Kako to predsjednice da ti plavu hrvatsku putovnicu posjeduju svi iole poznatiji kriminalci na Balkanu? Iz zemunskog klana hrvatsku plavu putovnicu su posjedovali ili posjeduju – Željko Ražnatović zvani Arkan, Dušan Spasojević zvani Šiptar, Luka Bojović zvani Pekar, Vladimir Milisavljević zvani Budala, Siniša Petrović zvani Zenica, Milorad Ulemek zvani Legija, ili kriminalac Mića Nikolić zvani Sarma ili Sretko Kalinić zvani Zver?

Da je Jugoslavija bila iza „željezne zavjese“, naravno da se Imre Nagy ne bi sklonio u ambasadu Jugoslavije u Budimpešti. To je logički jasno svakom pučkoškolcu, pa potpuno zabrinjava spoznaja da to nije bistro budućoj doktorici političkih znanosti Kolindi Grabar Kitarović, koja uporno ponavlja „bila sam djevojčica rođena na pogrešnoj strani željezne zavjese“.

Imre Nagy, predsjednik Vlade Republike Mađarske 1956. godine, nakon neuspješnog pokušaja da otrgne Mađarsku od sovjetskog utjecaja i donese slobodu svom narodu, po uzoru na Josipa Broza kojemu je to uspjelo 1948. godine, našao se u situaciji da mora bježati iz zemlje. Naime, kao predsjednik Vlade želio je sprovesti velike reforme mađarskog društva. Prvi korak je bio istupanje iz Varšavskog pakta o čemu 1.11.1956. godine obavještava Ujedinjene Narode, no to je bila crvena krpa sovjetima koji već 4.11. ulaze tenkovima u Mađarsku i zauzimaju glavni grad Budimpeštu, gušeći mađarski narodni pokret otpora. Imre Nagy, vođa narodnog pokreta sklanja se u jugoslavensku ambasadu i dobija politički azil, budući mu je Josip Broz želio pružiti zaštitu. Nije se sklonio ni u američku ili francusku, niti englesku ili njemačku ambasadu. Imre Nagy je našao zaštitu u jugoslavenskoj ambasadi smatrajući da je Jugoslavija izvan sovjetskog utjecaja moći, a za što se Josip Broz izborio 1948. godine povijesnim „NE“ Staljinu. To činjenično najzornije govori da Jugoslavija nije bila iza „željezne zavjese“, jer da je bila PA NE BI NETKO BJEŽEĆI OD ŽELJEZNE ZAVJESE SPAS TRAŽIO U ZEMLJI KOJA JE IZA ŽELJEZNE ZAVJESE.

Kolinda Grabar Kitarović koja uporno ponavlja, zanemarujući argumente i činjenice koje joj iznose povjesničari i geostratezi, kako je ona „djevojčica rođena na pogrešnoj strani željezne zavjese“, a rođena je 1968. godine, time kao da želi uniziti i izbrisati povijesno „NE“ Tita Staljinu,  unatoč tome što Josipu Brozu cijeli svijet priznaje da je on Tito jedini državnik svijeta koji se suprostavio dvijema najvećim zlima 20. stoljeća, Hitlerovu nacizmu i Staljinovu boljševizmu, te iz oba sukoba izašao kao pobjednik. To nju boli, to tišti našu „lijepu plavojku“, to našu djevojčicu žulja.

Pored „željezne zavjese“ omiljena Kolindina tema je postao i crveni YU pasoš – „svi znamo kako je bilo putovati sa tom crvenom putovnicom, kakva ste poniženja doživljavali“ kaže ona.

Da netko tko obnaša predsjedničku funkciju, a prije toga je bio ministar vanjskih poslova, pa veleposlanik u SAD-u, a zauzimao je i visoke funkcije u NATO savezu, može pokazivati toliku dozu neupućenosti, a k tome pohađati doktorske studije na FPZ u Zagrebu, jasno govori da nam je još i dobro tko nas vodi. Jer, općepoznata je činjenica da je jugoslavenski crveni pasoš bio među najcijenjenjim putovnicama svijeta jer si s njime mogao bez vize ići u najbrojnije zemlje svijeta. Obično se fakulteti diče ako je neki predsjednik ili poznata ličnost stekao doktorsku titulu na njihovom Fakultetu. Ali u ovom slučaju ako KGK dobije titulu  doktora znanosti FPZ u Zagrebu, to će biti povijesna sramota toga fakulteta.

