Nakon višegodišnje pauze, na policama trgovina u BiH od ovog tjedna se mogu kupiti proizvodi Fabrike deterdženata Dita. Prošloga je tjedna pokrenuta proizvodnja, zahvaljujući radnicima koji su pribavili potrebne sirovine i dogovorili se s Bingom, najvećim trgovačkim lancem u Bosni i Hercegovini, da na police stavljaju njihove proizvode. Epilog je to priče u kojoj su radnici Dite godinama, bez plaća i doprinosa, danonoćno pružali aktivni otpor fizičkom uništenju tvorničkog postrojenja, nakon što je putem tajnih ortačkih ugovora, više krugova privatizacije i posljedične pljačke resursa, zahvaljujući političarima i tajkunima tvornica dovedena pred likvidaciju. Upravo je Dita početkom veljače 2014. godine postala jedno od poprišta radničke pobune koja se iz Tuzle proširila diljem BiH. Radnici su nakon toga sudjelovali u desetinama, ako ne i stotinama prosvjeda ispred brojnih institucija, a kada su postali svjesni nauma poslodavaca da se tvornica rasturi, potjerali su ih iz tvorničkog kompleksa. Lupiga je povodom obnove proizvodnje razgovarala s Eminom Busuladžić, borbenom sindikalistkinjom sindikata Fabrike deterdženata Dita, koja je sudjelovala u stvaranju tuzlanskog plenuma, te se, među ostalim, prošle godine zatvorila u zgradu Skupštine Tuzlanskog kantona s još 14 radnika uništenih tuzlanskih poduzeća, tražeći od vlasti rješavanje ugroženih egzistencija radnika i pokretanje proizvodnje.
Emina Busuladžić tijekom prošlogodišnjih protesta (FOTO: Tuzlalive.ba)
Kakva je trenutno situacija u tvornici? Koliko radnika zasad sudjeluje u proizvodnji?
- Svi koji su bili uz mene tijekom ovih pet godina uglavnom pokreću proizvodnju. Preko 20 radnika koji su stekli uvjete otišli su u mirovinu. Radnici su puni elana, svi užurbano rade. Radimo svi sve. Moramo biti svjesni činjenice da ne mislimo svi isto, tako da ima radnika koji su samovoljno uzeli radničke knjižice i otišli na Zavod za zapošljavanje. Naravno, među njima su i radnici koji su se priklonili upravi društva, a koji su svih ovih godina bili protiv svojih dugogodišnjih radnih kolega i dobrano ometali našu časnu borbu za radničko dostojanstvo i radna mjesta. Pošto je u BiH trenutno u tijeku fantastična akcija za pomoć radnicima Dite, i da su nam se mnogi javili, te da je pokrenuta kampanja "Kupujmo domaće, kupujmo Ditino", imamo dosta naručene robe, tako da s ovim brojem radnika to ne možemo sigurno ispoštovati. Vrlo brzo će se ukazati potreba za novom radnom snagom.
Kako napreduje proizvodnja?
- S obzirom da tvornica nije radila godinama, postrojenja su oštećena, ali uz manja ulaganja i uspješnu sanaciju stavljena su u pogon. Zahvaljujući znanju i volji radnika, sve se uspješno vraća u normalu.
Čitao sam i da su radnici skupljali staro željezo da bi omogućili pokretanje proizvodnog procesa. Što je još napravljeno da se vrati proizvodnja i tko je osigurao financije?
- Za pokretanje proizvodnje imamo kapital koji smo osigurali u našem okruženju, odnosno u tvornici, od kartonske ambalaže koja je propala zbog vlage, plastične ambalaže, folije i naljepnica koje je prijašnji vlasnik nabavljao od svojih prijatelja, a da nam uopće nisu trebale. Sada se ti isti ljudi pojavljuju kao vjerovnici. Skupili smo i dosta starog željeza, s tim da je vlasnik pokrenuo kaznene prijave protiv vođa radnika, pod optužbom da su ove sirovine prodavali tijekom čuvanja tvornice. Odgovorno tvrdim da ni najmanji šaraf nije iznesen, niti prodan, dok su žedni i izgladnjeli radnici dežurali. Sada izvlačimo strojeve koje smo sakrili i na njima pokrećemo proizvodnju. To nam je prvi i jedini kapital za nastavak rada. Kad se javnost upoznala s našim radom, probudila se humanost i solidarnost tako da se javilo dosta trgovačkih kuca i običnih građana koji nam nude svoju pomoć. Već sam, dakle, rekla da će se za početak proizvodi naći na policama Binga.
