Pitanje zašto već desetljećima nema cjepiva protiv HIV/AIDS-a koristi se za manipulacije informacijama o cjepivu protiv Covida-19.
Na društvenim se mrežama širi status kojim se propituje kako je moguće da su znanstvenici stvorili cjepivo protiv novog virusa SARS-CoV-2 u tako kratkom roku, ako u trideset godina nisu mogli stvoriti cjepivo protiv HIV-a i raka. Riječ je o različitim uzročnicima bolesti za koje nema jednostavnog rješenja i ne može ih se uspoređivati.
“30 i više godina nemaju vakcinu protiv side! 30 i više godina nemaju vakcinu protiv raka! A imaju vakcinu protiv virusa o kome ne znaju ništa! Ljudi imate li šta u glavi??? Darko. S”, piše na fotografiji koja se dijeli društvenim mrežama (arhivirano ovdje).
Slična dvojba – ili argumentacija – korištena je i u drugim zemljama, pa su se pitanjem razvoja lijekova protiv AIDS-a i raka pozabavili i strani portali (1, 2).
Objasnimo zato gdje je znanost došla s razvojem cjepiva i lijekova protiv navedenih bolesti.
Virus ljudske imunodeficijencije (HIV) identificiran je 1984. godine. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, do kraja 2019. godine oko 38 milijuna ljudi bilo je zaraženo virusom HIV-a, a AIDS je odnio oko 33 milijuna života.
Kako objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo, HIV infekcija je zarazna bolest koja počinje ulaskom virusa HIV-a u krvotok. Kada HIV dospije u krvotok, oštećuje specifične obrambene stanice (T-limfocite), što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih zloćudnih bolesti (organizam se zbog oslabljenog obrambenog sustava ne može obraniti od infekcija uzrokovanih bakterijama, virusima, gljivama te zloćudnih bolesti). AIDS (francuska kratica SIDA) je krajnji i najteži stadiji HIV zaraze tj. skupina bolesti koje se javljaju uzrokovane teškim oštećenjem imunološkog sustava, koji u oboljelog uzrokuje teške zaraze mikroorganizmima koje tijelo inače uspješno savladava, tumore, pa i smrt.
Portal History of Vaccines objašnjava koji su razlozi zbog kojih još nema licenciranog cjepiva protiv HIV-a: nedostatak prirodnog imuniteta na HIV, varijabilnost vrsta HIV-a, nedostatak korelata zaštite (tj. poznate razine protutijela koja je zaštitna) i nedostatak životinjskog modela koji pouzdano predviđa djelotvornost cjepiva kod ljudi. Unatoč ovim poteškoćama, postoji više različitih kandidata za cjepivo protiv HIV-a, o čemu možete čitati ovdje.
Spomenimo da su poznata dva slučaja izliječenja od HIV-a metodom presađivanja matičnih hematopoetskih stanica; Amerikanac Timothy Ray Brown bio je prva osoba izliječena tom metodom (1, 2), a nedavno je otkriven i identitet drugog izliječenog muškarca – Adama Castilleja (3, 4, 5).
Također, treba napomenuti da se u posljednjih 30 godina razvio set terapija kojima se usporava napredovanje bolesti i poboljšava kvaliteta života oboljelih. Liječenje antiretrovirusnim lijekovima sprečava ili smanjuje moguće komplikacije bolesti, omogućuje duži i kvalitetniji život, te se uz pridržavanje liječničkih preporuka za HIV pozitivne osobe očekuje normalan životni vijek.
Nedavno je i UNAIDS (Zajednički program Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV/AIDS-a) objavio publikaciju u kojoj istražuju kako se iskustvo sa suzbijanjem epidemije HIV-a može iskoristiti za pripremanje boljeg odgovora na pandemiju Covida-19.
Između ostalog u studiji se navodi: “Povijest odgovora na HIV živo demonstrira kako javno-zdravstvene incijative mogu biti potkopane stigmom, diskriminacijom i zanemarivanjem ljudskih prava, dok istraživanja konzistentno pokazuju da oni koji su iskusili stigmatizaciju i diskriminaciju rjeđe traže zdravstvenu skrb i suočavaju se s gorim zdravstvenim ishodima”.
Također, moguće je da će znanstveni pomaci tijekom razvijanja cjepiva koje bi trebalo pomoći u suzbijanju aktualne pandemije biti korisni i za borbu protiv HIV-a.
Vezano za tvrdnju da već 30 godina nema cjepiva protiv raka, valja objasniti da rak nije jedna jedinstvena bolest. Rak je uobičajeni narodni naziv za sve zloćudne tumore (odnosno, nekontrolirani rast i dijeljenje abnormalnih stanica), a znanost razlikuje više od 100 različitih vrsta rakova.
