vladajuće Hrvatske demokratske zajednice kažu kako je Kordić za njih nevin čovjek. Heroj, štoviše.
Ulične sačekuše, prijetnje, medijsko difamiranje, sva sredstva zastrašivanja tako protivna kršćanskom nauku, alat su te gomile mračnih katoličkih skupina kojima je cilj suzbijanje dosegnutih ljudskih prava, za račun zabrana – od pobačaja, do nepoćudnih im filmova, predstava… Pa su tako važne katoličke strukture u Sarajevu zatražile zabranu predstave „Naše nasilje i vaše nasilje“, autora Olivera Frljića, na međunarodnom festivalu MESS. Jer da vrijeđa tankoćutne osjećaje katolika, iako se predstava referira na licemjerni odnos Evrope i Amerike prema muslimanskim izbjeglicama. Izvrgnuta prijetnjama, direkcija MESS-a odlučila je bila zatvoriti predstavu za javnost, ali taman posla da se, nakon svega što su prošli, Sarajlije moglo spriječiti da uđu u kazalište i odjebu diktat šefa tamošnje Katoličke crkve, kardinala Vinka Puljića, koji je pak uzvratio kaznenom prijavom protiv tog uglednog internacionalnog teatra. Crkveni bi nasilnici, naime, da njihova uvijek bude zadnja, bilo da je riječ o pobačaju, pravu na park, predstavi ili gadljivom vrijeđanju žrtava omiljenih ratnih zločinaca.
No Hrvatsku je odavno zahvatila dobro kontrolirana katolička histerija i teško je predvidjeti ima li tome kraja, s obzirom da je novi mandatar poput mačka u vreći, posve neodređen o bitnim društvenim pitanjima. U svakom slučaju, nije dobro imati iluzije o velikim promjenama s vlašću HDZ-a, stranke korupcije i revizionizma, zbog koje Hrvatska danas i jest nevesela tiranija katoličkog fundamentalizma. Zato, braćo i sestre, pomolimo se…
tacno