"Imamo dosta naručene robe, tako da s ovim brojem radnika to ne možemo sigurno ispoštovati. Vrlo brzo će se ukazati potreba za novom radnom snagom." (FOTO: rtvslon.ba)
Hoće li se možda proizvodi izvoziti u druge države bivše Jugoslavije i koji točno proizvodi dolaze na police trgovina?
- Naravno. S vremenom ćemo se proširiti i dalje, a nadam se i van granica BiH. Za početak ide linija tekućih proizvoda, a nešto kasnije svakako ARIX i IDA, praškasti proizvodi koji su naš prepoznatljivi brend.
Kako se radnici osjećaju nakon višegodišnje pauze?
- Nema riječi da se opiše stanje u tvornici. Svi su sretni i puni elana. Svjesni smo da smo na kraju tunela.
Možete li opisati što ste sve proživjeli prije vraćanja tvornice u pogon i što je bilo potrebno da bi do toga došlo?
- Volja, upornost, žrtva, ustrajnost i jasan cilj. Put nam je bio jako trnovit, pun prepreka i zamki, ali nismo zbog toga odustali. Štoviše, to je samo bio dodatni poticaj da ojačamo i idemo prema cilju. Od štrajkova, prosvjeda, pješačenja 84 kilometra prema granici s Hrvatskom, pa sve do okupacije tvornice. Više od dvije godine smo 24 sata čuvali postrojenja i tvornicu, i to sve bez 43 isplaćene plaće, 63 doprinosa i zdravstvena osiguranja. Pošto smo bili svjesni da nam Vlada i naši političari neće pomoći i da, štoviše, prešutno dozvoljavaju uništavanje tuzlanskog gospodarstva, ne samo financijski nego i fizički, morali smo se samoorganizirati. Prioritet je bio fizička zaštita postrojenja i same zgrade. Žene su dežurale danju, a muškarci noću, bez da su, ponavljam, primali ikakve plaće ili druge naknade. Za to vrijeme smo, moram to napomenuti, od dobrih ljudi dobivali donacije u hrani, ali i nešto u novcu. Bilo je dakle potrebno dosta odricanja i žrtve.
Zalažete se za samoupravljanje. Koji je trenutno status tvornice, i da li je moguće radničko preuzimanje?
- Tvornica je pod upravom stečajnog suca, stečajnog upravitelja i komisije sastavljene od radnika. Do održavanja skupštine vjerovnika, odluke zajednički donose sudac, upravitelj i radnici. Teško da radnici mogu preuzeti tvornicu, jer je zadužena za preko 15 milijuna eura.
Ditini proizvodi od ovog su tjedna ponovno na policama trgovačkih centara (FOTO: rtvslon.ba)
Je li povratak u tvornice dokaz da su prosvjedi kao metoda borbe itekako korisni i opravdani?
- Radnici Dite su primjer da upravo oni koji rade moraju uzeti sudbinu u svoje ruke kroz borbu, odnosno prosvjede, jer se nitko za njih neće zauzeti. Sudbina tvornice je sigurna samo kad je u rukama radnika. Samo se radnik bori za radna mjesta i doprinose. Vlasnik je zainteresiran jedino za kapital i dobit, i ne preže ni pred čim da do njega dođe. Gazi, ruši i ubija.
Dita je bila jedno od poprišta prosvjeda koji se proširio na druge gradove u BiH, rezultirajući i stvaranjem plenuma. Je li to najveća sreća u nesreći koja je zadesila radništvo u BiH?
