Nije problem kad se Željka Markić pojavi u vašem svijetu: problem je kad se vi jednog jutra probudite u svijetu Željke Markić
Književnost je puna takvih bizarnih i neobjašnjivih slučajeva da se protagonist zbunjen nađe u usporednom nekom svijetu, u kojemu ne vrijede ni dotadašnji zakoni ni dotadašnja iskustva, pa se junak iznenada zatekne u vlastitoj budućnosti ili u ogledalu ugleda posve nepoznatog stranca ili se, šta ja znam, jednog jutra probudi kao žohar – baš pravi pravcati, golemi crni žohar, sa šest dlakavih nožica i dugačkim ticalima izraslim iz sljepoočnica. Pa ipak, uz dužno poštovanje prema zlosretnom Gregoru Samsi, to je ipak samo književnost: sutra bi se on vratio u obličje kukca i svoju zaključanu tijesnu sobicu, samo da se toga jutra, umjesto u obličju žohara, probudio u obličju tuženika u sudskoj parnici Željke Markić – tamo gdje ne vrijedi nijedan zakon i nijedno pojedinačno iskustvo svijeta u kojemu sam i sâm jučer, ništa ne sluteći, blaženo zaspao.
Prije dva mjeseca na ovom sam mjestu prilično neoprezno napisao osvrt pod žovijalnim naslovom ‘Željka Markić: glupa ili plavuša?’, komentar demantija kojim je gospođa Markić preko odvjetnika Krešimira Matekovića otklonila komentar objavljen na portalu Index.hr – satirični osvrt blogerice Dade Batinić, koja je sudsku pobjedu jedne poznate aktivistice protiv rečene Markić popratila tekstom ‘Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila’ – ocijenivši ga ‘u potpunosti netočnim i neistinitim’.
‘Kao u nekakvoj lošoj burleski, Željka Markić mrtva ozbiljna demantira i naslov i sve navode iz komentara do posljednjeg’, napisao sam tada brzopleto, s punim povjerenjem u fizičke i logičke zakonitosti svijeta u kojemu sam tada živio, citirajući ulomke iz Markićkinog zahtjeva za ispravkom informacija, poput onoga kako je ‘navod ‘Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila’ u potpunosti netočan i neistinit’, jer ‘gospođa Mima Simić ni na koji način nije oduzela Markić nevinost, niti je Markić u tom smislu ‘prokrvarila”. Bilo mi je, nerado danas priznajem, smiješno kako gospođa Markić parabole, hiperbole i ostale stilske figure demantira kao lažne vijesti i informacije, pa sam lakomisleno posegnuo za prvom koja mi se našla pri ruci.
‘Je li gospođa Željka Markić zaista glupa plavuša iz plitkog muškog stereotipa, pa misli kako blogerica za nju javno izrijekom tvrdi da je izgubila seksualnu nevinost u krevetu s Mimom Simić? Kažem li da jest, riskiram da se moj vrijednosni sud shvati kao tvrdnja, i da već sutra u Novostima čitate odgovor Odvjetničkog ureda Mateković kako je ‘navod da je ‘gospođa Markić glupa plavuša’ netočan i neistinit, jer Markić nije ‘plavuša”, napisao sam ništa ne sluteći, pa dodao: ‘Da je, međutim, glupa, postoji neoboriv materijalni dokaz, ovjereno i vlastoručno potpisano pismeno priznanje, kojim gospođa Markić to obrazlaže opširno i pedantno, rečenicu po rečenicu, na cijele četiri gusto ispisane stranice.’
Dalje znate i sami, znam sad i ja: već sutra probudio sam se kao ‘tuženik’ u sudskoj tužbi Željke Markić zbog naknade štete, s mrtvački ozbiljnim objašnjenjem Odvjetničkog ureda Mateković kako je, citiram, ‘navod ‘Željka Markić: glupa ili plavuša?’ u potpunosti netočan i neistinit’.
Kako pitanje može biti netočno, kako dilema može biti neistinita, pitate se vi jer – kao ja do sinoć – živite udobno zavaljeni u stvarni, fizički svijet jasno utvrđenih pravila, u kojemu jabuku sa stabla gravitacija privlači tlu, a dva i dva uvijek daju četiri, uzorno uređeni termodinamički sustav u kojemu energija ne može nestati ili nastati ni iz čega, niti pitanje može biti točno ili netočno. U svijetu Željke Markić, u kojemu ne vrijedi nijedan zakon i nijedno pojedinačno iskustvo vašeg svijeta, ne važe, međutim, ni zakoni termodinamike, a kamoli zakoni logike, pa pitanje ne samo da može biti neistinito, već i u potpunosti netočno.
