Photo: European Parliament

Gongova pitanja europarlamentarcima u povodu izbora Dubravke Šuice (HDZ) za potpredsjednicu Europske komisije izazvala pravi politički rat u Bijednoj Našoj. Kako Šuica misli voditi brigu o budućnosti demokracije u Uniji kad se hrvatska vlada guši u korupcijskim skandalima? Kako će braniti vladavinu prava, a bila je protiv sankcija Mađarskoj zbog kršenja vladavine prava? Kako će se boriti za ravnopravnost, a bila je protiv dviju rezolucija o rodnoj ravnopravnosti? Kako je uspjela, radeći isključivo u javnom i državnom sektoru, steći imovinu procijenjenu na pet milijuna eura (vila u Dubrovniku, kuće na Pelješcu i u Cavtatu, stan u Zagrebu, stan u Dubrovniku, kuća za odmor u Hercegovini, jahta i tri automobila)? Poreznici su navodno istraživali nesrazmjer između prihoda i vrijednosti obiteljske imovine u iznosu od 1,5 milijuna eura. Zašto Šuica nije objavila dokumente poreznih inspekcija 2001.-2009., kada je bila zastupnica u Hrvatskom saboru i gradonačelnica Dubrovnika? 

Marijan Vogrinec

Ako je sve čisto, HDZ-ova europarlamentarka i kandidatkinja za potpredsjednicu Europske komisije (u novom povjereničkom resoru za razvitak demokracije i demografiju) Dubravka Šuica časna i poštena političarka, a njezina pozamašna obiteljska imovina besprijekorno stečena – pa makar u tako nevjerojatno kratkom roku – zašto je problem pokazati račun: evo, novac je otud i otud, stečen tako i tako, njime je kupljeno to i to, tada i tada… I svršena priča. Što reče SDP-ov saborski zastupnik Peđa Grbin: „Sve je gotovo u pet minuta“. Ali, vraga, priča ne samo da nije svršena nego nema ni izgleda da će doskora biti. Unatoč tomu što se mediji godinama njom ne prestaju baviti i što su poreznici navodno pronašli legalnim obiteljskim prihodima nepokrivenih milijun i pol eura u ukupno cca pet milijuna eura vrijednoga Šuičinog bogatstva, nevladina je udruga Gong upravo podigla problem porijekla te imovine na europsku razinu. Budući da ovih dana predstoji europarlamentarno saslušanje Dubravke Šuice radi konačne propusnice na unosan (plaća cca 150.000 kuna) petogodišnji povjerenički fotelj u europskoj vladi nove prve birokratkinje Ursule von der Leyen, Gong je poslao šest pitanja odborima i Kolegiju predsjednika europarlamentarnih klubova na koja neka zatraže od nje odgovor te procijene je li vjerodostojna skrbiti o stanju i budućnosti demokracije u Uniji.

Gongov postupak u nedoba – opći politički rusvaj u zemlji uoči izbora za predsjednika/cu RH koncem godine, unutarstranačkih izbora u HDZ-u na proljeće te parlamentarnih koncem 2020., odnosno provale protusrpske mržnje anatemiziranjem lidera hrvatskih Srba i HDZ-ovog koalicijskog partnera u vlasti Milorada Pupovca – odjeknuo je toksičnije od katastrofa u Černobilu i Fukushimi zajedno. Zagrmio je osobno premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković – SDP-ova, je li, sabotaža države i naroda, Gong pak produžena ruka i trbuhozborac tzv. lijeve političke opcije, etc., drvlje i kamenje, kuka i motika – pa redom Plenkovićevi trbuhozborci: Sunčana Glavak za saborskom govornicom, politički tajnik Ante Sanader izjavom medijima, ministri… Gong se raspištoljio izjavama svojih prvaka i osobito priopćenjem, gdje ponavlja pitanja što ih je poslana europarlamentarnim odborima i Kolegiju predsjednika klubova:

„Kako misli (Dubravka Šuica, op. a.) voditi brigu o budućnosti demokracije u Europskoj uniji kada se hrvatska Vlada guši u korupcijskim skandalima? Kako će braniti vladavinu prava, a bila je protiv sankcija Mađarskoj zbog kršenja vladavine prava? Kako će se boriti za ravnopravnost, a bila je protiv dviju rezolucija o rodnoj ravnopravnosti (Estrela report and Zuber report)? Kako je uspjela, radeći isključivo u javnom i državnom sektoru, steći imovinu procijenjenu na pet milijuna eura (vila u Dubrovniku, kuće na Pelješcu i u Cavtatu, stan u Zagrebu, stan u Dubrovniku, kuća za odmor u Hercegovini, jahta i tri automobila), o čemu su izvještavali mediji?

