Obilježavanjem Dana planete Zemlje zapravo se podsjećamo na samo jedan problem – ljudi. Planeti Zemlji ovaj bi Dan mogao izgledati licemjerno. Zapitajmo se činimo li dovoljno da to promijenimo?
Diljem svijeta 22. travnja obilježava se Dan planete Zemlje. No, iz godine u godinu stanje je sve alarmantnije i umjesto da nam biva sve bolje, sve nam je gore. Gdje griješimo? Unatoč brojnim pojedincima, organizacijama civilnog društva i institucijama, ne činimo dovoljno. Možda najbolja načela koja bi trebali primjenjivati kako na lokalnoj tako i globalnoj razini daje nam permakultura - briga za ljude, briga za Zemlju i pravedna raspodjela resursa. Spoj tih načela za cilj ima otisnuti se podalje od ograničenog uspjeha postojećeg „održivog razvoja“ prema ponovnom ujedinjenju kulture i prirode. Čini se da smo pod cijenu ekonomskog i gospodarskog razvoja zanemarili osnovno – svakog dana kada ne učinimo ono što je ispravno je dan kada smo izgubili opciju, a opcije gubimo svakoga dana.
O krizi života izazvanoj nesvjesnim i neodgovornim ponašanjem prvenstveno „naprednih“ država kontinuirano nas upozoravaju nativni indijanci: „Svijet je postao otvoreno tržište te se s tim i takvim tržištem trebamo suočiti. Jednako se tako trebamo suočiti i sa idejom o neiscrpnim i beskrajnim prirodnim resursima. Ali upamtite, kada netko govori o resursu, zapravo govori o našim rođacima, o našoj obitelji. To je naša obitelj, to nisu resursi. To je naša obitelj i zaslužuje svo poštovanje. Struktura Zemlje je takva da ona funkcionira prema prirodnim zakonitostima. Te su prirodne zakonitosti moćan regenerativan proces i ukoliko se one ne prekidaju, ukoliko se svi slažu s takvim zakonitostima, proces ostaje apsoluno beskrajan. Ali ako čovjek izazove te zakonitosti i ako misli da može promijeniti te zakonitosti, osuđen je na neuspjeh i u tom neuspjehu će zato što prirodne zakonitosti nemaju milosti – biti puno boli.“
Stoga, ne možemo i ne smijemo reći kako je „krajnje vrijeme“ da nešto poduzmemo, jer to vrijeme je odavno prošlo. Odgovornost je na svima nama, od pojedinca do države. Svaku odluku, svaki potez, svaku radnju koju poduzimamo – trebamo dobro, dobro promisliti. U protivnom, uništit ćemo sebe, ne Zemlju. „Zemlja je svemoguća. Nije stvorena samo za ljudska bića, mi smo samo njezin dio. Mi ni ne moramo biti ovdje zato što Zemlja ima svoje vlastite procese i ako dođemo do točke gdje ćemo uništiti sebe kao ljudska bića, gdje ćemo uništiti život i napokon napustiti ovu Zemlju, Zemlja neće nestati, neće biti kraj svijeta. To je jako zanimljiv koncept za nas. Ukoliko dođe do kraja svijeta, ljudi neće biti kraj svijeta, to će biti naš kraj. I svijet će, koliku god mu štetu nanijeli, opet regenerirati. Zemlja će opet zazelenjeti i stvoriti će se sve što je bilo i nekada, samo što neće biti ljudi. To je moguće zato jer Zemlja ima svo vrijeme ovoga svijeta.“
U ovom tekstu nećemo nabrajati bezbrojne primjere što sve kao pojedinci i zajednica možemo promijeniti. No, svakog puta kada vidite karton od ambalaže bačen u smeće, sjetite se da to nije samo karton u smeću – to je cijeli jedan mali svijet naših odluka i propuštenih mogućnosti!
I na kraju, podsjetit ćemo na neke smjernice Programa Laburista, poglavlje Zaštita prirode i okoliša kojeg smo predstavili 2011. godine i kojeg ćemo, ukoliko budemo u prilici, provoditi kao nacionalnu okolišnu politiku, naravno, uz odgovorno ponašanje i svih nas kao pojedinaca:
1) Zaštita prirode i okoliša jedno je od područja u kojem su se najviše angažirale udruge građana. One su neprocjenjiv doprinos demokratizaciji društva i neposrednom učešću građana u političkom odlučivanju. Podržavamo ih i pomagat ćemo im, posebice u edukaciji građana i u otkrivanju uništavanja vrijednosti prirode i okoliša zbog bezobzirnog profita.
