Premda konačni rezultati još uvijek nisu poznati, prašina se pomalo sliježe nakon prošlotjednih američkih međuizbora. Republikanci su najavljivali takozvani 'crveni val' koji je trebao pomesti suparnike i osigurati ozbiljnu većinu u oba doma Kongresa. Demokrati su u posljednjim tjednima kampanje grozničavo apelirali na birače da je na ovim izborima sama demokracija na kocki, upirući prstom u one republikance, mahom Trumpove pristaše, koji već dvije godine osporavaju ishod izbora 2020., tj. tvrde da je njihov miljenik pokraden te, shodno tome, Biden nije legitiman predsjednik. Međutim, po svemu sudeći, nije došlo do nekih dramatičnih promjena i pomaka.
Blagi pomaci
Uoči međuizbora, demokrati su u donjem, tj. Zastupničkom domu, imali tanku većinu od 220 naspram 212, uz tri privremeno nepopunjena mjesta. Prema dostupnim rezultatima u ponedjeljak navečer, republikanci su osvojili 212, a demokrati 203 mandata, a 20 izbornih okruga nije još proglasilo rezultate. Međutim od tih 20 izbornih okruga za koje još nisu bili poznati rezultati, samo ih je pet bilo izrazito kompetitivnih, a preostali su u većoj ili manjoj mjeri naklonjeni jednoj ili drugoj stranci. Ako se time vodimo, dolazimo do izračuna od ukupno 221 relativno sigurnih mandata za republikance te 209 za demokrate. Dakle konačni omjer snaga u Zastupničkom domu mogao bi biti tanka većina za republikance, koji mandat veća od one koju su demokrati imali prije međuizbora.
Zanimljivo je spomenuti i da je ove godine, uz Maine, Aljaska za izbor članova Zastupničkog doma koristila alternativno glasanje, odnosno izborni sustav prema kojem birači rangiraju kandidate, a pobjedu odnosi osoba s najviše prvih preferencija ili pak, ako nitko ne osvoji većinu prvih preferencija, na temelju zbora prvih i prenesenih preferencija, pripisanih od najslabijih kandidata. Sramežljiv je to, ali ipak znakovit pokazatelj da polako dolazi do reforme izbornog sustava odozdo, tj. polaganog napuštanja jednostavnog, no krajnje nerazmjernog sustava relativne većine u kojemu je za pobjedu dovoljan tek glas više od protukandidata.
Usprkos anketama koje su predviđale stanovitu mogućnost da republikanci uzmu vrlo tanku većinu i u ovom, gornjem domu, Bidenova stranka zadržala je većinu u Senatu. Trenutno ima 50 senatora naspram 49 republikanskih, a Georgia, kao i prije dvije godine, još nema pobjednika zbog toga što se u toj saveznoj državi primjenjuje načelo apsolutne, a ne relativne većine (poput izbora za načelnike, gradonačelnike, župane te, dakako, predsjednika u Hrvatskoj). Postojeći demokratski senator Raphael Warnock u drugi krug, koji se ima održati na Nikolinje, ulazi s gotovo podjednakim brojem glasova kao i republikanski izazivač Herschel Walker, inače bivša zvijezda američkog nogometa. Nije do kraja jasno kome bi se trebali preliti glasovi trećeplasiranog, libertarijanskog kandidata, no Walker je u stanovitoj prednosti jer je bio relativni pobjednik u svim okruzima u prvom krugu. Obje stranke će zasigurno posvetiti puno energije i novca drugom krugu, no ako Walker i pobijedi, omjer 50: 50 (kao što je i bilo do sada) zapravo znači demokratsku većinu jer, prema Ustavu, odlučujući glas kod izjednačenog rezultata u Senatu ima potpredsjednica Kamala Harris.
Slabljenje predsjednikovoga manevarskog prostora
Gubitak većine u Zastupničkom domu svakako je udarac za Bidenovu administraciju te otvara put republikancima da uspore ili zaustave zakonske prijedloge koje predsjednik, posebice u području zdravstva i školstva, kao i obnove javne infrastrukture, ima u planu za iduće dvije godine. Premda podjednake važnosti i ovlasti u zakonodavnom procesu, ova dva doma ipak nisu posvema jednaka. Senat tako provodi saslušanja i potvrđivanja članova predsjedničke administracije (tj. ministara), kao i potvrđivanja međunarodnih ugovora, a Zastupnički dom jedini ima mogućnost iniciranja opoziva s javne dužnosti (impeachment) te zakona kojima se prikupljaju porezi. Upravo u ovome potonjemu leži mogućnost republikanaca da spriječe možebitnu veću poreznu reformu koju bi Bidenova administracija poželjela provesti.
