Sredstva koja Hrvatska namjerava programom "Konkurentnost i kohezija" povući iz EU, a koja bi bila namijenjena energetskoj efikasnosti, obnovljivim izvorima energije, zbrinjavanju otpada i transportu, čine se nedovoljnima za tranziciju prema zelenoj ekonomiji.




U situaciji kada su javne kase prilično suhe, projekti poput sumanutog bušenja Jadrana u potrazi za crnim zlatom, "doživotnog" koncesioniranja obale ili pak "pougljenjivanja" proizvodnje električne energije postaju nevjerojatno sexy. Samo da nije tih (malih?) zelenih koji sprečavaju svaki rast, pardon razvoj i te sasvim iritantne činjenice da se prirodni resursi nikako ne žele samoobnoviti. Pa ako ne ide iz proračuna, znaju vladajući da onda moramo krenuti s nekim daj-što-daš-investicijama, čak i ako su "zaboravili" na redistribuciju dohotka od bogatijih građana prema siromašnijima.

Ima tamo nekih para u EU fondovima, no one nažalost neće biti privučene nikakvim zakonima fizike (makar se donijeli i u Saboru!), već tzv. operativnim planovima te naknadnim aktivnim djelovanjem na realizaciji adekvatnih projekata. Tako Hrvatska iz proračuna EU u trenutnom sedmogodišnjem fiskalnom razdoblju EU-a (2014.-2020.) na raspolaganju ima 8,397 milijardi EUR, od čega se 82 posto ili 6,881 milijardi EUR dodjeljuje putem Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija" koji je prije dva mjeseca Hrvatska poslala Europskoj komisiji. Na potonji iznos još se dodaje cca. 1,2 milijarde EUR iz proračuna RH[1]. Iako tek ostaje za vidjeti tko će za što točno dobiti koji novac, odmah možemo konstatirati da se radi o skoro 5 posto sredstva državnog budžeta spomenutog sedmogodišnjeg razdoblja. Nije loše.

Postoji puno mogućih načina na koji bi Hrvatska trebala upotrijebiti ta sredstva, jer njen sustav socijalne zaštite nikada nije bio šupljiji dok (dugoročna) nezaposlenost doseže zabrinjavajuće razmjere. Sve to u uvjetima vrlo niske spremnosti za klimatske promjene, što nam pokazuje indeks klimatskog rizika za razdoblje 1994.-2013. Naime prema njemu je Hrvatska u tom dvadesetgodišnjem razdoblju, prema opasnosti od klimatskih promjena, 42. najriskantnija zemlja na svijetu (od preko 150 zemalja koje su uzete u obzir u ovoj analizi)[2]. A niti po kriteriju resursne efikasnosti ne stojimo baš najbolje, što indicira potrebu ulaganja u mnoga područja "zelene" ekonomije - od energetske efikasnosti do zbrinjavanja otpada.

Željeznica nam sve viđe hrđa dok se s fosilnih goriva nećemo skinuti još tko zna koliko dugo.

