Cinizam vlasti nikada ne treba podcjenjivati, pa ne bi bilo razumno niti ignorirati mogućnost da je imovinski cenzus prvobitno bio ubačen u novi Zakon o socijalnoj skrbi iz jednog jedinog razloga – da bi ga se u zadnji čas povuklo, kako bi se ishodila podrška šire javnosti donošenju tog propisa koji etatizira čitav sustav. U toj funkciji mogle bi biti i druge „socijalno osjetljive“ Vladine odredbe, poput povećanja naknada.

Što se to moralo dogoditi, pa da Vlada u zadnji tren izbaci imovinski cenzus iz  prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi?

Još početkom prosinca Aladrovićevo je ministarstvo svisoka odbilo  sve primjedbe građana, udruga i nezavisnih državnih institucija, iznesenih u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, kojima su ovi tražili da se imovinski cenzus izbaci iz zakonskog prijedloga. A bilo ih je ukupno četrdesetak, uključujući i primjedbe Pravobraniteljice s invaliditetom. „Propisivanje uvjeta u pogledu imovine i prihoda u skladu je s načelom supsidijarnosti kao temeljnim načelom u sustavu socijalne skrbi“, suho im je svima odgovorilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. „S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu isto pitanje će biti tada cjelovitije uređeno.“

Da li su preko Božićnih i Novogodišnjih praznika Aladrovićeva i Plenkovićeva socijalno-politička ekipa toliko predano radile? Jesu li im pečeni purani i odojci zaliveni dobrom kapljicom toliko unaprijedili kreativne kapacitete da su u tih par tjedana osmislili kako da budućim Zakonom o inkluzivnom dodatku riješe stvar? Je li im pritom pripomoglo i skijaško luftanje na svježem alpskom zraku? Ili je nešto drugo u pitanju?

S 250 odnosno 200 kuna mjesečno Vlada namjerava kupiti pozitivno raspoloženje većine korisnika socijalnih naknada prema donošenju zakona koji će, u drugom koraku, čitav sustav socijalne zaštite učiniti još više birokratiziranim, nadziranim i politički manipulabilnimKao što smo već pisali, Zakon o socijalnoj skrbi svojevrsni je rekorder po broju primjedbi iznesenih u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću: izneseno ih je preko 1800, od strane stručnih udruga i komora, organizacija korisnika različitih mehanizama socijalne zaštite, pravobraniteljica. Premda su sudionici javnog savjetovanja te primjedbe često tek kopipejstali, ne može se poreći kako se radi o velikom interesu. Što niti ne čudi, u društvu toliko uspješnom da su njegovi pripadnici u sve većem broju osuđeni na korištenje ovih ili onih oblika socijalne pomoći: društvo koje se ubrzano pretvara u društvo socijalnih slučajeva ili, EU-birokratskim eufemističkim rječnikom rečeno, društvo ranjivih skupina.

Osim što je rekorder po broju iznesenih primjedbi u javnoj raspravi, ZOSS je rekordan i po broju primjedbi koje je kreator zakona, a to je, rekosmo, Aladrovićevo ministarstvo, dugačkog imena, glatko odbilo. Odbilo je tako i prijedlog da se iz zakona izbaci odredba prema kojoj se iznos osobne invalidnine za osobu koja ostvaruje prihod utvrđuje kao razlika između iznosa trostruke osnovice koju odredi Vlada i prosječnog mjesečnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca. Odbilo je i prijedlog da se iz zakona izbaci odredba prema kojoj se naknada uskraćuje osobama s invaliditetom koje u vlasništvu imaju drugi stan, kuću ili poslovni prostor.

U sustavu političkog klijentelizma, uspješno upravljanje socijalom dobitna je karta na izborima; tu popusta nema.Odbilo je to sve u provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, da bi se preko Božića, Nove godine i, ne zaboravimo Sveta tri kralja, predomislilo i ipak prihvatilo zahtjeve za ukidanje imovinskog cenzusa.

