Predstavi nam se Nataša.
Prije svega, poželiću Vam sve najbolje u Novoj godini i predstojećim praznicima. Da Vas služi zdravlje, prati sreća, te zahvaliti što ste me kontaktirali za ovakav divan razgovor. Muzika je oduvijek bila savršena tema.
Za one koji ne znaju, ja sam Nataša Đurić, Banjalučanka i imam 28 godina. Učesnica brojnih muzičkih festivala, učesnica muzičkog takmičenja X Factor, pop i narodna mlada pjevačica. Ujedno vokalni instruktor.
Kako je počela tvoja ljubav prema glazbi?
Nisam sigurna da li imam odgovor na ovo pitanje, jer imam utisak da sam po rođenju već postala dio umjetnosti, preciznije muzike. Tome svjedoči i rečenica moje bake kad sam se rodila: “Ovo će biti bakina pjevačica!”. Što se ubrzo i obestinilo. Već sa 7 godina moj prvi nastup je bio na školskoj priredbi, kada sam imala solo tačku u kojoj sam jasno pokazivala znake muzičkog talenta. Uslijedilo je takmičenje na dječijim festivalima, upis u nižu muzičku školu “Vlado Milošević” gdje mi je glavna orijentacija bila na duvačkom instrumentu flauta. Već sa 13 godina dobijam dirigentsku palicu pod mentorstvom profesorice Milanke Vidović, koja je vodila školski hor. Po završetku, uporedo osnovne i niže muzičke, nastavljam obrazovanje u muzičkom smijeru i upisujem srednju, takođe “Vlado Milošević”, smijer muzčki saradnik, na instrumentima flauta i klavir. Nisam se zaustavila na srednjoj, odlučila sam otići korak dalje, pa sam upisala i muzičku akademiju u Banja Luci. Tu sam shvatila da pored muzičkog talenta kojeg imam, posjedujem i moć pedagogije kod prenošenja znanja, što me je natjeralo da pokrenem svoju školu pjevanja.
Kako je to učiti druge pjevanju i da li baš svi mogu da usvoje pjevanje?
Izuzetan je osjećaj kada prenesete ljudima znanje. To vas čini ispunjenim i srećnim jer znate da je njihov uspijeh zapravo vaš uspijeh. Jednim eksperimentom, prije dve godine, sam dokazala da svi mogu da “nauče” pjevati, ali da to definitivno nije za svakoga. Svi mi imamo sluh, samo je neko rođen da ga koristi, a neko ne. Uz pomoć mnogo turda, istrajnosti u radu taj sluh možemo probuditi u sebi. Međutim, ni bez talenta, odnosno duševne muzikalnosti, rad neće previše toga donijeti. Nekad ni talenat nije dovoljan bez rada.
Kako se dođe do tebe?
Ja sam odnedavno počela da koristim isti naziv za sopstveni bend i školu pod nazivom "Nataša & Staccato" na društvenim popularnim platformama, kao što su Instagram i Facebook. Na tim stranicama se nalaze dodatne mogućnosti za kontakt kao što su broj i mejl.
Naravno, ukoliko neko želi da čuje moje vokalne sposobnosti, na istim redovno obavještavam svoje pratioce gdje mogu da dođu i uživaju zajedno sa mnom.
Što bi rekla o glazbi na našim prostorima, može li se živjeti od ovog posla?
Svjedoci smo da je došlo čudno vrijeme za muziku. Vrednuju se drugi stilovi, meni malo neobični i nestvarni, ali trudim se istovremeno držati svog pravca, ali i trenda. Balansiram. Da li se može živjeti od muzike? Kao što rekoh, došao je drugi trend i on mora da se prati, u tom slučaju se može fino živjeti, ali nažalost ne dugo. Jer svaki trend je kratkoročan.
A što se tiče prosvjete u muzici, zarada nije kao na muzičkoj sceni, ali je ipak dugoročnija i sigurnija.
Što za tebe znači glazba?
Pjevanje je nešto što radim zaista iz srca, pa mi je mikrofon mnogo više od “sprave” koja mi omogućava egzistenciju. Muzika je za mene sve i živim je kroz sve žanrove. Osjete to i ljudi koji me prate na nastupu.
Da li imaš hobije, čime se baviš u slobodno vrijeme?
Kako sam umjetnik u duši, bavila sam se u slobodno vrijeme plesom. Čak sam u jednom trenutku trenirala profesionalno u Plesnom Klubu “Blok”, Hip-Hop/ Urhbanize. Osvajala sam sa ekipom prva mjesta na takmičenjima. Pred praznike volim da se posvetim “hand made” kozmetici koju lično pravim od isključivo prirodnih sastojaka. Kod mene je slobodno vrijeme zapravo ispunjeno sa kreativnim radovima, na bilo koji način. Ne volim puno da spavam i iskorištavam svaki trag svjetlosti za korisne stvari.
Koji su tvoji planovi?
U nekoj bližoj budućnosti, želim da školu pjevanja obogatim sa još programa, kao što je pomoć, upravo mojim radnim kolegama. Jer je noćni rad u zagušljivom jako težak i naporan. Potrebno je da se naučimo nositi s tim, a da pritome sačuvamo svoje zdravlje pa i vokalne mogućnosti.
Plan je da se prijavim na još neki festival, kao što je bio poslednji u Rumuniji, gdje sam predstavljala Bosnu i Hercegovinu.
I naravno kao kruna svega, da se ostvarim u autorskom radu. U fioci se već nalazi par tekstova i muzičkih aranžmana, koje sam sama pisala i pravila, samo čekaju da ugledaju svjetolst dana.
