Moj strah od televizora postaje sve veći i veći. Uzimam daljinski upravljač u ruke i polako, laganim koracima mu se približavam sa željom da ga upalim. Ali me strah. Strah da ne razbijem svoj vlastiti televizor. Jer, obećao sam samome sebi, ako još jednom, ako samo još jednom čujem da netko spominje Agrokor…majke mi moje mile, uzet ću bocu vina i njome razbiti televizor. Novinar Ivkošić je jednom rekao: televizor razbiti i ženu pretući trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje gasiti ili izbjegavati. Eh, sad , ne znam što je gluplje. Ova misao, ovaj novinar kojeg nikad nisam volio ili njegove nasilničke izjave prema ženama. Srećom, tih problema nikad nisam imao. U svom bivšem braku, moja bivša žena je tukla mene. Pred naletom velikog kuhinjskog noža u njezinim rukama, triput sam uspješno bježao kroz prozor i triput uspješno spašavao živu glavu. Živjela demokracija!
U političkoj povijesti našeg hrvatskog naroda, kad god je bilo vrijeme lova na vještice uvijek je bilo i lovaca i vještica. Svak' je svoju ulogu birao sam. Lov na Todorića je počeo. Žene radnice Konzuma su na svojim majicama napisale: Ivice, nabijemo te na K plus!
Policija je krenula u akciju. Politička prostitucija je počela. I polako cijela priča postaje odličan scenarij za političku pornografiju.
Moje pitanje glasi-je li to opet počeo lov na vještice?
Zašto uopće proganjati i hapsiti Todorića? Osobno, ja bih mu uručio najviše državno ordenje i odlikovanje. U ovom trenutku naše hrvatske zbilje, Todorić je zapravo jedina ličnost dostojna najvećeg hrvatskog odličja i priznanja. Neka je munuo nekretnine i lovu, nema veze što je maznuo tamo neke vile i jahte, neka ima otvorene tajne račune po stranim bankama…ali Todorićeva pozitivna društvena poruka koju odašilje hrvatskoj javnosti, a pogotovo malim, srednjim i velikim poduzetnicima, je puno važnija od toga što je maznuo neke pare i zadužio se do grla u kreditima.
A poruka je slijedeća:
Tko god se u Hrvatskoj počne bavit poduzetništvom-najebat će. Prije ili kasnije. Ako si i pošten poduzetnik, opet ćeš najebat. Jer cijeli sistem, država je osmislila takav princip, takve zakone, da svi privatnici, ispričavam se, poduzetnici, prije ili kasnije, moraju propasti. Pa bili oni pošteni ili nepošteni. Bili oni mali poduzetnici, srednji ili veliki poduzetnici, bili oni tajkuni, sasvim svejedno.
Kome to još uvijek nije jasno, neka samo pogleda Todorićev slučaj-Agrokor.
A takvih Agrokora u malome, u mikrosvijetu malih gradova i malih poduzetnika-koliko god hoćeš! Prolazim Starčevićevom ulicom, ulicom u kojoj je nekad u socijalizmu, u vremenu „komunističkog mraka“ bujao život, na svakom drugom lokalu, trgovini, frizerskom salonu piše-iznajmljuje se…prodaje se!
I knjižare sve propale. Mladi nam masovno i kolektivno napuštaju i grad i Lijepu našu. Ovakav egzodus Hrvata nije zabilježen još iz davnih vremena kada smo u gradu morali bježati od Turaka. Jeli nam zato kriv Todorić?
