'Demokracija u RH nakon ulaska u EU nazaduje'. Politolog čiji je znanstveni članak izazvao veliki interes: 'Na djelu je porobljavanje institucija'

Iako se Hrvatsku percipira kao uspješnu priču u proširenju Europske unije, od ulaska u nju ona ozbiljno nazaduje što se tiče stanja demokracije. Nazadovanje se ubrzalo nakon 2015., kad HDZ osvaja vlast i zarobljava naizgled neovisne institucije podvrgavajući ih svojim partijskim interesima, napisao je u članku objavljenom u međunarodnom časopisu “Southeast European and Black Sea Studies” docent na katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Dario Čepo.

Taj politolog mlađe generacije, koji studentima prava uz sociologiju predaje i osnove politologije, u zanimljivom znanstvenom članku, prvom te vrste, analizira u kojim se područjima i kojim institucijama to nazadovanje dogodilo i koji su mu uzroci. Njegov članak pod naslovom “Strukturalne slabosti i uloga dominantne političke stranke - demokratsko nazadovanje u Hrvatskoj od pristupa Europskoj uniji” objavljen je u posebnom siječanjskom izdanju navedenog časopisa koji uživa ugled u znanstvenim krugovima.

- Istraživanja koja se bave kvalitetom demokracije i koriste istu metodologiju svuda u svijetu, bilo da analiziraju demokraciju u Zimbabveu, SAD-u ili kod nas, pokazuju da Hrvatska posljednjih pet godina u nizu pitanja pokazuje nazadovanje ili stagnaciju - rekao nam je Čepo u razgovoru potaknutim njegovim člankom. - Analiza je pokazala da je najveći problem u neovisnosti medija, u političkim institucijama, tj. u načinu na koje one funkcioniraju, uključujući pravosuđe.

Tragajući za odgovorom zašto je do toga došlo, prepoznao sam dva ključna razloga stagnacije ili čak nazadovanja. Jedan je izvanjski i povezan je s činjenicom da više nema pregovora s EU, koji su Hrvatsku držali pod pritiskom. EU je tijekom pregovora politikom uvjetovanja Hrvatsku uvijek mogao kazniti, zaustaviti proces približavanja Uniji. Hrvatskoj političkoj eliti zaustavljanje tog procesa, naravno, nije bilo u interesu jer je bila svjesna da bi ju građani vidjeli kao glavnog kočničara približavanja Uniji i da bi se kazna prelila na nju. Ta politika mrkve i batine koju je EU imao u procesu pregovaranja bila je koliko-toliko uspješna u prisiljavanju Hrvatske na reforme i pomake. Te su reforme, da se razumijemo, bile površinske i nisu mijenjale stvari dubinski, ali su bile dovoljne da odražavaju barem privid interesa političke elite u poticanju demokracije - objasnio je Čepo.

Slabosti institucija

Drugi element nazadovanja je, navodi dalje, naš unutarnji.

- Činjenica je da smo tijekom pristupnih pregovora, dok je građane držao optimizam da ćemo ulaskom u Uniju unaprijediti demokraciju, imali razdoblja kad institucija predsjednika države i Vlada nisu bile u rukama jedne te iste stranke - HDZ-a. Ta razdoblja kohabitacije omogućavala su da se politički akteri međusobno koliko-toliko nadziru u tome što rade. Međutim, kad je 2015. HDZ preuzeo vlast i u Uredu predsjednika i u Banskim dvorima te došao u situaciju da više nije bilo ni unutarnje podjele vlasti ni izvanjskog pritiska u vidu pregovora s EU, sve ono što je HDZ radio 90-ih kad je imao apsolutnu vlast na svim razinama mogao je ponovo napraviti.

I u dobroj je mjeri i napravio. A to je mogao iz još jednog razloga - zato što su institucije imale strukturnih slabosti koje vuku porijeklo iz 90-ih, kad ih je HDZ stvarao i krojio. Ne zaboravimo da su sve institucije važne za očuvanje demokracije, od ureda predsjednika do općina, dizajnirane i izgrađene u devedesetima, kad je HDZ imao svu vlast. Slabosti političkog sustava koji je sam izgradio, HDZ je nakon dolaska na vlast 2015. iskoristio - rekao nam je Čepo.

Vlast bez ograničenja

Ovaj politolog ukazuje na još jedan fenomen važan za razumijevanje nazadovanja demokracije u Hrvatskoj. Zahvaljujući činjenici da je devedesetih vladao gotovo bez ograničenja, HDZ je državne institucije, koje je tada dizajnirao, napunio svojim kadrovima. Neki među njima su, ističe, zasigurno stručni, ali su u prvom redu lojalni HDZ-u. Oporbi se događa da nakon preuzimanja vlasti na lojalnost i profesionalnost dijela tih ljudi naprosto ne može računati, pogotovo onih koji su zapošljavani po kriteriju političke lojalnosti, a ne sposobnosti. Zato svaka nova vlast mora trošiti energiju da unutar sustava pronađe ljude od kojih može očekivati neke rezultate, a javnost je zbog trošenja vremena i energije na to, a ne na obećane ciljeve, može percipirati kao nesposobnu i neučinkovitu.