Sad vam, zar ne, odjednom više nije smiješna moja tupava šala kako će ‘već sutra Odvjetnički ured Mateković odgovoriti da je ‘navod kako je gospođa Markić glupa plavuša netočan i neistinit, jer Markić nije plavuša”. Dalje znate i sami, znam sad i ja: već sutra, jasno, Odvjetnički ured Mateković u tužbi ne samo da je ustvrdio kako je ‘navod ‘Željka Markić: glupa ili plavuša?’ u potpunosti netočan i neistinit’, već i zaista objasnio da – Markić nije plavuša.
‘Naime’, citiram dalje, ‘iz samog predmetnog navoda jasno i nedvojbeno proizlazi da smisao navoda nije davanje odgovora na pitanje je li tužitelj glupa ili ima plavu boju kose, već je pravo značenje pitanja je li tužitelj glupa u doslovnom značenju te riječi, ili je tužitelj glupa kroz preneseno značenje riječi ‘plavuša’, a koje u svakodnevnom jeziku ima značenje glupe, najčešće ženske osobe. Slijedom toga, stvarni sadržaj pitanja postavljenog citiranim uvredljivim i štetnim navodom jest dati odgovor na pitanje je li tužitelj glupa ili glupa, a iz čega faktično ne proizlazi bilo kakva dilema, s obzirom da navedeno pitanje može imati samo jedan odgovor, pa se na uvredljiv i štetan način zapravo prezentira da tužitelj jest glupa. Međutim, tužitelj nije glupa, te takva neistinita i štetna informacija predstavlja i očitu povredu imena, ugleda, časti i dostojanstva tužitelja.’
Ne morate čitati ispočetka, dobro ste shvatili: moja je nepromišljena šaljiva teza bila da je Željka Markić – hm, ne smijem sad napisati očitu stilsku figuru ‘glupa ili plavuša’ – recimo, upitne elementarne aktivne pismenosti, jer je jednu očitu stilsku figuru pročitala kao informaciju i demantirala kao netočnu i neistinitu, pa sam kao dokaz za to ponudio četiri gusto kucane stranice njenog vlastitog demantija te očite stilske figure, na što gospođa Markić u veličanstvenom obratu odgovara sudskom tužbom, objašnjavajući na čak šest gusto kucanih stranica kako je očita stilska figura o njenoj upitnoj elementarnoj aktivnoj pismenosti, proizvedena iz očiglednog nerazumijevanja očitih stilskih figura – netočna i neistinita. Jer ‘tužitelj nije glupa’.
Naravno da Željka Markić nije glupa. Ona vrlo dobro zna što radi. Dokaz? ‘Navod ‘da je glupa, postoji neoboriv materijalni dokaz, pače ovjereno i vlastoručno potpisano pismeno priznanje’ je netočan i neistinit, jer tužitelj ni na koji način nije glupa, te ne postoji neoboriv ili bilo kakav drugi pravno relevantan materijalni dokaz da je tužitelj glupa’, kaže se dalje u tužbi Željke Markić: ‘Predmetnim navodom se potpuno neosnovano i neistinito tužitelj želi prikazati ‘glupom’ zbog podnošenja Zahtjeva za ispravkom u odnosu na članak ‘Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila’, iako je podnošenje zahtjeva Zakonom o medijima propisan put zaštite prava osobe čija su prava povrijeđena, a iz čega proizlazi da je tužitelj ‘glupa’ iz razloga što postupa sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.’
Ukratko, shvatili ste, građane što postupaju po zakonima Republike Hrvatske ja smatram glupima. A to je, čak i kao zaključak elementarno nepismene osobe, mnogo ozbiljnije od jedne paušalne opaske o njenoj pismenosti. Sudska tužba Željke Markić, naime, nije kakva satirična zajebancija ili fantastična proza, neće o njoj odlučivati književna kritika ili povijest književnosti, već Općinski sud u Zagrebu, ljudi dakle što po definiciji ‘postupaju sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske’. Nije problem kad se Željka Markić pojavi u vašem svijetu: problem je kad se vi jednog jutra probudite u svijetu Željke Markić.
Dobro, zajebavam se. Mogao bih se sada na šest gusto kucanih stranica igrati stilskim figurama, sve objašnjavajući zašto tužitelj nije glupa, ali stvar je mnogo prizemnija. To ja samo – udobno zavaljen u nestvarni, paralelni svijet Željke Markić – čekam odgovor Odvjetničkog ureda Mateković kako je ‘navod ‘naravno da Željka Markić nije glupa’ u potpunosti netočan i neistinit’.