Promatrano od Harryja Trumana do danas, Joe Biden je najmanje popularan američki predsjednik u prve dvije godine mandata, ako ne računamo Donalda Trumpa. Bidenu svakako ne idu na ruku loši ekonomski pokazatelji, poput rasta inflacije i rasta cijena energenata, kao i relativno slabašnoga gospodarskog rasta.
Ususret izborima 2024.
Premda su poneki, poput njegovog bivšeg odvjetnika Michaela Cohena, to javno doveli u pitanje, za utorak navečer (odnosno srijedu ujutro po srednjoeuropskome vremenu) najavljeno je objavljivanje ponovne Trumpove kandidature za predsjednika. No za razliku od 2016., ne može se očekivati da će Republikanska stranka nužno pohrliti pružiti mu podršku. Također, prema popularnosti u općoj populaciji, Trump trenutno stoji lošije čak i od Bidena, a koji svakako nije odveć popularan predsjednik. Tik pred izbore tako je 54,3 posto ispitanika imalo nepovoljno mišljenje o bivšem predsjedniku, a 53,1 posto anketiranih imalo je nepovoljno mišljenje o sadašnjem predsjedniku. FoxNews, televizija koja je uvelike pripomogla širenju njegova utjecaja, više mu ne drži leđa. Premda je dobar dio Trumpovih pristaša koji su osporavatelji rezultata izbora 2020. pobijedio na izborima, prije svega se radi o reizboru postojećih zastupnika, a glasniji i radikalniji novi kandidati u pravilu su izgubili. Republikanska stranka danas je u puno manjoj mjeri Trumpova nego što je to bio slučaj prije godinu dana. Postoje spekulacije, utemeljene na nekim njegovim ranijim izjavama, da bi Trump bio spreman čak kandidirati se kao neovisni kandidat ili osnovati vlastitu političku platformu, mimo republikanaca. Pa ipak, ako se uzme u obzir to da su Sjedinjene Države primjer izrazito utabanog dvostranačja i da kandidati trećih stranaka u pravilu djeluju kao takozvani spoileri koji kradu glasove glavnom kandidatu iz istog ideološkog tabora te tako omogućavaju pobjedu suparničkoj opciji, takav bi scenarij bio svakako dobra vijest za demokrate, a izrazito loš za republikance.
Osim Trumpa, nitko još nije najavio da će objaviti kandidaturu, no broj onih koji su javno iskazali interes prilično je velik, a uključuje ljude poput bivšeg guvernera New Jerseyja Chrisa Christieja, teksaškog senatora Teda Cruza, bivšeg potpredsjednika Mikea Pencea te bivšeg ministra vanjskih poslova Mikea Pompea. Upravo potonji se nadaje kao potencijalno snažan kandidat. Onaj koji nije još javno potvrdio da bi bio zainteresiran, no od kojeg mnogi očekuju kandidaturu, jest floridski guverner Ron DeSantis. Upravo se DeSantisove kandidature najviše plaši Trump te je već najavio da bi u tom slučaju bio spreman javno iznijeti DeSantisovo 'prljavo rublje' i baciti ljagu na njegov imidž konzervativca koji naglašava obitelj kao politički orijentir.
Biden je u više navrata dao do znanja da bi se volio ponovno kandidirati, no unutar Demokratske stranke ne vlada baš oduševljenje takvim ishodom. Lijevo krilo stranke prilično se otvoreno tome protivi, a i predstavnici stranačkog mainstreama, primjerice Michelle Obama, također nisu baš voljni stati iza njega. Među demokratima također je pregršt potencijalnih kandidata, od njujorškog gradonačelnika Erica Adamsa, ministra prometa Petea Buttigiega te potpredsjednice Kamale Harris, do predstavnica mladog i lijevog krila stranke, zastupnica Alexandrije Ocasio-Cortez (koja će za dvije godine taman napuniti 35 i time steći pravo na kandidaturu) i Ayanne Pressley. Potpredsjednica Harris nije ništa puno popularnija od Bidena, a od svih potencijalnih kandidata još nitko nije dovoljno odskočio. Službeno, kandidature su još daleko, a aktualni predsjednik ide po još jedan mandat. Neslužbeno, u stranci vrije i važu se različite kombinacije.
Bilo kako bilo, Ameriku čeka uzbudljiva 2023. godina, a zamisliv je scenarij u kojemu će obje stranke naposljetku imati nove i mlađe kandidate na predsjedničkim izborima u studenome 2024. godine.