Gong samo radi svoj posao

Porezne vlasti istraživale su, prema pisanju medija, nesrazmjer između prihoda i vrijednosti obiteljske imovine koji je navodno iznosio 1,5 milijuna eura. Zašto Šuica nije javno objavila sve dokumente poreznih inspekcija u posljednjem desetljeću, od 2001. do 2009. u periodu u kojem je bila zastupnica u Hrvatskom saboru i gradonačelnica Dubrovnika?“ Ante Sanader je neuvjerljivo tvrdio novinarima da su objavljene/poznate Šuičine imovinske kartice iz dužnosničkih dana te da se to stanje njezine obitelji „od tada do danas nije bitno promijenilo“. Ako jest tako – a vjerovati je političkom tajniku i još nekriminaliziranom znatno manje znanu bratu globalno razglašenog kapitalca HDZ-ovih korupcijskih hobotnica – zašto bi samoj europarlamentarki od 2011. godine Dubravki Šuici ili ikomu u nadležnim državnim institucijama, makar pod nadzorom HDZ-a bio problem presjeći taj imovinski gordijski čvor u Grbinovih pet minuta? Pa, dobro, ako ne u pet da bude po SDP-ovu, a ono u kojih šes-sedam ili deset minuta. Vuk bi bio sit, a ovce na broju. I idemo dalje. I RH i EU. I Šuica u Uniji.

Ovako, nadležne državne institucije – bilo bilo bi izvan pameti vjerovati da kao izborni plijen nisu pod nadzorom HDZ-a – izbjegavaju dati Gongu i javnosti odgovore na pitanja o porijeklu natprosječne Šuičine obiteljske   imovine, vadeći se na tzv. tajnost i zaštitu osobnih podataka, sic transit), odnosno da ta HDZ-ova političarka „od 2011. godine više nije državna dužnosnica“ (sic transit, saborsko Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa). Kao da i kao promatračica, pa izabrana europarlamentarka nije hrvatska političarka/dužnosnica, nego u Uniji zastupa Inuite iz nekakve lokalne samouprave na zaleđenoj Aljasci. Javnost ima pravo znati što joj vlast želi sakriti, pa ni Šuičina imovinska enigma nije problem ovih što je propituju, a ponajmanje subverzivna protuhrvatska/protudržavna akcija kakvom ju žele sinkronizirano predstaviti Plenković i njegovi.  Gong kao udruga civilnog društva ne radi ništa, što ne rade i istorodne udruge na Zapadu sviđalo se to komu ili ne.

Svojedobno je „španjolski Gong“, je li, tri godine pritiskao eurobirokraciju da objavljuje putne troškove svojih  članova – koje plaćaju svi građani Unije – i sada se to redovito čini. Svake godine. Odbor za pravna pitanja EU-a ovih dana pokazuje političke mišiće na kandidatima za povjerenike iz Rumunjske i Mađarske (čije škare je Šuica, doduše, prošla), pa Gong svojom intervencijom uoči Šuičina saslušanja jamačno pogađa premijera u najosjetljiviji živac te Šuici navaljuje noćne more. Pazi sad, da poklekne u samom finišu, gdje je 150.000 mjesečnih kuna već nadohvat ruke!? Ni za kakav ozbiljan rad. Novo povjerenstvo nema poseban administrativni aparat kao ostala, nema joj tko provoditi program koji također nema, a nema autoritet ni alate za utjecati na stanje demokracije i demografsku revitalizaciju Unije izvan nezaustavljive migrantske transfuzije. Jedna je Njemačka, je li, zbog demografskih deficita prisiljena raspisati natječaj za popunu svoje vojske novacima iz drugih zemalja – zasad samo Unije – a sutra? Jedino, ako Dubravka Šuica nema učinkovitu ideju o tomu kako hopa-cupa u krevetu učiniti popularnijim u Njemačkoj od Nike Kovača i Angele Merkel zajedno.

