Istraživanje o tome kako javni medijski servis te neprofitni i nezavisni mediji prikazuju sadržaje o ljudskim pravima, kako bi ih ubuduće kvalitetnije obrađivali, uz stvaranje boljeg zakonskog i institucionalnog okvira, rezultiralo je publikacijom “Putokazi prema slobodnim i odgovornim medijima”. Razgovarali smo s Milanom Romić iz Kuće ljudskih prava, mreže šest organizacija civilnog društva koja je u suradnji s Fakultetom političkih znanosti zaslužna za ovu publikaciju pod uredništvom Viktorije Car.
Koliko su zapravo mediji otkrili ljudska prava, kako piše na naslovnici “Putokaza”?
Istraživanjem smo ustvrdili da su analizirani mediji doista otkrili ljudska prava! No senzacionalistička izjava ironijskog karaktera na naslovnici “Putokaza” u zaključcima istraživanja pokazuje mnoge problematične točke, poput činjenice da u Hrvatskoj još uvijek nije donesena medijska strategija koja bi uključila zainteresiranu javnost, a da je provedba medijskih zakona i dalje problematična. Upitni su i opstanak i način funkcioniranja neprofitnih medija, jer u Hrvatskoj izostaje njihovo sustavno i osmišljeno financiranje. Iz analize HTV-ovih emisija vidljivo je da se sadržaj o ljudskim pravima često prikazuje površno, jednostrano, bez kritičkog uvida u razloge zbog kojih dolazi do njihovog kršenja.
Tekstovi i naslovnice
Autorica ste teksta “Neprofitni tiskani mediji u Hrvatskoj” u kojem analizirate istraživanje provedeno na tri neprofitna medija, “Novostima”, “Zarezu” i “Vijencu”. Do kakvih ste saznanja došli?
Tekst o neprofitnim tiskanim medijima u Hrvatskoj, kao sudionicima u procesima zaštite i razvoja ljudskih prava i demokracije te slobode izražavanja, polazi od osvrta na stanje u mejnstrim tiskanim medijima koji sadržaje o ljudskim pravima tretiraju kao incident, a ne kao poželjnu, uobičajenu praksu. U današnjem neoliberalnom tržišnom principu ova nužnost tiska za kvalitetno funkcioniranje demokracije uglavnom je zanemarena ili potpuno negirana. Zbog tog je malom broju preostalih neprofitnih tiskanih medija povjerena važna uloga u razvijanju demokracije i promoviranju vladavine prava. Takvo je stanje kritičke i nezavisne tiskane medije dovelo u fazu golog preživljavanja, a time je dovedena u pitanje i slika hrvatskog društva kao razvijene demokracije. Broj tiskanih neprofitnih medija poražavajuće je nizak, pa sam tako analizirala samo tri medija u tri mjeseca. Novine koje brojčano najviše pišu o ljudskim pravima (izravno i posredno) su “Novosti”, slijedi dvotjednik “Zarez”, dok najmanje takvih sadržaja ima “Vijenac”. Analitičkim iščitavanjem i kvalitativnom analizom članaka uz razgovor s urednicima, uočila sam da zastupljenost sadržaja o ljudskim pravima ne ovisi toliko o programskoj orijentaciji novina koliko o lijevom i kritički orijentiranom profilu pojedinačnog medija.
Istraživanje je pokazalo da su “Novosti” novine koje najviše pišu o ljudskim pravima. O kakvim se kršenjima piše?
Brojčani rezultati učestalosti pisanja novina pokazuju da su “Novosti” novine koje najviše pišu o ljudskim pravima. Osim u tekstovima, “Novosti” veliku pažnju posvećuju i vizualnom identitetu naslovnica koje predstavljaju komentare na društvene nepravde i često su likovno rješenje nekog kršenja prava. Rezultati potkrepljuju i odgovore urednika o tome koliko njihov medij promiče i štiti ljudska prava. U “Zarezu” je odgovoreno da se “izrazito trude promicati egalitarne politike, na kojima sva prava čovjeka nužno počivaju”, a uredništvo “Novosti” naglašava “da se njihov medij u potpunosti bavi ljudskim pravima”. U Hrvatskoj je najučestalije kršenje prve i druge generacije ljudskih prava, a takvo se stanje odražava i u prevlasti članaka o kršenjima prve generacije ljudskih prava (osobna, građanska i politička prava), a tek malo zaostaje pisanje o drugoj generaciji (ekonomska, socijalna i kulturna prava), posebno kršenju radničkih i socijalnih prava, dok se “Vijenac” uopće ne bavi kršenjima radničkih i socijalnih prava. Inzistiranje na pisanju o dominantnom kršenju radničkih prava predstavlja pozitivan primjer koji ne slijede dnevne mejnstrim novine. U analiziranim novinama prevladavaju autorski članci u kojima je u vrlo visokom postotku jasno izražen stav novinara prema događaju, pa tako prevladava i kritički stav novinara kad se piše o kršenjima ljudskih prava.
Iscrpno o ulasku u EU
Navodite primjer teksta iz “Novosti” pod naslovom “Za Evropu radnika, a ne kapitala”. Kako ga ocjenjujete?
Analizirani članci prikazali su dobru i lošu praksu pisanja o ljudskim pravima. Ovim primjerima sam pokušala izdvojiti tri učestala problema u kršenju ljudskih prava u nas – medijske slobode i sloboda izražavanja i mišljenja (primjer članka u “Vijencu”), kršenje ekonomskih i socijalnih prava u kontekstu Europske unije (članak u “Novostima”) te stanje LGBTQ manjinskih prava (intervju u “Zarezu”). U jeku jednostrane i promotivne medijske kampanje povodom referenduma za ulazak Hrvatske u EU, gdje su argumenti protiv ulaska Hrvatske u EU bili ili ismijavani od vodećih hrvatskih političara ili u potpunosti cenzurirani u medijima, pa tako i na HTV-u, Igor Lasić napisao je iscrpan članak o razlici između lijevog i desnog protivljenja EU-u pod nazivom “Za Europu radnika, a ne kapitala”. U nastojanju da razdvoji “lijeve” i “desne” prigovore ulasku u EU, autor kao izvore informacija izabire aktiviste i akademske stručnjake. Svi citirani stručnjaci u izjavama pokazuju visoku razinu demokratskog dijaloga i osviještenosti o kršenjima ljudskih prava unutar EU-a, precizno imenujući i definirajući koja su prava najproblematičnije mjesto unutar EU-a. Autor nije neutralan u obradi teme, no ta “pristranost” nikako nije rezultirala manjkom istraživačkog rada te je pružila čitateljima više informacija nego što je to učinila Vlada u svojim propagandnim spotovima o EU-u u predreferendumskom razdoblju.
Izvor: Novosti
