Za pristup Facebook društvenoj mreži, potreban nam je komunikacijski uređaj, internetski priključak i ispravna e-mail adresa.
Jednostavno u tišini doma, u kućnim papučama, bez frizure, dodatne šminke uz konzumiranje dozvoljenih i nedozvoljenih grickalica i slatkiša, kreiramo svoj svijet na profilnoj stranici. I uopće nas ne zanima što je u svakom trenutku na istoj mreži prisutno nekoliko milijuna jednako tako nezainteresiranih članova.
Tu smo za tren informirani o svim aktualnostima, bitnim i ne bitnim za život prosječnog građanina. Poznato je da sve što nije objavljeno na Face-u kao da se nije ni dogodilo. Stoga je bitno biti prisutan, pratiti, znati i prosljeđivati sve što znamo i što mislimo da znamo.
Pored tako omogućene slobode izražavanja, spremno iznosimo rješenja za političke probleme, komentiramo sportske, kulturne i druge događaje. Otkrivamo tajne, objavljujemo gdje smo bili, što radimo i što nam je namjera raditi. Hvaleći se spravljenim kolačima ili osobnim sportskim dosezima, uopće nas ne zanima kako je došlo do osnivanja i nastanka te društvene mreže.
A početak Face-a bio je namijenjen studentima sveučilišta na Harvardu gdje je mladi Mark Zuckerberg studirao psihologiju. Pristup je bio ograničen na studente koji su mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Slijedeći ih, uključila su se mnoga druga sveučilišta, srednje škole i kompanije koje su investiranjem u vlasničku strukturu mreže razvijale njene mogućnosti.
Dnevno se registrira prosječno 60.000 korisnika kojima nije bitno što se društvena mreža koja je bila namijenjena za razmjenu i savladavanje znanja u obrazovnom smislu, pretvorila u razbibrigu dokonih korisnika koji svoje sretne i manje sretne trenutke iz života podastiru očima javnosti.
Nađe se tu zgodnih događaja, prepričanih priča, iznesenih teza, komentiranih društvenih i privatnih situacija. Osim što nas može jako dobro zabaviti može se pretvoriti i u nešto što je manje zabavno kada iz prostodušnosti iznesemo činjenice iz privatnog života koje nisu za šire društvene mase.
Nezgoda se dogodi i kada bez razmišljanja pristupimo nekoj objavljenoj informaciji koja nije pouzdana niti objektivna, kada takvu informaciju proslijedimo dalje i kada se ekspanzija poluistine počne širiti kao virus neke zarazne bolesti.
Za čas se može izgubiti granica između dozvoljenog i nedozvoljenog pristupa našim profilima, ako dovoljno dobro ne zaštitimo svoje stranice, te omogućimo da se albumi sa fotografijama djece i osobnih događaja pojave pred očima javnosti. Tada nesvjesno postajemo poligon pojedincima koji iz nekakve ili nikakve koristi prezentiraju svoj (ne)ukus te naše osobne događaje koriste kao stvaralačke uratke svoje bolesne mašte.
I što sve to briga njegovog tvorca? Mark Zuckerberg postao je najmlađom osobom koja je ikada dospjela među prvih četiri stotine na Forbesovoj listi najbogatijih Amerikanaca. Samo zato, jer je u studentskoj sobi na sveučilištu osmislio društvenu stranicu, koja mu je kao ideja došla nakon što je uređivao dnevnike sa svojim fotografijama, pod imenom Facebook.