Književnost je puna takvih bizarnih i neobjašnjivih slučajeva da se protagonist zbunjen nađe u usporednom nekom svijetu, u kojemu ne vrijede ni dotadašnji zakoni ni dotadašnja iskustva, pa se junak iznenada zatekne u vlastitoj budućnosti ili u ogledalu ugleda posve nepoznatog stranca ili se, šta ja znam, jednog jutra probudi kao žohar – baš pravi pravcati, golemi crni žohar, sa šest dlakavih nožica i dugačkim ticalima izraslim iz sljepoočnica. Pa ipak, uz dužno poštovanje prema zlosretnom Gregoru Samsi, to je ipak samo književnost: sutra bi se on vratio u obličje kukca i svoju zaključanu tijesnu sobicu, samo da se toga jutra, umjesto u obličju žohara, probudio u obličju tuženika u sudskoj parnici Željke Markić – tamo gdje ne vrijedi nijedan zakon i nijedno pojedinačno iskustvo svijeta u kojemu sam i sâm jučer, ništa ne sluteći, blaženo zaspao.
Prije dva mjeseca na ovom sam mjestu prilično neoprezno napisao osvrt pod žovijalnim naslovom ‘Željka Markić: glupa ili plavuša?’, komentar demantija kojim je gospođa Markić preko odvjetnika Krešimira Matekovića otklonila komentar objavljen na portalu Index.hr – satirični osvrt blogerice Dade Batinić, koja je sudsku pobjedu jedne poznate aktivistice protiv rečene Markić popratila tekstom ‘Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila’ – ocijenivši ga ‘u potpunosti netočnim i neistinitim’.
‘Kao u nekakvoj lošoj burleski, Željka Markić mrtva ozbiljna demantira i naslov i sve navode iz komentara do posljednjeg’, napisao sam tada brzopleto, s punim povjerenjem u fizičke i logičke zakonitosti svijeta u kojemu sam tada živio, citirajući ulomke iz Markićkinog zahtjeva za ispravkom informacija, poput onoga kako je ‘navod ‘Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila’ u potpunosti netočan i neistinit’, jer ‘gospođa Mima Simić ni na koji način nije oduzela Markić nevinost, niti je Markić u tom smislu ‘prokrvarila”. Bilo mi je, nerado danas priznajem, smiješno kako gospođa Markić parabole, hiperbole i ostale stilske figure demantira kao lažne vijesti i informacije, pa sam lakomisleno posegnuo za prvom koja mi se našla pri ruci.
‘Je li gospođa Željka Markić zaista glupa plavuša iz plitkog muškog stereotipa, pa misli kako blogerica za nju javno izrijekom tvrdi da je izgubila seksualnu nevinost u krevetu s Mimom Simić? Kažem li da jest, riskiram da se moj vrijednosni sud shvati kao tvrdnja, i da već sutra u Novostima čitate odgovor Odvjetničkog ureda Mateković kako je ‘navod da je ‘gospođa Markić glupa plavuša’ netočan i neistinit, jer Markić nije ‘plavuša”, napisao sam ništa ne sluteći, pa dodao: ‘Da je, međutim, glupa, postoji neoboriv materijalni dokaz, ovjereno i vlastoručno potpisano pismeno priznanje, kojim gospođa Markić to obrazlaže opširno i pedantno, rečenicu po rečenicu, na cijele četiri gusto ispisane stranice.’
Dalje znate i sami, znam sad i ja: već sutra probudio sam se kao ‘tuženik’ u sudskoj tužbi Željke Markić zbog naknade štete, s mrtvački ozbiljnim objašnjenjem Odvjetničkog ureda Mateković kako je, citiram, ‘navod ‘Željka Markić: glupa ili plavuša?’ u potpunosti netočan i neistinit’.
Kako pitanje može biti netočno, kako dilema može biti neistinita, pitate se vi jer – kao ja do sinoć – živite udobno zavaljeni u stvarni, fizički svijet jasno utvrđenih pravila, u kojemu jabuku sa stabla gravitacija privlači tlu, a dva i dva uvijek daju četiri, uzorno uređeni termodinamički sustav u kojemu energija ne može nestati ili nastati ni iz čega, niti pitanje može biti točno ili netočno. U svijetu Željke Markić, u kojemu ne vrijedi nijedan zakon i nijedno pojedinačno iskustvo vašeg svijeta, ne važe, međutim, ni zakoni termodinamike, a kamoli zakoni logike, pa pitanje ne samo da može biti neistinito, već i u potpunosti netočno.
