Zanimljiva je upadljiva sličnost – dobro, upadljiva stopostotna podudarnost – između teza, stila i rječnika Hitlerova generala iz srpnja 1943. s tezama, stilom i rječnikom hrvatskih revizionista iz srpnja 2017.
‘Zločinac Tito je za vašu zemlju nesreća. Njegova ‘akcija za oslobođenje’ stajala je vašu zemlju već na tisuće najboljih sinova. Ona je razorila mir radnog građanina i seljaka. Ona je otimala vašu imovinu i bezdušno je uništavala. Razrušene crkve i popaljena sela označuju njegov put. Neizreciva bijeda, glad i beskrajne muke: to su njegovi uspjesi. Odstranjenje toga zločinca je nacionalno djelo! Ono će narod i Domovinu osloboditi od biča krvavog boljševičkog terora.’
Teško da je ovih vrelih srpanjskih dana bilo jasnijeg obrazloženja inicijative za ukidanje Trga maršala Tita i, kako ono, ‘odstranjenje toga zločinca’ sa zagrebačkog kremljovida; teško da je optužnicu protiv komunističkog krvoloka itko sažeo tako kratku, a potpunu, da joj nitko iz viteškog reda atentatora na crklog Maršala ništa dodati ni oduzeti nema: i Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, i Josip Jurčević i Zdravko Tomac i Jakov Sedlar i cijelo društvo iz studija Velimira Bujanca na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović potpisali bi je bez zadrške i ijedne intervencije.
Cjelokupna četvrtstoljetna revizionistička biblioteka, kompletna titologijska hrestomatija nove hrvatske historiografije stala je u tih par rečenica ‘srpanjske deklaracije’ – cijela povijest Titove komunističke Jugoslavije, što je Hrvate stajala tisuće najboljih sinova, razorila im mir, otela i uništila imovinu, porušila crkve i popalila sela, te uvela u neizrecivu bijedu, glad i beskrajne muke krvavog boljševičkog terora. Preciznija leksikografska jedinica pod J: Jugoslavija, na hrvatskom jeziku još nije napisana.
Tko je dakle autor citiranog ‘priloga za biografiju Josipa Broza’ i obrazloženja inicijative za ‘odstranjenje toga zločinca’ s trga pred Hrvatskim narodnim kazalištem?
Čovjek koji potpisuje ‘srpanjsku deklaraciju’ o Titovu naslijeđu zove se Rudolf Lüters, Nijemac je iz Darmstadta i za njega, osim Hasanbegovića, u Hrvatskoj malo tko zna. Kao i obično, netko sa strane realnije i objektivnije vidi složene i zapletene odnose u jednoj zajednici, nego što ih vide ljudi iznutra. A Lüters o Hrvatskoj i Hrvatima baš ništa nije znao prije nego što ga je posao doveo u Zagreb, gdje je dobro upoznao našu povijest i naše prilike: svega sedam-osam mjeseci prije nego će javno obznaniti svoje mišljenje o ‘zločincu Titu’, Rudolfa Lütersa je, nakon četrdeset godina u vojnoj službi, kao general-pukovnika Wehrmachta Adolf Hitler imenovao zapovjednikom njemačkih oružanih snaga u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – Befehlshaber der Deutschen Truppen in Kroatien.
Lütersova zanimljiva opservacija o ‘odstranjenju zločinca Tita’ kao ‘oslobađanju Hrvatske od biča krvavog boljševičkog terora’ zaista, eto, pripada širokoj javnoj raspravi o Brozu iz vrelih srpanjskih dana, ali prije sedamdeset četiri godine: doslovan je to tekst poznatog plakata s potjernicom njemačke komande za Josipom Brozom, općeg mjesta ratne ikonografije četrdesetih, koju je general Lüters baš nekako ovih dana, 21. srpnja 1943., potpisao kao ‘zapovjednik njemačkih četa u Hrvatskoj’. Na kraju njegova nadahnutog priloga javnoj debati o Trgu maršala Tita, objavljenog tih dana na svim zagrebačkim fasadama i banderama, stoji ono, svima znano: ‘…Zato će onaj, koji toga zločinca dokazano utamani ili ga izruči najbližoj njemačkoj oblasti dobiti nagradu koja je za to razpisana, a to je 100.000 Reichmaraka u zlatu.’
