Povijest pamti i gnjusnije zločine, a sadašnjost svjedoči odvijanju jednako teških političkih radnji koje su zbog te teme, prošle neopaženo. Ipak, žestina objava vezano za tu trakavicu govori kako ima novinarskog resursa ali nedostaje novinarske hrabrosti za napad na prave teme. Pogotovo kada se radi o temama od životne važnosti.
Skoro u sjeni, prošla je dramatična sjednica Sabora u kojoj je INA dodijeljena na upravljanje MOL-u. Iako su upravljačka prava prepuštena odavno, konačno službeno znamo da ne znamo upravljati, ne uspijevamo skrbiti o imovini a nemamo ni novca za njen otkup. Možda je ta odluka dobra, ali postupak kojim je došlo do nje, sigurno nije dobar.
U isto vrijeme, Predsjednica je na konferenciji za medije dokazala da vicevi o plavušama nisu samo vicevi. Da ne zna i ne misli, da je slaba i neodlučna. Od očekivane čvrstine stavova, sa pozicije koja joj je povjerena, dokazala je nesigurnost potpomognutu kozmetičkim promjenama koje ni njen organizam ne može podnijeti.
A ne može podnijeti ni većina građana. U stalnom iščekivanju da se dogodi nešto dobro i korisno, neka svjetlost na kraju tunela, jedino što zabljesne su kristalno bijeli Vasini zubi. Širokog osmjeha dijeli poruke za dušobrižnike i obožavatelje. Neka znaju da ne ide nikud i neka prestanu brinuti! Misli li na tijek vođenja postupka vezano uz afere koje ga prate ili na daljnje oštrenje stranačke stege, ostaje svakom prozvanom na zaključak.
Zaključak ostatku populacije odnosi preostali trag optimizma. Demografi su objavili da nas ima manje od četiri milijuna u Hrvatskoj, na začelju smo svih ekonomskih pokazatelja, a imamo i problema sa smećem. Dok su drugi promišljali i izgradnjom postrojenja za zbrinjavanje otpada osigurali njegovu ekonomsku isplativost, našem političkom vodstvu dovoljno je problem sa smećem kao i svaki drugi, poškropiti mirisnom vodicom.