HSS-ov predsjednik Krešo Beljak žestoko vraća backhandom lopticu premijeru Plenkoviću: „Vladajući su odbili naš prijedlog zakona o porijeklu imovine, ali mi ćemo i dalje inzistirati na tomu da se provjeri imovina svih političara, ali i drugih javnih osoba kao što su to sudci (oni upravo pružaju žestok otpor imovinskim karticama za svoju branšu, op. a.), kod kojih ima afera iz dana u dan. Na način na koji smo mi to zamislili svake bi godine u proračun ‘leglo’ nekoliko milijardâ kuna, a Dubravka Šuica je prva koja bi podlegla tom zakonu jer bi prvi preispitao njezinu imovinu koja, prema nekim informacijama, iznosi nekoliko milijuna eura. Zdrava logika nalaže da to na zakonit način nije mogla steći. Po tom bi zakonu Porezna uprava naplatila svu imovinu za koju nema potvrdu da je plaćen porez i na taj način bi Šuica ili dokazala odakle joj imovina ili bi odmah ostala bez kompletne imovine, a onda bi dalje išli sudski procesi. Imovinu ne bi mogla uživati, već bi ju uživala Republika Hrvatska, a te milijarde bi se mogle potrošiti na mnoge stvari poput, primjerice, mirovina.

Gong nije lijeva udruga, kako je ocjenjuje premijer Plenković, nego udruga koja postavlja nezgodna pitanja onima koji su na vlasti. Gong je zasmetao premijeru (zasmetalo mu je i saborsko Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, jer je uzelo na zub neobjašnjeno njegovo i putovanja skupine hadezeovaca vladinim zrakoplovom u Helsinki, op. a.) zato što je postavio pitanje – otkud jednoj srednjoškolskoj profesorici imovina vrijedna više milijuna eura. Da netko u deset godina može doći do takvog bogatstva, mora ili dobiti na lotu, biti broker na Wall Streetu ili biti stečajni upravitelj Agrokora. Ne vjerujem da je toliki imetak stekao Šuičin muž, koji je kapetan duge plovidbe“.

HDZ-ova saborska zastupnica Sunčana Glavak ne misli da je izvalila notornu glupost za govornicom tzv. Visokog doma i da joj se građani smiju kad je izvalila da SDP i Gong opstruiraju i ruše ugled RH., da SDP kukavički podriva Hrvatsku kad zemlja „kao najmlađa članica EU-a ima prigodu dobiti potpredsjednicu Europske komisije“, odnosno da je „ovo što rade SDP i Gong, organizacija na čijem je čelu donedavno bio sadašnji izvršni tajnik u SDP-u Dragan Zelić, sramota za jednu zemlju, članicu EU-a“. Šef SDP-ovog Kluba saborskih zastupnika Arsen Bauk joj je uzvratio: „Podsjetili ste me na Vesnu Zmijanac i njezinu pjesmu ‘Kraljica tuge’. U usporedbi sa Zelićem, glasnogovornici HDZ-a bili su prethodno zaposlenici HRT-a i budite oprezni kad branite Šuicu, sjetite se smijenjenih HDZ-ovih ministara Tomislava Tolušića, Gorana Marića, Gabrijele Žalac i Lovre Kuščevića“.

U vrućem HDZ-ovom predizborju – zbog unutarstranačkih potreba, ali i interesa vlastitog održanja u Banskim dvorima do kraja mandata ili dobiti još jedan četverogodišnji – Andreju je Plenkoviću iznimno važno ne samo suzbiti svaki pokušaj čak i sumnje u korupcijski putar na glavama svojih političkih uzdanica s kojima ima dugoročnije planove već i ostaviti dojam u javnosti o uspješnoj „Plenkovićevoj vladi“ koja pozicionira svoju politiku i zemlju visoko na ljestvici europskih vrijednosti. Otuda i njegov bijes jer, eto, vječni hrvatski jalnuši sljepački bagateliziraju činjenicu da „Hrvatska dobiva dvije uloge u narednom periodu koje prije nismo mogli ni zamisliti (Marija Pejčinović-Burić kao glavna tajnica Vijeća Europe i Dubravka Šuica kao potencijalna potpredsjednica Europske komisije, op. a.). To nije jednostavno ni uobičajeno niti za mnoge očekivano. Vidim da mnogi jalni ne mogu sakriti ljubomoru. Šteta. Drago mi je da je Maja Marković-Kostelac postala čelna osoba Europske agencije za pomorsku sigurnost. Drago mi je da je moja kolegica Ivana Maletić postala članica Europskog revizorskog suda. Možemo reći da smo u vanjskopolitičkom smislu napravili iskorake bez presedana u pozicioniranju hrvatskih dužnosnika na međunarodnoj razini“.