2) Zaštita pitke vode od životnog je (ne samo ekonomskog) interesa za Republiku Hrvatsku. Voda, kao i drugi prirodni resursi (šume, energetski izvori, priobalje) ne mogu se prodavati niti davati u koncesijski najam. Oni su javno dobro i pripadaju hrvatskim građanima.
3) U procese donošenja odluka o okolišu uključiti javnost radi lakšeg postizanja kompromisa zaštite okoliša i gospodarskog razvoja.
4) Poticati korištenje obnovljivih izvora energije koji predstavljaju jedan od mogućih rješenja i klimatske i gospodarske krize. Primjena tih izvora energije predstavlja ekološki najprihvatljiviji oblik energije i ujedno potiče razvoj potpuno novih grana industrije, a time i nova radna mjesta.
5) Razvijati novu kulturu poslovanja koja uključuje koncept održivog razvoja u poslovnom planiranju i u upravljanju poduzećima.
6) Osigurati održivo upravljanje prirodnim resursima. Plansko, učinkovito i ekonomično iskorištavanje mineralnih sirovina. Koncesije za iskorištavanje prirodnih resursa dodjeljivati tvrtkama u državnom (su)vlasništvu koje je moguće učinkovitije kontrolirati.
7) Poticati ekološku poljoprivredu i beskompromisno ustrajati na prevođenju konvencionalne u održivu poljoprivrednu proizvodnju. Subvencionirati stvaranje ekoloških gospodarstava i povezivanje malih proizvođača u ekonomski održivije cjelovite sustave pri čemu ekološka poljoprivreda treba biti povezana i s ekološkim turizmom.
(Uredništvo)
Povodom Dana planeta Zemlje22. travnja u svijetu se obilježava Dan planeta Zemlje, dan kada bismo se trebali zapitati koliki je ekološki otisak svakog od nas, koliko proizvodimo nepotrebnog smeća i koliko štetimo klimi Zemlje svojim neumjerenim trošenjem fosilnih goriva. Koliko građana zna za pojam ekološki otisak?
Selektira li se otpad Splita i okolice? U nekim kvartovima se nekih dana u mjesecu prikupljaju plave i žute vreće za smeće ali da li se poslije prikupljeni papir i plastika recikliraju ili sve zajedno ide na Karepovac? Gdje se mogu bacati istrošene baterije? U većini kvartova nema odgovarajućih kontejnera. Jesu li građani educirani o tome gdje spada pojedina ambalaža ili otpad?
U gradu Splitu nas muče i drugi problemi, obećano je da na proljeće 2015. započinje rješavanje problema oko Karepovca, ali nema potvrde da se to i događa. Na jučerašnjoj su sjednici Gradskog vijeća rekli da će se do kraja ove godine riješiti imovinsko pravni problemi za smještaj stanica za prikupljanje selektiranog otpada. Ipak, neizdrživ će smrad izgleda još godinama trovati građane u blizini Karepovca. Gdje će ovog ljeta biti odlagano smeće okolnih gradova iz okolice Splita? Ne napravi li se spalionica i ne sanira li se Karepovac do konca 2018., plaćati ćemo penale Europskoj Uniji. Možemo samo zamisliti kako će se namaknuti novac za to, svi ćemo to skupo plaćati. Znaju li građani za to i jesu li zbog toga zabrinuti? Koliki su izgledi da se poslovi koji još nisu ni započeli, i za koje novac nije osiguran završe do kraja roka?
Nas u Dalmaciji brinu i moguće posljedice bušenja na Jadranu. Bude li curenja nafte, kako će to utjecati na turizam? Jedna nesreća nam može dugoročno uništiti dobit od turizma. Sumnjamo da će se turistima sviđati da s prozora gledaju plamen iz bušotina? Dokle seže suverenitet Hrvatske nad Jadranom? Zašto su ugovori s koncesionarima za istraživanje i eksploataciju podmorskih resursa Jadrana tajni? Posao Agencije za ugljikovodike u vezi tzv. Strateške studije nije bio ni pravovremen ni dobro obavljen. Posebno je zabrinjavajuća njihova izjava da sama Studija (pa pretpostavljam ni buduće nadopune) nije nikako obvezujuća za Vladu, te da može poslužiti samo kao savjet. Dakle, odlučuje Vlada, jer čak ni mišljenje struke nije obvezujuće.
U svjetlu nove sudske presude o referendumskom pitanju koncesija za autoceste, pretpostavljam da ni pitanje o bušenjima u Jadranu ne bi bilo moguće kao referendumsko pitanje.
