Glazba je svjetlo u grobnici.
(Ernst Bloch)
Zahvaljujući susretljivom Bernardu Karakašu, jednom od režisera dokumentarnog filma „SBROCK50“, o 50 godina rocka u Slavonskom Brodu, (drugi je Boris Predmerski), film sam, isprženog na DVD-u, dobio u rocku od odmah . Nisam prisustvovao njegovoj premijeri 30. ožujka na Festivalu dokumentarnih filmova Slavonski Brod, a svakako sam ga želio pogledati kako bih napravio i prikaz za SBPeriskop. Prženje je bila jedina mogućnost. Prilikom primopredaje Bernardu sam rekao da unaprijed znam da će mi gledanje filma, koji obuhvaća i razdoblje mojih formativnih godina, biti odličan povod za puštanje nostalgije s lanca, svojevrsni antigravitacijski uređaj koji će me odljepiti, do lebdenja, od tvrde, tegobne svakodnevice.
U tom smislu film je uspio. Uživao sam, pobuđen zvukom i slikom, u stapanju s duhom prohujalog vremena. Riječ je o tehnički korektnoj, solidnoj leguri dokumentarizma i nostalgije, fotografija i fragmentarnih filmskih zapisa s koncerata na brodskoj rock sceni, izjava sudionika-legendi brodske rock povijesti ("Počeli smo nas dvojica, pa nam se pridružio... ostalo je ušlo u predaju. Uzori su nam bili... Gitare smo pravili od šperploče...") i analitičkih promišljanja čovjeka-spojnice scenarističkih zamisli i blokova, znalačkog povjesničara brodskog rocka, organizatora koncerata i diđeja – Tomislava Golla. Vremenska razdoblja i zbivanja povezuju kratki, informativni tekstovi, ponekad nabijeni namjenskom lirikom. Bez obzira na nedorečenosti i neizbrušenosti u koncepciji i montaži, bez obzira na odsustvo brojnih faca koji su bili stubovi ondašnjeg rock društva (Rajko Svilar, Joza Opačak, Matić, Blanka i Željko Brezičević-Breza, Špicer, Berislav Miškiv, Paja Burić, Drago Barić i mnogi drugi dragi koji su nam tada svojom svirkom obogatili život), bez obzira što su izostala neka nužna kontekstualna obrazloženja, bez obzira na debalans glazbenih izvedbi i pričanja na štetu glazbe, film je čvrsta cjelina, svojevrsni sastajališni ugao rockera, zanimljiv, u velikoj mjeri usustavljen podsjetnik na prohujale godine, na strast i ljubav prema glazbi, pristojan vodič kroz doba kada se mislio da se glazbom sve više osvaja polje slobode. Sudeći po dokumentarcu SBROCK50, Karakaš i Predmerski iz SB Filma obećavajući je dvojac filmaša pred kojima se nalaze brojne brodske teme koje će, ne sumnjamo, obraditi na jednako atraktivan i tehnički dorađen način. Samo prije toga dokumentarac o 50 godina brodskog rocka trebaju prodati SBTV-u da ga vide što više Brođana, „polaznika“ ondašnjih čaga na kojima su svirale legende, kako bi se podsjetili na bolju prošlost koja je bila prije samo 50 ljeta. A time bi u znatnoj mjeri poboljšali program lokane dalekovidnice..
U kakofoniji sajma koji nazivamo svojim životom, probijaju se glazbene harmonije kao potvrde o postojanju višeg smisla čovjekovog putovanja od šatre do šatre. Na tom putovanju svaka jedinka prolazi mikro etape, a glazba je, i prema mnogim kozmogonijama, savršeni vodič, jer zapravo izražava sam svemirski ustroj. Ono što je Kurt Vonnegut rekao piscima science fictiona, mogao bih , uz male izmjene i s namjernim pretjerivanjem, uputiti i rockerima, medijima kroz koje progovara veliki spirit muzike svijeta: Volim vas, kučkini sinovi... vi ste jedini koje slušam, jedini koji pjevaju o doista zastrašujućim promjenama, jedini dovoljno ludi da znaju da je život svemirsko putovanje koje traje milijarde godina.
