Istog dana kad su drugovi iz SUBNOR-a svečano podizali kaznenu prijavu protiv kolumnista Novosti zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’, predsjednicu te ugledne države švedski su mediji predstavili kao ‘kontroverznu hrvatsku Marine Le Pen’
U nizu tekstova u tjedniku Novosti Viktor Ivančić, Boris Dežulović i Milorad Krstulović izrazili su otvorenu netrpeljivost i mržnju prema hrvatskom narodu, ideji hrvatske državnosti, te simbolima Republike Hrvatske i nacionalnim blagdanima’, u dahu je, svečanim glasom, pročitao s komada papira drug Ivan Turudić, predsjednik županijske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, skraćeno SUBNOR-a, pa suhim ustima halapljivo uhvatio malo čistog hrvatskog zraka, ‘čime su ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju te povrede ugleda Republike Hrvatske.’ Nisam juristički stručnjak poput druga Turudića, i da stotinu godina u Novostima izražavam otvorenu netrpeljivost prema ideji hrvatske državnosti ne bih do kraja shvatio pravnu kategoriju ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’. Baš kao ugled fizičke osobe, ni ugled neke države – u ovom slučaju Republike Hrvatske – nije, naime, egzaktno mjerljiv, ali je ekspertno procjenjiv. U protivnom, besmislena bi bila kategorija njegove povrede. Zato će, pretpostavljam, časni sud odrediti ovlaštenog sudskog vještaka za procjenu ugleda Republike Hrvatske. Ja prvi, kao optuženi, volio bih znati kakav je to ugled koji sam, eto, tako brutalno povrijedio.
Je li dakle Republika Hrvatska ugledna država? Je li cijenjena i poštovana u Europi i svijetu, je li cijenjena i poštovana među vlastitim građanima? Skidaju li ljudi šešire kad vide tablu ‘Republika Hrvatska’, komentiraju li u svijetu, kad pročitaju kakvu vijest s naše strane: ‘Eh, Hrvatska! To je država, a ne ova naša vukojebina!’ Izlaze li Hrvati iz institucija hrvatske države tronuti od ponosa što žive u najpravednijoj i najpoštenijoj zemlji svijeta? Protežu li se pred hrvatskim veleposlanstvima dugački redovi mladih ljudi što sanjaju život u Hrvatskoj i najugledniju od sviju svjetskih putovnica? Pišu li svjetski nobelovci peticije protiv trojice novinara Novosti, kojima ništa nije sveto, pa čak, eto, ni ugled jedne Republike Hrvatske?
Iznenadit će se, međutim, časni sud kad dobije ekspertizu vještačenja ugleda Republike Hrvatske. Iz nekog razloga, naime, naša zemlja uopće ne uživa ugled kakav pretpostavlja članak 349. njenog Kaznenog zakona.
Istog dana kad su drugovi iz SUBNOR-a svečano podizali kaznenu prijavu protiv kolumnista Novosti zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’, predsjednicu te ugledne države Kolindu Grabar-Kitarović u posjetu Švedskoj tamošnji su mediji predstavili kao ‘kontroverznu hrvatsku Marine Le Pen’, dok je tjednik Aktuell Fokus Hrvatsku opisao kao zemlju u kojoj ekstremna desnica traži popis nacionalnih izdajnika, a Židovi zbog povijesnog revizionizma vladajućeg HDZ-a bojkotiraju licemjerno državno obilježavanje holokausta.
Istog tog dana šefa diplomacije ugledne Republike Hrvatske Davora Ivu Stiera u Washingtonu, na konferenciji Fondacije Heritage, dočekalo je otvoreno pismo američkih evangelističkih pastora, sa zahtjevom organizatorima konferencije da otkažu gostoprimstvo ministru iz, citiram, ‘antisemitske i korumpirane Vlade’, podsjećajući također na nacističke simbole i židovski bojkot HDZ-ova paradiranja po Jasenovcu, ali i na korumpiranu vlast države čiji pasoše imaju neki od najgorih europskih narkomafijaša, a oružje neki od najgorih islamističkih terorista. Istog tog dana ministra pravosuđa ugledne Republike Hrvatske Antu Šprlju u uredu je dočekao Tom Yazdgerdi, posebni izaslanik američkog State Departmenta za pitanja holokausta, raspitujući se za povrat židovske imovine, govor mržnje i ploču s ustaškim sloganom u Jasenovcu.
I sve to samo toga dana. Istog dana kad su prijavu zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’ drugovi iz SUBNOR-a podizali protiv novinara Novosti.