Da je srednjoškolska dubrovačka profesorica engleskog i njemačkog jezika Dubravka Šuica sposobna i nadasve hrvatskim građanima vrlo korisna, pače bogomdana političarka, ilustrirat će makar iz pete ruke i (pra)stare fotke i videosnimci kako se zadovoljno smješka u živom zidu podobnika nekolicine minulih, ali i aktualnog HDZ-ovog šefa Andreja Plenkovića. Jednostavno, žena je sposobna, iza nje su itekakvi rezultati i kako sad tu nekim jalnušima uopće pada na denuncirati ju u Europi kad je, kako tvrdi njezin šef Plenković, ama baš sve – čisto i transparentno? Jamačno je vrijedna i prvog mjesta u medijskoj akciji „Ponos Hrvatske“, jer malo je tih koji uspijevaju startati iz 62 m² obiteljskog stana u Gružu do vile u Dubrovniku, kuće na Pelješcu i kuće u Cavtatu, stana u Zagrebu i stana u Dubrovniku, kuće za odmor na Kupresu (Hercegovina, BiH), jahte (navodno s nje strastveno lovi lignje, op. a.) i tri automobila.

Znak položaja i utjecaja

Kaže premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković kako je izbor „njegove“ bivše ministrice vanjskih i europskih poslova Marije Pejčinović-Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe (različita institucija od Europskog vijeća u piramidi EU-a) i „njegove“ europarlamentarke u drugom mandatu Dubravke Šuice za povjerenicu Europske komisije za razvoj demokracije i demografiju neprijeporan uspjeh, veliko međunarodno priznanje Hrvatskoj, njezinom ugledu i važnosti u Europi i svijetu. Između redaka, jasna poruka: njemu i vladi koju vodi. A ta poruka – uz nabrajanje svi pozitivnih učinaka vladine politike, koje građani baš ne osjete na osobnom i obiteljskom standardu: rast plaća i mirovina, proračunske uštede, fiskalne i fiskalne pluseve, rast industrijske proizvodnje, izvoza, dobra turistička žetva, rast zaposlenosti, porezna rasterećenja gospodarstva, etc. – važnija mu je u predizbornom razdoblju i nepriličnim trvenjima u HDZ-u od istine da ni Pejčinović-Burić niti Šuica, kamoli druge dvije također HDZ-ove dame, nisu i neće biti RH građanima ni u džep niti iz džepa. Čak i manje od opće raspamećenosti zbog drugog mjesta „vatrenih“ nogometaša na SP-u 2018. u Rusiji.

„Činjenica da je Hrvatska nakon šest godina (članstva u EU, op. a.) dobila u Europskoj komisiji ulogu potpredsjednice je znak našeg položaja u EU i znak našeg političkog utjecaja“, hvalio se premijer Plenković na vladinoj sjednici. „To je poruka za koju je bitno da znaju naši politički akteri, promatrači i građani. Posebno mi je drago što je Dubravka Šuica dobila dvije vrlo važne teme – demokraciju i demografiju. Vjerujem da će ona kao bivša gradonačelnica, saborska zastupnica i europarlamentarka znati stavljati te dvije teme u prvi plan. Tema demografije je nova tema u portfelju Europske komisije. Ta tema je uvrštena prvenstveno na naše inzistiranje. Nakon posjeta Ursule von der Leyen smo uvrstili tu temu u portfelj potpredsjednice Europske komisije, i to još iz Hrvatske. Pritom će Dubravka Šuica biti zadužena za ključnu političku temu. Za budućnost europskog projekta. Konferencija o budućnosti Europe dobiva novu dimenziju u ovako promijenjenim okolnostima u svjetlu Brexita. Kroz angažman naše povjerenice ćemo se dodatno profilirati u EU.“

