Darko Daky Lončar: Pretvorimo misterioznu kriptu i tajanstvene katakombe crkve Presvetog trojsta u prvorazrednu turističku atrakciju Slavonskog Broda (2)


Krugovi apsurda i kontroverzi su vrlo česti životni izazovi kroz koje se osobno provlačim poput lošeg gimnastičara ili cirkuskog psa koji skače kroz krugove vatre i pri tome mu nije važno hoće li biti opečen, spaljen ili potpuno izgorio, ali taj pas ipak skače i solidno odigrava svoju ulogu na pozornici života.

Hoću li i biti spaljen ili samo malo opečen, ne znam, jer kada se zakleti ateist i čovjek koji se ne zna ni pomoliti bogu, a kamoli izgovoriti cijeli očenaš, zalaže za crkvu i sakralni turizam, onda to može biti podjednako šašavo, ludo, opasno, ali ili vraški zanimljivo u svakom pogledu.

Mislim da sam se dotakao zabranjene teme koja je u našem gradu, u strogoj tajnosti čuvana već pune 252 godine i znam samo da me tjera neki vrag, dobri anđeo čuvar ili sam dragi bog, da nešto dobro učinim za svoj grad, nešto korisno, kad već naši političari na vlasti neće ili ne žele učiniti ništa. Radi se dakle o mojoj ideji da tu kriptu i te tajanstvene katakombe, nakon tri stoljeća šutnje otvorimo javnosti, ali ne samo otvorimo, nego da od njih napravimo nešto korisno za naš grad, konkretno, prvorazrednu turističku atrakciju.

O tome sam nešto pisao u prošlom tekstu, ali sada želim elaborirati i način, tehnike i metode kako i na koji način to izvesti, naravno, pod uvjetom da se te katakombe i službeno otvore za javnost. Neki unutrašnji glas mi govori da će tri objavljena teksta na portalu SBPeriskopa biti dovoljna da se za tu temu uskoro zainteresiraju i ostali novinari, portali, novine, radio i televizija, a vjerujem onda i političari, etnolozi i povjesničari, konzervatori i arheolozi i vjerujem da će poput lavine, stvar onda krenuti sama od sebe.

Pretpostavimo sada dvije moguće opcije; u prvoj varijanti da u našoj brodskoj kripti pronađemo nešto senzacionalno, nešto spektakularno poput recimo balzamirane dvogodišnje djevojčice u rimskim katakombama, ili ogroman podzemni grad, carstvo mrtvaca i kostura poput pariških katakombi, ili recimo sarkofazi puni zlata, srebra ili dragulja kao u vinkovačkoj kripti, ili recimo pronađemo jednu i jedinstvenu ženu, možda prvu ženu pokopanu u nekoj hrvatskoj kripti poput Doroteje Maiykevich koju su pronašli u kripti ispod crkve sv. Martina Biskupa u Varaždinskim Toplicama. Sve bi to bilo, naravno vrlo zanimljivo i za javnost, i za novinare, i za povjesničare umjetnosti, etnologe, konzervatore i arheologe….

No, međutim, mene puno više zanima ona druga opcija, varijanta u kojoj ćemo otkriti tek jednu manju prostoriju s nekoliko ukopanih fratara i tek ponekim civilom, što baš i neće biti nikakva ni senzacija, a još manje neko posebno spektakularno otkriće.

Ta opcija me puno više privlači zbog puno razloga.

Jedan od razloga je i taj što ta opcija rađa treću mogućnost i treću varijantu koja može biti puno zanimljivija i intrigantnija i od prve opcije. O čemu se radi? Darko Lončar Daky, uopće nije otkrio ovu senzacionalnu priču o postojanju brodske kripte i tajanstvenih crkvenih katakombi o kojima nitko u Brodu uopće ne zna ništa. Te zasluge pripadaju jednoj maloj novinarskoj redakciji i novinama koja se zvala Brodska Tribuna. Prije točno 88 godina, davne 1930. god. u Mesićevoj ulici br. 41. vlasnici i izdavači lista Vilim Buk i Josip Weiss, zaprimili su anonimnu dojavu da se ispod crkve Presvetog Trojstva nalaze neke tajanstvene katakombe s carstvom mrtvaca.