Istog tog dana ministar zdravstva Milan Kujundžić na tribini u jednom zagrebačkom dominikanskom samostanu izjavio je kako ‘jedan svećenik vrijedi više od dvadeset liječnika’. Istog tog dana objavljeni su podaci Državnog zavoda za statistiku, po kojemu je prošle godine samo u Njemačku iselilo više od pedeset tisuća uglavnom mladih i obrazovanih Hrvata. Istog dana mediji su objavili kako je sve spremno za otvaranje nove zračne luke ‘Franjo Tuđman’, koju je premijer Andrej Plenković nazvao ‘nova vrata Hrvatske’.
I sve to samo toga dana. Istog dana kad su prijavu zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’ drugovi iz SUBNOR-a podizali protiv novinara Novosti.
Samo koji dan ranije američki je State Department u godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava uglednu Republiku Hrvatsku označio kao zemlju socijalne diskriminacije, nasilja prema etničkim manjinama, ženama i djeci, korupcije i kršenja prava radnika, nabrajajući potom i sporost pravosuđa, neriješeni povrat imovine, političko uplitanje vlade u rad agencija za ljudska prava, antisemitizam, govor mržnje, toleriranje nasilja nad LGBT zajednicom i pritiske na slobode medija. Samo koji dan ranije, u svom je godišnjem izvještaju Amnesty International upozorio na probleme ugledne Republike Hrvatske s diskriminacijom manjina, govorom mržnje, nacionalističkom retorikom i slobodom medija, podsjećajući na brojne slučajeve ‘korištenja zapaljive ikonografije’ i ‘prozivanja fašističke ideologije’. Samo koji dan ranije, najveći svjetski muzejski, edukacijski i istraživački centar Smithsonian u svom je magazinu uglednu Republiku Hrvatsku opisao kao ‘zemlju između negacije i stvarnosti’, u kojoj ‘oživljava neofašizam’, podsjećajući na dugu hrvatsku povijest negiranja holokausta i revizije NDH.
I sve to samo u posljednjih mjesec-dva. Prije nego što će prijavu zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’ drugovi iz SUBNOR-a podignuti protiv novinara Novosti.
Sve u svemu, ovako odoka, ugled Republike Hrvatske ne vrijedi – što bi rekao veliki hrvatski pjesnik Petar Gudelj – pola pizde mlake vode.
To je zemlja čije ministre šamara svaki otpravnik poslova svake neafričke ambasade, čiji je premijer u Bruxellesu tek vrtni patuljak s naliv-perom, a predsjednica službeni posjet Sjedinjenim Državama završava s turistima uz ogradu Bijele kuće: zemlja koja je u najnovijem istraživanju US News and World Reporta po moći i ugledu svojih političkih čelnika između osamdeset svjetskih država završila na 78. mjestu, koja je u posljednjem izvještaju Transparency Internationala po indeksu percipiranja korupcije izvanredna 55., a prema nedavno objavljenim podacima Eurostata po stopi zaposlenosti pretposljednja u Europi.
Ta je zemlja prema najnovijem istraživanju švicarskog Instituta za razvoj poslovnog upravljanja po konkurentnosti 53. od šezdeset ispitanih zemalja, prema posljednjem istraživanju iste one Fondacije Heritage po indeksu ekonomskih sloboda, kao ‘uglavnom neslobodna’, 95. u svijetu – po zdravlju javnih financija 141., po poreznim opterećenjima 150., te po državnoj potrošnji 165.! – a po nekidan objavljenom redovnom Bloombergovu izvještaju o ‘misery indexu’, indeksu očaja, dvanaesta najgora zemlja svijeta.
Takva je Republika Hrvatska, zemlja - ne znam kako plastičnije opisati taj indeks - tako ugledna i poštovana da je od cijelog golemog izbjegličkog vala što je s Levanta prošao kroz nju azil zatražilo tek stotinu-dvije ljudi. Od sedamsto hiljada očajnika, što su bezglavo spašavali živu glavu od najgorih koljača u povijesti, i kojima se indeks dostojanstvenog života mjeri funkcijama vitalnih organa, jedva njih stotinjak takav je život potražilo u uglednoj Republici Hrvatskoj!
To je, na koncu, zemlja u kojoj će desničarska državna vlast i korumpirano pravosuđe, odgovorni za svaku pojedinačnu mrlju na ugledu Republike Hrvatske, po prijavi parafašističke koordinacije - odgovorne za svaki pojedinačni slučaj govora mržnje i nasilja nad manjinama - odlučivati o kaznenoj odgovornosti novinara zbog ‘poticanja na mržnju i nasilje’, te ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’.
Što bi, ako se slože državno odvjetništvo i časni sud, bio toliko izvanredan uspjeh, da bi u izvještajima za 2017. godinu to iz Hrvatske bila zapravo i jedina priča o uspjehu.