Predizborno Plenkovićevo hiperboliziranje – s naglaskom na zasluge baš „njegove“ vlade, jer RH bez njega i „njegove“ vlade valjda nikad ne bi bio na redu participirati u birokratskim aparatim asocijacija, kojima redovito plaća izdašnu članarinu, pače u milijunima eura – ne bi imalo smisla bez rečene četiri hadezeovke. Pitanje je vremena i europrlamentarnog skora na izborima u zemljama članicama Unije i europrlamentarnog ishoda u RH kako će hrvatski predstavnici – pukom logikom članstva – prarticipirati u nišama zajedničke birokracije, kojoj su povjerene ključne sastavnice tzv. državnog suvereniteta. Pa su tzv. neovisnost i samostalnost ostali tek stilskom figurom uz državni grb, zastavu i himnu. O rečenim izborima, je li, ovisi hoće li pučani – HDZ u RH – ili koja druga politička opcija biti dominantna. Sada su pučani još dominantni u Uniji i HDZ u RH, pa po logici demokratske stvari konfiguriraju vlast i među svojima – najbližim čelništvu/ku opcije, dakako – odabiru rukovodeće birokrate. Formalno predstavnike svoje zemlje, iako nemaju plebiscitaran legitimitet, koji će birokrati na poslovima od navodno općeeurounijskog interesa zatomiti tzv. nacionalni. Neformalno, posrijedi je osobni interes/koristi/uspjeh u interesnoj grupaciji istomišljenika, koja će sve učiniti/izgovoriti ne bi li se održala u prvom redu do jasala.

Dubravka Šuica i Ursule von der Leyen- foto Twitter




Ursula von der Leyen, prijateljica europučanina Plenkovića, jednog od dvojice opcijskih pregovarača o nasljedniku/ci predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera – umjesto nesuđenog spitzenkandidata Manfreda Webera, njemačkog pučanina – netom je nakon izbora i prije sastavljanja 50-postotno žensko-muški uravnotežene nove europske vlade posjetila Zagreb. Formalno, radi uvida u pripreme za polugodišnje hrvatsko predsjedanje EU-om od 1. siječnja 2020.; neformalno, došla je osobno zahvaliti Andreju Plenkoviću koji se, objektivno, iskilavio u ime Europske pučke stranke izboksati pobjedu europučanke Ursule von der Leyen u dramatičnoj utrci za nasljednicu na tronu Jean-Claude Junckera. Jedan od darova Von der Leyen dobrom prijatelju Andreju Plenkoviću jest i jedno potpredsjedničko mjesto u Europskoj komisiji, s brzopotezno izmišljenim povjereničkim resorom: demokracija i demografija. Za što, je li, Dubravka Šuica nije kvalificirana ni po jednom kriteriju. Em dolazi iz zemlje krajnje nagrižene korupcijom u samim vrhovima vlasti i sasvim upitne demokracije, koja čak progoni novinare verbalnim deliktom, žmiri na ustaške orgije i zaziva kazneni progon lidera manjinskih Srba, em je kao majka jedne kćeri demografski neosviještena.

Gong je u svojih šest pitanja skorašnjim europskim saslušavateljima dao i druge kvalifikative, što sve skupa Dubravki Šuici ne smeta u razmetanju velikim riječima o svom budućem poslanju – ako prekorači i zadnji prag ovih dana – europske povjerenice za demokraciju i demografiju. Od koje pak zadaće, rekosmo, hrvatskim građanima ni u džep niti iz džepa, jer se ne radi o nekakvom uspjehu od kojeg će itko u Šuičinoj domovini imati ikakve koristi. Osim nje osobno i njezine obitelji – s obzirom na iznimno visoka za hrvatske prilike eurobirokratska primanja – odnosno HDZ-ovih lidera tzv. prve brzine, kojima njezino lobiranje u Bruxellesu možebitno otvara perspektivu u budućim kadroviranjima i europučkim križaljkama. S obzirom na – jamačno još dugo – nezrelost hrvatske politike i neizvjesne turbulencije u javnoj areni, možda i svođenje neplaćenih krvavih računa među zapadnobalkanskim usijanim glavama, europejska mrkva uvijek će biti aktualna, pa… Valja imati svog dužnika na pravomu mjestu u pravo vrijeme, a bogme i Ursuli von der Leyen potpredsjednicu koja znâ slušati, znâ tko ju je, kamo i zašto poslao, etc. U normalnom je svijetu politika, kažu, umijeće mogućeg, ali ne kažu da ima svoj itekako šuškav razlog. Bez te šuške jednostavno ne bi imala smisla.