O konkretnim uzrocima ovakvog preokreta ne znamo, naravno, ništa, jer se Vlada o njima nije udostojila izjasniti, pa možemo samo nagađati. Pa nagađajmo.

Vladi je, pretpostavljamo, ključna stvar u novom Zakonu o socijalnoj skrbi i tzv. reformi čitavog područja socijalne zaštite, centralizacija i etatizacija čitavog tog velikog sustava. Zato se osniva jedinstveni Hrvatski zavod za socijalni rad koji bi pod svojom kapom trebao imati dosadašnje centre za socijalnu skrb. Zato se osniva jedinstveni Obiteljski centar, s djelatnostima izdvojenim iz dosadašnjih CZSS-a i s podružnicama diljem zemlje, koje će i same biti centralizirane u dotičnom Obiteljskom centru. Zato se formira i jedinstvena Akademija socijalne skrbi, koja bi trebala u sebi objediniti stručno usavršavanje radnika u toj djelatnosti. Zato se osniva i Povjerenstvo za odlučivanje o osnovanosti pritužbi na pružene usluge, jer će središnje mjesto u tom tijelu imati upravo ministarstvo dugačkog naziva, kojim trenutno upravlja Josip Aladrović, a ulogom „građanskog nadzora“ u njemu već će se nekako manipulirati. Ukratko, Plenkovićevoj vladi je cilj da, u razvoju događaja koji od čitavoga društva proizvode socijalan slučaj, provodi strogi nadzor nad načinom zbrinjavanja socijalnih slučajeva. Zbirnjavanja, a ne rješavanja. U sustavu političkog klijentelizma, uspješno upravljanje socijalom dobitna je karta na izborima; tu popusta nema.

Plenkovićevoj vladi je cilj da, u razvoju događaja koji od čitavoga društva proizvode socijalan slučaj, provodi strogi nadzor nad načinom zbrinjavanja socijalnih slučajeva. Zbirnjavanja, a ne rješavanjaS druge strane, imovinski cenzus neposredno pogađa daleko veći broj ljudi od onih koji su zabrinuti zbog centralizacije i podržavljenja sistema socijalne zaštite. To su oni građani i građanke koji nadljudskim naporom, uz neopisivu umješnost i velika poniženja preživljavaju od prvoga do zadnjega u mjesecu, i tako iz mjeseca u mjesec. S ukidanjem cenzusa oni će biti sretni i zahvalni. Oni uglavnom nemaju vremena niti volje baviti se javnim stvarima, pa čak niti onima koje ih najneposrednije dotiču, poput ovakve ili onakve organizacije socijalnih usluga. Za njih su politički izbori dobrobit, prije svega zato što im stranka na vlasti uoči njih odobri neku olakšicu, kako bi ih potakla za izlazak pred glasačku kutiju i zaokruživanje pravog broja na listi. Cinizam vlasti nikada ne treba podcjenjivati, pa ne bi bilo dobro niti ignorirati mogućnost da je imovinski cenzus prvobitno bio ubačen u zakon iz jednog jedinog razloga – da bi ga se u zadnji čas povuklo, kako bi se ishodila podrška šire javnosti donošenju tog propisa koji u biti etatizira čitav sustav. U toj funkciji mogle bi biti i druge „socijalno osjetljive“ Vladine odredbe, poput povećanja naknade za osobe s invaliditetom s 1500 na 1750 kuna i povećanje minimalne naknade s 800 na 1000 kuna za radno sposobne pojedince. S tih 250 odnosno 200 kuna mjesečno Vlada namjerava kupiti pozitivno raspoloženje većine korisnika socijalnih naknada prema donošenju zakona koji će, u drugom koraku, čitav sustav socijalne zaštite učiniti još više birokratiziranim, nadziranim i politički manipulabilnim.