Izgleda da vlast nije briga što građani misle, ali građane treba biti briga što vlast čini. Stoga se trebaju informirati ne samo o problemima okoliša, nego i o načinima kako povećati građansku kontrolu vlasti.
laburisti
Diljem svijeta 22. travnja obilježava se Dan planete Zemlje. No, iz godine u godinu stanje je sve alarmantnije i umjesto da nam biva sve bolje, sve nam je gore. Gdje griješimo? Unatoč brojnim pojedincima, organizacijama civilnog društva i institucijama, ne činimo dovoljno. Možda najbolja načela koja bi trebali primjenjivati kako na lokalnoj tako i globalnoj razini daje nam permakultura - briga za ljude, briga za Zemlju i pravedna raspodjela resursa. Spoj tih načela za cilj ima otisnuti se podalje od ograničenog uspjeha postojećeg „održivog razvoja“ prema ponovnom ujedinjenju kulture i prirode. Čini se da smo pod cijenu ekonomskog i gospodarskog razvoja zanemarili osnovno – svakog dana kada ne učinimo ono što je ispravno je dan kada smo izgubili opciju, a opcije gubimo svakoga dana.
O krizi života izazvanoj nesvjesnim i neodgovornim ponašanjem prvenstveno „naprednih“ država kontinuirano nas upozoravaju nativni indijanci: „Svijet je postao otvoreno tržište te se s tim i takvim tržištem trebamo suočiti. Jednako se tako trebamo suočiti i sa idejom o neiscrpnim i beskrajnim prirodnim resursima. Ali upamtite, kada netko govori o resursu, zapravo govori o našim rođacima, o našoj obitelji. To je naša obitelj, to nisu resursi. To je naša obitelj i zaslužuje svo poštovanje. Struktura Zemlje je takva da ona funkcionira prema prirodnim zakonitostima. Te su prirodne zakonitosti moćan regenerativan proces i ukoliko se one ne prekidaju, ukoliko se svi slažu s takvim zakonitostima, proces ostaje apsoluno beskrajan. Ali ako čovjek izazove te zakonitosti i ako misli da može promijeniti te zakonitosti, osuđen je na neuspjeh i u tom neuspjehu će zato što prirodne zakonitosti nemaju milosti – biti puno boli.“
Stoga, ne možemo i ne smijemo reći kako je „krajnje vrijeme“ da nešto poduzmemo, jer to vrijeme je odavno prošlo. Odgovornost je na svima nama, od pojedinca do države. Svaku odluku, svaki potez, svaku radnju koju poduzimamo – trebamo dobro, dobro promisliti. U protivnom, uništit ćemo sebe, ne Zemlju. „Zemlja je svemoguća. Nije stvorena samo za ljudska bića, mi smo samo njezin dio. Mi ni ne moramo biti ovdje zato što Zemlja ima svoje vlastite procese i ako dođemo do točke gdje ćemo uništiti sebe kao ljudska bića, gdje ćemo uništiti život i napokon napustiti ovu Zemlju, Zemlja neće nestati, neće biti kraj svijeta. To je jako zanimljiv koncept za nas. Ukoliko dođe do kraja svijeta, ljudi neće biti kraj svijeta, to će biti naš kraj. I svijet će, koliku god mu štetu nanijeli, opet regenerirati. Zemlja će opet zazelenjeti i stvoriti će se sve što je bilo i nekada, samo što neće biti ljudi. To je moguće zato jer Zemlja ima svo vrijeme ovoga svijeta.“
U ovom tekstu nećemo nabrajati bezbrojne primjere što sve kao pojedinci i zajednica možemo promijeniti. No, svakog puta kada vidite karton od ambalaže bačen u smeće, sjetite se da to nije samo karton u smeću – to je cijeli jedan mali svijet naših odluka i propuštenih mogućnosti!
I na kraju, podsjetit ćemo na neke smjernice Programa Laburista, poglavlje Zaštita prirode i okoliša kojeg smo predstavili 2011. godine i kojeg ćemo, ukoliko budemo u prilici, provoditi kao nacionalnu okolišnu politiku, naravno, uz odgovorno ponašanje i svih nas kao pojedinaca:
1) Zaštita prirode i okoliša jedno je od područja u kojem su se najviše angažirale udruge građana. One su neprocjenjiv doprinos demokratizaciji društva i neposrednom učešću građana u političkom odlučivanju. Podržavamo ih i pomagat ćemo im, posebice u edukaciji građana i u otkrivanju uništavanja vrijednosti prirode i okoliša zbog bezobzirnog profita.
2) Zaštita pitke vode od životnog je (ne samo ekonomskog) interesa za Republiku Hrvatsku. Voda, kao i drugi prirodni resursi (šume, energetski izvori, priobalje) ne mogu se prodavati niti davati u koncesijski najam. Oni su javno dobro i pripadaju hrvatskim građanima.