- Osobno sam sudjelovala u stvaranju i osnivanju plenuma. Na to sam jako ponosna. Mnogi negiraju uspjeh plenuma, a ja osobno mislim da je plenum nešto najljepše i najjače sto se u datom momentu dešavalo. Tada je po prvi puta poslana slika u svijet o dešavanjima na ovim prostorima. Tada smo rekli: evo nas, tu smo i nećemo vise šutjeti! Digli smo svoj glas. Radnicima se prvi puta pružila prilika da javno kažu ono što su godinama držali u sebi, bez ikakvog straha od posljedica i prozivki. Pa, zar to nije uspjeh plenuma? Zar nije uspjeh što su vlastodršci i dalje u strahu da će se sve to ponoviti?
U zadnjem razgovoru spominjali ste osnivanje stranke. Kako to napreduje?
- Za vrijeme svih tih događanja imala sam tri sna. Prvi je da se opet pokrene proizvodnja u tvornici, što se, evo, desilo. Drugi, koji nije nemoguć, je bio osnivanje stranke, udruge, pokreta, kako god da se zvao, na razini nekadašnje nam zajedničke Jugoslavije, kroz koji bi donekle ispravili greške koje smo dozvolili u bliskoj prošlosti. Treći san je bio građanski neposluh i kažnjavanje svih onih koji su nas doveli u postojeće stanje, počevši od banaka, javnih poduzeća koji drže monopol i državnih institucija u kojima su velika primanja za nikakav rad. Trenutno sam član Tuzlanske inicijative, dok stvaranje nove stranke pomalo stagnira. Imam i poziva od nekih postojećih stranki. Osobno vjerujem u nužnost stvaranja neke jače ljevice.
Dita se opet aktivirala, ali brojne druge tvornice u Tuzli i drugim gradovima u BiH i dalje stagniraju, dok nezaposlenost raste. Je li utoliko potreban novi val kolektivnih prosvjeda, i hoće li radnici Dite podržati radnike drugih tvornica?
- U zadnje vrijeme, kada dajem intervjue, sve češće spominjem radnike drugih tvrtki, jer se zajedno moramo boriti za svako radno mjesto. Samo tako smo dovoljno jaki. Najvažnije je da se kazne oni koji su sudjelovali u kriminalu. Borba, kao i ujedinjenje svih radničkih pokreta u Europi, i dalje je prijeko potrebna. U subotu idem u Solun, gdje ću o svojoj borbi govoriti radnicima grčke tvrtke Vio.Me. Gostovat ću i na grčkoj državnoj televiziji te na skupštini Karavana borbe, što je slično plenumu. Već sljedeći mjesec ponovno idem u Grčku, na atensku euro-mediteransku konferenciju.
"Nastavlja se moja borba za radnička ljudska prava i povratak radničkog dostojanstva. Nisam od onih koji odustaju" (FOTO: abc.ba)
Koliko je nacionalizam prepreka u proširenju borbe na internacionalnu, balkansku razinu?
- Gdje god da idem, bez obzira da li je riječ o Beču, Zagrebu ili Ljubljani, uvijek govorim kako su ubacili nacionalizam da bi nas opljačkali. Posvađali su narode, dok se političari i vođe vrlo dobro slažu. Sada im je glavni zadatak da prikriju kriminal. Namjerno nisam spomenula pojedinačne slučajeve, jer je takva praksa prisutna na prostorima cijele nam nekadašnje države. Dokle god to našim sugrađanima ne utuvimo u mozak, neće biti moguć zajednički rad. Jedni drugima nismo neprijatelji. Naši zajednički neprijatelji su političari koji vladaju godinama.
Kako gledate na postojeću političku elitu u BiH, i koliko oni doprinose daljnjem rastakanju rada i industrije u ovoj zemlji?
