Britanska kraljevska obitelj doista se može podičiti i brojem i kvalitetom filmova o svojim kraljicama. Tomu nizu pridonosi i nova odlična biografska povijesna drama Victoria i Abdul. Režije se prihvatio veliki engleski redatelj Stephen Frears, koji se pozabavio i njihovom suvremenošću, režiravši 2006. godine film Kraljica o političkom radu i vrlo šutljivom razdoblju u privatnom životu aktualne kraljice Elizabete II., Viktorijine unuke, koja ju je nedavno nadmašila u najduljem trajanju vladavine na britanskome tronu, više od 65 godina. Utjelovila ju je Helen Mirren i za tu ulogu dobila Oscara.
Kraljica Viktorija (1819–1901) na prijestolje je stupila 1837. godine i dobila je čak tri filma. Njezina mladost i udaja za princa Alberta prikazana je u filmu Viktorija: život mlade kraljice iz 2009. godine u režiji Jean-Marc Valléea s Emily Blunt u naslovnoj ulozi, koji je pak Oscara dobio za kostimografiju, a krasi ga i iznimno lijepa vizualnost, raskošna produkcija i prekrasna romantična glazba Ilana Eshkerija, posebice glavna tema. Zrele usamljeničke godine kraljice Viktorije, neutješne udovice željne bliskosti i iskrenosti, na veliko je platno prenijela drama Gospođa Brown (1997) redatelja Johna Maddena, nominirana za dva Oscara, u kojoj kraljicu utjelovljuje oskarovka Judi Dench, kao i u filmu Victoria i Abdul gdje je pak prikazano posljednje desetljeće njezine vladavine. Zanimljivo je da je Judi Dench Oscara osvojila za ulogu isto jedne engleske kraljice - Elizabete I. u filmu Zaljubljeni Shakespeare (1998) također redatelja Johna Maddena, ovjenčanoga sa čak sedam Oscara.
Upravo Judi Dench plijeni svu gledateljevu pozornost i nosi cijeli film Victoria i Abdul. Njezina gluma je nenadmašna u minucioznom nijansiranju karaktera kraljice Viktorije koja se otkriva i kao vrlo ranjiva, usamljena, tužna udovica željna bliskosti, i kao vrlo razborita, pametna, lucidna, mudra vladarica, svjesna svega što je okružuje, i društveno-političkih prilika i još više iskvarenih osobnosti njezinih podanika i članova obitelji željnih moći i položaja, zbog čega kuju mnoge spletke. Posebno je dojmljiv njezin dugi i samokritički govor u kojem otkriva sve svoje slabosti, koji u filmu ne narušava niti prati ikakav zvuk, glas ili inače lijepa glazba, nego likovi, kao i gledatelji, slušaju bez daha u potpunoj tišini. Takav diskurs doista je rijedak i jedinstven i lako postaje antologijskim.
Film se temelji na istoimenoj knjizi engleske novinarke indijskoga podrijetla Shrabani Bas iz 2011. godine, a ta knjiga pak na dnevniku Abdula Karima pronađenom 2010. godine. Scenarij je napisao dobar i iskusan scenarist Lee Hall. Naime, kraljica Viktorija bila je istodobno 29 godine i carica Indije. Zbog toga su joj po dvojici indijskih službenika poslali dar za njezin zlatni jubilej 1887. godine. Jedan od njih je Abdul, u izvrsnoj ulozi mladoga indijskoga glumca Alija Fazala, a drugi Mohammed u tumačenju Adeela Akhtara, kojega vidimo i u filmu Moja ljubavna priča (The Big Sick), isto u našim kinima. Abdul je svojom spontanošću, iskrenošću, toplinom, ljudskošću, poštovanjem – iako je i kršio protokol – odmah osvojio kraljičinu naklonost i povjerenje te ostao uz nju do njezine smrti. Mohammed je pak cijelo vrijeme čeznuo za povratkom u Indiju, a svojim je rijetkim ali otvorenim govorom, posebice kraljevskim podanicima potkraj filma, itekako oštro i otvoreno opisao britansko-indijski politički odnos.