A sada moramo bježati od naše vlastite hrvatske gluposti. Svemir i ljudska glupost su beskrajni. Našoj državi nužno i hitno treba jedna antiteroristička jedinica za borbu protiv terorizma naše vlastite hrvatske gluposti zbog koje nam se i događa sve ovo što nam se u društvu događa. Eto, zato mislim da Todorića ne treba kazneno proganjati. Todorića treba odlikovati. Jer nam svima otvara oči, rasvjetljava nam put u kojem radikalno i stubokom, korjenito država hitno mora mijenjati zakone i zaštitit poduzetnike koji ne mogu uopće funkcionirati bez zaduženja i novih kredita, stavljanja svojih nekretnina pod hipoteku, i tako uništavaju i sebe i sve oko sebe. Jer drugačije i ne mogu opstati na tržištu. Usput, Todorić nam šalje još jednu snažnu političku i socijalnu poruku:
Tko god je češljao, dotjerivao i hranio HDZ, na kraju će ga taj isti HDZ i uništiti, zatvoriti, slomiti, poslati na robiju. Tko god ima posla sa hadezeovcima-na kraju će najebat. I to gadno. Pa ti ih onda češljaj, dotjeruj i hrani moj Ivice!
Jer češljati mrtvaca isto je što i hraniti nezahvalnika.
Pa se ti sad misli moj napaćeni hrvatski narode.
A ti Todoriću, budi pametan, a pametan jesi, ne likuj puno s tih 6 mjeseci slobode u Engleskoj, ne vjeruj puno ni engleskim odvjetnicima, neće ti ni oni previše pomoći nego izvadi lažne dokumente, sve se novcem danas može, plati privatni avion, skupi kufere i bježi u Južnu Ameriku, Panamu, Argentinu, Urugvaj, Čile….u…uuuuu…pičku materinu! To ti savjetuje neshvaćeni brodski spisatelj i romanopisac Darko Lončar Daky. Bilježim se s mojim najdubljim štovanjem.
A sad malo o našoj brodskoj bolnici.
Na licima brodskih pacijenata pojavio se u zadnje vrijeme osmjeh. Veselje. Radost. Sreća. Ministar Zdravko Marić je pohvalio našu brodsku bolnicu Dr. Josip Benčević. I stavio ju je na visoko prvo mjesto u Hrvatskoj kao pozitivan primjer „adekvatnog upravljanja“ zdravstvenom ustanovom u „izazovnim okolnostima“.
Sve čestitke. A onda je u tim izazovnim okolnostima bolnica Dr. Josip Benčević službeno objavila da će svoje pacijente već drugog dana nakon operacije šupirati iz bolnice. Da, nakon samo jednog dana bolničke njege. Dobro ste čuli.
Kapitalistička i hadezeovska humanost na djelu. Visoki dometi humanosti, solidarnosti i ljubavi prema brodskim pacijentima. Da, dobro ste čuli. Brodski pacijenti moći će u buduće samo jedan dan poslije operacije ostati u bolnici. Malo udahnuti zrak. Malo popiti čašu gorkog pelinkovca. Uhvatiti se za srce ili bubrege, ispljunuti krv i onda šup karta. Van iz bolnice!
Ljudi moji, ovo vam je prava slika kapitalističkog blagostanja i humanosti prema našim pacijentima. Jesu li to ono naši brodski liječnici također morali polagati Hipokratovu zakletvu? U vrijeme socijalističkog „mraka“ mogao si imati prišt na guzici, dobiješ pet dana bolničkog liječenja, a u težim slučajevima, ako si imao recimo, prišt na kurcu, odmah te u tom slučaju hospitaliziraju, sedam dana intenzivnog bolničkog liječenja, medicinske sestre te dvore, trče oko tebe i njeguju, osjećaš se ko grof, ko Napoleon, jebote. Ko čovjek zaboga. Ko ljudsko biće. Još se i zaljubiš u neku medicinsku sestru pa iz bolnice nosiš najljepša sjećanja. Još u bolničkoj sobi stekneš i prijatelje, nova prijateljstva, pa ti na kraju bolnica postane i nešto lijepo, romantično, izazovno, poželjno bez obzira na muke koje imaš i boli koje nosiš. A sada….
A sad se osjećaš ko stoka. Kao ljudsko biće nedostojno postojanja. Jer HDZ se ozbiljno naljutio. Pored milion svojih neprijatelja koje je u društvu detektirao, precizirao i javno obznanio, sada je još pronašao nove neprijatelje. Hrvatske pacijente. Naše brodske paćenike, pacijente koji će ubuduće već prvi dan nakon operacije morat pakirat svoje stvari i noga u guzicu.