Stoga je nedavno objavljena analiza Friends of the Earth – koja se fokusira na teme održivog razvoja te djelovanja na sprečavanju klimatskih promjena – dobrodošla za procjenu učinaka ulaganja iz ovih fondova[3]. Za mjere energetske efikasnosti Hrvatska je predvidjela da će u razdoblju od 2014.-2020. povući 322 milijuna EUR, pri čemu se nalazi među zemljama koje će za te mjere potrošiti najmanje novca. U usporedbi s ostalim istočnoeuropskim članicama EU (u toj analizi obavljenoj za Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku, Češku, Poljsku, Latviju, Litvu i Estoniju) nešto je više predviđeno za obnovljivu energiju, za što je RH planirala povlačenje 95 milijuna EUR – 35 milijuna za solarnu energiju te 60 za bio masu. Infrastruktura za održivu energiju, u odnosu na ostale spomenute istočnoeuropske zemlje članice EU, ima osrednji udio u ukupnim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj te onima od kohezijske politike (5,1 posto). U sljedećem razdoblju RH namjerava dosta investirati u ekstrakciju fosilnih goriva (15,5 posto), što nikako ne iznenađuje s obzirom na ovisničko ponašanje vlastodržaca vis-a-vis neobnovljivih izvora energije. Nadalje, RH planira samo 50 milijuna EUR investirati u zbrinjavanje kućnog otpada koji je u skladu s EU procedurama o otpadu ("EU waste hierarchy"), dok se čak 425 milijuna EUR planira investirati u zbrinjavanje kućnog otpada koje nije u skladu s EU procedurama koje se tiču otpada. Što se tiče transporta, RH namjerava povući 1050 milijuna EUR, od čega na čišći gradski transport otpada 170 milijuna, 480 milijuna na željeznice te 400 milijuna na ceste. U usporedbi s ostalim zemljama to izgleda skromno. Što se tiče zaštite prirode te biodiverziteta RH stoji najbolje od svih, s obzirom da se 23,2 posto od ukupnih sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj te alokacija kohezijske politike namjerava koristiti za tu svrhu[4].

Jednoznačne ocjene ovakve raspodjele sredstava nema, ali iz gornjeg pregleda može se zaključiti kako su sredstva namijenjena energetskoj efikasnosti, obnovljivim izvorima energije, zbrinjavanju otpada te transportu – u usporedbi o ostalim istočnoeuropskim članicama EU – ipak dosta mala. Friends of the Earth za planove ovih zemalja konstatira da "ne osiguravaju sigurnost i polugu koju investitori trebaju da bi se predali obnovljivoj energiji i drugim niskougljičnim tehnologijama, niti pak šalju određeni signal koji može potaknuti tranziciju prema 'cirkularnoj ekonomiji'"[5]. S obzirom na predviđenu alokaciju sredstava za Hrvatsku, iako unaprijed ne možemo znati sve detalje investicija, čini se da takvu ocjenu samo možemo potvrditi. Ta "tranzicija prema cirkularnoj ekonomiji" nam pak nasušno treba, ne zato jer se autor ovih redaka pali na zeleno, već zato da povećamo produktivnost ekonomije uz zaštitu našeg okoliša i što je moguće veću zaposlenost. No koliko ideja, toliko muzike...



Vladimir Cvijanović, autor ovoga priloga, član je Grupe 22. (op.ur.)

[1] http://www.strukturnifondovi.hr/europska-komisija-i-vlada-republike-hrvatske-usvojile-operativni-program-konkurentnost-i-kohezija-2014-2020.

[2] Kreft, S., D. Eckstein, L. Junghans, C. Kerestan and U. Hagen (2014), "GLOBAL CLIMATE RISK INDEX 2015", Bonn: Germanwatch.

[3] Akos, E., J. Krzyszkowska, M. Mozis, O. Pasek, M. Trilling, S. Vancane and S. Lotman (2014), New money, old ideas: How EU spending plans for central and eastern Europe are selling short a greener future, CEE Bankwatch Network and Friends of the Earth Europe, raspoloživo na https://www.foeeurope.org/sites/default/files/publications/newmoney-oldideas-dec2014.pdf.

[4] Akos, E., J. Krzyszkowska, M. Mozis, O. Pasek, M. Trilling, S. Vancane and S. Lotman (2014), New money, old ideas: How EU spending plans for central and eastern Europe are selling short a greener future, CEE Bankwatch Network and Friends of the Earth Europe, raspoloživo na https://www.foeeurope.org/sites/default/files/publications/newmoney-oldideas-dec2014.pdf.

[5] Akos, E., J. Krzyszkowska, M. Mozis, O. Pasek, M. Trilling, S. Vancane and S. Lotman (2014), New money, old ideas: How EU spending plans for central and eastern Europe are selling short a greener future, CEE Bankwatch Network and Friends of the Earth Europe, raspoloživo na https://www.foeeurope.org/sites/default/files/publications/newmoney-oldideas-dec2014.pdf, str. 4.

h-alter