Nije istina da smo svi krivi za drugi udar recesije (Milanović), o kojem sam govorio pred mjesec dana.

Točno je da se u 2 tromjesečju neće dogoditi nikakav ozbiljniji pomak jer nemamo nikakvih realnih projekata (Čačić).

BDP u 2012. bit će (ne 0,8% veći nego 2011.), već manji oko 1,5% u odnosu na 2011.

Nije ključan 4 kvartal već 3, tj. turistička sezona koja će biti obilježena „potresima“ i krizom u Italiji.

• izvoz u Italiju (u I. kvartalu) je pao za 18,3%, tj. na 3,4 mlrd kn, a Italija je najveći gospodarski partner Hrvatske (u istom periodu izvoz u Njemačku raste za 5,5% ali dostiže iznos od 2,5 mlrd kn), pa se i po tome da zaključiti da je Italija Hrvatskoj gospodarski partner broj 1. Uni creditu, u pokušaju da povlači novac iz njemačkih podružnica, Njemačka vlada poručuje „HALT“, „STOP“, a to isto treba učiniti i HNB ako se Italija odluči na povlačenje novaca iz Zagreba i Privredne banke.

Nije istina da svim tranzicijskim zemljama pada BDP, nije istina da smo najbolja zemlja među tranzicijskim zemljama (Čačić). Gori smo od mnogih tranzicijskih zemalja, i to valja priznati:

  
 
 
    BDP raste u Francuskoj + 0,3%
   Bugarskoj +0,5%
   Belgiji +0,5%
   Rumunjskoj +0,8%
   Njemačkoj +1,2%
   Finskoj +2,9%
   Slovačkoj +3,2%
   Estoniji +4,0%
   Litvi +4,3%
   Latviji +5,5%
   BDP pada u Grčkoj -6,2%
   Portugalu -2,2%
   Mađarskoj -1,5%
   Cipru -1,4%
   Italiji -1,4%
   Nizozemskoj -1,3%
Bojim se da ni 2013. Hrvatska neće bilježiti „neki“ rast.

Hrvatska će prema dnu 2013. povući gubitak tržišta CEFTE (po ulasku u EU 1.07.2013.), a što ne mogu, „kompenzirati“ EU fondovi“.

Novac iz EU fondova je bitan, ali nam je još bitnije tržište CEFTE. Izvoz iz Hrvatske raste po stopi od +11,6%, a izvoz u EU opada nam po stopi od -6,7%.

Ono što je još gore, dio hrvatske proizvodnje (uspješne) mogao bi se preseliti na istok, kako bi se izbjegle carinske barijere, pa tako, Glas Istre, 31.05.2012., a prepričavajući odluke Skupštine Adris grupe, navodi:

„Uz to, zbog izlaska iz CEFTE, TDR-u rastu carinske barijere na tržištima regije – čiji se negativni godišnji učinak procjenjuje na 75 milijuna eura. Jedan od načina ublažavanja budućih troškova jest premještanje proizvodnje u neku od zemalja CEFTE. S druge strane, to bi značilo ukidanje minimalno od 150 do 200 proizvodnih radnih mjesta i upitnost održivosti proizvodnje duhana na hrvatskome selu. TDR traži rješenja kako bi zadržao radna mjesta u Hrvatskoj.“

Sam datum ulaska u EU vraća interes „malih“ investitora koji bi npr. u Istri, ili na hrvatskom Jadranu kupili stan, kuću, apartman.

Još nema „velikih“ igrača, kojima je u glavi Sanader u čije se vrijeme kroz politiku „rasprodaje“ otjerao svaki relevantni (pošteni) ulagač, ali je zato Hrvatska bila eldorado za dolazak prljavog novca. Budimo pošteni i neki iz lokalne samouprave slijedili su tu logiku.

Turizam (ne računajući na Talijane) ipak bi trebao bilježiti rast i u 2012. god.