Valjda je, naime, još samo ugled Islamske države teže povrijediti nego ugled takve Hrvatske.
portalnovosti
U nizu tekstova u tjedniku Novosti Viktor Ivančić, Boris Dežulović i Milorad Krstulović izrazili su otvorenu netrpeljivost i mržnju prema hrvatskom narodu, ideji hrvatske državnosti, te simbolima Republike Hrvatske i nacionalnim blagdanima’, u dahu je, svečanim glasom, pročitao s komada papira drug Ivan Turudić, predsjednik županijske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, skraćeno SUBNOR-a, pa suhim ustima halapljivo uhvatio malo čistog hrvatskog zraka, ‘čime su ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju te povrede ugleda Republike Hrvatske.’ Nisam juristički stručnjak poput druga Turudića, i da stotinu godina u Novostima izražavam otvorenu netrpeljivost prema ideji hrvatske državnosti ne bih do kraja shvatio pravnu kategoriju ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’. Baš kao ugled fizičke osobe, ni ugled neke države – u ovom slučaju Republike Hrvatske – nije, naime, egzaktno mjerljiv, ali je ekspertno procjenjiv. U protivnom, besmislena bi bila kategorija njegove povrede. Zato će, pretpostavljam, časni sud odrediti ovlaštenog sudskog vještaka za procjenu ugleda Republike Hrvatske. Ja prvi, kao optuženi, volio bih znati kakav je to ugled koji sam, eto, tako brutalno povrijedio.
Je li dakle Republika Hrvatska ugledna država? Je li cijenjena i poštovana u Europi i svijetu, je li cijenjena i poštovana među vlastitim građanima? Skidaju li ljudi šešire kad vide tablu ‘Republika Hrvatska’, komentiraju li u svijetu, kad pročitaju kakvu vijest s naše strane: ‘Eh, Hrvatska! To je država, a ne ova naša vukojebina!’ Izlaze li Hrvati iz institucija hrvatske države tronuti od ponosa što žive u najpravednijoj i najpoštenijoj zemlji svijeta? Protežu li se pred hrvatskim veleposlanstvima dugački redovi mladih ljudi što sanjaju život u Hrvatskoj i najugledniju od sviju svjetskih putovnica? Pišu li svjetski nobelovci peticije protiv trojice novinara Novosti, kojima ništa nije sveto, pa čak, eto, ni ugled jedne Republike Hrvatske?
Iznenadit će se, međutim, časni sud kad dobije ekspertizu vještačenja ugleda Republike Hrvatske. Iz nekog razloga, naime, naša zemlja uopće ne uživa ugled kakav pretpostavlja članak 349. njenog Kaznenog zakona.
Istog dana kad su drugovi iz SUBNOR-a svečano podizali kaznenu prijavu protiv kolumnista Novosti zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’, predsjednicu te ugledne države Kolindu Grabar-Kitarović u posjetu Švedskoj tamošnji su mediji predstavili kao ‘kontroverznu hrvatsku Marine Le Pen’, dok je tjednik Aktuell Fokus Hrvatsku opisao kao zemlju u kojoj ekstremna desnica traži popis nacionalnih izdajnika, a Židovi zbog povijesnog revizionizma vladajućeg HDZ-a bojkotiraju licemjerno državno obilježavanje holokausta.
Istog tog dana šefa diplomacije ugledne Republike Hrvatske Davora Ivu Stiera u Washingtonu, na konferenciji Fondacije Heritage, dočekalo je otvoreno pismo američkih evangelističkih pastora, sa zahtjevom organizatorima konferencije da otkažu gostoprimstvo ministru iz, citiram, ‘antisemitske i korumpirane Vlade’, podsjećajući također na nacističke simbole i židovski bojkot HDZ-ova paradiranja po Jasenovcu, ali i na korumpiranu vlast države čiji pasoše imaju neki od najgorih europskih narkomafijaša, a oružje neki od najgorih islamističkih terorista. Istog tog dana ministra pravosuđa ugledne Republike Hrvatske Antu Šprlju u uredu je dočekao Tom Yazdgerdi, posebni izaslanik američkog State Departmenta za pitanja holokausta, raspitujući se za povrat židovske imovine, govor mržnje i ploču s ustaškim sloganom u Jasenovcu.
I sve to samo toga dana. Istog dana kad su prijavu zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’ drugovi iz SUBNOR-a podizali protiv novinara Novosti.
Istog tog dana ministar zdravstva Milan Kujundžić na tribini u jednom zagrebačkom dominikanskom samostanu izjavio je kako ‘jedan svećenik vrijedi više od dvadeset liječnika’. Istog tog dana objavljeni su podaci Državnog zavoda za statistiku, po kojemu je prošle godine samo u Njemačku iselilo više od pedeset tisuća uglavnom mladih i obrazovanih Hrvata. Istog dana mediji su objavili kako je sve spremno za otvaranje nove zračne luke ‘Franjo Tuđman’, koju je premijer Andrej Plenković nazvao ‘nova vrata Hrvatske’.