„Koliko god vam se činilo da demokracija i demografija nisu povezane, one imaju uzročno-posljedični odnos“, pametuje Šuica u intervjuu ovih dana Večernjem listu, objašnjavajući što će raditi bude li izabrana za europsku povjerenicu te kakva joj je uloga u organiziranju Konferencije o budućnosti Europe, gdje bi se navodno trebao donijetii novi ugovor o funkcioniranju EU-a. „Puno Europljana ne sudjeluje u demokratskim procesima te ponekad ne vjeruju u demokratske institucije, a uzrok tome leži u demografskim promjenama u njihovoj okolini, koje uzrokuju nezadovoljstvo stanovništva. Mnogi se sele iz ruralnih u urbana područja, koristeći jednu od četiri temeljne slobode, slobodu kretanja. Sele se iz države u državu, što je u posljednje vrijeme slučaj i u Hrvatskoj. Stoga kao dio sveobuhvatne strategije EU o demografskim promjenama, solidarnosti među generacijama i demokratskoj uključivosti, moramo naći najbolje modele za usklađivanje rada i obitelji te preokrenuti trend i zaustaviti demografski pad.

Analfabetizam na djelu

Mnogo je izazova pa ćemo naglasak staviti i na dugoročan utjecaj demografskog starenja na skrb i mirovine, kao i na utjecaj na različite skupine u društvu te na područja i regije koji su najviše pogođeni. Potrebno je raditi na nizu aktivnosti poput potrebe za poticanjem aktivnog starenja, poboljšanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, ulaganja u budućnost djece i zaštite njihovih prava kao i dugoročne vizije za ruralna područja. Time želimo osnažiti europsku demokraciju jer, prema riječima predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, demokracija je više od glasanja na izborima. Cilj je da se glas Europljana čuje i moramo pokazati da je svaki pojedinac sposoban sudjelovati u procesima izgradnje europskog društva tako da se njegov utjecaj može jasno vidjeti i osjetiti.“

Analfabetizam na djelu, odjeven u birokratsku frazeologiju kakvu ni pas s maslom ne bi progutao. Vidi se da Dubravka Šuica nema pojma ni o demokraciji niti o demografiji, a kamoli o onomu što bi Europljanima vrijedilo platit makar samo 10, a kamoli 23.000 eura svaki mjesec gole plaće. Ovakvo neznalačko lupetanje, ako je vjerovati Večernjaku da je autorizirala intervju, ne bi prošao ni u kakvom mjesnom odboru bogu iza nogu da se u njemu skupi pet-šest prosječno školovanih ljudi. Takva Unija s takvim (preplaćenim) činovnicima nema izglednu budućnost, a kamoli uzme li se pod zdravo za gotovo da će Šuica – Andrej Plenković se time neodgovorno javno hvali – organizirati Konferenciju o budućnosti Europe. Unije koja se trese iznutra i postaje sve zazornija izvana te nije isključen raspad. Zbog opstrukcije srednjoeuropskih režima (kojima pak hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović diže rep nebulozom kako Donald Trump „voli te zemlje, i one niže do RH“, sic transit), bujanja ekstremističkih/populističkih pokreta, eurozone, izbjegličke/migrantske krize, gospodarskog usporavanja, Brexita, ekonomske agresije SAD-a…

I tu će kapaciteti bivše njemačke ministrice obrane Von der Leyen, majke sedmero djece i Dubravke Šuice, majke jedne obiteljske uzdanice – obje iz rejtinški uvjerljivo kopneće političke euroopcije – demokraciji navući krila, natjerati sve rode iz potentnog tzv. trećeg svijeta s pinklecima u Uniju te učinkovito popeglati sve iritantne nabore na kritičnim mjestima što ih simboliziraju neboplava zastava s karakterističnim krugom od 12 zlatnih zvjezdica i posljednji stavak Beethovenove Devete simfonije.