Zanimljiva je upadljiva sličnost – dobro, upadljiva stopostotna podudarnost – između teza, stila i rječnika Hitlerova generala, odnosno nekog urođeničkog ćate u njegovu public relationsu, Öffentlichkeitsarbeitu, iz srpnja 1943., s tezama, stilom i rječnikom hrvatskih revizionista iz srpnja 2017., uz cijeli dobro očuvani retorički instrumentarij Hrvatskog slova, Glasa Koncila, Bujice i Instituta Ivo Pilar. Zaključno, jasno, s tezom samog Zlatka Hasanbegovića, ‘da nam najljepši središnji trg nosi ime po osobi koja je utjelovila vrijednosti ideologije, poredak i državu koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država’.
‘U historiografskom smislu stvari su uglavnom jasne’, kaže tako u svojoj potjernici Befehlshaber Hasanbegović. ‘Tito je jedan od komunističkih diktatora, i sve ono što vrijedi kao ocjena globalne naravi komunističke vladavine vrijedi i za jugoslavenski komunizam: likvidacija svih stvarnih, potencijalnih ili izmišljenih neprijatelja, diktatura jedne Partije, ideološka indoktrinacija stanovništva, nametanje marksizma-lenjinizma kao jedinog dopuštenog svjetonazora i ideologije, ateizacija i ateistička promidžba, revolucionarna likvidacija građanskog društva i njegovih ustanova, uključujući i privatno vlasništvo, nacionalizacije i konfiskacije imovine.’
Podudarnost je, rekoh, zanimljiva i upadljiva – od Lütersovih ‘tisuća najboljih sinova’, ‘razorenog mira radnog građanina’, ‘otimanja Vaše imovine’ i ‘razrušenih crkava’ do Hasanbegovićevih ‘likvidacija svih neprijatelja’, ‘likvidacije građanskog društva’, ‘nacionalizacije’ i ‘ateizacije’ – ali zanimljivost i upadljivost ionako su temeljne grafičke zadatosti plakata. Ako, međutim, i nije toliko upadljiva, druga je jedna stvar mnogo zanimljivija: datum.
General-pukovnik Rudolf Lüters, naime, o užasima Titove jugoslavenske diktature govori srpnja 1943., gotovo pune dvije godine prije završetka rata, dvije godine dakle prije nego se Titova Jugoslavija uopće upisala na kartu Europe. Izuzev u slučaju da gdjetko stvarno misli kako je Lüters zabrinut za ‘mir radnog građanina’ i ‘najboljih sinova’, istinski užasnut ‘oduzimanjem imovine’, ‘razrušenim crkvama’, ‘popaljenim selima’, ‘neizrecivom bijedom, glađu i beskrajnim mukama’ – na kojemu mjestu valja podsjetiti da je riječ o Hitlerovu generalu – ‘krvavi teror’ o kojemu govori vrlo je precizan opis države u koju je kao zapovjednik njemačkih trupa došao. Iz te NDH, iz toga srpnja 1943., nacistička i ustaška propaganda isto, eto, govore o ‘odstranjenju zločinca Tita’ kao istog utjelovljenja ‘vrijednosti ideologije, poretka i države koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država’, kakav će biti i srpnja 2017. godine.
