Cjelovita porezna reforma je svinjarija. Teško je drugom riječju opisati ovo što su priredili u Vladi. Baš svinjarija po gotovo svim točkama. Nema tu nikakvog Superhika ili Robina Hooda. Nema tu nikakve „cjelovite reforme“ ili „ključnih promjena“ koje će dovesti do naglog buđenja hrvatskoga gospodarstva i porasta zaposlenosti. Ima gomila selektivnih mjera koje idu u korist najbogatijih i još više onih koje će dodatno u socijalnu provaliju gurnuti najsiromašnije.

I to samo na prvi pogled. Što će biti kada krene primjena i kada doznamo što se sve krije u onim dijelovima napisanim sitnim slovima, bolje je i ne pomišljati.

Nije takav scenarij bio neočekivan. Štoviše, samo su se nepopravljivi optimisti i zagriženi HDZ-ovci mogli nadati da bi proizvod nastao u zajedničkoj režiji Agrokorova šefa financija, trenutno na poziciji ministra, Zdravka Marića i Agrokorova člana Nadzornog odbora i bivšeg doministra Damira Kuštraka – u ulozi predstavnika poslodavaca iz HUP-a – mogao biti drugačiji. Još kad se njima doda svojevrsna supervizija Martine Dalić koja nas je „počastila“ povratkom iz MMF-a, ispada da smo dobro prošli. Doduše, ne kao Ivica Todorić i njegov Agrokor koji se nalazi u sve većim financijskim problemima – kako bruje upućeni krugovi zadnjih tjedana – pa mu je još jedna ruka pomoćnica iz državnog sektora nužno potrebna. Uostalom, na to je navikao.

Sindikate u razgovore o „cjelovitoj reformi“ nisu zvali. Ni reda radi, da glume gljive, u čemu su se proteklih dvadesetak godina pokazali prilično uspješni. Nisu im trebali. Ni kao crvena krpa kojom bi barem donekle pokušati zamaskirati ono što su napravili. Nije ih briga. Krpe im više ne trebaju osim da njima obrišu pod, a budući da se – čast iznimkama! – sindikalci često sami nude da posluže u tu svrhu, izgleda da su ovaj put na njih jednostavno zaboravili.

Ishod „cjelovite porezne reforme koja nema alternativu“ daljnje je urušavanje standarda građana s najmanje novca u novčaniku. Oni su izuzeti od bilo kakvih pogodnosti kojima su obasuti ovi s druge strane imovinskog spektra.

Ne vjerujete?

Krenimo od zaposlenih s plaćama nižim od prosječnih. Njima izmjene poreza na dohodak praktički ne znače ništa, jer ga i tako ne plaćaju. Osim toga, ukinuta je najniža stopa od 12 posto, čime je otvoren prostor da neka buduća (ili ova?) još neoliberalnija vlada snizi neoporezivu osnovicu pa da pokopa i ovo malo nade u preživljavanje svih onih Konzumovih blagajnica i ostalih koji nastoje mjesec pregrmjeti s onom sićom kojom im plaćaju rad.

Druga kategorija: oni s prosječnom plaćom i dvoje djece, sindikati su izašli s takvim tumačenjem, ipak bi mogli kućni budžet povećati za „znatnih“ 66 kuna. Sasvim dovoljno, zar ne? Taman za tri i pol doručka za ovo dvoje djece prije odlaska u školu.

Ima i treća kategorija: oni s najvišim primanjima. Da se njihova djeca ne osjećaju zakinuta, Vlada HDZ-a i Mosta ukinula je najvišu poreznu stopu od 40 posto s objašnjenjem da je među najvišima u Europi i odredila da će se porez na dohodak na visoke plaće ubuduće plaćati po stopi od 36 posto. U prijevodu to znači da će Agrokorovi menadžer svaki mjesec u džep dobiti još dvije tisuće kuna, baš kao i predsjednica države. Progresivno i pravedno, nema što? Povećaj najniže, smanji najviše?!

E sad, netko to mora platiti. Ispalo je da će troškove parizera i gaude u Todorićevu hotelu, pardon obiteljskoj kući na brijegu iznad Zagreba, plaćati dojučerašnji honorarci. Jedan od ciljeva „cjelovite reforme koja nema alternativu“ je i ukidanje honorarnog statusa, odnosno njegovo izjednačavanje s ugovorom o djelu. Prevedeno, honorarci će ubuduće morati plaćati mirovinske i zdravstvene doprinose, kao da su stalno zaposleni. A nisu stalno zaposleni, nego rade na autorski ugovor. Prema tome, evo vam primjera novinara, čak ne bi smjeli ni dulje boraviti u redakciji s kojom surađuju niti bi smjeli koristiti njezina sredstva za rad. Ali budući da se očito sprema daljnja fleksibilizacija radnih odnosa, prije će biti da će se većina naći u takvom hibridnom radnom statusu, nego što će se ići za uvođenjem reda.