I sve to samo toga dana. Istog dana kad su prijavu zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’ drugovi iz SUBNOR-a podizali protiv novinara Novosti.
Samo koji dan ranije američki je State Department u godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava uglednu Republiku Hrvatsku označio kao zemlju socijalne diskriminacije, nasilja prema etničkim manjinama, ženama i djeci, korupcije i kršenja prava radnika, nabrajajući potom i sporost pravosuđa, neriješeni povrat imovine, političko uplitanje vlade u rad agencija za ljudska prava, antisemitizam, govor mržnje, toleriranje nasilja nad LGBT zajednicom i pritiske na slobode medija. Samo koji dan ranije, u svom je godišnjem izvještaju Amnesty International upozorio na probleme ugledne Republike Hrvatske s diskriminacijom manjina, govorom mržnje, nacionalističkom retorikom i slobodom medija, podsjećajući na brojne slučajeve ‘korištenja zapaljive ikonografije’ i ‘prozivanja fašističke ideologije’. Samo koji dan ranije, najveći svjetski muzejski, edukacijski i istraživački centar Smithsonian u svom je magazinu uglednu Republiku Hrvatsku opisao kao ‘zemlju između negacije i stvarnosti’, u kojoj ‘oživljava neofašizam’, podsjećajući na dugu hrvatsku povijest negiranja holokausta i revizije NDH.
I sve to samo u posljednjih mjesec-dva. Prije nego što će prijavu zbog ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’ drugovi iz SUBNOR-a podignuti protiv novinara Novosti.
Sve u svemu, ovako odoka, ugled Republike Hrvatske ne vrijedi – što bi rekao veliki hrvatski pjesnik Petar Gudelj – pola pizde mlake vode.
To je zemlja čije ministre šamara svaki otpravnik poslova svake neafričke ambasade, čiji je premijer u Bruxellesu tek vrtni patuljak s naliv-perom, a predsjednica službeni posjet Sjedinjenim Državama završava s turistima uz ogradu Bijele kuće: zemlja koja je u najnovijem istraživanju US News and World Reporta po moći i ugledu svojih političkih čelnika između osamdeset svjetskih država završila na 78. mjestu, koja je u posljednjem izvještaju Transparency Internationala po indeksu percipiranja korupcije izvanredna 55., a prema nedavno objavljenim podacima Eurostata po stopi zaposlenosti pretposljednja u Europi.
Ta je zemlja prema najnovijem istraživanju švicarskog Instituta za razvoj poslovnog upravljanja po konkurentnosti 53. od šezdeset ispitanih zemalja, prema posljednjem istraživanju iste one Fondacije Heritage po indeksu ekonomskih sloboda, kao ‘uglavnom neslobodna’, 95. u svijetu – po zdravlju javnih financija 141., po poreznim opterećenjima 150., te po državnoj potrošnji 165.! – a po nekidan objavljenom redovnom Bloombergovu izvještaju o ‘misery indexu’, indeksu očaja, dvanaesta najgora zemlja svijeta.
Takva je Republika Hrvatska, zemlja - ne znam kako plastičnije opisati taj indeks - tako ugledna i poštovana da je od cijelog golemog izbjegličkog vala što je s Levanta prošao kroz nju azil zatražilo tek stotinu-dvije ljudi. Od sedamsto hiljada očajnika, što su bezglavo spašavali živu glavu od najgorih koljača u povijesti, i kojima se indeks dostojanstvenog života mjeri funkcijama vitalnih organa, jedva njih stotinjak takav je život potražilo u uglednoj Republici Hrvatskoj!
To je, na koncu, zemlja u kojoj će desničarska državna vlast i korumpirano pravosuđe, odgovorni za svaku pojedinačnu mrlju na ugledu Republike Hrvatske, po prijavi parafašističke koordinacije - odgovorne za svaki pojedinačni slučaj govora mržnje i nasilja nad manjinama - odlučivati o kaznenoj odgovornosti novinara zbog ‘poticanja na mržnju i nasilje’, te ‘povrede ugleda Republike Hrvatske’.
Što bi, ako se slože državno odvjetništvo i časni sud, bio toliko izvanredan uspjeh, da bi u izvještajima za 2017. godinu to iz Hrvatske bila zapravo i jedina priča o uspjehu.
Valjda je, naime, još samo ugled Islamske države teže povrijediti nego ugled takve Hrvatske.
portalnovosti