Na pitanje znači li to da i u razdobljima kad opozicija preuzme formalnu vlast, HDZ i dalje zadržava dio stvarne političke i društvene moći, Čepo odgovara potvrdno. U svojem je članku posebno analizirao ulogu izvaninstitucionalnih, veto-aktera koje HDZ koristi u razdobljima kad nije na vlasti. Veto akteri kao što su civilne udruge su, tumači u svojem članku Čepo, uobičajeni u demokratskim sustavima jer oni u skladu sa svojim specifičnim interesima nastoje utjecati na zakonska rješenja i odluke vlasti. Problematično je, međutim, kad se oni koriste za potkopavanje demokratskog sustava i blokiranje slobodne demokratske rasprave. Ključni izvaninstitucionalni akteri u Hrvatskoj su hijerarhija Katoličke crkve, veteranske organizacije, a nakon 2011. i religijsko-političko-društveno konzervativni pokreti.

Ovi posljednji, ističe Čepo, pod krinkom širenja konzervativne agende forsiraju sužavanje prava određenih društvenih skupina, prvenstveno nacionalnih i seksualnih manjina i prava žena te time djeluju antidemokratski. Među izvaninstitucionalnim akterima najutjecajnija je, tvrdi ovaj autor, Katolička crkva. Njoj je HDZ vatikanskim sporazumima sklopljenim 1997. i 1998. osigurao mjesto za stolom odlučivanja o nizu društvenih pitanja i zajamčio joj proračunsko financiranje te tako pridobio njezinu lojalnost. Sredinom devedesetih HDZ je osnovao mrežu veteranskih udruga i vezao dobar dio veteranske populacije na proračun, čime je učinkovito kontrolira. Zahvaljujući tome, navodi u članku Čepo, HDZ može računati da će im veto-akteri pomoći u blokiranju rada političkih protivnika koji su na vlasti.

Čine to prosvjedima, blokiranjem prometnica, učestalim tužbama, razbijanjem ploča s ćiriličnim natpisima. Veto-akteri tako ponekad i mimo institucija i mimo pravnih propisa uspijevaju zaustaviti ono što je, primjerice, SDP-ova Vlada namjeravala napraviti. Situaciju u kojoj najjasnije vidite moć izvaninstitucionalne grupe da zaustavi moć države je, podsjeća Čepo, postavljanje plinske boce u jednoj od najprometnijih ulica u Zagrebu, na koju represivni aparat nije reagirao i nitko nije prijavljen. To su situacije kad HDZ nije na vlasti i kad izvaninstitucionalne grupe koristi kao svog trojanskog konja unutar demokracije. I dok je HDZ trajno osigurao lojalnost Crkve i braniteljskih udruga, situacija s konzervativnim udrugama ponešto je drukčija. U vrijeme referendumske inicijative o braku HDZ ih je podržao i dao im krila, ali pitanje je, napominje Čepo, u kojoj ih mjeri danas može kontrolirati.

U svojem je članku ovaj znanstvenik apostrofirao pravosuđe kao jednu od ključnih institucija zbog čijih se strukturnih slabosti, ugrađenih u njezine temelje devedesetih, danas ne može zaustaviti nazadovanje demokracije. U Hrvatskoj se, ističe Čepo, dosad provodilo malo istraživanja o stanju u pravosuđu i njegovu utjecaju na politički sustav i stabilnost demokracije. Međutim, ona pokazuju da je HDZ-u i predsjedniku Tuđmanu tijekom 90-ih bilo iznimno važno ovladati pravosuđem i u tome su bez iznimke uspjeli. HDZ je devedesetih temeljito očistio pravosudni sustav od svih koje je smatrao nelojalnima ili za koje je očekivao da će mu stvarati probleme, a na njihova su mjesta postavljeni mladi, lojalni kadrovi koji će voditi računa o tome da pravosuđe, kao što je jedan HDZ-ov dužnosnik rekao, bude u službi političkog sustava.

Da bi očuvali fasadu legitimnosti pravosuđa, morali su donekle pokazati da je ono razmjerno neovisno, tako da je devedesetih bilo uspostavljeno Državno sudbeno vijeće, institucija koja upravlja pravosudnim sustavom i odlučuje o zapošljavanju i napredovanju sudaca. Međutim, svi članovi DSV-a u to doba nominirani su po kriteriju političke lojalnosti, a ne stručne neovisnosti.

Ono što je Europska unija napravila, i u čemu je najviše pogriješila, jest da je takvo stanje izgrađeno devedesetih u pristupnim pregovorima s Hrvatskom zamrznula zahtjevom da se DSV-u osigura neovisnost od utjecaja izvan pravosuđa, bez da je pažljivo pogledala i analizirala tko je devedesetih iskadrovirao bazu koja bira DSV. Jer da jest, Europska komisija lako bi se uvjerila da procesom izbora članova DSV-a i dalje upravljaju stari, provjereni HDZ-ovi kadrovi koji danas možda i nisu toliko zainteresirani za promicanje HDZ-ovih ideja koliko za zadržavanje postojećeg stanja. To se, ističe u svojem radu, Čepo, može vidjeti na nizu primjera zapošljavanja i napredovanja sudaca i sutkinja koji nemaju najbolje uvjete za zapošljavanje i napredovanje.