Kraljičinu bliskost s najodanijim slugom, prijateljem i učiteljem Abdulom – koji joj je otkrio mudrosti života, otvorio vidike, upoznao je s tradicijom i kulturom svoje domovine Indije, posebice o kraljici zanimljivom Taj Mahalu, naučio je o cilju života kao važnosti služenja drugima, pripremio je za vječnost, te je uspio nasmijati, razveseliti, učiniti sretnom i uljepšati usamljeničke dane – mnogi su odmah povezali s njezinim prethodnim prijateljstvom sa slugom Johnom Brownom. Tomu je pridonijelo to što je Viktorija vodila Abdula sa sobom na sva njoj značajna mjesta gdje je boravila, a prizor njihove vožnje u lađi podsjeća na sličan s Johnom iz filma Gospođa Brown.
Dijalozi kraljice Viktorije i Abdula izvrsno su napisani i potiču publiku na opetovano gledanje filma. Briljantni su, iskričavi, lucidni, mudri, pametni, važni, ali i vrlo duhoviti s nizom elemenata komedije zabune. Vrlo humoristično, s dozom karikature, prikazani su kraljičini podanici i suradnici te dnevna rutina i protokol. Time je film dobio vrlo uspjeli sklad dramskih i komičnih dijelova, te često izmamio smijeh gledatelja. A pozitivan, iskren odnos i povjerenje Viktorije i Abdula zrače u svakom kadru, te naglašuju važnost očiju i pogleda u međuljudskoj komunikaciji. Simpatičan Ali Fazal dokazao je zavidnu glumačku razinu te zaslužio nove dobre filmske uloge.
Film je vrlo dinamičan, dobroga ritma, s prikladnom i lijepom scenografijom i kostimografijom te fotografijom. Vrsno ga je snimio Danny Cohen, a glazbom uspješno popratio Thomas Newman. Sporedni glumci potrudili su se biti što uvjerljiviji. Ne bi nas iznenadilo da ta vrlo dobra britanska povijesna biografska drama s mudrim porukama naniže nagrade i da se pojavi u utrci za Oscare, posebice izvrsna Judi Dench.
filmovi
Kraljica Viktorija (1819–1901) na prijestolje je stupila 1837. godine i dobila je čak tri filma. Njezina mladost i udaja za princa Alberta prikazana je u filmu Viktorija: život mlade kraljice iz 2009. godine u režiji Jean-Marc Valléea s Emily Blunt u naslovnoj ulozi, koji je pak Oscara dobio za kostimografiju, a krasi ga i iznimno lijepa vizualnost, raskošna produkcija i prekrasna romantična glazba Ilana Eshkerija, posebice glavna tema. Zrele usamljeničke godine kraljice Viktorije, neutješne udovice željne bliskosti i iskrenosti, na veliko je platno prenijela drama Gospođa Brown (1997) redatelja Johna Maddena, nominirana za dva Oscara, u kojoj kraljicu utjelovljuje oskarovka Judi Dench, kao i u filmu Victoria i Abdul gdje je pak prikazano posljednje desetljeće njezine vladavine. Zanimljivo je da je Judi Dench Oscara osvojila za ulogu isto jedne engleske kraljice - Elizabete I. u filmu Zaljubljeni Shakespeare (1998) također redatelja Johna Maddena, ovjenčanoga sa čak sedam Oscara.
