Obični ljudi žive od rada, neobični od nagrada, prava i povlastica.
Običnim ljudima plaća služi za egzistenciju, neobičnim za džeparac.
Zato je neobično bezobrazno, kada se od običnih ljudi traži da razumiju razuzdano ponašanje neobičnih ljudi. Jer neobični ljudi, kao što su vodeći dužnosnici, političari i poslodavci, za svoju visoku poziciju trebaju biti zahvalni običnim ljudima.
Neosjetljivost u obavljanju javnog posla političara i nepoštivanje rada radnika od strane poslodavaca jeste iskorištavanje i pljačka, stoga su termini za političare "lopovi", za neodgovorne poslodavce "gadovi", sasvim opravdani.
Ali, nije opravdano kada se nemoć običnog čovjeka kvalificira terminom "ovce". Dodijeljeni naziv im ne pripada, zato što za egzistencijalni minimum i siromaštvo u kojem su se našli, nisu sami odgovorni.
Za siromaštvo običnih ljudi odgovorni su dužnosnici, političari i neodgovorni poslodavci. Neobični ljudi su obične povukli u začarani krug koji se okreće brže ili sporije zavisno od temperature na političkoj sceni. Inicirali su da se politikom bave brojni, glasni stranački poslušnici i simpatizeri, koji im se na mrvicama sa stola, zahvaljuju. Njima pripada naziv "ovce".
Dotle većina malih poduzetnika i obrtnika jedva preživljava. Ostatak običnih ljudi su samo siromašni ljudi. Stoga ih sve više odlazi. Brojni autobusi na kolodvorima čekaju nove radnike koji će svoj rad ponuditi stranim poslodavcima.
Na upite, premijer će mirno reći: Sve će to biti dobro ... i ništa neće poremetiti službenu politiku koja na porazima običnih ljudi, pobjeđuje.