Kada smo 1978. godine mi studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu na apsolventskom putovanju sletjeli na moskovski aerodrom, pristupili su nam carinski službenici riječima – „Vi turisti iz Jugoslavije ne možete biti u redu za carinsku kontrolu sa turistima iz Bugarske, Rumunjske i Poljske, Vi niste iz komunističke zemlje i izvolite carinske formalnosti obaviti na šalteru sa američkim, engleskim i francuskim turistima“.

Pa jasno je kao dan da i ovo iskustvo sa moskovskog aerodroma kojem sam svjedočio, potvrđuje kako Jugoslavija nije bila iza željezne zavjese, te da te nije nitko ponižavao ako imaš crveni pasoš – s kojim je i Kolinda, vidi apsurda, otišla na školovanje u SAD-e -, već su te tretirali u onom rangu kako se odnose i prema američkim, talijanskim i kanadskim turistima.

Umjesto lažnih, praznih, pljuvačkih a i neistinitih priča o crvenom pasošu, KGK bi bilo pametnije objasniti, budući je radila u Ministarstvu vanjskih poslova pa i na ministarskom položaju: Kako to predsjednice da ti plavu hrvatsku putovnicu posjeduju svi iole poznatiji kriminalci na Balkanu?

Iz zemunskog klana hrvatsku plavu putovnicu su posjedovali ili posjeduju – Željko Ražnatović zvani Arkan, Dušan Spasojević zvani Šiptar, Luka Bojović zvani Pekar, Vladimir Milisavljević zvani Budala, Siniša Petrović zvani Zenica.

Kako se predsjednice hrvatske plave putovnice domogao čovjek osuđen za ubojstvo predsjednika Đinđića, – Milorad Ulemek zvani Legija, ili kriminalac Mića Nikolić zvani Sarma ili Sretko Kalinić zvani Zver? Kako je moguće da hrvatske dokumente imaju pripadnici klana Darka Šarića, uključujući i njega, a riječ je po američkom izvorima o najmoćnojoj grupi krijumčara kokaina u Europi? Isto tako, da dalje ne nabrajamo sva imena, mafijaški klan Safeta Kolića sa Sandžaka, jedna od najpoznatijih svjetskih razbojničkih družina Pink Panteri, ili kriminalni klan Istočnog Sarajeva, kao i albanska mafija na čelu s Princom Dobroshijem koji je čak izmjenio i izgled plastičnom operacijom.

Može li biti veće sramote za Republiku Hrvatsku od činjenice da plavu hrvatsku putovnicu posjeduju svi imalo poznatiji kriminalci iz susjedstva, a isto tako i mafijaši Rusije i brojnih zemalja svijeta? Koja sramota predsjednice, Republika Hrvatska je pružila ruku i plavu putovnicu svim kriminalcima, a ti pričaš o crvenoj putovnici koje nema već 30 godina. Sramotno od jedne predsjednice, pa makar bila riječ o „djevojčici rođenoj sa krive strane željezne zavjese”.

Naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, NATO plavuša i prava Rvatica, lijepa plavojka ili liepa plavka, koja je gotovo predvidjela, kako je sama rekla u nedavnom govoru zahvale na Fulbrightovoj nagradi, terorističke napade na blizance onog 11.9. u New Yorku, upravo ona neodoljivo podsjeća na „Lijepu plavojku“ iz jedinog istoimenog romana koji je napisao Ante Pavelić u torinskom zatvoru poslije atentata u Marseillu. Upravo se Kolinda predstavlja danas u predsjedničkoj kampaniji za „čuvaricu hrvatskog obiteljskog ognjišta“ , istu onakvu čuvaricu o kojoj je pisao Ante Pavelić prije 90 godina.

Kada prvi čovjek neke zajednice, kada predsjednica RH očito izmišlja pa i laže, kada govori uporno ponavljajući neistine o „željeznoj zavjesi“ i crvenoj putovnici, ona time šalje poruku građanima da se isplati lagati, da je laž vrlina, jer „vidi gdje sam se ja popela služeći se neistinama“, i opet ću postati predsjednica govoreći neistine.

Hrvati su sve više razočarani hrvatskim vladarima i vladaricama. Ako ovakvo stanje gdje se laž plasira kao vrlina potraje duže, Hrvati će biti razočarani i svojom državom. Da se to ne bi dogodilo, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović bi morala govoriti istinu i prestati raspirivati strasti ljudi služeći se lažima u svrhu stjecanja političke moći.

Trebala bi opći hrvatski interes pretpostaviti osobnom!

tacno