Ne znam je li itko od vas ikada posjetio Proložac, malo mjesto u Imotskoj krajini. Ja nisam, ali svake godine, negdje početkom kolovoza, kada je veliki dernek u susjednoj općini Gorica koja kao pripada federaciji BiH, prođem pored putokaza u Kamenmostu na kojem piše PROLOŽAC. Imam ja čak tamo i neku blisku rodbinu, ali, istini za volju, čujemo se virtualno putem društvenih mreža, tako da, eto, u Proložac moja noga još nije kročila.
Eee, ta Imotska krajina vam je čudo jedno. Plodna mala udolina Imotsko-bekijskog polja, ali surov, surov kraj. Samo što promolite nosom iz Imotskog dočeka vas velebni granični prijelaz Vinjani Donji (ne znam u odnosu na što gore tj. dolje, ali tako je zapisano sve je gore ili dolje, pa tako i naš Proložac ima svoju gornju i donju inačicu) i eto vas učas u Federaciji. Uniforme carinksih službenika se razlikuju kao i policijske, ali ni po čemu drugome nemate dojam da ste u drugoj državi. Jezik je isti, navade ljudi iste, puši se samo crveni Marlboro, a bez tri kutije dnevno niko ni ne započinje prvu. Što se tiče mobilnih mreža niste u roamingu bar do Mostara, pa vas ne brinu ni možebitni povećani troškovi poziva ili poruka. Uglavnom, dani se krate po kafićima uz lagano odmjeravanje pogledima svakog neznanaca. Posla uglavnom nema. Nekadašnja trgovinska Meka i gužve na granici sada su samo davna sjećanja. Prepuna parkirališta hrvatskih registracija danas se viđaju samo o dernecima i, nedajbože, sprovodima, tu i tamo, vjenčanjima. Polja su djelomično obrađena. U zadnje vrijeme ljudi se vraćaju staroj i zaboravljenoj kulturi-duhanu. Eee, kad se sjetim kako se dolina zlatila Virginiom gold! Dokle vam je oko sezalo vidjeli ste nepregledne zelene nasade, a ispred kuća vijorili su se zlatnožuti nanisci duhana.Škija je hranila cijeli kraj. Škija i Njemačka. Ovo drugo, hraniteljica je i dan danas, a ovo prvo se lagano vraća u modu. Treće je teta Violeta – veliki gigant toaletno-papirnate konfekcije. I to je to. Život je usporen i obavijen nekom neobičnom toplinom. Svatko voli malo zaviriti u tuđi tanjur i prebirati seoske tračeve, ali to je ljudski. Nema tu puno događanja pa su ljudi prisiljeni na takav oblik zabave.
Nego vratimo se mi preko granice, u Proložac. Situacija je tamo manje -više slična.zapravo ista. Samo Proložac nije Hercegovina, već je službeno na teritoriji Republike Hrvatske, ali dijele isti zrak,misli, navade i nakane. Kako vi koji nemate pojma o tom pitoresknom kraju ne biste stekli krivi dojam, dala je surova majčica priroda neka velika imena koja su pronijela sveto ime svijetom.
"Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje" - riječi su genijalnog hrvatskog uma iz Prološca Vlade Gotovca. Brođane za Proložac veže jedan od bivših gradonačelnika. Ne znam doduše neki njegov citat osim da je bio gradonačelnik i da smo za njegovog vakta dobili fontanu na centralnom gradskom trgu, ali je nesumnjivo sigurno imao i pametne misli i djela.
Ni Proložac ne obiluje nekim događanjima. Osim božićnih Jaslica, spaljivanja Krnje, Uskrsa i Velike Gospe. Ključna su to četiri momenta u životu Prološčana.
Tako je bilo i ove godine. O Božiću uvijek imamo reportažu o živim jaslicama. A poslije njih dolazi Krnjo tj. njegovo spaljivanje .
I tako su Prološčani mozgali ove godine. Treba biti originalan, kontali su, razmišljali i promišljali. Ko bi njima bio kriv za sav jad koji ih je zadesio? A puno je jada zadesilo taj dobri puk. To je jedna od najnerazvijenih općina u RH, nezaposlenost se mjeri vrtoglavom brojkom, zdravstvo u rasulu, gospodarstva nema ni u tragovima.
- Jure, koga ćemo spalit ove godine? Ne znam Pere, hoćemo li ove na vlasti?
Ma nećemo, sve su to jugonostalgičari, triba ih potirati u Srbiju, nisu nam oni zanimljivi.
- Sitija sam se Jure moj, sitija! Oli bi mogli unog malog Tomića? Tomića, a bogati di se njega sitija, pari mi se da je on od nas. Je, je naš je, a sve protiv nas govori i piše, da smo vaki i naki, krnji naš ugled i iznosi loše strane. Daj vamo Tomića,da ga užgamo! Imota ne oprašta.