Bolnica je izdala i službeno priopćenje javnosti i svojim pacijentima;
„Mrš svojim kućama, stoko jedna! Hoćete poslije operacije još i spavat u bolnici, ha? Želite još i ljenčarit, ha? Hoćete se još zajebavat u bolnici, ha, parit oči i buljit u guze naših medicinskih sestara, ha?
Hoćete žderat našu bolničku hranu, ha? Mislite da vam je ovo komunizam, ha? Jebo vas drug Tito, da vas jebo drug Tito! To vas je on sve tako naučio. E, pa nećete se više ovdje tako ponašat, ne! „
Iz ovog službenog obraćanja javnosti vidi se da se HDZ zaista, ozbiljno naljutio. Negativnim socijalističkim pojava i štetnim dugogodišnjim komunističkim ponašanjem u našim bolnicama HDZ je ozbiljno odlučio stati tome na rep.
Prema pouzdanim i provjerenim informacijama kojima raspolažemo, stručni kolegij bolnice Dr. Josip Benčević formirao je tri grupe volontera koji će u invalidskim kolicima razvoziti pacijente nakon operacije do krajnjih odredišta. U prvoj grupi su volonteri koji će prvi dan nakon operacije razvoziti pacijente do gradskog groblja. Jer, Bože moj, neće svatko ni preživjeti operaciju, uvijek će biti onih koji će umrijeti nakon takvog tretmana u bolnici. Budući da je to nekim volonterima gadljivo, u tom slučaju volonteri možda i nisu najbolja opcija. Tada će se morati aktivirati dugotrajno nezaposlene osobe sa Zavoda za zapošljavanje i zaposliti ih u javne radove da po gradu sade cvijeće, tulipane i jorgovane, a po potrebi kad zaškripi, da idu razvoziti mrtvace iz bolnice u mrtvačnicu.
I usput, pokopat ih na groblju Sv. Lovre!
U drugoj grupi će biti pacijenti u invalidskim kolicima koje treba pobacati u rijeku Savu jer njihova rodbina nije ni kvalificirana, ni školovana ni medicinski osposobljena da se odmah nakon operacije brine o njima. Pa oni su tek zaboga operirani. Zar se prvi dan nakon operacije o pacijentima ne bi trebali brinuti stručno kvalificirani liječnici i medicinske sestre, a ne nestručna i nekvalificirana rodbina. Pa ljudi su tek operirani, treba znati s njima postupati. Tko će biti kriv ako pacijent kod kuće umre?
Hoćemo zbog toga našu rodbinu kazneno gonit i slati na robiju?
Kažu, prilikom šupiranja iz bolnice, svi pacijenti imaju pravo pri tome, u lijevoj ruci nositi vrećicu sa svojim stvarima iz bolničkog ormarića, a u desnoj svoj bubreg, krajnike, zub, mozak, amputiranu nogu ili ruku, ili ono što li su već operirali i što im je izvađeno. Ili amputirano. Za uspomenu na jedan predivan dan proveden u našoj brodskoj bolnici.
A u trećoj grupi će biti rehabilitirani pacijenti koji u svom džepu nose iskaznicu HDZ-a. Njih će kola hitne pomoći odvesti do njihovih kuća, a zauzvrat oni se ne smiju buniti što su samo jedan dan poslije operacije ostali u bolnici i moraju uvijek i u svakoj prilici hvaliti humanost, solidarnost i ljubav naših liječnika prema pacijentima brodske bolnice, posebno liječnika hadezeovaca. Dogovor je postignut i sada se čeka samo realizacija.
Ovako glasi jedan grafit kojeg sam ugledao kod na u gradu, na BROĐANCI. I fotografirao. Eto, primjera, zašto nam, zbog čega i zbog koga mladi danas tako masovno i kolektivno napuštaju i grad i Lijepu našu! Najvažnije je da mi u gradu stalno gradimo kružne tokove.