Upravo Judi Dench plijeni svu gledateljevu pozornost i nosi cijeli film Victoria i Abdul. Njezina gluma je nenadmašna u minucioznom nijansiranju karaktera kraljice Viktorije koja se otkriva i kao vrlo ranjiva, usamljena, tužna udovica željna bliskosti, i kao vrlo razborita, pametna, lucidna, mudra vladarica, svjesna svega što je okružuje, i društveno-političkih prilika i još više iskvarenih osobnosti njezinih podanika i članova obitelji željnih moći i položaja, zbog čega kuju mnoge spletke. Posebno je dojmljiv njezin dugi i samokritički govor u kojem otkriva sve svoje slabosti, koji u filmu ne narušava niti prati ikakav zvuk, glas ili inače lijepa glazba, nego likovi, kao i gledatelji, slušaju bez daha u potpunoj tišini. Takav diskurs doista je rijedak i jedinstven i lako postaje antologijskim.
Film se temelji na istoimenoj knjizi engleske novinarke indijskoga podrijetla Shrabani Bas iz 2011. godine, a ta knjiga pak na dnevniku Abdula Karima pronađenom 2010. godine. Scenarij je napisao dobar i iskusan scenarist Lee Hall. Naime, kraljica Viktorija bila je istodobno 29 godine i carica Indije. Zbog toga su joj po dvojici indijskih službenika poslali dar za njezin zlatni jubilej 1887. godine. Jedan od njih je Abdul, u izvrsnoj ulozi mladoga indijskoga glumca Alija Fazala, a drugi Mohammed u tumačenju Adeela Akhtara, kojega vidimo i u filmu Moja ljubavna priča (The Big Sick), isto u našim kinima. Abdul je svojom spontanošću, iskrenošću, toplinom, ljudskošću, poštovanjem – iako je i kršio protokol – odmah osvojio kraljičinu naklonost i povjerenje te ostao uz nju do njezine smrti. Mohammed je pak cijelo vrijeme čeznuo za povratkom u Indiju, a svojim je rijetkim ali otvorenim govorom, posebice kraljevskim podanicima potkraj filma, itekako oštro i otvoreno opisao britansko-indijski politički odnos.
Kraljičinu bliskost s najodanijim slugom, prijateljem i učiteljem Abdulom – koji joj je otkrio mudrosti života, otvorio vidike, upoznao je s tradicijom i kulturom svoje domovine Indije, posebice o kraljici zanimljivom Taj Mahalu, naučio je o cilju života kao važnosti služenja drugima, pripremio je za vječnost, te je uspio nasmijati, razveseliti, učiniti sretnom i uljepšati usamljeničke dane – mnogi su odmah povezali s njezinim prethodnim prijateljstvom sa slugom Johnom Brownom. Tomu je pridonijelo to što je Viktorija vodila Abdula sa sobom na sva njoj značajna mjesta gdje je boravila, a prizor njihove vožnje u lađi podsjeća na sličan s Johnom iz filma Gospođa Brown.
Dijalozi kraljice Viktorije i Abdula izvrsno su napisani i potiču publiku na opetovano gledanje filma. Briljantni su, iskričavi, lucidni, mudri, pametni, važni, ali i vrlo duhoviti s nizom elemenata komedije zabune. Vrlo humoristično, s dozom karikature, prikazani su kraljičini podanici i suradnici te dnevna rutina i protokol. Time je film dobio vrlo uspjeli sklad dramskih i komičnih dijelova, te često izmamio smijeh gledatelja. A pozitivan, iskren odnos i povjerenje Viktorije i Abdula zrače u svakom kadru, te naglašuju važnost očiju i pogleda u međuljudskoj komunikaciji. Simpatičan Ali Fazal dokazao je zavidnu glumačku razinu te zaslužio nove dobre filmske uloge.
Film je vrlo dinamičan, dobroga ritma, s prikladnom i lijepom scenografijom i kostimografijom te fotografijom. Vrsno ga je snimio Danny Cohen, a glazbom uspješno popratio Thomas Newman. Sporedni glumci potrudili su se biti što uvjerljiviji. Ne bi nas iznenadilo da ta vrlo dobra britanska povijesna biografska drama s mudrim porukama naniže nagrade i da se pojavi u utrci za Oscare, posebice izvrsna Judi Dench.
filmovi