Jutarnji list je iz pera Gorana Penića vrlo jasno raščlanio zakulisje velike Plenkovićeve diplomatske akcije u „dvije ključne noći u Bruxellesu“, koja je po principu ruka ruku mije u europskoj obitelji pučana (EPP) uvela baš Dubravku Šuicu u najuži krug odlučivanja u Uniji. Njezino kandidiranje na mjesto potpredsjednice Europske komisije, dodjeljivanje tog mjesta RH, „slažu se svi naši sugovornici iz diplomatskih krugova“, naglašava Penić,  „zasluga je premijera Andreja Plenkovića koji je odigrao ključnu ulogu kada se pregovaralo oko čelnika Europske komisije. Presudne su bile, kažu sugovornici, ona dva dana u Bruxellesu kada je Plenković kao pregovarač ispred Europske pučke stranke (EPP) predvodio grupu čelnika država članica Europske unije iz iste političke grupacije koja se usprotivila da se na čelo Komisije izabere socijalist Frans Timmermans. Nakon te odbijenice, u igru ulazi Ursula von der Leyen koja Plenkoviću očito nije zaboravila što je uz njegovu podršku zasjela na mjesto čelnice ‘EU vlade’. Svjestan toga, Plenković je, kažu njemu bliski izvori, a priznaju to čak i politički protivnici, prvo lobirao da Hrvatska dobije jedno potpredsjedničko mjesto u Komisiji, što je važno politički, a drugo da se praktički na razini Unije izmisli novi resor koji će se baviti problemima s kojima se suočava Hrvatska, ali i polovica država EU, a to je demografija“.

Foto N1




Da nije bilo tih dviju bruxelleskih noći/dana u kojima je Plenković odigrao to što je odigrao, Šuice ne bi bilo ni na najudaljenijem horizontu Unijinog vodstva, kojem nije dorasla ni osobnim diplomatskim pedigreom niti time što dolazi iz demokratski/demografski uzorne zemlje. Pače, demokracija i demografija u Bijednoj Našoj zazorni su da zazorniji jedva još mogu biti. Time je krajnje neprimjereno i lažno premijerovo hiperboliziranje ugleda i postignuća zemlje koju operativno vodi. Na djelu je beskrupulozna pučka ili opcijska grebačina za visokim birokratskim pozicijama, dakle za suhim novcem na osnovi političke moći i utjecaja. Sve drugo su priče za malu djecu. Pogotovo ona, koju premijer Andrej Plenković podvaljuje općinstvu o „velikom priznanju Hrvatskoj kao najmlađoj članici EU-a dodjelom tako visokog mjesta u Europskoj komisiji“. A to se „priznanje Hrvatskoj“ svodi na puku formalnost, na sliku bez tona: ni sama Dubravka Šuica nema pojma – vidi se to iz njezinih uopćenih, besadržjnih i frazerskih izjava – što će zapravo raditi, što joj je program, jer ispod sebe nema ni direktorij kao ostalih sedam povjerenika/ca u Komisiji niti proračun, pa…

Eurozastupnica u drugomu mandatu Biljana Borzan (SDP), koja je jedina od 11 kolega/ica iz RH nešto vidljivo i općeeuropski korisno učinila u EU (ujednačavanje kakvoće roba, usluga i proizvoda na tržištu s pola milijarde potrošača), tvrdi da svi potpredsjednici i povjerenici „imaju ispod sebe neke ljude u odjelima, direktoratima, samo Šuica nema nikoga i to me kopka. Njezina funkcija je općenita“. Čak se i neki iz HDZ-a slažu s opaskama u političkoj javnosti o tomu da je Šuica „dobila poziciju koja je daleko izvan ranga RH u EU“. Bivši hrvatski veleposlanik u više zemalja, znanstvenik i kolumnist portala Autografa Damir Grubiša također je vrlo indikativno u tekstu „Predsjednica Republike kao Veliki inkvizitor“ opleo po postupku Ursule von der Leyen:

„U kontekstu europskih zbivanja, kada je konačno fomirana nova Europska komisija i kada su isplivala i takva groteskna rješenja kao što je imenovanje Mađara Lászla Trócsanyja za povjerenika s portfeljom ‘susjedstva i proširenja’ i Hrvatice Dubravke Šuice za povjerenicu s portfeljom ‘demokracija i demografija’, a Talijana Paola Gentilonija za povjerenika za ‘ekonomiju’, moramo se zaista upitati s kakvim osjećajem za humor je predsjednica Komisije sastavila ovaj tim? Na primjer, za ekonomiju će biti zadužen Paolo Gentiloni koji dolazi iz zemlje koja se nalazi u recesiji, ali ona to još ne zna, gdje je gospodarski rast na nuli i gdje su jedva izbjegli neofašistički puč i preuzimanje vlasti od strane novog, malog Ducea, Mattea Salvinija. Gentiloni je pristojan političar, s titulom grofa, koji živi od iznajmljivanja svoje plemićke palače u centru Rima i drugim posjedima u pokrajini Marche, pa mu je valjda to dobra referenca za portfelj ekonomije.

Licemjeri Janusovih lica

Mađar Trócsany nije član Orbanove stranke, ali je ‘vrlo blizak’ mađarskom premijeru koji se dobro iskazao u politici susjedstva – gradeći ogradu od bodljikave žice prema Hrvatskoj i drugim zemljama da bi tako spriječio migrantski val, ali i zatvorio svoju zemlju i napravio od nje tvrđavu u srcu Europe, suzio i suspendirao demokratske slobode i najavio vladavinu ‘liberalne demokracije’, oksimorona koji završava kao i slični u povijesti – narodna demokracija u komunističkim zemljama, vladavina narodnih masa i njenih vođa između kojih nema posrednika kao u fašističkim zemljama. I takav će bliski prijatelj Orbana krojiti politiku dobrosusjedstva i proširenja, s kojim se – proširenjem i dobrosusjedstvom – možemo pozdraviti za dugi niz godina. I na kraju, šećer dolazi na kraju, hrvatska povjerenica Dubravka Šuica, vjerna Karamarkova sljedbenica koja dolazi iz zemlje ne samo nekonsolidirane, već sada i dubiozne demokracije, koja bi morala kao prvi svoj zadatak intervenirati baš u Hrvatskoj gdje se demokracija sve više sužava, a fašizam više nije samo puzajući kako tvrdi bivši državni tužilac Krunoslav Olujić, već i galopirajući.

Ne samo da državna politika kojoj su na čelu licemjerni političari koji poput Janusa okreću jedno od svoja dva lica prema vrsti publike koja naiđe, već sada sustavno ohrabruju proustaške snage u zemlji i potiču atmosferu netolerancije i progona svih onih koji im se ne sviđaju“. Šuica je, tvrdi SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović, „putnica koja je s kupljenom kartom ušla u kupe“, a Sunčanu Glavak već ozbiljno trese nervoza jer ne može dočekati trenutak kada će Šuica otići u Komisiju, a ona zasjesti na njezino europarlamentarno mjesto. To je ta nezbrojena družba na krijesti privatnog Plenkovićevog (pred)izbornog angažmana u Bruxellesu, koja sada kukumavči da SDP, Gong i istomišljenici alibijem propitivanja porijekla enormne Šuičine obiteljske imovine – koje su se već dohvatili i strani mediji – „ruši ugled Hrvatske“ i sabotira njezinu važnu ulogu u Uniji“. Sic transit. To je ta ista družba koje ni pojedinačno niti skupno ne bi bilo bez HDZ-a, prve i dosad jedine političke stranke u RH prvostupanjski osuđene za pljačkanje vlastitog naroda, odnosno koja je zločesto sabotirala dvomandatnog hrvatskog potpredsjednika Europske komisije Nevena Mimicu (SDP; „vaš Mimica“, etc.) i Vesnu Pusić (bivšu predsjednicu HNS-a u koaliciji sa SDP-om) kao kandidatkinju za visoku dužnost u UN-u.

Neki bi se sada sjetili one starih Latina o vremenima i običajima…

tacno