Jedva mjesec dana prije nego će Lüters u Zagrebu potpisati potjernicu za Brozom, malo južnije, u Otočcu, utemeljeno je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, tijelo na kojemu – džabe sve ustavne ‘izvorišne osnove’ i ‘tisućljetna nacionalna samobitnost’ – počiva cjelokupno državno pravo moderne Hrvatske, i bez kojega nikad, ni u najvlažnijim Hasanbegovićevim snovima, ne bi bilo Republike Hrvatske. Pa ipak, da ona nema nikakve veze sa ZAVNOH-om, Hasanbegović je više puta i izrijekom deklamirao, izravno se tako kvalificiravši za Öffentlichkeitsarbeit njemačke komande u Zagrebu: ako su sve vrijednosti Titove ‘ideologije, poretka i države u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država’, a vrijednosti na kojima je počivala NDH, kako znamo i vidimo, u upravo savršenoj suprotnosti s ideologijom i poretkom Titova ZAVNOH-a, po zakonima fizike – ne postoje tri suprotnosti – ispada da Hasanbegović svoju potjernicu za Titom ispisuje ravno iz kancelarije Odnosa s javnošću Befehlshaber der Deutschen Truppen in Kroatien. Takvom ispadanju, najzad, zacijelo ne odmaže ona crna ustaška kapa na Hasanbegovićevoj glavi.
Zavodljiva grafička podudarnost Lütersova plakata za ‘odstranjenje zločinca Tita’ i Hasanbegovićeva pismenog podneska za ‘odstranjenje’ Titova trga ispostavlja se tako kao suštinska. Osim ukoliko štab partizanske vojske nije nekidan izmakao obruču na Sutjesci, i ako grupa bandita u Otočcu nije ovih dana osnovala komunističku vladu u sjeni, Jugoslavija je srpnja 2017. izvjesna fizička prošlost, pa kad Hasanbegović ‘odstranjujući’ Tita plaši ‘radne građane i seljake’ Jugoslavijom kao mračnom budućnošću, on zapravo svoju inicijativu antidatira u 1943., više govoreći o ‘vrijednostima’ Hitlerove NDH nego Titove Jugoslavije. Cijela njegova tupava teorija kako protivnici promjene naziva Trga maršala Tita memoriraju Jugoslaviju, a ne antifašizam, zapravo je poput čarape izvrnut njegov vlastiti motiv: ne smeta njemu Tito kao jugoslavenski diktator – što će, naravno, biti – već kao antifašistički vođa, što je, naravno, sada. Hasanbegoviću i kamaradima, ukratko, Tito ne smeta srpnja 2017., već im smeta srpnja 1943.
Otud valjda ovih dana – nema drugog objašnjenja – toliki njihov strah od Tita i Jugoslavije.
portalnovosti
‘Zločinac Tito je za vašu zemlju nesreća. Njegova ‘akcija za oslobođenje’ stajala je vašu zemlju već na tisuće najboljih sinova. Ona je razorila mir radnog građanina i seljaka. Ona je otimala vašu imovinu i bezdušno je uništavala. Razrušene crkve i popaljena sela označuju njegov put. Neizreciva bijeda, glad i beskrajne muke: to su njegovi uspjesi. Odstranjenje toga zločinca je nacionalno djelo! Ono će narod i Domovinu osloboditi od biča krvavog boljševičkog terora.’
Teško da je ovih vrelih srpanjskih dana bilo jasnijeg obrazloženja inicijative za ukidanje Trga maršala Tita i, kako ono, ‘odstranjenje toga zločinca’ sa zagrebačkog kremljovida; teško da je optužnicu protiv komunističkog krvoloka itko sažeo tako kratku, a potpunu, da joj nitko iz viteškog reda atentatora na crklog Maršala ništa dodati ni oduzeti nema: i Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, i Josip Jurčević i Zdravko Tomac i Jakov Sedlar i cijelo društvo iz studija Velimira Bujanca na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović potpisali bi je bez zadrške i ijedne intervencije.
Cjelokupna četvrtstoljetna revizionistička biblioteka, kompletna titologijska hrestomatija nove hrvatske historiografije stala je u tih par rečenica ‘srpanjske deklaracije’ – cijela povijest Titove komunističke Jugoslavije, što je Hrvate stajala tisuće najboljih sinova, razorila im mir, otela i uništila imovinu, porušila crkve i popalila sela, te uvela u neizrecivu bijedu, glad i beskrajne muke krvavog boljševičkog terora. Preciznija leksikografska jedinica pod J: Jugoslavija, na hrvatskom jeziku još nije napisana.