I što reći za kraj? Ma…nije u pitanju samo posao, teška gospodarska i socijalna situacija u društvu. Nego i opća klima, atmosfera koja vlada u društvu, atmosfera nehumanosti, netolerancije, mržnje, straha, nedostatka kulturnih sadržaja, nedostatka solidarnosti jednih prema drugima, ljubavi….Trebamo li zato suditi i osuđivati mlade koji nam zbog svega toga napuštaju grad i domovinu i svoju sreću traže u drugim državama. Jesu li oni zbog toga izdajice i neprijatelji hrvatske države? Dragi čitatelji, prosudite vi sami.
U političkoj povijesti našeg hrvatskog naroda, kad god je bilo vrijeme lova na vještice uvijek je bilo i lovaca i vještica. Svak' je svoju ulogu birao sam. Lov na Todorića je počeo. Žene radnice Konzuma su na svojim majicama napisale: Ivice, nabijemo te na K plus!
Policija je krenula u akciju. Politička prostitucija je počela. I polako cijela priča postaje odličan scenarij za političku pornografiju.
Moje pitanje glasi-je li to opet počeo lov na vještice?
Zašto uopće proganjati i hapsiti Todorića? Osobno, ja bih mu uručio najviše državno ordenje i odlikovanje. U ovom trenutku naše hrvatske zbilje, Todorić je zapravo jedina ličnost dostojna najvećeg hrvatskog odličja i priznanja. Neka je munuo nekretnine i lovu, nema veze što je maznuo tamo neke vile i jahte, neka ima otvorene tajne račune po stranim bankama…ali Todorićeva pozitivna društvena poruka koju odašilje hrvatskoj javnosti, a pogotovo malim, srednjim i velikim poduzetnicima, je puno važnija od toga što je maznuo neke pare i zadužio se do grla u kreditima.
A poruka je slijedeća:
Tko god se u Hrvatskoj počne bavit poduzetništvom-najebat će. Prije ili kasnije. Ako si i pošten poduzetnik, opet ćeš najebat. Jer cijeli sistem, država je osmislila takav princip, takve zakone, da svi privatnici, ispričavam se, poduzetnici, prije ili kasnije, moraju propasti. Pa bili oni pošteni ili nepošteni. Bili oni mali poduzetnici, srednji ili veliki poduzetnici, bili oni tajkuni, sasvim svejedno.
Kome to još uvijek nije jasno, neka samo pogleda Todorićev slučaj-Agrokor.
A takvih Agrokora u malome, u mikrosvijetu malih gradova i malih poduzetnika-koliko god hoćeš! Prolazim Starčevićevom ulicom, ulicom u kojoj je nekad u socijalizmu, u vremenu „komunističkog mraka“ bujao život, na svakom drugom lokalu, trgovini, frizerskom salonu piše-iznajmljuje se…prodaje se!
I knjižare sve propale. Mladi nam masovno i kolektivno napuštaju i grad i Lijepu našu. Ovakav egzodus Hrvata nije zabilježen još iz davnih vremena kada smo u gradu morali bježati od Turaka. Jeli nam zato kriv Todorić?
A sada moramo bježati od naše vlastite hrvatske gluposti. Svemir i ljudska glupost su beskrajni. Našoj državi nužno i hitno treba jedna antiteroristička jedinica za borbu protiv terorizma naše vlastite hrvatske gluposti zbog koje nam se i događa sve ovo što nam se u društvu događa. Eto, zato mislim da Todorića ne treba kazneno proganjati. Todorića treba odlikovati. Jer nam svima otvara oči, rasvjetljava nam put u kojem radikalno i stubokom, korjenito država hitno mora mijenjati zakone i zaštitit poduzetnike koji ne mogu uopće funkcionirati bez zaduženja i novih kredita, stavljanja svojih nekretnina pod hipoteku, i tako uništavaju i sebe i sve oko sebe. Jer drugačije i ne mogu opstati na tržištu. Usput, Todorić nam šalje još jednu snažnu političku i socijalnu poruku:
Tko god je češljao, dotjerivao i hranio HDZ, na kraju će ga taj isti HDZ i uništiti, zatvoriti, slomiti, poslati na robiju. Tko god ima posla sa hadezeovcima-na kraju će najebat. I to gadno. Pa ti ih onda češljaj, dotjeruj i hrani moj Ivice!
