Ali k vragu i oprez. Katolička se, zatucana nacija ionako najviše ufa u poruku s oltara kako i ova „ugroza zdravlja“ predstavlja samo „prolazni incident“. Na putu u život vječni. S HDZ-om na čelu kolone.
„Očekivali smo porast oboljelih, ali politička je odluka bila spasiti turističku sezonu!“ Tim je rezolutnim riječima hrvatski premijer potvrdio spremnost svoje jadno sklepane vlade da zbog deviznih novčića ozbiljno ugrozi zdravlje svojih građana, a to znači većine, budući da su Hrvati mahom nacija starih. Pa je li spasio sezonu? Možda tek da sitno zakrpa proračun koji prekomjerno zavisi upravo od turizma. A je li ugrozio zdravlje i živote građana? Jest, jer je Hrvatska danas svrstana među deset najopasnijih evropskih država s obzirom na nagli rast broja zaraženih covidom. Je li za svoje poteze dobio placet parlamentarne većine? Nije, naravno, nego je poput patuljastog diktatora nastavio manipulirati svojim parapolitičkim tijelom, to jest Nacionalnim stožerom za obranu… Čega? Zdravlja nacije? Ne, nego obranu pohlepnog zbrajanja turističkih dolazaka i istodobno potpunim odustajanjem čak i od minimalnih mjera zaštite od virusa.
Komandant čitave te promašene parade, bizarno nazvane „ples s virusom“, mjesecima je ministar policije, sivi partijski birokrata, lažljiv do neba, koji uporno negira političku ulogu Stožera, pa čak i premijerovu izjavu kako je spašavanje turističke sezone, po cijenu zdravlja nacije, njegova politička odluka. „Nikada nismo donijeli nijednu političku odluku“, kazat će taj šef Kriznog stožera, prkoseći svakom zdravom razumu, svakodnevno spreman na svoju beskonačnu javnu litaniju u kojoj svu odgovornost za ozbiljan rast broja zaraženih svaljuje na građane i odnedavno sebi podređene lokalne stožere. Koji se svi ponašaju neodgovorno. A zapravo se u režiji tih ignoranata i političkih poltrona, koji bi imali brinuti o zdravlju građana, dogodio potpuni raspašoj koji je uzrokovao naprasno skraćivanje sezone, a onda i oduzimanje prava Hrvatima na testiranje zbog prioriteta danog turistima u odlasku čije države to zahtijevaju.
I zar nije upravo Vlada preko svoga Stožera odlučila da noćni klubovi smiju raditi do ranog jutra, da se u njima smije tiskati na stotine mladih, te su upravo ta mjesta postala rasadište virusa? Bezobzirna lakoća odluke, s ishodištem u diktatu moći, da se privuče što više mladih turista kojima je ljetovanje nezamislivo bez divljanja u noćnim klubovima, direktni je uzrok velikog broja oboljelih, a fotografije iz raskalašenih klubova na „čuvenoj“ plaži Zrče s pravom su zgrozile evropske države koje su jedna po jedna Hrvatsku svrstale u rizična područja i povukle svoje turiste doma. Na odluku Austrije reagiralo se još i redikuloznom prijetnjom kako će vidjeti Austrijanci svoga boga kad ove zime mi zabranimo Hrvatima da idu na skijanje u tu državu, iako je brojka Hrvata u ukupnom austrijskom turizmu smiješno mala.
Uglavnom, šef policije, kao zahrđali gromobran Vlade, ustrajao je u dopuštenom radu opskurnih noćnih klubova na Jadranu, uz tek bijednu ili nikakvu kontrolu, pa i kada su upravo ta mjesta locirana kao legla zaraze, on nije odustao od svojih narcisoidnih, prozirnih političkih fraza: „Naravno da je svaki gost dobrodošao, brojke potvrđuju da se turisti ovdje dobro osjećaju i teško je zamisliti mlade da se na ljetovanju pridržavaju distance.“ Potom je svaku priliku iskoristio da se pohvali kako smo jedini uspjeli ostvariti relativno dobru sezonu na kojoj nam, eto, svi drugi zavide, pa nas zbog „političkih razloga“ stavljaju na crvene liste, poput Slovenije, Austrije, Engleske…
Taj iritantni Vladin činovnik neće poslušati ni savjete epidemiologa da vrata noćnih klubova ostanu zatvorena, niti udrugu turizma koja je na vrijeme upozorila kako se ne smije dopustiti da dvadesetak noćnih barova na obali ugrozi ionako jadnu turističku sezonu. O zdravlju nacije zbog sitnog šićara da se i ne govori. Tim prije jer je jednomjesečna zarada svih klubova posve zanemariva za ukupni turizam, pa je još morbidnija odluka zbog koje su ta mjesta postala žarišta zaraze i ugrozila zdravlje građana i ostatak sezone. Onda se u državi – u kojoj, upravo zbog krajnje nesuvislog, politiziranog rada Nacionalnog stožera, nitko živ ne nosi maske, kamoli drži distancu, a s obzirom na rast novooboljelih, jesen donosi ozbiljnu zdravstvenu prijetnju – lako nađe neki politepidemiolog da nam kaže da je strah neosnovano blesav, te da su to sve zanemarive brojke.
A čime su to vlasnici noćnih klubova, čiji je prihod za državu kap u moru, utjecali na premijera i njegove covid egzekutore? Pa znajući iz kakvog miljea dolaze vlasnici tih mjesta, nije teško pogoditi zašto im je omogućen rad i time napravljena nemjerljiva šteta za turistički, pogotovo zdravstveni sektor. Uostalom, nije li noćni život u Londonu na primjer kudikamo isplativiji, ali su svejedno klubovi tamo i dalje zatvoreni, pa su mladi Englezi pohrlili u Hrvatsku, gdje je sve dopušteno, kako bi mogli neometano uživati u noćnim terevenkama. A gdje su tek posljedice svih ostalih masovnih okupljanja, od svadbi do crkvenih derneka.
Ali k vragu i oprez. Katolička se, zatucana nacija ionako najviše ufa u poruku s oltara kako i ova „ugroza zdravlja“ predstavlja samo „prolazni incident“. Na putu u život vječni. S HDZ-om na čelu kolone.
tačno