Također, cjepiva sadrže žive, dovoljno oslabljene ili mrtve uzročnike zaraznih bolesti ili njihove izlučevine, te se rabe kao zaštita od infekcije određenim uzročnikom. S obzirom da rak nije zarazna bolest, uzrokovana samo jednim uzročnikom, teško je stvoriti i jedno jedinstveno cjepivo za sve vrste raka.
Postoje virusi i bakterije koji mogu izazvati stvaranje određenih vrsta raka (1, 2) i protiv nekih od njih postoje cjepiva. Primjerice, protiv humanog papiloma virusa (HPV) koji može uzrokovati šest vrsta raka ili protiv virusnih hepatitisa koji su vodeći uzrok raka jetre i transplantacija jetre u Europi, kako navodi HZJZ.
Postoje napori i da se stvore lijekovi koji bi djelovali preventivno protiv rasta određenih stanica raka, o čemu je u veljači 2020. članak o recentnim istraživanjima objavio portal Chemistry World.
Trenutno, liječenje raka – ovisno o vrsti – može biti kirurško, može se primjenjivati lijekove (kemoterapija, ciljana terapija, imunoterapija, hormonska terapija) ili radioterapiju (zračenje). Zbog ograničenja i nedostataka korištenja samo jednog terapijskog protokola, u onkologiji je danas daleko češća primjena više vrsta liječenja, tzv. multimodalni terapijski pristup. Kombiniranjem više vrsta liječenja postignut je najznačajniji napredak u tretmanu malignih tumora u zadnjih dvadeset godina, navodi se na stranici Onkolgija.hr iza koje stoji Koalicija udruga u zdravstvu.
Točno je da razvoj cjepiva traje dugo, najmanje 10 godina, no cjepivo protiv Covida-19 razvijeno je relativno brzo jer se oslanjalo i na prethodne dosege u razvoju cjepiva npr. protiv virusa SARS-CoV i MERS ili na tehnologiji RNA (1, 2, 3).
Dr. sc. Tamara Čačev, viša znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković, u dva je članka za Ideje.hr (1, 2) objasnila je kako se moglo dogoditi ovakvo ubrzanje u razvoju cjepiva.
Netočno je “da se o ovom virusu ništa ne zna”, kako se navodi u spornoj objavi. Gotovo svakodnevno o virusu se doznaje sve više, a razvoj istraživanja možete pratiti ovdje ili ovdje.
Također, Faktograf je ranije pisao o različitim aspektima djelovanja ovih cjepiva (1, 2, 3, 4, 5), kao i postupku njihovog odobrenja (6, 7).
faktograf
Na društvenim se mrežama širi status kojim se propituje kako je moguće da su znanstvenici stvorili cjepivo protiv novog virusa SARS-CoV-2 u tako kratkom roku, ako u trideset godina nisu mogli stvoriti cjepivo protiv HIV-a i raka. Riječ je o različitim uzročnicima bolesti za koje nema jednostavnog rješenja i ne može ih se uspoređivati.
“30 i više godina nemaju vakcinu protiv side! 30 i više godina nemaju vakcinu protiv raka! A imaju vakcinu protiv virusa o kome ne znaju ništa! Ljudi imate li šta u glavi??? Darko. S”, piše na fotografiji koja se dijeli društvenim mrežama (arhivirano ovdje).
Slična dvojba – ili argumentacija – korištena je i u drugim zemljama, pa su se pitanjem razvoja lijekova protiv AIDS-a i raka pozabavili i strani portali (1, 2).
Objasnimo zato gdje je znanost došla s razvojem cjepiva i lijekova protiv navedenih bolesti.
Što kaže znanost?
Virus ljudske imunodeficijencije (HIV) identificiran je 1984. godine. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, do kraja 2019. godine oko 38 milijuna ljudi bilo je zaraženo virusom HIV-a, a AIDS je odnio oko 33 milijuna života.
Kako objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo, HIV infekcija je zarazna bolest koja počinje ulaskom virusa HIV-a u krvotok. Kada HIV dospije u krvotok, oštećuje specifične obrambene stanice (T-limfocite), što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih zloćudnih bolesti (organizam se zbog oslabljenog obrambenog sustava ne može obraniti od infekcija uzrokovanih bakterijama, virusima, gljivama te zloćudnih bolesti). AIDS (francuska kratica SIDA) je krajnji i najteži stadiji HIV zaraze tj. skupina bolesti koje se javljaju uzrokovane teškim oštećenjem imunološkog sustava, koji u oboljelog uzrokuje teške zaraze mikroorganizmima koje tijelo inače uspješno savladava, tumore, pa i smrt.
Portal History of Vaccines objašnjava koji su razlozi zbog kojih još nema licenciranog cjepiva protiv HIV-a: nedostatak prirodnog imuniteta na HIV, varijabilnost vrsta HIV-a, nedostatak korelata zaštite (tj. poznate razine protutijela koja je zaštitna) i nedostatak životinjskog modela koji pouzdano predviđa djelotvornost cjepiva kod ljudi. Unatoč ovim poteškoćama, postoji više različitih kandidata za cjepivo protiv HIV-a, o čemu možete čitati ovdje.
