Koliko je 2+1-4+2-3+1-3 …? Možemo nastavljati niz koliko želimo, ali financijski uvijek nam se više oduzme nego zbroji. Tekući računi, na primjer, jedva malo vide plusa kad „sjedne“ plaća, pa opet odu u minus. U minusu je i temperatura zraka ovih dana. Za taj minus znamo da neće dugo trajati, doći će proljeće pa minusa neće biti. Nažalost, minusa po tekućim računima i dalje će biti.
Konac godine je vrijeme kada se sumira tekuća godina i prave planovi za novu nadolazeću godinu. Usvajaju se izvješća. Vidjeli smo, usvojen je Državni proračun, također u minusu. Uskoro će biti ponuđen i gradski Proračun za 2014. godinu. Hoće li to biti uljepšani minus ili siromašni plus, to još ne znamo.
Nikako da se odmaknemo od minusa. Svi planovi i proračuni izrađuju se bez novca. U planove se ugrađuju krediti i nadanja u Europske fondove koji prikriveno govore: nemamo dovoljno iz osnovne djelatnosti za pokriće troškova, ali nećemo zbog toga smanjiti troškove poslovanja, niti plaće, nego ćemo aplicirati za nešto kod Europskih fondova, pa ćemo time vratiti kredite.
Slaba je to utjeha ako znamo koliko je teško dobiven novac, onaj koji stiže iz Europskih fondova. Za njega mora biti jako dobar program koji jamči kvalitetu i u cijelosti utrošena sredstva u projekt, koji garantira unapređenje života i rada u zajednici, te osigurava buduće prihode koji će se realizacijom projekta ostvariti. Kako onda planirati slijedeću godinu?
Crna statistika govori da industrije koja stvara nove vrijednosti nemamo, da nam nove proizvodnje ne dolaze, a time je i uvjeta za stvaranje dohotka privrednicima još manje. Uspoređujući Brodsko-posavsku županiju na državnoj razini s ostalima u RH, imamo prevelik broj nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, najniži BDP a time i najniži dohodak onih koji se trude da ga zarade, u isto vrijeme nam je potrošačka košarica pri vrhu ljestvice najskupljih.
„Crno zlato“ nam zagađuje zrak, a ništa manje crn nije scenarij u obliku slobodnih radnih mjesta buduće Čermakove termoelektrane. Birajući između imati i nemati djeluje gotovo kao spas. I bio bi spas, da smo riješili problem Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, ali nismo.
Ostaje nada da će lokalna zajednica u budućem proračunu, konačno izdvojiti sredstva i pokrenuti aktivnosti temeljem odredbi Zakona o zaštiti zraka, za izradu Programa za zaštitu zraka. Pored dvije Postaje za mjerenje kakvoće zraka i treće koju je instalirala Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, mi još uvijek ne znamo tko su zagađivači na našem području. Je li to promet, dim iz dimnjaka od lokalnih toplana ili iz dimnjaka domaćinstava, naši „ogromni“ industrijski potencijali ili slučajno Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu?
Iako već nekoliko godina udišemo zagađen zrak nedopustivo štetnih vrijednosti, ne možemo sa sigurnošću tvrditi odakle dolazi?
Program zaštite zraka jasno bi pokazao omjer domaćih zagađivača u odnosu na vanjsko zagađenje. Tada bi se mogli aktivirati mehanizmi iz Zakona o zaštiti zraka, nakon kojih možemo očekivati angažiranje Europske komisije.
Dok to nemamo, postojećim minusima pribrajamo još jedan minus…