U nastavku donosimo izjave pojedinih sudionica savjetovanja o Zakonu o socijalnoj skrbi čiji su prijedlozi u vezi imovinskog cenzusa bili odbijeni, pa čudesnim preokretom u zadnji čas od Vlade prihvaćeni:



Sabina Lončar, predsjednica udruge Sjena: Kupovina socijalnog mira

Navedeni prijedlog Zakona o socijalnoj skrbi ne možemo nazvati reformskim, obzirom da ne rješava ključne probleme socijalne skrbi.

Prema našem mišljenju jedan od većih problema predstavlja više od 50 posto korisnika socijalne pomoći koji su radno sposobni ljudi. Navedeni prijedlog Zakona ne nudi adekvatne mehanizme za uključivanje te skupine na tržište rada. Tako veliki broj korisnika socijalne pomoći značajno opterećuje, ne samo socijalne radnike već i cijeli sustav. Dugogodišnje nerješavanje/ignoriranje problema danas možemo okarakterizirati samo kao kupovanje socijalnog mira.

Dalje, svjedoci smo kako je u sustav socijalne skrbi ušla još jedna skupina kojoj zaista nije mjesto u socijali, a to su umirovljenici. Osoba koja je cijeli život radila mora moći živjeti od svoje mirovine. Krajnje je ponižavajuće da upravo te osobe, ponavljamo koje su cijeli život radile, danas moraju biti korisnici socijalne pomoći. To je sramota za Vladu ali i cjelokupno društvo. Novac koji je usmjeren na socijalnu pomoć toj skupini jednostavno treba usmjeriti na povećanje mirovina.

Prema našem mišljenju jedan od većih problema predstavlja više od 50 posto korisnika socijalne pomoći koji su radno sposobni ljudiKada bi Vlada imala volje odgovoriti na navedene izazove, bitno bi se rasteretio sustav te bi onda mogli govoriti o sustavnim i kvalitetnim rješenjima za preostale skupine korisnika socijalne skrbi.

Vezano za vaše pitanje o diskriminaciji unutar iste skupine, civilnih osoba s invaliditetom i ratnih vojnih osoba s invaliditetom, moramo naglasiti kako je UN poslao Hrvatskoj više upozorenja u kojima se traži izjednačavanje prava s osnove invaliditeta. Naša udruga podržava da se braniteljima omogući korištenje dodatnih prava s osnove sudjelovanja u ratu, dok s osnove invaliditeta prava trebaju biti jednaka.



Martina Pongrac, predsjednica udruge GENOM: Ni za higijenske uloške

Neprofitne udruge su se u dijelu koji se odnosi na imovinski cenzus očitovale na e-savjetovanju s poprilično istim prijedlozima i svi su ti prijedlozi bili odbijeni. To nam zapravo ukazuje da u samom ministarstvu koje je nadležno za Zakon o socijalnoj skrbi nema sluha, niti je bilo namjere da se donese zakon koji će donijeti dobro osobama s invaliditetom i poboljšati njihov položaj u društvu.
E-savjetovanje je samo predstava za EU koju RH mora odraditi i pružiti mogućnost građanima, udrugama te svima zainteresiranima da sudjeluju i daju prijedloge. Svi smo mi bili svjesni toga da će naši prijedlozi biti odbijeni i da će zakon na prvo čitanje ići upravo onako kako su ga oni skrojili po svom.