Sad vam, zar ne, odjednom više nije smiješna moja tupava šala kako će ‘već sutra Odvjetnički ured Mateković odgovoriti da je ‘navod kako je gospođa Markić glupa plavuša netočan i neistinit, jer Markić nije plavuša”. Dalje znate i sami, znam sad i ja: već sutra, jasno, Odvjetnički ured Mateković u tužbi ne samo da je ustvrdio kako je ‘navod ‘Željka Markić: glupa ili plavuša?’ u potpunosti netočan i neistinit’, već i zaista objasnio da – Markić nije plavuša.
‘Naime’, citiram dalje, ‘iz samog predmetnog navoda jasno i nedvojbeno proizlazi da smisao navoda nije davanje odgovora na pitanje je li tužitelj glupa ili ima plavu boju kose, već je pravo značenje pitanja je li tužitelj glupa u doslovnom značenju te riječi, ili je tužitelj glupa kroz preneseno značenje riječi ‘plavuša’, a koje u svakodnevnom jeziku ima značenje glupe, najčešće ženske osobe. Slijedom toga, stvarni sadržaj pitanja postavljenog citiranim uvredljivim i štetnim navodom jest dati odgovor na pitanje je li tužitelj glupa ili glupa, a iz čega faktično ne proizlazi bilo kakva dilema, s obzirom da navedeno pitanje može imati samo jedan odgovor, pa se na uvredljiv i štetan način zapravo prezentira da tužitelj jest glupa. Međutim, tužitelj nije glupa, te takva neistinita i štetna informacija predstavlja i očitu povredu imena, ugleda, časti i dostojanstva tužitelja.’
Ne morate čitati ispočetka, dobro ste shvatili: moja je nepromišljena šaljiva teza bila da je Željka Markić – hm, ne smijem sad napisati očitu stilsku figuru ‘glupa ili plavuša’ – recimo, upitne elementarne aktivne pismenosti, jer je jednu očitu stilsku figuru pročitala kao informaciju i demantirala kao netočnu i neistinitu, pa sam kao dokaz za to ponudio četiri gusto kucane stranice njenog vlastitog demantija te očite stilske figure, na što gospođa Markić u veličanstvenom obratu odgovara sudskom tužbom, objašnjavajući na čak šest gusto kucanih stranica kako je očita stilska figura o njenoj upitnoj elementarnoj aktivnoj pismenosti, proizvedena iz očiglednog nerazumijevanja očitih stilskih figura – netočna i neistinita. Jer ‘tužitelj nije glupa’.
Naravno da Željka Markić nije glupa. Ona vrlo dobro zna što radi. Dokaz? ‘Navod ‘da je glupa, postoji neoboriv materijalni dokaz, pače ovjereno i vlastoručno potpisano pismeno priznanje’ je netočan i neistinit, jer tužitelj ni na koji način nije glupa, te ne postoji neoboriv ili bilo kakav drugi pravno relevantan materijalni dokaz da je tužitelj glupa’, kaže se dalje u tužbi Željke Markić: ‘Predmetnim navodom se potpuno neosnovano i neistinito tužitelj želi prikazati ‘glupom’ zbog podnošenja Zahtjeva za ispravkom u odnosu na članak ‘Mima Simić je oduzela Željki Markić nevinost, a ona nije ni prokrvarila’, iako je podnošenje zahtjeva Zakonom o medijima propisan put zaštite prava osobe čija su prava povrijeđena, a iz čega proizlazi da je tužitelj ‘glupa’ iz razloga što postupa sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.’
Ukratko, shvatili ste, građane što postupaju po zakonima Republike Hrvatske ja smatram glupima. A to je, čak i kao zaključak elementarno nepismene osobe, mnogo ozbiljnije od jedne paušalne opaske o njenoj pismenosti. Sudska tužba Željke Markić, naime, nije kakva satirična zajebancija ili fantastična proza, neće o njoj odlučivati književna kritika ili povijest književnosti, već Općinski sud u Zagrebu, ljudi dakle što po definiciji ‘postupaju sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske’. Nije problem kad se Željka Markić pojavi u vašem svijetu: problem je kad se vi jednog jutra probudite u svijetu Željke Markić.
Dobro, zajebavam se. Mogao bih se sada na šest gusto kucanih stranica igrati stilskim figurama, sve objašnjavajući zašto tužitelj nije glupa, ali stvar je mnogo prizemnija. To ja samo – udobno zavaljen u nestvarni, paralelni svijet Željke Markić – čekam odgovor Odvjetničkog ureda Mateković kako je ‘navod ‘naravno da Željka Markić nije glupa’ u potpunosti netočan i neistinit’.