3) U procese donošenja odluka o okolišu uključiti javnost radi lakšeg postizanja kompromisa zaštite okoliša i gospodarskog razvoja.
4) Poticati korištenje obnovljivih izvora energije koji predstavljaju jedan od mogućih rješenja i klimatske i gospodarske krize. Primjena tih izvora energije predstavlja ekološki najprihvatljiviji oblik energije i ujedno potiče razvoj potpuno novih grana industrije, a time i nova radna mjesta.
5) Razvijati novu kulturu poslovanja koja uključuje koncept održivog razvoja u poslovnom planiranju i u upravljanju poduzećima.
6) Osigurati održivo upravljanje prirodnim resursima. Plansko, učinkovito i ekonomično iskorištavanje mineralnih sirovina. Koncesije za iskorištavanje prirodnih resursa dodjeljivati tvrtkama u državnom (su)vlasništvu koje je moguće učinkovitije kontrolirati.
7) Poticati ekološku poljoprivredu i beskompromisno ustrajati na prevođenju konvencionalne u održivu poljoprivrednu proizvodnju. Subvencionirati stvaranje ekoloških gospodarstava i povezivanje malih proizvođača u ekonomski održivije cjelovite sustave pri čemu ekološka poljoprivreda treba biti povezana i s ekološkim turizmom.
(Uredništvo)
Povodom Dana planeta Zemlje22. travnja u svijetu se obilježava Dan planeta Zemlje, dan kada bismo se trebali zapitati koliki je ekološki otisak svakog od nas, koliko proizvodimo nepotrebnog smeća i koliko štetimo klimi Zemlje svojim neumjerenim trošenjem fosilnih goriva. Koliko građana zna za pojam ekološki otisak?
Selektira li se otpad Splita i okolice? U nekim kvartovima se nekih dana u mjesecu prikupljaju plave i žute vreće za smeće ali da li se poslije prikupljeni papir i plastika recikliraju ili sve zajedno ide na Karepovac? Gdje se mogu bacati istrošene baterije? U većini kvartova nema odgovarajućih kontejnera. Jesu li građani educirani o tome gdje spada pojedina ambalaža ili otpad?
U gradu Splitu nas muče i drugi problemi, obećano je da na proljeće 2015. započinje rješavanje problema oko Karepovca, ali nema potvrde da se to i događa. Na jučerašnjoj su sjednici Gradskog vijeća rekli da će se do kraja ove godine riješiti imovinsko pravni problemi za smještaj stanica za prikupljanje selektiranog otpada. Ipak, neizdrživ će smrad izgleda još godinama trovati građane u blizini Karepovca. Gdje će ovog ljeta biti odlagano smeće okolnih gradova iz okolice Splita? Ne napravi li se spalionica i ne sanira li se Karepovac do konca 2018., plaćati ćemo penale Europskoj Uniji. Možemo samo zamisliti kako će se namaknuti novac za to, svi ćemo to skupo plaćati. Znaju li građani za to i jesu li zbog toga zabrinuti? Koliki su izgledi da se poslovi koji još nisu ni započeli, i za koje novac nije osiguran završe do kraja roka?
Nas u Dalmaciji brinu i moguće posljedice bušenja na Jadranu. Bude li curenja nafte, kako će to utjecati na turizam? Jedna nesreća nam može dugoročno uništiti dobit od turizma. Sumnjamo da će se turistima sviđati da s prozora gledaju plamen iz bušotina? Dokle seže suverenitet Hrvatske nad Jadranom? Zašto su ugovori s koncesionarima za istraživanje i eksploataciju podmorskih resursa Jadrana tajni? Posao Agencije za ugljikovodike u vezi tzv. Strateške studije nije bio ni pravovremen ni dobro obavljen. Posebno je zabrinjavajuća njihova izjava da sama Studija (pa pretpostavljam ni buduće nadopune) nije nikako obvezujuća za Vladu, te da može poslužiti samo kao savjet. Dakle, odlučuje Vlada, jer čak ni mišljenje struke nije obvezujuće.
U svjetlu nove sudske presude o referendumskom pitanju koncesija za autoceste, pretpostavljam da ni pitanje o bušenjima u Jadranu ne bi bilo moguće kao referendumsko pitanje.
Izgleda da vlast nije briga što građani misle, ali građane treba biti briga što vlast čini. Stoga se trebaju informirati ne samo o problemima okoliša, nego i o načinima kako povećati građansku kontrolu vlasti.
laburisti
