Pitanje svih pitanja
Taj motiv i ta namjera dovoljan su razlog da se do 17. travnja povijest novinarskih iskustava i odnosa sa Zoranom Milanovićem ostavi po strani, baš kao i pokušaji portretiranja njegovog nedvojbeno kontroverznog političkog profila. Upravo bi novinari trebali biti ti koji bi u svakom svom tekstu, u svakom svom obraćanju strankama i kandidatima, morali uvijek iznova postavljati pitanje: što ćete s Turudićem i „lex AP–om“ napraviti nakon izbora?
Jer, to je pitanje svih pitanja i glavna tema ovih izbora, ne samo kada se radi o slobodi medija već i o slobodi govora u javnom prostoru uopće. Ostane li Turudić u sedlu, s maršalskom zvijezdom na reveru koja mu daje pravo da, na mig gazde Plenkovića, upuca zviždače i novinare, povratka s Divljeg zapada više nema, i neće moći biti.
SMS-ovi Josipe Rimac
Kako se to radilo do sada, kako se odvijalo javno–privatno partnerstvo HDZ-a, sudstva i medija, gotovo svakodnevno svjedoče objave SMS-ova Josipe Rimac na portalu Faktograf, čime nakladnik i novinar krše članak 307.a Kaznenog zakona zbog „neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje“. Čim uskoro stupi na dužnost glavnog državnog odvjetnika Ivan Turudić, i sam „uhvaćen“ u prepisci s Rimčevom, već je najavio kako će „zakon opasnih namjera“, svesrdno primjenjivati u praksi.
Budući da je glavni državni odvjetnik taj koji odlučuje i što je to javni interes, a što nije, nema sumnje da bi, uočivši svoje ime i/ili inicijale AP, pokrenuo izvidne radnje koje bi mogle potrajati do zastare, punih 10 godina, pozivanja novinara Andreja Dimitrijevića u policiju, pretrage njegovog mobitela, laptopa, Faktografovih računala i svega onoga što bi ih moglo dovesti do njihovih informatora odnosno zviždača.
Jadno je Plenkovićevo pravno bacanje prašine u oči kako se ne radi o progonu novinara, jer nema novinara koji se može biti istinski slobodan dok se kriminaliziraju izvori njegovih informacija.
Tuđmanov šinjel
Zato nije istina da je Zoran Milanović isto što i Andrej Plenković, da se radi o dvojici vođa istog političkog spektra, istih ambicija i kvaliteta, koliko god to u svojoj verbalnoj ekvilibristici vrsni autori pokušavali dokazati. Možemo govoriti o tome da su se obojica politički ispilili ispod Tuđmanovog šinjela i sada se bore za njegovog legitimnog nasljednika, da su ovo još jedni izbori u kojima se bira „manje zlo“, a koje je, ne znamo, možemo, ne videći ni u jednom ni u drugom premijera kakvog želimo, naći sto zamjerki i Milanovićevih mana, ali je potpuno suludo između njega i Plenkovića staviti znak jednakosti.
Još je luđe kada to čine oni koji će sada još žešće doći pod udar Andreja Plenkovića – novinari!
Sedma sila
Prosto je nevjerojatno da se oni čije je poslanje i posao boriti za prava drugih, obespravljenih i ugroženih, ne znaju ili ne žele izboriti sami za sebe! Uzimajući Milanovića za štit koji im se nudi, pa makar to učinili začepljenog nosa! Umirovljenici u izborima zauzimaju onu stranu koja im garantira veće mirovine, mladi roditelji s djecom onu koja nudi besplatno školovanje i vrtiće, oni koji su diplomirali glasat će za one koji im obećavaju posao… Samo su se novinari upeli izjednačiti onoga tko im radi o glavi, Plenkovića, i onog tko je u izborni ring ušao kako bi ih oslobodio Turudića i kaznenog progona, Milanovića!?
I sada hrvatskoj sedmoj sili smeta što, eto, Zoran Milanović već tri tjedna krši Ustav svojom provokativnom kandidaturom iako na taj način idu na ruku svome krvniku Plenkoviću koji HDZ-ovu kampanju gradi upravo na tome da Milanovića uvalja u katran i perje „kršitelja Ustava“? To je postao glavni krimen Zorana Milanovića unatoč tome što Andrej Plenković kao premijer već godinama krši isti taj Ustav suspendirajući parlamentarnu demokraciju i dajući samom sebi kancelarske ovlasti.
Štoviše, Ustavni sud na koji se Plenković poziva i koji „upozorenjem“ zabranjuje Milanoviću kandidaturu i prijeti poništavanjem izbornih rezultata, taj svoj pravorijek donosi kršeći Ustavni zakon o Ustavnom sudu?
Demontaža i kiretaža
I tako se medijska rasprava umjesto o meritumu stvari, onome što bi s pravom trebalo biti glavna tema ovih izbora, demontaža glavnog državnog odvjetnika koji laže, druži se s kriminalcima, bježi policiji automobilom i kiretaža batine za legalan progon zviždača i novinara, svela na kravicu Milovu, pileće brigade, herojskog zeca i ostale životinje iz Brehma! Blago Plenkoviću s takvim medijskim stadom koje spremno popase njegovu slatkorječivu propagandu da bi se nakon izbora mirno uputilo na već mu unaprijed najavljeno klanje!
Proglasili to samoubojstvom ili eutanazijom, svejedno, ostaje gorak okus da i kravica Milova bolje zna što joj je činiti uoči izbora od nas.
Baš kao što i vi koji ovo čitate znate da ovo uopće nije tekst o Zoranu Milanoviću već o novinarima.