Prvo su misli da se radi o nekoj neslanoj šali i za svaki slučaj poslali su svoga novinara da istraži ovu priču. Zahvaljujući novinarskim trikovima i lukavstvu novinar je uspio nekako ući u kriptu, uvidio je da je to istina i donio je u to vrijeme senzacionalnu priču o postojanju misteriozne kripte i tajanstvenih katakombi ispod naše Crkve Presvetog Trojstva. Ali, na žalost ne i fotografije, tako da ni danas poslije 252 godine uopće nemamo nikakvih fotografija iz naše brodske kripte. Onaj tko donese prve fotografije, ući će vjerojatno u brodsku povijest. No, manje je sada važno tko će ući u povijest, a tko ne, puno je važnije pitanje, što svi skupa možemo učiniti da od ove priče napravimo nešto vrlo korisno za naš grad i jedan mrtvi kapital pretvorimo u prvorazrednu turističku atrakciju našega grada.

Novinari i uredništvo Brodske tribine su prvi pokrenuli ovu priču, pa onda i Posavska Hrvatska iste godine,  ja sam ju samo malo aktualizirao nakon gotovo 90 godina, urednik SBPeriskopa Veljko Lukić također uviđa da bismo od ove priče mogli napraviti nešto vrlo korisno za naš grad i omogućava već treći nastavak serijala na ovu temu; Slavica Lemaić se prva od naših brodskih političara ozbiljno zainteresirala za ovu temu i možebitnu korist da od nje napravimo nešto korisno za naš grad. I tako se polako odmotava klupko ove misterije, a mozaik onih koji žele pripomoći, polako se puni i zatvara.  Naravno, svjestan sam da će u cijeloj toj tajanstvenoj storiji ključnu ulogu odigrati gvardijan crkve Presvetog Trojstva fra Klaudio Milohanović, pa mu se u tom kontekstu obraćam sa zamolbom za ulazak u kriptu i elaboriranim projektom kako od kripte napraviti opće kulturno dobro, prvorazrednu turističku atrakciju za naš grad, te viziju ideje dostavljam u prilogu. Moj projekt pod nazivom MARSONIA CATACUMBAS je zaprimila i pročitala i konzervatorica gđa. Željka Perković i odgovorila mi je slijedećim riječima:

„Poštovani,

Primila sam vaš prijedlog projekta MARSONIA CATACUMBAS naslovljen na gvardijana Franjevačkog samostana i Crkve Presvetog Trojstva fra Klaudia Milohanovića.

Ukoliko je i meni upućen, kao sudioniku u procesu obnove, zaštite i promocije kulturne baštine, odgovaram Vam da ima elemenata u prijedlogu projekta koji bi bili prihvatljivi i provedivi.  Kripta u suterenu našeg samostana nije veličinom i izvedbom mjesto za knjige, ali podrumski dio Zgrade Brlić koja je u postupku dovršenja dokumentacije za obnovu, mogao bi biti.

Treba podržati ideje kao što je Vaša, jer upoznavanjem kulturne baštine i stjecanjem znanja o njoj na zanimljiv način kroz priče i povezivanje baštinjenog može pridonijeti podizanju ukupne razine svijesti o njezinoj važnosti. Bilo bi dobro u priču uključiti i Tvrđavu Brod, te svakako Muzej Brodskog Posavlja.

Lijep pozdrav!

                                                                                        Željka Perković

 

Ovaj odgovor Željke me jako razveselio, svakako jedna vrlo važna moralna podrška  projektu za opće dobro grada i društva u cjelini i svakako da mi puno znači u početku borbe za realizaciju ove ideje. Zahvaljujem se Željki i nadam se da će biti još podosta onih koji se žele svojim idejama, znanjem i stručnošću uključiti u ovaj projekt. No, dužan sam jedno malo pojašnjenje za ovu opasku vezano za knjige. Naime, projekt MARSONIA CATACUMBAS pretpostavlja da Knjižnica franjevačkog samostana jedan fond svojih knjiga prebaci u kriptu, posebno zanimljivih antikvarnih starih knjiga, kao i dio knjiga vezanih za život i djelo Ivane Brlić Mažuranić. Naravno, to bi onda pretpostavljalo i elektrifikaciju, hidro izolaciju i klimatizaciju katakombi, dakle, jednu ozbiljnu financijsku investiciju, koja bi se vremenom duboko isplatila. Na taj način brodska kripta bi postala potpuno drugačija od ostalih, zapravo jedan neobičan multimedijalni projekt, koji bi se sastojao od tajanstvenih katakombi, antikvarnih starih knjiga te posebno knjiga o životu i djelu Ivane Brlić Mažuranić. Duboko vjerujem da bi ovakav projekt bio višestruko interesantan i zanimljiv za širu javnost, te domaće i strane turiste.