Glazbom se izražavaju zamršene niti čipke života svoje epohe. Ali, kao nikad do pojave rock and rolla, kratko vrijeme nakon njegovog nastanka, glazba ne postaje tako snažnim čimbenikom mladenačke kulture odnosno kontrakulture koja je na jukstapoziciji u odnosu na farizejstvo građanskih moralija, mitologizirane vojničke vrline (Znaš li da nas na klanja navode spokojni moreplovci i da debeli tromi vojskovođe skrnave mladu krv:Jim Morrison- Jedna američka molitva), zarobljavajuća religijska učenja o spasenju, nesmiljenu kapitalističku eksploataciju i obijest političke žudnje za vladanjem. Rock je glazba pobune protiv tehnološke, političke i ekološke zagađenosti ovog zrnca pijeska u svemiru na kome normalan čovjek želi samo dostojastveno i u ljubavi odživjeti svoju etapu. Rock je još uvijek, usprkos tome što je postao dio industrije zabave,sredstvo za iskazivanje ideala, čak ideal sam. Rock još uvijek umije uzvratiti udarac.
Danas, kada sam, kako singa Jethro Tull, suviše star za rock and roll i suviše mlad za umiranje, kada rock glazbu ne doživljavam kao uznemiravajuće iskazivanje simptoma vremena, kao sredstvo higijene svojih emocija, kada nove CD-ove čujemo kao recikalažu starih originalnih impulsa, znam da sam protjeran, da sam istočno od rock and rolla, do grla u grijehu ovisnosti o materijalnom, ali i da postoji nada da će tegobe možda proći ako naložim dobru, glasnu rokčinu kako bih se na trenutak vratio u raj.
Idem zato pogledati i poslušati film još jednom. Blagotvoran je po mentalno zdravlje i dobro raspoloženje.
Zahvaljujući susretljivom Bernardu Karakašu, jednom od režisera dokumentarnog filma „SBROCK50“, o 50 godina rocka u Slavonskom Brodu, (drugi je Boris Predmerski), film sam, isprženog na DVD-u, dobio u rocku od odmah . Nisam prisustvovao njegovoj premijeri 30. ožujka na Festivalu dokumentarnih filmova Slavonski Brod, a svakako sam ga želio pogledati kako bih napravio i prikaz za SBPeriskop. Prženje je bila jedina mogućnost. Prilikom primopredaje Bernardu sam rekao da unaprijed znam da će mi gledanje filma, koji obuhvaća i razdoblje mojih formativnih godina, biti odličan povod za puštanje nostalgije s lanca, svojevrsni antigravitacijski uređaj koji će me odljepiti, do lebdenja, od tvrde, tegobne svakodnevice.