- S obzirom na prošlost koju smo imali s njima, ne možemo očekivati bolju budućnost. Politička elita ove zemlje nije sposobna uspostaviti red i potaknuti napredak, bez obzira na stotine doktora znanosti, stručnjaka i savjetnika. Država sve više propada. Pogledajte samo slučaj ove tvornice. Osim stečajnog upravitelja i dva tehnologa, najviše ima nekvalificiranih i KV radnika. Unatoč tome, pokrenuli smo proizvodnju. Kod nas nema rasprave da li se nešto može. Kod nas je jasno da se mora i može. Kad netko nešto ne želi, on nađe stotinu razloga za to. Kad se pak hoće, samo je jedan "hoću".
Razmišljate li sada o smanjivanju rada u sindikalnoj priči, s obzirom na činjenicu da ste ostvarili uvjete za mirovinu, ili ćete nastaviti borbu? Koji su vam budući planovi?
- Još nisam u mirovini. Nastavlja se moja borba za radnička ljudska prava i povratak radničkog dostojanstva. Nisam od onih koji odustaju. Za sebe kažem da sam bezobrazno uporna.
lupiga
Emina Busuladžić tijekom prošlogodišnjih protesta (FOTO: Tuzlalive.ba)
Kakva je trenutno situacija u tvornici? Koliko radnika zasad sudjeluje u proizvodnji?
- Svi koji su bili uz mene tijekom ovih pet godina uglavnom pokreću proizvodnju. Preko 20 radnika koji su stekli uvjete otišli su u mirovinu. Radnici su puni elana, svi užurbano rade. Radimo svi sve. Moramo biti svjesni činjenice da ne mislimo svi isto, tako da ima radnika koji su samovoljno uzeli radničke knjižice i otišli na Zavod za zapošljavanje. Naravno, među njima su i radnici koji su se priklonili upravi društva, a koji su svih ovih godina bili protiv svojih dugogodišnjih radnih kolega i dobrano ometali našu časnu borbu za radničko dostojanstvo i radna mjesta. Pošto je u BiH trenutno u tijeku fantastična akcija za pomoć radnicima Dite, i da su nam se mnogi javili, te da je pokrenuta kampanja "Kupujmo domaće, kupujmo Ditino", imamo dosta naručene robe, tako da s ovim brojem radnika to ne možemo sigurno ispoštovati. Vrlo brzo će se ukazati potreba za novom radnom snagom.
Kako napreduje proizvodnja?
- S obzirom da tvornica nije radila godinama, postrojenja su oštećena, ali uz manja ulaganja i uspješnu sanaciju stavljena su u pogon. Zahvaljujući znanju i volji radnika, sve se uspješno vraća u normalu.
Čitao sam i da su radnici skupljali staro željezo da bi omogućili pokretanje proizvodnog procesa. Što je još napravljeno da se vrati proizvodnja i tko je osigurao financije?
- Za pokretanje proizvodnje imamo kapital koji smo osigurali u našem okruženju, odnosno u tvornici, od kartonske ambalaže koja je propala zbog vlage, plastične ambalaže, folije i naljepnica koje je prijašnji vlasnik nabavljao od svojih prijatelja, a da nam uopće nisu trebale. Sada se ti isti ljudi pojavljuju kao vjerovnici. Skupili smo i dosta starog željeza, s tim da je vlasnik pokrenuo kaznene prijave protiv vođa radnika, pod optužbom da su ove sirovine prodavali tijekom čuvanja tvornice. Odgovorno tvrdim da ni najmanji šaraf nije iznesen, niti prodan, dok su žedni i izgladnjeli radnici dežurali. Sada izvlačimo strojeve koje smo sakrili i na njima pokrećemo proizvodnju. To nam je prvi i jedini kapital za nastavak rada. Kad se javnost upoznala s našim radom, probudila se humanost i solidarnost tako da se javilo dosta trgovačkih kuca i običnih građana koji nam nude svoju pomoć. Već sam, dakle, rekla da će se za početak proizvodi naći na policama Binga.
"Imamo dosta naručene robe, tako da s ovim brojem radnika to ne možemo sigurno ispoštovati. Vrlo brzo će se ukazati potreba za novom radnom snagom." (FOTO: rtvslon.ba)
Hoće li se možda proizvodi izvoziti u druge države bivše Jugoslavije i koji točno proizvodi dolaze na police trgovina?