Također, dužan sam objasniti što sam mislio pod time, da bi druga opcija za mene bila puno zanimljivija, dakle varijanta u kojoj ne bismo u kripti otkrili ništa ni senzacionalno, ni spektakularno, tek običnu manju kriptu s nekoliko niša i ukopanih fratara i civila. Zašto smatram da bi i ta opcija gradu donijela veliku korist? Zato što to ne bi uopće bio kraj priče o tajanstvenim brodskim  katakombama, nego možda tek početak. Što time želim reći? Vrlo pažljivo sam proanalizirao i prostudirao sve povijesne, političke i vjerske okolnosti vezane za vrijeme postojanja kripte i ukapanja civila i fratara u niše i katakombe toga vremena od 1766. kada je naša brodska kripta izgrađena i stavljena u funkciju, pa sve do 1867. kada je Hrvatska vlada u Zagrebu donijela Zakon o zabrani ukapanja civila i svećenika u crkvene kripte i katakombe te groblja oko crkve.

Koliko sam uvidio i shvatio, Katolička crkva je taj Zakon poštivala, ali ne i prvi Zakon o zabrani kojeg je donio hrvatsko-ugarski car Josip II, godine 1782. Zakon pod imenom IMITAT, carsku uredbu i DEKRET, kojeg su ignorirali gotovo svi franjevački samostani, zbog velikog novca koje su župe dobivale ispod stola, na crno, na račun bogatog sloja građanskog društva, tajkuna, rekli bi danas, koji su htjeli biti ukopani u crkvu i za tu uslugu masno platiti crkvi. Da bi zavarali carske inspekcije koje su išle po cijelom Austro-ugarskom carstvu i provjeravale da li franjevci sprovode Zakon u djelo, da bi im doskočili i obmanuli ih, tada su franjevci dali nalog da se u strogoj tajnosti pojedini ulazi u kriptu zazidaju, pojedine katakombe prezidaju i u tom zazidavanju i prezidavanju…. vremenom su se i sami izgubili.

Prvo zazidavanje ulaza u našu brodsku kriptu korespondira s datumom kada je car Josip II donio Zakon o zabrani ukapanja civila i svećenika u crkvene kripte godine 1782, kada su tajno napravili 33 nova mjesta za lijesove. Među njima je bio i civil Bečanin Thomas Guon.

Zanimljivo, za javnost su dali izjavu  da to rade zbog tobože neugodnog zadaha koji dolazi iz kripte. Novi je ulaz napravljen na lijevoj strani crkve do TORNJA.

Drugo zazidavanje i prezidavanje je također bilo u jeku carskih najstrožih inspekcija i kontrola. Gvardijani su se od godine carske zabrane 1782. vrlo često mijenjali, a nekad i svake godine, i svaki novi gvardijan sigurno da nije po primitku nove dužnosti razbijao sve zidove, svakog tajanstvenog labirinta i svake misteriozne katakombe, da vidi što se to i tko se to nalazi iza tih zidina.

Tako da je vrlo vjerojatno i vrlo izgledno da današnji gvardijan, župnik i ostali crkveni velikodostojnici, zapravo, osim jedne manje kripte za koju sigurno znaju da postoji, za ostale prezidane katakombe ne znaju ni sami da uopće postoje.

Drugim riječima, moguće i vrlo vjerojatno da ispod Crkve Presvetog Trojstva danas postoji pravo, neprocjenjivo blago neistraženih, zazidanih katakombi od neprocjenjivog kulturno-povijesnog i etnološkog značaja za grad Slavonsko Brod, o kojem ne znaju ništa ni oni sami u crkvi, oni koji bi prvi trebali znati. Klupko se počelo polako odmotavati, a kako će priča o tajanstvenim brodskim katakombama završiti, za sada je vrlo nepredvidivo i neizgledno.

Odgovor od gvardijana još nisam dobio, a vrlo vjerojatno i neću.