Jedan od prvih romana struje svijesti u arapskoj književnosti, roman nobelovca i prokazivača Egipta i kairske svakodnevnice Nagiba Mahfuza, roman je malog čovjeka i najskrovitijih dubina njegove psihe.

Ova priča ima crte trilera, i ljubavnog trokuta, i izdaje, i ubojstva, a zapravo najdublje daje najmračnije ponore Seida.

On, koji je izašao iz zatvora, i muči se nadići rubnu svakodnevnicu, izlaskom nalazi se samo sam sa svojom slobodom, a ostaje u zatvoru.

Pronalazeći utočište, on pronalazi zidove. One koji ga štite od drugih. A od sebe se ni sam ne može zaštititi.

Četiri godine zatvora nisu promijenile svijet.

Svijet bez morala, kao svemir bez sile teže, rasipa se i opet skuplja. I opstaje.

Nedostaju ponekad komadići nekog Seida, ali kome trebaju Seidi, kome trebaju takvi, takvi samo smetaju.

Nevbija, žena, prevarila ga je dok je bio u zatvoru, iskoristila javnost i sud za sebe, i ponovno se udala… za njegovog učenika, pomoćnika. I naslijedili su sve.

Seid nema ništa.

Osim mržnje…

Osim prošlosti…

Osim izdaje…

Osim straha… straha u očima svoje kćeri koja ga je zaboravila… koja je s majkom… i koju užas od stranca tjera u bijeg.

A imao je…

…prijatelje,

… nebeske snove,

… planove.

Danas je dio zatvora u koji se sam uselio i koji je sam izgradio.

I iz tog zatvora izbacuje prijatelja. Onog koje je nestao u prošlosti, u okončanju jučer, u velikom dvorcu onih koje je zajedno sa Seidom kritizirao, do nedavno.

Danas je on, taj njegov prijatelj negdašnji, urednik novina , moćnik i čovjek rasutih ideala.

Rasutih sa ciljem da se nikad ne pronađu.

I danas si on, bogat, daje za pravo savjetovati kako da netko ostane ili ne ostanesiromašan. Danas on nema više prijatelja Seida, a zapravo, sve što je Seid naučio, i sve što ga je kroz život vodilo, pokupio je i naučio od prijatelja.

I u međuvremenu prijatelj se odrekao snova. Zamijenio ih velikim dvorcem i stolicom urednika… nesvjestan kako čovjeka samo sramota može osramotiti.

Izdajstvo je najprljavije nedjelo na zemlji.

I izdaja nikada ne mijenja svoj urokljivi lik. Jedino je teško prihvatiti da smo izdani… od prijatelja, žene, muškarca,društva… i svaka izdaje je teška.

A Seadove izdaje su se udružile. I on ne može dalje.

Prošlost mu ne dopušta razmišljati o budućnosti.

I život i bog svoje tajne pohranjuju u najmanjim stvorenjima. Njegova tajna pohranjena je u njegovoj kćeri. Onoj, koja je iz straha od njega, od nepoznatog, pobjegla.

I njenu majku, svoju bivšu ženu, kaznio je , kaznom gorom od smrti. Kaznio ju je strahom od smrti.

Želja za osvetom drži ga na životu.

I u osveti, on ubija krive ljude, nedužne, koje čak ni ne zna.

I zaboravlja jednu Nuru koja ga zaista voli, i prašta mu, i želi, još uvijek želi život.

On, stiješnjen u mržnju gubi se po životu i zaboravlja, zaboravlja da ga je mogao živjeti i proživjeti da nije bilo mržnje.