- Naravno. S vremenom ćemo se proširiti i dalje, a nadam se i van granica BiH. Za početak ide linija tekućih proizvoda, a nešto kasnije svakako ARIX i IDA, praškasti proizvodi koji su naš prepoznatljivi brend.
Kako se radnici osjećaju nakon višegodišnje pauze?
- Nema riječi da se opiše stanje u tvornici. Svi su sretni i puni elana. Svjesni smo da smo na kraju tunela.
Možete li opisati što ste sve proživjeli prije vraćanja tvornice u pogon i što je bilo potrebno da bi do toga došlo?
- Volja, upornost, žrtva, ustrajnost i jasan cilj. Put nam je bio jako trnovit, pun prepreka i zamki, ali nismo zbog toga odustali. Štoviše, to je samo bio dodatni poticaj da ojačamo i idemo prema cilju. Od štrajkova, prosvjeda, pješačenja 84 kilometra prema granici s Hrvatskom, pa sve do okupacije tvornice. Više od dvije godine smo 24 sata čuvali postrojenja i tvornicu, i to sve bez 43 isplaćene plaće, 63 doprinosa i zdravstvena osiguranja. Pošto smo bili svjesni da nam Vlada i naši političari neće pomoći i da, štoviše, prešutno dozvoljavaju uništavanje tuzlanskog gospodarstva, ne samo financijski nego i fizički, morali smo se samoorganizirati. Prioritet je bio fizička zaštita postrojenja i same zgrade. Žene su dežurale danju, a muškarci noću, bez da su, ponavljam, primali ikakve plaće ili druge naknade. Za to vrijeme smo, moram to napomenuti, od dobrih ljudi dobivali donacije u hrani, ali i nešto u novcu. Bilo je dakle potrebno dosta odricanja i žrtve.
Zalažete se za samoupravljanje. Koji je trenutno status tvornice, i da li je moguće radničko preuzimanje?
- Tvornica je pod upravom stečajnog suca, stečajnog upravitelja i komisije sastavljene od radnika. Do održavanja skupštine vjerovnika, odluke zajednički donose sudac, upravitelj i radnici. Teško da radnici mogu preuzeti tvornicu, jer je zadužena za preko 15 milijuna eura.
Ditini proizvodi od ovog su tjedna ponovno na policama trgovačkih centara (FOTO: rtvslon.ba)
Je li povratak u tvornice dokaz da su prosvjedi kao metoda borbe itekako korisni i opravdani?
- Radnici Dite su primjer da upravo oni koji rade moraju uzeti sudbinu u svoje ruke kroz borbu, odnosno prosvjede, jer se nitko za njih neće zauzeti. Sudbina tvornice je sigurna samo kad je u rukama radnika. Samo se radnik bori za radna mjesta i doprinose. Vlasnik je zainteresiran jedino za kapital i dobit, i ne preže ni pred čim da do njega dođe. Gazi, ruši i ubija.
Dita je bila jedno od poprišta prosvjeda koji se proširio na druge gradove u BiH, rezultirajući i stvaranjem plenuma. Je li to najveća sreća u nesreći koja je zadesila radništvo u BiH?
- Osobno sam sudjelovala u stvaranju i osnivanju plenuma. Na to sam jako ponosna. Mnogi negiraju uspjeh plenuma, a ja osobno mislim da je plenum nešto najljepše i najjače sto se u datom momentu dešavalo. Tada je po prvi puta poslana slika u svijet o dešavanjima na ovim prostorima. Tada smo rekli: evo nas, tu smo i nećemo vise šutjeti! Digli smo svoj glas. Radnicima se prvi puta pružila prilika da javno kažu ono što su godinama držali u sebi, bez ikakvog straha od posljedica i prozivki. Pa, zar to nije uspjeh plenuma? Zar nije uspjeh što su vlastodršci i dalje u strahu da će se sve to ponoviti?
U zadnjem razgovoru spominjali ste osnivanje stranke. Kako to napreduje?