Je li moguće izliječenje od HIV-a?
Spomenimo da su poznata dva slučaja izliječenja od HIV-a metodom presađivanja matičnih hematopoetskih stanica; Amerikanac Timothy Ray Brown bio je prva osoba izliječena tom metodom (1, 2), a nedavno je otkriven i identitet drugog izliječenog muškarca – Adama Castilleja (3, 4, 5).
Također, treba napomenuti da se u posljednjih 30 godina razvio set terapija kojima se usporava napredovanje bolesti i poboljšava kvaliteta života oboljelih. Liječenje antiretrovirusnim lijekovima sprečava ili smanjuje moguće komplikacije bolesti, omogućuje duži i kvalitetniji život, te se uz pridržavanje liječničkih preporuka za HIV pozitivne osobe očekuje normalan životni vijek.
HIV i Covid-19
Nedavno je i UNAIDS (Zajednički program Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV/AIDS-a) objavio publikaciju u kojoj istražuju kako se iskustvo sa suzbijanjem epidemije HIV-a može iskoristiti za pripremanje boljeg odgovora na pandemiju Covida-19.
Između ostalog u studiji se navodi: “Povijest odgovora na HIV živo demonstrira kako javno-zdravstvene incijative mogu biti potkopane stigmom, diskriminacijom i zanemarivanjem ljudskih prava, dok istraživanja konzistentno pokazuju da oni koji su iskusili stigmatizaciju i diskriminaciju rjeđe traže zdravstvenu skrb i suočavaju se s gorim zdravstvenim ishodima”.
Također, moguće je da će znanstveni pomaci tijekom razvijanja cjepiva koje bi trebalo pomoći u suzbijanju aktualne pandemije biti korisni i za borbu protiv HIV-a.
Cjepivo i rak
Vezano za tvrdnju da već 30 godina nema cjepiva protiv raka, valja objasniti da rak nije jedna jedinstvena bolest. Rak je uobičajeni narodni naziv za sve zloćudne tumore (odnosno, nekontrolirani rast i dijeljenje abnormalnih stanica), a znanost razlikuje više od 100 različitih vrsta rakova.
Također, cjepiva sadrže žive, dovoljno oslabljene ili mrtve uzročnike zaraznih bolesti ili njihove izlučevine, te se rabe kao zaštita od infekcije određenim uzročnikom. S obzirom da rak nije zarazna bolest, uzrokovana samo jednim uzročnikom, teško je stvoriti i jedno jedinstveno cjepivo za sve vrste raka.
Postoje virusi i bakterije koji mogu izazvati stvaranje određenih vrsta raka (1, 2) i protiv nekih od njih postoje cjepiva. Primjerice, protiv humanog papiloma virusa (HPV) koji može uzrokovati šest vrsta raka ili protiv virusnih hepatitisa koji su vodeći uzrok raka jetre i transplantacija jetre u Europi, kako navodi HZJZ.
Postoje napori i da se stvore lijekovi koji bi djelovali preventivno protiv rasta određenih stanica raka, o čemu je u veljači 2020. članak o recentnim istraživanjima objavio portal Chemistry World.
Trenutno, liječenje raka – ovisno o vrsti – može biti kirurško, može se primjenjivati lijekove (kemoterapija, ciljana terapija, imunoterapija, hormonska terapija) ili radioterapiju (zračenje). Zbog ograničenja i nedostataka korištenja samo jednog terapijskog protokola, u onkologiji je danas daleko češća primjena više vrsta liječenja, tzv. multimodalni terapijski pristup. Kombiniranjem više vrsta liječenja postignut je najznačajniji napredak u tretmanu malignih tumora u zadnjih dvadeset godina, navodi se na stranici Onkolgija.hr iza koje stoji Koalicija udruga u zdravstvu.
Novo cjepivo
Točno je da razvoj cjepiva traje dugo, najmanje 10 godina, no cjepivo protiv Covida-19 razvijeno je relativno brzo jer se oslanjalo i na prethodne dosege u razvoju cjepiva npr. protiv virusa SARS-CoV i MERS ili na tehnologiji RNA (1, 2, 3).
Dr. sc. Tamara Čačev, viša znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković, u dva je članka za Ideje.hr (1, 2) objasnila je kako se moglo dogoditi ovakvo ubrzanje u razvoju cjepiva.
Netočno je “da se o ovom virusu ništa ne zna”, kako se navodi u spornoj objavi. Gotovo svakodnevno o virusu se doznaje sve više, a razvoj istraživanja možete pratiti ovdje ili ovdje.
Također, Faktograf je ranije pisao o različitim aspektima djelovanja ovih cjepiva (1, 2, 3, 4, 5), kao i postupku njihovog odobrenja (6, 7).
faktograf