Tko je dakle autor citiranog ‘priloga za biografiju Josipa Broza’ i obrazloženja inicijative za ‘odstranjenje toga zločinca’ s trga pred Hrvatskim narodnim kazalištem?
Čovjek koji potpisuje ‘srpanjsku deklaraciju’ o Titovu naslijeđu zove se Rudolf Lüters, Nijemac je iz Darmstadta i za njega, osim Hasanbegovića, u Hrvatskoj malo tko zna. Kao i obično, netko sa strane realnije i objektivnije vidi složene i zapletene odnose u jednoj zajednici, nego što ih vide ljudi iznutra. A Lüters o Hrvatskoj i Hrvatima baš ništa nije znao prije nego što ga je posao doveo u Zagreb, gdje je dobro upoznao našu povijest i naše prilike: svega sedam-osam mjeseci prije nego će javno obznaniti svoje mišljenje o ‘zločincu Titu’, Rudolfa Lütersa je, nakon četrdeset godina u vojnoj službi, kao general-pukovnika Wehrmachta Adolf Hitler imenovao zapovjednikom njemačkih oružanih snaga u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – Befehlshaber der Deutschen Truppen in Kroatien.
Lütersova zanimljiva opservacija o ‘odstranjenju zločinca Tita’ kao ‘oslobađanju Hrvatske od biča krvavog boljševičkog terora’ zaista, eto, pripada širokoj javnoj raspravi o Brozu iz vrelih srpanjskih dana, ali prije sedamdeset četiri godine: doslovan je to tekst poznatog plakata s potjernicom njemačke komande za Josipom Brozom, općeg mjesta ratne ikonografije četrdesetih, koju je general Lüters baš nekako ovih dana, 21. srpnja 1943., potpisao kao ‘zapovjednik njemačkih četa u Hrvatskoj’. Na kraju njegova nadahnutog priloga javnoj debati o Trgu maršala Tita, objavljenog tih dana na svim zagrebačkim fasadama i banderama, stoji ono, svima znano: ‘…Zato će onaj, koji toga zločinca dokazano utamani ili ga izruči najbližoj njemačkoj oblasti dobiti nagradu koja je za to razpisana, a to je 100.000 Reichmaraka u zlatu.’
Zanimljiva je upadljiva sličnost – dobro, upadljiva stopostotna podudarnost – između teza, stila i rječnika Hitlerova generala, odnosno nekog urođeničkog ćate u njegovu public relationsu, Öffentlichkeitsarbeitu, iz srpnja 1943., s tezama, stilom i rječnikom hrvatskih revizionista iz srpnja 2017., uz cijeli dobro očuvani retorički instrumentarij Hrvatskog slova, Glasa Koncila, Bujice i Instituta Ivo Pilar. Zaključno, jasno, s tezom samog Zlatka Hasanbegovića, ‘da nam najljepši središnji trg nosi ime po osobi koja je utjelovila vrijednosti ideologije, poredak i državu koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država’.
‘U historiografskom smislu stvari su uglavnom jasne’, kaže tako u svojoj potjernici Befehlshaber Hasanbegović. ‘Tito je jedan od komunističkih diktatora, i sve ono što vrijedi kao ocjena globalne naravi komunističke vladavine vrijedi i za jugoslavenski komunizam: likvidacija svih stvarnih, potencijalnih ili izmišljenih neprijatelja, diktatura jedne Partije, ideološka indoktrinacija stanovništva, nametanje marksizma-lenjinizma kao jedinog dopuštenog svjetonazora i ideologije, ateizacija i ateistička promidžba, revolucionarna likvidacija građanskog društva i njegovih ustanova, uključujući i privatno vlasništvo, nacionalizacije i konfiskacije imovine.’
Podudarnost je, rekoh, zanimljiva i upadljiva – od Lütersovih ‘tisuća najboljih sinova’, ‘razorenog mira radnog građanina’, ‘otimanja Vaše imovine’ i ‘razrušenih crkava’ do Hasanbegovićevih ‘likvidacija svih neprijatelja’, ‘likvidacije građanskog društva’, ‘nacionalizacije’ i ‘ateizacije’ – ali zanimljivost i upadljivost ionako su temeljne grafičke zadatosti plakata. Ako, međutim, i nije toliko upadljiva, druga je jedna stvar mnogo zanimljivija: datum.