Jer češljati mrtvaca isto je što i hraniti nezahvalnika.
Pa se ti sad misli moj napaćeni hrvatski narode.
A ti Todoriću, budi pametan, a pametan jesi, ne likuj puno s tih 6 mjeseci slobode u Engleskoj, ne vjeruj puno ni engleskim odvjetnicima, neće ti ni oni previše pomoći nego izvadi lažne dokumente, sve se novcem danas može, plati privatni avion, skupi kufere i bježi u Južnu Ameriku, Panamu, Argentinu, Urugvaj, Čile….u…uuuuu…pičku materinu! To ti savjetuje neshvaćeni brodski spisatelj i romanopisac Darko Lončar Daky. Bilježim se s mojim najdubljim štovanjem.
A sad malo o našoj brodskoj bolnici.
Na licima brodskih pacijenata pojavio se u zadnje vrijeme osmjeh. Veselje. Radost. Sreća. Ministar Zdravko Marić je pohvalio našu brodsku bolnicu Dr. Josip Benčević. I stavio ju je na visoko prvo mjesto u Hrvatskoj kao pozitivan primjer „adekvatnog upravljanja“ zdravstvenom ustanovom u „izazovnim okolnostima“.
Sve čestitke. A onda je u tim izazovnim okolnostima bolnica Dr. Josip Benčević službeno objavila da će svoje pacijente već drugog dana nakon operacije šupirati iz bolnice. Da, nakon samo jednog dana bolničke njege. Dobro ste čuli.
Kapitalistička i hadezeovska humanost na djelu. Visoki dometi humanosti, solidarnosti i ljubavi prema brodskim pacijentima. Da, dobro ste čuli. Brodski pacijenti moći će u buduće samo jedan dan poslije operacije ostati u bolnici. Malo udahnuti zrak. Malo popiti čašu gorkog pelinkovca. Uhvatiti se za srce ili bubrege, ispljunuti krv i onda šup karta. Van iz bolnice!
Ljudi moji, ovo vam je prava slika kapitalističkog blagostanja i humanosti prema našim pacijentima. Jesu li to ono naši brodski liječnici također morali polagati Hipokratovu zakletvu? U vrijeme socijalističkog „mraka“ mogao si imati prišt na guzici, dobiješ pet dana bolničkog liječenja, a u težim slučajevima, ako si imao recimo, prišt na kurcu, odmah te u tom slučaju hospitaliziraju, sedam dana intenzivnog bolničkog liječenja, medicinske sestre te dvore, trče oko tebe i njeguju, osjećaš se ko grof, ko Napoleon, jebote. Ko čovjek zaboga. Ko ljudsko biće. Još se i zaljubiš u neku medicinsku sestru pa iz bolnice nosiš najljepša sjećanja. Još u bolničkoj sobi stekneš i prijatelje, nova prijateljstva, pa ti na kraju bolnica postane i nešto lijepo, romantično, izazovno, poželjno bez obzira na muke koje imaš i boli koje nosiš. A sada….
A sad se osjećaš ko stoka. Kao ljudsko biće nedostojno postojanja. Jer HDZ se ozbiljno naljutio. Pored milion svojih neprijatelja koje je u društvu detektirao, precizirao i javno obznanio, sada je još pronašao nove neprijatelje. Hrvatske pacijente. Naše brodske paćenike, pacijente koji će ubuduće već prvi dan nakon operacije morat pakirat svoje stvari i noga u guzicu.
Bolnica je izdala i službeno priopćenje javnosti i svojim pacijentima;
„Mrš svojim kućama, stoko jedna! Hoćete poslije operacije još i spavat u bolnici, ha? Želite još i ljenčarit, ha? Hoćete se još zajebavat u bolnici, ha, parit oči i buljit u guze naših medicinskih sestara, ha?