U tom smislu film je uspio. Uživao sam, pobuđen zvukom i slikom, u stapanju s duhom prohujalog vremena. Riječ je o tehnički korektnoj, solidnoj leguri dokumentarizma i nostalgije, fotografija i fragmentarnih filmskih zapisa s koncerata na brodskoj rock sceni, izjava sudionika-legendi brodske rock povijesti ("Počeli smo nas dvojica, pa nam se pridružio... ostalo je ušlo u predaju. Uzori su nam bili... Gitare smo pravili od šperploče...") i analitičkih promišljanja čovjeka-spojnice scenarističkih zamisli i blokova, znalačkog povjesničara brodskog rocka, organizatora koncerata i diđeja – Tomislava Golla. Vremenska razdoblja i zbivanja povezuju kratki, informativni tekstovi, ponekad nabijeni namjenskom lirikom. Bez obzira na nedorečenosti i neizbrušenosti u koncepciji i montaži, bez obzira na odsustvo brojnih faca koji su bili stubovi ondašnjeg rock društva (Rajko Svilar, Joza Opačak, Matić, Blanka i Željko Brezičević-Breza, Špicer, Berislav Miškiv, Paja Burić, Drago Barić i mnogi drugi dragi koji su nam tada svojom svirkom obogatili život), bez obzira što su izostala neka nužna kontekstualna obrazloženja, bez obzira na debalans glazbenih izvedbi i pričanja na štetu glazbe, film je čvrsta cjelina, svojevrsni sastajališni ugao rockera, zanimljiv, u velikoj mjeri usustavljen podsjetnik na prohujale godine, na strast i ljubav prema glazbi, pristojan vodič kroz doba kada se mislio da se glazbom sve više osvaja polje slobode. Sudeći po dokumentarcu SBROCK50, Karakaš i Predmerski iz SB Filma obećavajući je dvojac filmaša pred kojima se nalaze brojne brodske teme koje će, ne sumnjamo, obraditi na jednako atraktivan i tehnički dorađen način. Samo prije toga dokumentarac o 50 godina brodskog rocka trebaju prodati SBTV-u da ga vide što više Brođana, „polaznika“ ondašnjih čaga na kojima su svirale legende, kako bi se podsjetili na bolju prošlost koja je bila prije samo 50 ljeta. A time bi u znatnoj mjeri poboljšali program lokane dalekovidnice..
U kakofoniji sajma koji nazivamo svojim životom, probijaju se glazbene harmonije kao potvrde o postojanju višeg smisla čovjekovog putovanja od šatre do šatre. Na tom putovanju svaka jedinka prolazi mikro etape, a glazba je, i prema mnogim kozmogonijama, savršeni vodič, jer zapravo izražava sam svemirski ustroj. Ono što je Kurt Vonnegut rekao piscima science fictiona, mogao bih , uz male izmjene i s namjernim pretjerivanjem, uputiti i rockerima, medijima kroz koje progovara veliki spirit muzike svijeta: Volim vas, kučkini sinovi... vi ste jedini koje slušam, jedini koji pjevaju o doista zastrašujućim promjenama, jedini dovoljno ludi da znaju da je život svemirsko putovanje koje traje milijarde godina.
Glazbom se izražavaju zamršene niti čipke života svoje epohe. Ali, kao nikad do pojave rock and rolla, kratko vrijeme nakon njegovog nastanka, glazba ne postaje tako snažnim čimbenikom mladenačke kulture odnosno kontrakulture koja je na jukstapoziciji u odnosu na farizejstvo građanskih moralija, mitologizirane vojničke vrline (Znaš li da nas na klanja navode spokojni moreplovci i da debeli tromi vojskovođe skrnave mladu krv:Jim Morrison- Jedna američka molitva), zarobljavajuća religijska učenja o spasenju, nesmiljenu kapitalističku eksploataciju i obijest političke žudnje za vladanjem. Rock je glazba pobune protiv tehnološke, političke i ekološke zagađenosti ovog zrnca pijeska u svemiru na kome normalan čovjek želi samo dostojastveno i u ljubavi odživjeti svoju etapu. Rock je još uvijek, usprkos tome što je postao dio industrije zabave,sredstvo za iskazivanje ideala, čak ideal sam. Rock još uvijek umije uzvratiti udarac.
Danas, kada sam, kako singa Jethro Tull, suviše star za rock and roll i suviše mlad za umiranje, kada rock glazbu ne doživljavam kao uznemiravajuće iskazivanje simptoma vremena, kao sredstvo higijene svojih emocija, kada nove CD-ove čujemo kao recikalažu starih originalnih impulsa, znam da sam protjeran, da sam istočno od rock and rolla, do grla u grijehu ovisnosti o materijalnom, ali i da postoji nada da će tegobe možda proći ako naložim dobru, glasnu rokčinu kako bih se na trenutak vratio u raj.
Idem zato pogledati i poslušati film još jednom. Blagotvoran je po mentalno zdravlje i dobro raspoloženje.