Proizvodnja problema

Potvrđuju to i odluke Ustavnog suda kojima se pojedina imenovanja poništavaju, ali ih DSV i dalje ignorira. I sada DSV, koji bi trebao biti jamac neovisnog pravosuđa, proizvodi probleme koje ne možemo riješiti. Jer kad god kritizirate djelovanje pravosuđa, sudaca i DSV-a istodobno će vas vodeći suci optuživati za podrivanje neovisnosti pravosuđa i svatko tko ga kritizira, argumentirano ili ne, u startu je u gubitničkoj situaciji. Takvo stanje u pravosuđu ističe Čepo, kod građana izaziva kronični osjećaj nemoći, a pravosuđe svrstava među institucije kojima građani najmanje vjeruju.

Posebno je, upozorava Čepo, pogubno za demokraciju u Hrvatskoj to što HDZ nakon 2015. ubrzano zarobljava institucije koje su trebale biti neovisne. Riječ je o nizu institucija koje su utemeljene i dobile su svoj zamah nakon 2000. u procesu pristupnih pregovora s EU poput Agencije za elektroničke medije, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, povjerenika za informiranje, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. HDZ čini sve da te institucije koje su trebale biti neovisne ili preuzme pod svoju kontrolu i tako ih ušutka ili da ih, ako ih već ne može ušutkati, marginalizira. Čepo u svojem radu opisuje primjere porobljavanja tih institucija.

Nakon što je instituciju povjerenika za informiranje utemeljila neovisna stručnjakinja Anamarija Musa, na njezino je mjesto izabran kandidat koji je u svojem životopisu sakrio da je dugogodišnji član HDZ-a, a predstavljen je kao neovisni stručnjak. Zahvaljujući zakonskim izmjenama, s mjesta pravobraniteljice za djecu smijenjena je stručnjakinja za obiteljsko pravo Ivana Milas Klarić, a na njezino je mjesto izabrana Helenca Pirnat Dragičević, koja je poznata po stavu da se iz primjene Istanbulske konvencije dio o rodnim pravima može izostaviti.

Agencija za elektroničke medije, koja je bila meta žestokog desničarskog napada dok joj je na čelu bila Mirjana Rakić, popunjena je HDZ-u podobnim kadrovima, nakon čega ne radi probleme desnim medijima koji šire “fake news” i govor mržnje. Institucije koje nije uspjela okupirati, HDZ-ova vlast marginalizira, kao što to čini s Povjerenstvom za sukob interesa, ignorirajući njegove zahtjeve za dokumentacijom i neprekidnim napadima. Tako je, ističe Čepo, sve ostalo unutar pravnih normi, ništa se nije nezakonito dogodilo, ali je duh, ideja koja je ležala iza neovisnosti tih institucija potpuno izigrana.

Izlaz iz situacije

Da bi se to moglo napraviti, a da ne bude vidljivo, ističe Čepo, bilo je važno da HDZ-ova vlast uz pravosuđe i neovisne institucije preuzme i treći element, a to su mediji. Njihovo preuzimanje je važno da bi se kontrolirao narativ, priča koja izlazi u javnost, i spriječilo da mediji objavljuju priče o kriminalnim ili skandaloznim događajima vezanim uz ministre.

Činilo im se da će to postići preuzimanjem HRT-a s jedne strane i zaustavljanjem financiranja neprofitnih medija koje prijete da se razviju u glavne kritičare takvog načina vladanja s druge. To im, ističe ovaj politolog, ipak nije do kraja pošlo za rukom jer je današnja medijska slika Hrvatske ipak različita od one devedesetih, prije svega zbog činjenice da postoje razmjerno jake komercijalne televizijske kuće poput N1 televizije, koju ne kontroliraju. Zato mediji danas ipak izvještavaju o korupciji i kritiziraju vlast, ali ne uspijevaju zaustaviti nazadovanje demokracije.

Vidi li izlaz iz pesimistične situacije koju je u članku detaljno opisao, pitamo ovog politologa. - Izlaz je sve uži i uži i sve teže ćemo kroz njega proći kako vrijeme prolazi. Ono o čemu apsolutno moramo prestati razmišljati jest da će nas EU izvući iz demokratskog nazadovanja. Neće. I to se najjasnije vidi na primjeru Mađarske. Dominaciju u europskim institucijama preuzimaju pučani, a njima je u interesu da u državama članicama na vlasti budu njihovi kadrovi i neće im stvarati probleme. Plenković je nezainteresiran za procese u Hrvatskoj, zanima ga samo EU. Jedini pritisak može doći odozdo, od samih građana, kroz inicijative civilnog društva, referendume i na izborima - ustvrdio je Čepo.

jutarnji