I tako su i satira i humor zauvijek nestali. Sad ne znam što je ostalo?!
Eee, ta Imotska krajina vam je čudo jedno. Plodna mala udolina Imotsko-bekijskog polja, ali surov, surov kraj. Samo što promolite nosom iz Imotskog dočeka vas velebni granični prijelaz Vinjani Donji (ne znam u odnosu na što gore tj. dolje, ali tako je zapisano sve je gore ili dolje, pa tako i naš Proložac ima svoju gornju i donju inačicu) i eto vas učas u Federaciji. Uniforme carinksih službenika se razlikuju kao i policijske, ali ni po čemu drugome nemate dojam da ste u drugoj državi. Jezik je isti, navade ljudi iste, puši se samo crveni Marlboro, a bez tri kutije dnevno niko ni ne započinje prvu. Što se tiče mobilnih mreža niste u roamingu bar do Mostara, pa vas ne brinu ni možebitni povećani troškovi poziva ili poruka. Uglavnom, dani se krate po kafićima uz lagano odmjeravanje pogledima svakog neznanaca. Posla uglavnom nema. Nekadašnja trgovinska Meka i gužve na granici sada su samo davna sjećanja. Prepuna parkirališta hrvatskih registracija danas se viđaju samo o dernecima i, nedajbože, sprovodima, tu i tamo, vjenčanjima. Polja su djelomično obrađena. U zadnje vrijeme ljudi se vraćaju staroj i zaboravljenoj kulturi-duhanu. Eee, kad se sjetim kako se dolina zlatila Virginiom gold! Dokle vam je oko sezalo vidjeli ste nepregledne zelene nasade, a ispred kuća vijorili su se zlatnožuti nanisci duhana.Škija je hranila cijeli kraj. Škija i Njemačka. Ovo drugo, hraniteljica je i dan danas, a ovo prvo se lagano vraća u modu. Treće je teta Violeta – veliki gigant toaletno-papirnate konfekcije. I to je to. Život je usporen i obavijen nekom neobičnom toplinom. Svatko voli malo zaviriti u tuđi tanjur i prebirati seoske tračeve, ali to je ljudski. Nema tu puno događanja pa su ljudi prisiljeni na takav oblik zabave.
Nego vratimo se mi preko granice, u Proložac. Situacija je tamo manje -više slična.zapravo ista. Samo Proložac nije Hercegovina, već je službeno na teritoriji Republike Hrvatske, ali dijele isti zrak,misli, navade i nakane. Kako vi koji nemate pojma o tom pitoresknom kraju ne biste stekli krivi dojam, dala je surova majčica priroda neka velika imena koja su pronijela sveto ime svijetom.
"Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje" - riječi su genijalnog hrvatskog uma iz Prološca Vlade Gotovca. Brođane za Proložac veže jedan od bivših gradonačelnika. Ne znam doduše neki njegov citat osim da je bio gradonačelnik i da smo za njegovog vakta dobili fontanu na centralnom gradskom trgu, ali je nesumnjivo sigurno imao i pametne misli i djela.
Ni Proložac ne obiluje nekim događanjima. Osim božićnih Jaslica, spaljivanja Krnje, Uskrsa i Velike Gospe. Ključna su to četiri momenta u životu Prološčana.
Tako je bilo i ove godine. O Božiću uvijek imamo reportažu o živim jaslicama. A poslije njih dolazi Krnjo tj. njegovo spaljivanje .
I tako su Prološčani mozgali ove godine. Treba biti originalan, kontali su, razmišljali i promišljali. Ko bi njima bio kriv za sav jad koji ih je zadesio? A puno je jada zadesilo taj dobri puk. To je jedna od najnerazvijenih općina u RH, nezaposlenost se mjeri vrtoglavom brojkom, zdravstvo u rasulu, gospodarstva nema ni u tragovima.
- Jure, koga ćemo spalit ove godine? Ne znam Pere, hoćemo li ove na vlasti?
Ma nećemo, sve su to jugonostalgičari, triba ih potirati u Srbiju, nisu nam oni zanimljivi.
- Sitija sam se Jure moj, sitija! Oli bi mogli unog malog Tomića? Tomića, a bogati di se njega sitija, pari mi se da je on od nas. Je, je naš je, a sve protiv nas govori i piše, da smo vaki i naki, krnji naš ugled i iznosi loše strane. Daj vamo Tomića,da ga užgamo! Imota ne oprašta.
I tako su i satira i humor zauvijek nestali. Sad ne znam što je ostalo?!