General-pukovnik Rudolf Lüters, naime, o užasima Titove jugoslavenske diktature govori srpnja 1943., gotovo pune dvije godine prije završetka rata, dvije godine dakle prije nego se Titova Jugoslavija uopće upisala na kartu Europe. Izuzev u slučaju da gdjetko stvarno misli kako je Lüters zabrinut za ‘mir radnog građanina’ i ‘najboljih sinova’, istinski užasnut ‘oduzimanjem imovine’, ‘razrušenim crkvama’, ‘popaljenim selima’, ‘neizrecivom bijedom, glađu i beskrajnim mukama’ – na kojemu mjestu valja podsjetiti da je riječ o Hitlerovu generalu – ‘krvavi teror’ o kojemu govori vrlo je precizan opis države u koju je kao zapovjednik njemačkih trupa došao. Iz te NDH, iz toga srpnja 1943., nacistička i ustaška propaganda isto, eto, govore o ‘odstranjenju zločinca Tita’ kao istog utjelovljenja ‘vrijednosti ideologije, poretka i države koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država’, kakav će biti i srpnja 2017. godine.
Jedva mjesec dana prije nego će Lüters u Zagrebu potpisati potjernicu za Brozom, malo južnije, u Otočcu, utemeljeno je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, tijelo na kojemu – džabe sve ustavne ‘izvorišne osnove’ i ‘tisućljetna nacionalna samobitnost’ – počiva cjelokupno državno pravo moderne Hrvatske, i bez kojega nikad, ni u najvlažnijim Hasanbegovićevim snovima, ne bi bilo Republike Hrvatske. Pa ipak, da ona nema nikakve veze sa ZAVNOH-om, Hasanbegović je više puta i izrijekom deklamirao, izravno se tako kvalificiravši za Öffentlichkeitsarbeit njemačke komande u Zagrebu: ako su sve vrijednosti Titove ‘ideologije, poretka i države u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država’, a vrijednosti na kojima je počivala NDH, kako znamo i vidimo, u upravo savršenoj suprotnosti s ideologijom i poretkom Titova ZAVNOH-a, po zakonima fizike – ne postoje tri suprotnosti – ispada da Hasanbegović svoju potjernicu za Titom ispisuje ravno iz kancelarije Odnosa s javnošću Befehlshaber der Deutschen Truppen in Kroatien. Takvom ispadanju, najzad, zacijelo ne odmaže ona crna ustaška kapa na Hasanbegovićevoj glavi.
Zavodljiva grafička podudarnost Lütersova plakata za ‘odstranjenje zločinca Tita’ i Hasanbegovićeva pismenog podneska za ‘odstranjenje’ Titova trga ispostavlja se tako kao suštinska. Osim ukoliko štab partizanske vojske nije nekidan izmakao obruču na Sutjesci, i ako grupa bandita u Otočcu nije ovih dana osnovala komunističku vladu u sjeni, Jugoslavija je srpnja 2017. izvjesna fizička prošlost, pa kad Hasanbegović ‘odstranjujući’ Tita plaši ‘radne građane i seljake’ Jugoslavijom kao mračnom budućnošću, on zapravo svoju inicijativu antidatira u 1943., više govoreći o ‘vrijednostima’ Hitlerove NDH nego Titove Jugoslavije. Cijela njegova tupava teorija kako protivnici promjene naziva Trga maršala Tita memoriraju Jugoslaviju, a ne antifašizam, zapravo je poput čarape izvrnut njegov vlastiti motiv: ne smeta njemu Tito kao jugoslavenski diktator – što će, naravno, biti – već kao antifašistički vođa, što je, naravno, sada. Hasanbegoviću i kamaradima, ukratko, Tito ne smeta srpnja 2017., već im smeta srpnja 1943.
Otud valjda ovih dana – nema drugog objašnjenja – toliki njihov strah od Tita i Jugoslavije.
portalnovosti
