Slušajući hvalospjeve o poduzetničkim aktivnostima lokalne vlasti koja je uspjela svrstati nas na posljednje mjesto ljestvice uspješnosti, te stvorila jaz između nas i ostalih dijelova Hrvatske u tolikoj mjeri, da nas je sram reći od kuda dolazimo
Završilo je vrijeme slavlja. Mogli su nas i posve otrovati iz Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, to nikako ne bi spriječilo obilaženje domjenka, božićnih doručaka i drugih prijema u kojima se poslovna i druga Politika dodvorava običnom Puku i medijima.
Proračuni su doneseni, još jedna godina na grbači naroda se smiješi, pa si vlast može dozvoliti što hoće. A građani, praznih džepova, vole slušati trivijalne priče, sudjelovati u napadima na političke protivnike, na sugeriran mig vrijeđati i izbacivati žuč na ono na što im se skrene pažnja. Zaboravljaju koliko je to besmisleno i nepotrebno trošenje energije bez pomaka, osim u odvraćanju pažnje od njihove životne situacije.
Često ponavljana rečenica „život dostojan čovjeka“, kod nas je apsolutno bez smisla dok ljudi kopaju po kantama za smeće, prebiru sitniš za kupovinu kruha ili čekaju na „kruh za poslije“. Kada građani sa strahom dočekuju zvono na vratima, jer nikad ne znaju tko će od predstavnika ponuditelja usluga, doći iskopčati plin, struju, vodu ili slično.
Sve poražavajuće brojke mogu se vidjeti u izvješćima Državnog zavoda statistiku, ali tko od dnevnih informacija čita statistička izvješća?
Dotle slušamo priče o strategijama, o bazenima, o sajmovima, o mogućem budućem povlačenju sredstava iz Europskih fondova. Nigdje se ne spominje u kolikoj će mjeri poduzetnici s našeg područja biti u mogućnosti ispuniti uvjete za apliciranje na neki od ponuđenih programa.
Prva i osnovna kategorija je da budu izmirene obveze prema državi i fondovima. Drugi zahtjev su pokazatelji zapošljavanja i opravdanosti ulaganja, planiranjem buduće zarade u odnosu na do sada ostvarenu zaradu. Tu nestaje svaka nada, jer prethodne zarade nema ili je vrlo niska, a buduću zaradu nemamo od koga ostvariti, jer na našem području nema novca.
Tko bi sada o svemu tome trebao voditi brigu, mali poduzetnici i obrtnici ili kreatori politike na domaćem terenu? Ovi posljednji i dalje povisuju naknade, prireze, cijene usluga poduzeća u vlasništvu, umjesto da osiguravaju rast i razvoj poduzetništva. Tako se za tren izgubi volja, entuzijazam i mogućnost poduzetnika za zalaganje oko nekog poduzetničkog projekta.
Slušajući hvalospjeve o poduzetničkim aktivnostima lokalne vlasti koja je uspjela svrstati nas na posljednje mjesto ljestvice uspješnosti, te stvorila jaz između nas i ostalih dijelova Hrvatske u tolikoj mjeri, da nas je sram reći od kuda dolazimo. Ne preostaje nam ništa drugo, nego hvaliti se: kako nam netko sličan Ronaldu čisti ulice, kako nam smeće odvoze u limuzini, kako se osvježavamo mineralnom vodom iz slavine i uz sve to imamo vjernog susjeda, Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, koja nam svakodnevno oplemenjuje zrak.
Završilo je vrijeme slavlja. Mogli su nas i posve otrovati iz Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, to nikako ne bi spriječilo obilaženje domjenka, božićnih doručaka i drugih prijema u kojima se poslovna i druga Politika dodvorava običnom Puku i medijima.
Proračuni su doneseni, još jedna godina na grbači naroda se smiješi, pa si vlast može dozvoliti što hoće. A građani, praznih džepova, vole slušati trivijalne priče, sudjelovati u napadima na političke protivnike, na sugeriran mig vrijeđati i izbacivati žuč na ono na što im se skrene pažnja. Zaboravljaju koliko je to besmisleno i nepotrebno trošenje energije bez pomaka, osim u odvraćanju pažnje od njihove životne situacije.
Često ponavljana rečenica „život dostojan čovjeka“, kod nas je apsolutno bez smisla dok ljudi kopaju po kantama za smeće, prebiru sitniš za kupovinu kruha ili čekaju na „kruh za poslije“. Kada građani sa strahom dočekuju zvono na vratima, jer nikad ne znaju tko će od predstavnika ponuditelja usluga, doći iskopčati plin, struju, vodu ili slično.
Sve poražavajuće brojke mogu se vidjeti u izvješćima Državnog zavoda statistiku, ali tko od dnevnih informacija čita statistička izvješća?
Dotle slušamo priče o strategijama, o bazenima, o sajmovima, o mogućem budućem povlačenju sredstava iz Europskih fondova. Nigdje se ne spominje u kolikoj će mjeri poduzetnici s našeg područja biti u mogućnosti ispuniti uvjete za apliciranje na neki od ponuđenih programa.
Prva i osnovna kategorija je da budu izmirene obveze prema državi i fondovima. Drugi zahtjev su pokazatelji zapošljavanja i opravdanosti ulaganja, planiranjem buduće zarade u odnosu na do sada ostvarenu zaradu. Tu nestaje svaka nada, jer prethodne zarade nema ili je vrlo niska, a buduću zaradu nemamo od koga ostvariti, jer na našem području nema novca.
Tko bi sada o svemu tome trebao voditi brigu, mali poduzetnici i obrtnici ili kreatori politike na domaćem terenu? Ovi posljednji i dalje povisuju naknade, prireze, cijene usluga poduzeća u vlasništvu, umjesto da osiguravaju rast i razvoj poduzetništva. Tako se za tren izgubi volja, entuzijazam i mogućnost poduzetnika za zalaganje oko nekog poduzetničkog projekta.
Slušajući hvalospjeve o poduzetničkim aktivnostima lokalne vlasti koja je uspjela svrstati nas na posljednje mjesto ljestvice uspješnosti, te stvorila jaz između nas i ostalih dijelova Hrvatske u tolikoj mjeri, da nas je sram reći od kuda dolazimo. Ne preostaje nam ništa drugo, nego hvaliti se: kako nam netko sličan Ronaldu čisti ulice, kako nam smeće odvoze u limuzini, kako se osvježavamo mineralnom vodom iz slavine i uz sve to imamo vjernog susjeda, Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, koja nam svakodnevno oplemenjuje zrak.