- Za vrijeme svih tih događanja imala sam tri sna. Prvi je da se opet pokrene proizvodnja u tvornici, što se, evo, desilo. Drugi, koji nije nemoguć, je bio osnivanje stranke, udruge, pokreta, kako god da se zvao, na razini nekadašnje nam zajedničke Jugoslavije, kroz koji bi donekle ispravili greške koje smo dozvolili u bliskoj prošlosti. Treći san je bio građanski neposluh i kažnjavanje svih onih koji su nas doveli u postojeće stanje, počevši od banaka, javnih poduzeća koji drže monopol i državnih institucija u kojima su velika primanja za nikakav rad. Trenutno sam član Tuzlanske inicijative, dok stvaranje nove stranke pomalo stagnira. Imam i poziva od nekih postojećih stranki. Osobno vjerujem u nužnost stvaranja neke jače ljevice.
Dita se opet aktivirala, ali brojne druge tvornice u Tuzli i drugim gradovima u BiH i dalje stagniraju, dok nezaposlenost raste. Je li utoliko potreban novi val kolektivnih prosvjeda, i hoće li radnici Dite podržati radnike drugih tvornica?
- U zadnje vrijeme, kada dajem intervjue, sve češće spominjem radnike drugih tvrtki, jer se zajedno moramo boriti za svako radno mjesto. Samo tako smo dovoljno jaki. Najvažnije je da se kazne oni koji su sudjelovali u kriminalu. Borba, kao i ujedinjenje svih radničkih pokreta u Europi, i dalje je prijeko potrebna. U subotu idem u Solun, gdje ću o svojoj borbi govoriti radnicima grčke tvrtke Vio.Me. Gostovat ću i na grčkoj državnoj televiziji te na skupštini Karavana borbe, što je slično plenumu. Već sljedeći mjesec ponovno idem u Grčku, na atensku euro-mediteransku konferenciju.
"Nastavlja se moja borba za radnička ljudska prava i povratak radničkog dostojanstva. Nisam od onih koji odustaju" (FOTO: abc.ba)
Koliko je nacionalizam prepreka u proširenju borbe na internacionalnu, balkansku razinu?
- Gdje god da idem, bez obzira da li je riječ o Beču, Zagrebu ili Ljubljani, uvijek govorim kako su ubacili nacionalizam da bi nas opljačkali. Posvađali su narode, dok se političari i vođe vrlo dobro slažu. Sada im je glavni zadatak da prikriju kriminal. Namjerno nisam spomenula pojedinačne slučajeve, jer je takva praksa prisutna na prostorima cijele nam nekadašnje države. Dokle god to našim sugrađanima ne utuvimo u mozak, neće biti moguć zajednički rad. Jedni drugima nismo neprijatelji. Naši zajednički neprijatelji su političari koji vladaju godinama.
Kako gledate na postojeću političku elitu u BiH, i koliko oni doprinose daljnjem rastakanju rada i industrije u ovoj zemlji?
- S obzirom na prošlost koju smo imali s njima, ne možemo očekivati bolju budućnost. Politička elita ove zemlje nije sposobna uspostaviti red i potaknuti napredak, bez obzira na stotine doktora znanosti, stručnjaka i savjetnika. Država sve više propada. Pogledajte samo slučaj ove tvornice. Osim stečajnog upravitelja i dva tehnologa, najviše ima nekvalificiranih i KV radnika. Unatoč tome, pokrenuli smo proizvodnju. Kod nas nema rasprave da li se nešto može. Kod nas je jasno da se mora i može. Kad netko nešto ne želi, on nađe stotinu razloga za to. Kad se pak hoće, samo je jedan "hoću".
Razmišljate li sada o smanjivanju rada u sindikalnoj priči, s obzirom na činjenicu da ste ostvarili uvjete za mirovinu, ili ćete nastaviti borbu? Koji su vam budući planovi?
- Još nisam u mirovini. Nastavlja se moja borba za radnička ljudska prava i povratak radničkog dostojanstva. Nisam od onih koji odustaju. Za sebe kažem da sam bezobrazno uporna.
lupiga