U 2013. teško da se može započeti realizacija Plomina III (800 mil €). Nadam se po referendumu Labinjana. Neće započeti ni gradnja Zagreba na Savi (800 mil €), neće se započeti ni nizinska pruga (3,65 mlrd €), teško da može i Ombla (130 mil €), a i Istarski „Y“ se prolongira sa kraja 2012. u sredinu 2013. (300 mil €), iako bi se objektivno mogao početi raditi, krajem 2012., ali „zapinje“ na zajmu i koncesijskom ugovoru. Ono što ide (250 mil €) je koncesija za gradnju Zagrebačke zračne luke.

Hrvatska je pred nikada težim izazovom.

Hrvatskoj je najveći protivnik „vrijeme“ (rokovi).

Vlada mora naplatiti svoje doprinose ali politika presije, kaznenih postupaka protiv onih koji ne uspijevaju podmiriti obveze, izmjena stečajnog zakonodavstva na način da se „briše“ mogućnost sprovedbe stečajnog plana (preustroja) moglo bi dovesti da kraj 2013. dočekamo sa manje od 1,3 mil zaposlenih (danas radi 1.374.342 ljudi).

Ljudima treba poslati poruku: radite, plaćajte poreze-radnike, trošite, imajte, a država će vam ići na ruku.

Sjećam se gradnje hotela Istra u Umagu u mandatu V.Kraljevića. Od zahtjeva da Istraturist želi srušiti hotel i izgraditi novi, tj. primanja prvih gostiju, a trebalo je promijeniti prostorni plan, ishoditi građevinske i uporabne dozvole te sagraditi hotel, prošlo je 7-8 mjeseci. Nakon toga je Kraljević smijenjen jer „podilazi“ privatnom kapitalu, a to što je povučeno 350 mil kn nikome ništa. To što je zaposleno dodatnih 100 radnika, nikome ništa. To što je došla nova klijentela gostiju nikome ništa.

Ratko Bošković piše: „postajemo Grčka jer ništa ne stvaramo domaćim novcem“.

I oni koji imaju novaca nemaju u što ulagati. Domaća štednja je veća za 17 mlrd kn.

Ne troši se. Događa se slom domaće potrošnje. Ne radi se.

Industrijska proizvodnja, u 4 godine opada za 20%, a BDP u 4 godine mogao bi pasti 11%, i ono što je najgore ni 2013. moguće neće rasti.

2008. kapitalne investicije u Hrvatskoj iznosile su 70 mlrd kn, 2009. 65 mlrd kn, 2010 55 mlrd kn, 2011. 50 mlrd kn, 2012. neće dostići 40 mlrd kn.

Znači jedina mjera: pustiti ljude da rade i imaju, i hitno revidirati poreznu politiku, a ne narod plašiti porezom na imovinu jer bi nam se moglo dogoditi da država ima, a da svi drugi ostanu bez svega, pa će takvom politikom na kraju i država (Marx) izumrijeti.

KOLEKTIVNI UGOVORI

Teško da se sindikati na susretu sa Vladom, dana 4.06.2012. mogu odreći kolektivnih ugovora, tj. prava koji proizlaze iz njih (božićnice, regresi, otpremnine…), jer time bi doveli u pitanje svrhu svog postojanja.

Sindikati su isključivo zastupljeni u javnom sustavu te velikim privatiziranim tvrtkama.

Ako sindikati ostanu bez pregovaračke pozicije kao da ostaju bez svrhe. Ako zaposlenici ne osjete korist od sindikata, zašto bi plaćali članarinu. Bez sindikalnog pokreta, makar on bio krnji, bez sindikalnog pokreta pa makar sindikat djelovao samo u javnom i „velikom“ sektoru Hrvatska Vlada neće pomoći gospodarstvu već će ostati bez radništva.

Situacija je mučna, ali za to nisu svi u Hrvatskoj jednako odgovorni, a najslabiji (radništvo i malo obrtništvo) platiti će najveću cijenu.

 

Preuzeto s portala: www.dnevno.hr