E-savjetovanje je samo predstava za EU koju RH mora odraditi i pružiti mogućnost građanima, udrugama te svima zainteresiranima da sudjeluju i daju prijedloge. Svi smo mi bili svjesni toga da će naši prijedlozi biti odbijeniIpak, pod pritiskom medija, javnosti, udruga i pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak na zadnjoj sjednici Vlade RH donesena je odluka o ukidanju imovinskog i dohodovnog cenzusa, i to smatramo velikom i dobrom promjenom. Također, donesena je i odluka o povećanju osobne invalidnine za 250,00 kn i tu odluku pozdravljamo, ali povećanje nije sukladno povećanju cijena i svih troškova života u Hrvatskoj.
Nažalost, i dalje ostaje odredba kojom se osobna invalidnina ukida ako se osoba s invaliditetom uključi u oblik zajedničkog stanovanja. Invaliditet s preseljenjem u organizirano stanovanje nije nestao i osoba i dalje ima određene potrebe. Umjesto invalidnine, osoba s invaliditetom ima pravo na “đeparac” od 100 kn na mjesec dana. Moram li uopće napomenuti da to ne pokriva mjesečni trošak niti za higijenske uloške, a gdje su još suplementi, dodaci prehrani, dodatna kupovina pelena, lijekovi, odjeća, obuća…
Potrebno je podignuti svijest u društvu o tome da svatko od nas u bilo kojem trenutku života može postati osoba s invaliditetom i da nije bitno kada i kako je taj invaliditet nastao (rođenjem, genetikom, ozljedom na radu, prometna nesreća, rat, bolest). Sva prava osoba s invaliditetom trebala bi biti definirana stupnjem oštećenja zdravlja i funkcionalnosti, a ne imovinskim, dohodovnim i raznim drugim ograničenjima poput npr. satnicom dnevnog boravka u svrhu rehabilitacije ili zbog navršene 21. godine života.



Zdravka Sadžakov, B.a.b.e.: Ni logično, ni pravično

B.a.b.e. su sudjelovale u savjetovanju o Zakonu o socijalnoj skrbi, u segmentu „imovinskog cenzusa“. Vaša sugestija je bila odbijena od strane nadležnog ministarstva. Molio bih vas da prokomentirate taj odbijajući ishod.

Radi se, po nama, o neosnovanosti ukidanja prava na osobnu invalidninu osobama kojima su priznate usluge smještaja i organiziranog stanovanja prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi i drugim propisima. U te osobe ubrajaju se i žrtve obiteljskog nasilja, kao i žrtve trgovine ljudima, koje u svojim kriznim situacijama ove usluge koriste u nekoj od sigurnih kuća ili skloništa. Naime, držimo krajnje nepravednim takvim osobama ukidati pravo na osobnu invalidninu za vrijeme trajanja ovog smještaja iz slijedećih razloga.

Radi se o pravu koje je priznato na temelju trajnih poteškoća u zdravlju, koje poteškoće neće prestati smještajem u sigurnu kuću. Dapače, iz cijelog niza razloga u tako traumatičnim situacijama može još doći do pogoršanja zdravlja iz niza razloga. Ukoliko je netko invalid radi se o trajnom stanju koje neće prestati privremenim preseljenjem ili privremenim smještajem na drugo mjesto.

Točan je navod predlagatelja Zakona o tome da identična odredba postoji i u sadašnjem Zakonu o socijalnoj skrbi kojom se ovo pitanje regulira na isti način. Ovo ne smatramo razumnom argumentacijom, jer je ovo razlog više da se loša odredba popravi, konačno, tome i služi izmjena propisa. Dodatno, predlagatelj kao argumentaciju svojeg odbijanja izmjene odredbe navodi da će prema planu normativnih aktivnosti države za 2022. biti donesen Zakon o inkluzivnom dodatku kojim će se ovo pitanje dodatno urediti. Međutim, niti ovo nije argumentacija, jer ne možemo znati na koji način će isto biti uređeno, niti o tome sada možemo spekulirati. Moguće je također da bude ponovno uređeno na štetu invalida žrtava obiteljskog nasilja i trgovine ljudima, o tome je preuranjeno govoriti jer u ovom trenutku nema nikakvog jamstva da će ovo pitanje biti uređeno razumski logično i pravedno. Stoga, odbijanje ove naše primjedbe u ovoj fazi smatramo i dalje neosnovanom, jer ovakva odredba svakako nije niti logična, niti pravična.

h-alter