Zračne luke u Tallinnu i Rigi obnovljene su i dijelom dograđene korištenjem strukturnih fondova.
Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture u posljednje se vrijeme opasno bacio u koncesioniranje. Ako ne otvara nove natječaje za dodjeljivanje koncesija, kao što će to, izgledno, učiniti s autocestama, onda brani već sklopljene ugovore kao u slučaju Zračne luke Zagreb (ZLZ). U oba slučaja problem je u novcu.
U prvome će se autoceste dati u koncesiju s izlikom plaćanja kreditnih zaduženja koja dogodine stižu na naplatu. U drugome slučaju koncesionar još nije dao jamstvo da ima novac koji će mu omogućiti početak radova. Bez obzira na sve, ministar zdušno zagovara koncesije u oba slučaja.Odličan je to primjer koji pokazuje što se događa kad vodstvo države nema viziju razvoja, odnosno kada su fiskalna disciplina i prodaja dobara jedini načini za namicanje novca. Zato ministru njegovi suvladari ne prigovaraju zbog odluka koje bi mogle imati dugotrajne negativne posljedice.Zračna luka Zagreb dana je u koncesiju na 30 godina konzorciju ZAIC, s obvezom gradnje novog putničkog terminala i upravljanja postojećim.
Ugovor je sklopljen prije više od godinu dana, a ZAIC još nije ponudio jamstva da će osigurati 190 milijuna eura kojima će graditi terminal za 3,5 milijuna putnika godišnje. Ovdje nije riječ samo o tome da je najveća nacionalna zračna luka socijalističko ruglo, već o činjenici da povećanje kapaciteta otvara prostor za povećanje broja zrakoplova, putnika, kompanija, što bi pozitivno utjecalo na gospodarstvo.Zabrinjava me svepristupni trend koncesioniranja nekretnina u državnom vlasništvu sumnjivim koncesionarima, a u većem su dijelu mogle biti sagrađene ili obnovljene korištenjem EU fondova, posebice sada, kada je Hrvatska punopravna članica EU i raspolaže znatno većim sredstvima nego u pretpristupnom razdoblju.
Zračne luke u Tallinnu i Rigi obnovljene su i dijelom dograđene korištenjem strukturnih fondova. Posrijedi su bili projekti vrijedni od nekoliko desetaka do više stotina milijuna eura, od kojih je gotovo 85% financirala EK. Očito su studije izvedivosti pokazale da ti projekti imaju smisla jer ih u suprotnome Komisija ne bi odobrila. Zračna luka u Budimpešti pak dana je u koncesiju, ali je iznos koji je država uprihodila tim poslom u relativnom omjeru bio znatno veći od onoga što će uprihoditi Hrvatska. Zbog svega navedenog, nameći se dva pitanja: Ima li ministar plan B u oba slučaja? Ima li Vlada u Planu 21 točku 22 u slučaju da ti potezi ne osiguraju sanaciju dugova? Najtragičnije od svega jest to što, ako se ovako nastavi, Hrvatska uskoro neće imati što prodati ili dati u koncesiju...
Izvor: Poslovni
