Šjor Dane radio je na tehničkom pregledu vozila, a žena mu Rada marljivo prodavala konce i igle, onda su u svom selu zasadili maslinik, sve kako bi nadopunili skromne penzije. Vjera u boga olakšavala im je tešku svakodnevicu, pa su na misama bili prvi, Dane je krpao seosku crkvu, Rada čistila i pjevala u crkvenom zboru, riječju, pravi vjernici kojima su božje zapovjedi – ono: „ne ubij“, „ne ukradi“ i bla, bla… – bile životne niti vodilje. Ali kako je život humoreska, tako je Dane odjednom svojoj crkvi donirao stotinjak tisuća kuna, a da se seoski pop nije zapitao: „Pa boga ti dragoga, otkud penziću tolike pare?“ Nije, baš kao ni toliki u hrvatskoj vladi, premijer pogotovo, nakon što je ekipa iz državne naftne kompanije godinama sisala i konačno isisala više od milijardu kuna, a vođa te mafijaške skupine bio je upravo sin Dane i Rade, direktor plinskog sektora INE, koji je čitavih petsto milijuna kuna smjestio na bankovni račun svoga oca, a nešto i na mamin, pa su Dane i Rada u centru Šibenika investirali golem novac u gradnju stambene zgrade. Netom prije hapšenja, Dane i junior spremali su se u Švicarsku da tamo prebace milijune eura zamračene u INI na način da je ekipa, u vrijeme najgore energetske krize, hrvatski plin kupovala jeftino i prodavala ga po dvadesetak puta višoj cijeni, te usput „potrošila“ čak 17 posto domaćih rezervi plina.

Desna ruka Daninog sina bio je šef Odvjetničke komore i još neki likovi, sve članovi HDZ-a, a kralo se pod tobožnjom paskom nadzornih i upravnih odbora kompanije, imenovanih od strane vladajuće stranke. Smatra se to najvećom pljačkom u Hrvatskoj ikad, jačom čak i od one bivšeg premijera Sanadera koji je zglajzao i zbog primanja mita za prodaju većinskog dijela INE Mađarima.

Naravno da je afera u jeku poskupljenja plina i benzina – a čiji su akteri, treba li sumnjati?, tek krakovi kriminalne hobotnice čija je glava negdje u vrhu vlasti – izazvala bijes javnosti, pogotovo kad je gospon premijer opet odglumio nevinog u ludnici, zgranut neviđenom krađom u kompaniji u kojoj baš on i njegove lopuže kadroviraju od vrha do dna. Šibicari, čak i najgluplji, svakako ne bi ukradene milijune istresli na račun Dane penzionera bez vjere u zaštitu moćnih sponzora odozgo koji su im garantirali da se ni u jednoj instituciji neće oglasiti alarm zbog iznenadnog dotoka novca na jedan umirovljenički račun.

Ali netko je dojavio i javnost se opet uvjerila u beskrupuloznost koruptivne države, zarobljene od partije kojoj su urođeni nepotizam, korupcija i pljačka državnog novca. Takvu političku elitu koja državnu samodostatnost „čuva“ rasprodajom preostalih okrajaka prirodnih resursa, od pomorskog dobra do plinskih nalazišta, i kojoj je kriminal upisan u DNK, bespogovorno su, uz dobro potkoženu Crkvu, opsluživali upravo branitelji, e koji su se sada probudili, pa nakon 30 godina kontinuirane pljačke od strane svoje partije ogorčeno pišu o „sunovratu zemlje za koju su ratovali“. Oni koji su godinu dana na cesti, prijeteći plinskim bocama, rušili svojevremeno lijevu, „neprijateljsku“ vlast, sada cmizdre kako to nije država za koju su se borili, kako „neće stajati po strani i biti pasivni promatrači pljačke i devastacije Hrvatske“. Odvažno navode veterani koji su do ove zadnje pljačke spavali snom Trnoružice kako je „Hrvatska izgubila sve elemente suverenosti, prirodni i privredni resursi u rukama su stranih korporacija“, ma zamislite samo!, kao da kod prodaje INE Mađarima nije presudilo upravo onih 7 posto iz fondova branitelja. I još da je „zemlja na rubu provalije, a sustav vrijednosti društva potpuno izopačen“, da je „država materijalno slomljena i opljačkana“.

I sve je to, kažu, počelo tek nakon smrti Franje Tuđmana, do tada, naime, do 2000. tekao je samo med i mlijeko, bilo je to pošteno doba bez korupcije i klijentelizma, sam je bog hodao Hrvatskom. Kratko pamćenje? Ili prije namjerna revizija prema kojoj je do smrti predsjednika Tuđmana afera poput ove u INI bila nemoguća i još jedan prilog beščašću „brigada“, čiji pripadnici također mahom parazitiraju na državnoj sisi i koji kao da nisu živjeli u Hrvatskoj 90-ih. Onoj u kojoj su od strane HDZ-a, partije za koju su se borili, popljačkane sve značajne firme i poduzeća, od Slobodne Dalmacije, Jugoplastike, Brodogradilišta…, a Tuđmanovi prijatelji dobivali tvornice i hotele, i u kojoj je članstvo u nacionalističkoj partiji omogućavalo radna mjesta, kriminal i korupciju. Takvu su Hrvatsku očigledno branitelji prespavali, pa se mamurni probudili u državi grabeži i općeg lopovluka, namjerno previđajući činjenicu da ista zmija HDZ-ove korupcije vijuga od 90-tih i Franje Tuđmana, koji je i omogućio pljačku društvenih dobara, do kokošara kojima je pušteno da iz INE iznesu milijardu kuna.

I, osim licemjernog, revizionističkog pisma, nešto ne vidimo da su se „ratnici“ opet skupili u šatoru da bi rušili „neprijateljsku“ vlast. A ionako znamo da će se i ova afera, s nepoznatim političkim mentorom, brzo ispuhati, kradljivci plina zaboraviti, a Dane i Rada i dalje skrušeno moliti očenaše za ovakvu Hrvatsku. Zarobljenu, okovanu državu.

tacno