Hoćete žderat našu bolničku hranu, ha? Mislite da vam je ovo komunizam, ha? Jebo vas drug Tito, da vas jebo drug Tito! To vas je on sve tako naučio. E, pa nećete se više ovdje tako ponašat, ne! „
Iz ovog službenog obraćanja javnosti vidi se da se HDZ zaista, ozbiljno naljutio. Negativnim socijalističkim pojava i štetnim dugogodišnjim komunističkim ponašanjem u našim bolnicama HDZ je ozbiljno odlučio stati tome na rep.
Prema pouzdanim i provjerenim informacijama kojima raspolažemo, stručni kolegij bolnice Dr. Josip Benčević formirao je tri grupe volontera koji će u invalidskim kolicima razvoziti pacijente nakon operacije do krajnjih odredišta. U prvoj grupi su volonteri koji će prvi dan nakon operacije razvoziti pacijente do gradskog groblja. Jer, Bože moj, neće svatko ni preživjeti operaciju, uvijek će biti onih koji će umrijeti nakon takvog tretmana u bolnici. Budući da je to nekim volonterima gadljivo, u tom slučaju volonteri možda i nisu najbolja opcija. Tada će se morati aktivirati dugotrajno nezaposlene osobe sa Zavoda za zapošljavanje i zaposliti ih u javne radove da po gradu sade cvijeće, tulipane i jorgovane, a po potrebi kad zaškripi, da idu razvoziti mrtvace iz bolnice u mrtvačnicu.
I usput, pokopat ih na groblju Sv. Lovre!
U drugoj grupi će biti pacijenti u invalidskim kolicima koje treba pobacati u rijeku Savu jer njihova rodbina nije ni kvalificirana, ni školovana ni medicinski osposobljena da se odmah nakon operacije brine o njima. Pa oni su tek zaboga operirani. Zar se prvi dan nakon operacije o pacijentima ne bi trebali brinuti stručno kvalificirani liječnici i medicinske sestre, a ne nestručna i nekvalificirana rodbina. Pa ljudi su tek operirani, treba znati s njima postupati. Tko će biti kriv ako pacijent kod kuće umre?
Hoćemo zbog toga našu rodbinu kazneno gonit i slati na robiju?
Kažu, prilikom šupiranja iz bolnice, svi pacijenti imaju pravo pri tome, u lijevoj ruci nositi vrećicu sa svojim stvarima iz bolničkog ormarića, a u desnoj svoj bubreg, krajnike, zub, mozak, amputiranu nogu ili ruku, ili ono što li su već operirali i što im je izvađeno. Ili amputirano. Za uspomenu na jedan predivan dan proveden u našoj brodskoj bolnici.
A u trećoj grupi će biti rehabilitirani pacijenti koji u svom džepu nose iskaznicu HDZ-a. Njih će kola hitne pomoći odvesti do njihovih kuća, a zauzvrat oni se ne smiju buniti što su samo jedan dan poslije operacije ostali u bolnici i moraju uvijek i u svakoj prilici hvaliti humanost, solidarnost i ljubav naših liječnika prema pacijentima brodske bolnice, posebno liječnika hadezeovaca. Dogovor je postignut i sada se čeka samo realizacija.
Ovako glasi jedan grafit kojeg sam ugledao kod na u gradu, na BROĐANCI. I fotografirao. Eto, primjera, zašto nam, zbog čega i zbog koga mladi danas tako masovno i kolektivno napuštaju i grad i Lijepu našu! Najvažnije je da mi u gradu stalno gradimo kružne tokove.
I što reći za kraj? Ma…nije u pitanju samo posao, teška gospodarska i socijalna situacija u društvu. Nego i opća klima, atmosfera koja vlada u društvu, atmosfera nehumanosti, netolerancije, mržnje, straha, nedostatka kulturnih sadržaja, nedostatka solidarnosti jednih prema drugima, ljubavi….Trebamo li zato suditi i osuđivati mlade koji nam zbog svega toga napuštaju grad i domovinu i svoju sreću traže u drugim državama. Jesu li oni zbog toga izdajice i neprijatelji hrvatske države? Dragi čitatelji, prosudite vi sami.