Eto, kada smo sumirali da najnižima ostaje jednako najniže; onima s prosjekom jedva se nešto poveća; onima s najvišim primanjima diže se onoliko koliko oni najniži na mjesec zarade; honorarci ima da plaćaju sve kao da su zaposleni; a nezaposlene i tako nitko ništa ne pita, valja nam krenuti dalje jer treba nešto jesti, nečim se grijati, a ne bi bilo loše ponešto i pročitati.

Elem, Agrokorovi financijski stručnjaci na državnoj plaći domislili su se kako riješiti manjak u proračunu koji će nastati povećavanjem plaća svojim kolegama u realnom sektoru. Ideja je zaista revolucionarna! Po mnogo čemu. Ukinuli su, naime, najnižu stopu PDV-a, onu od pet posto i podigli je na 12 posto. Razlika je, dakle, sedam posto. Nije malo, reći ćete, i stvarno nije. A još je više kada se zna da su po toj najnižoj stopi bili oporezovani kruh, mlijeko, lijekovi, knjige i ostale slične tričarije uglavnom nepotrebne nezahvalnom narodu koji ne razumije prednosti „cjelovite reforme koja nema alternativu“. Ali barem se jedan od njenih kreatora, onaj glavni, Marić, potrudio kazati o čemu je riječ. Onako, između redova, objasnio je da je narod licemjeran jer govori samo o kruhu, mlijeku i lijekovima, a ne spominje onih deset tisuća proizvoda koji će pojeftiniti kad se PDV snizi s 25 na 24 posto. A hoće, garant, evo ruka ruci, sigurno. Prvi će Todorić sniziti cijene sladoledima, ulju i kulenu.

Ako pak neće, ima on lijeka i za takvo ponašanje. Pogledajte samo ugostitelje. Malo tko je spustio cijene kad im je snižen PDV. E pa kad nisu htjeli sniziti cijene kave, sokova, piva - evo im porez natrag. Onaj viši. Tamo nema Agrokora. Ima onaj distributer, ali bez njega se može preživjeti.

Sad iz polja mikroekonomije prelazimo na ono makroekonomije. Ovo što će uzeti kafićima i turizmu iznosi dvije milijarde kuna i prelit će se u poljoprivredu, pa će agrar – i vrapci znaju tko je glavni poljoprivrednik u državi i tko je glavni korisnik državnih poticaja, subvencija i tko zna još čega – procvasti. Zajedno s njim i Slavonija i Baranja. Turizam mora dati svoj obol obnovi domovine. Budući da će imati niži input, snizit će se cijene u prehrani i – svima dobro. Todoriću, istina, malo bolje nego ostalima, ali na to smo, kako rekosmo, navikli.

Dakle, što će se uzeti tercijarnom sektoru, dat će se poljoprivrednom. Dvije milijarde. Što će biti s novcem od više porezne stope za kruh i mlijeko? Riječ je o 300 milijuna kuna (200 plus 100). On ide u proračun, čime se će sniziti gubitak od 900 milijuna kuna zbog smanjenja poreza na opskrbu strujom i još 150 za odvoz otpada. To je mjera, kažu financ-maheri, kojom se pomaže sirotinji koja – barem je to pouzdano – troši struju kao luda, a proizvodi više otpada od PIK-a Vrbovec.

Ima tu još mjera koje pouzdano govore da su na vlast došli ljudi koji se neće ni potruditi lagati da će idući proračun biti – znate ono – razvojni i socijalni. Ovo će biti proračun „Todorićev i njegovih dobro raspoređenih pajdaša“.

Neke od njih toliko su uvredljive za zdrav razum da je teško ne pomisliti kako se netko s nama gadno ne zajebava. Čujte ovu: cijena automobila, onih prosječnih, putem trošarina povećat će se za 5000 kuna, a cijena luksuznih još više sniziti. Ta je mjera, nemušto objašnjavaju, u skladu s ekološkom politikom.

Ili, ukida se olakšica za kupnju prve nekretnine, a snižava za kupnju druge, treće, četvrte, pete… Kad nemaš ništa suvislo za reći, onda se naši vlastodršci uhvate Europske unije. Nije poznato koja je direktiva posrijedi, a još manje tko je i kada od Hrvatske to tražio, a posebno do kojeg roka s obzirom na iseljavanje svakoga mlađeg od 30 tko ima nešto u glavi i bilo kakvu mogućnost da se makne, ali – eto. To je tako i tu ne možemo ništa. Nema alternative.

I sve pobrojano, izgleda, po hitnoj proceduri. Izgleda da je i „gazdi“ dogorjelo…

forum.tm