Sada, kad je i službeno uspostavljen kontakt između ekstremno desne Vlade Republike Hrvatske i ekstremno desnog Hrvatskog nogometnog saveza, tako što je potpisan ugovor o povratku utakmica nacionalne nogometne selekcije na ekstremno desnu Hrvatsku radioteleviziju, dominantno na štetu javnog interesa, nije li vrijeme da se zapitate: kako dalje?
Ako se izvršna politika diskurzivno i vrijednosno prilagođava najgorim naletima šovinizma s hrvatskih stadiona, čini se kako takvi oblici "otpora" prema nepravednim zakonima i vlastodršcima idu u smjeru samokastracije.
Po svemu sudeći, polako završavaju vremena kad su bile dovoljne tri riječi da rasturite licemjerje proustaške nogometne buržoazije, koja, većina će vas se složiti, uništava igru i rezon bilo kakvog navijačkog angažmana. Kako ćete, naime, ubuduće iritirati bonton vlastodržaca, a da ne izgledate kao njihovi zdušni podržavatelji? Kako ćete pružati otpor HNS-u, a da ne ispadnete navijači Davora Šukera?
Ima li vam smisla urlikati "Za dom" i gledati ga kako putuje do ušiju vladajućih u svečanoj tribini na utakmici s Izraelom, kad je potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš? Ima li vam koristi od toga da Šimuniću odgovarate sa „Spremni!“, ako je desna intelektualna krema predlagala da se ozakoni uporaba ove kratice u hrvatskim oružanim snagama, dok je rodonačelnik ideje postao kandidat za ministra u vladi?
Ima li vam koristi od toga da Šimuniću odgovarate sa „Spremni!“, ako je desna intelektualna krema predlagala da se ozakoni uporaba ove kratice u hrvatskim oružanim snagama (SCREENSHOT: YouTube)
Ako je nedavno „Za dom spremni“ poslužio paraveteranskim postrojbama hrvatske vlade kao soundtrack za pretvaranje govora mržnje u novu definiciju političke satire i državni udar na neovisnost institucija koje bi ih trebale sankcionirati, ne shvaćate li kako od vas stvaraju bijedne prirepke režimu: trudite se predstaviti kao simpatizeri hrvatskih provoditelja holokausta, ali po logici aktualnog desnog mainstreama promovirani ste u satiričare; navijate kao fašisti, a premijer Tim Orešković vas hvali; vičete „Za dom“, a HTV-ov narator stavlja standardni naglasak na veličanstveni stadionski ambijent; urličete „Spremni“, a vlada reagira iznuđenim priopćenjem gdje spominje nekakve fantomske totalitarizme u množini, iskorištavajući vas za novi stadij relativiziranja koljačkog sistema.
Zbog čega, uostalom, evocirati sjećanja na kvislinšku tvorevinu, kad HNS, predstavljajući historijski popis „hrvatskih reprezentativaca“ koji su u jednoj utakmici postigli tri gola, na službenom profilu uvrštava i igrače iz NDH, završavajući rečenicu s hashtagom #budiponosan?
Ako vičete „Ajmo ustaše!“, neće li to shvatiti kao otvoreno bodrenje novih podviga na Markovu trgu; aklamaciju budućih izmjena zakona, pa tako i sportskih, koji će pogodovati jedino i isključivo umreženoj menadžersko-sudačko-političkoj bagri? Ako se derete „Gazi Srbina“, ne zvučite li kao oni koji dovršavaju posao članova HDZ-a, stranke najodgovornije za propast hrvatskog nogometa, odašiljući usputno i potvrdan odgovor na ono pismo predsjednice, koja ždere i loče na račun Zdravka Mamića?
Ako nasrćete na posjetitelje tribina o ljudskim pravima, i krstarite ulicama u potrazi za bićima sumnjivog etničkog porijekla, hoće li vam se ulica rugati da ste falangisti Tomislava Karamarka ili pretorijanci Kolinde Grabar-Kitarović, čiji emisari sjede u izvršnim odborima klubova i poziraju kraj korporativnog bilboarda koji se odaziva na ime hrvatska nogometna reprezentacija?
Čemu, uopće, verbalna dehumanizacija bliskoistočnih izbjeglica, ako ih službena politika, koja koristi sport kao unosnu platformu za pacificiranje masa, planira opasati bodljikavim ogradama i vojničkim čizmama, istim metodama kojima će, ustreba li, ograditi vas i dojučerašnje javne površine za rekreaciju građana?
Za koju godinu neće biti dovoljno kiselinom žigosati poljudski travnjak, tijelima iscrtati svastiku na gostovanju reprezentacije, ili podignuti desnicu na nacistički pozdrav, za izazivanje skandala međunarodnih razmjera (FOTO: ekstrabladet.dk)
Ima li više praktičnog opravdanja za stadionsko širenje govora mržnje u trenutku kad ukidaju satiričnu emisiju na HRT-u jer "širi govor mržnje", dok se u emisijama patriotskih „satiričara“ mržnja govori bez navodnih znakova, u društvu prvaka hrvatske izvršne politike?
Kako, barem nominalno, opstati na ekstremističkoj margini, kao oprečnoj poziciji vladajućoj eliti, ako su njene značajke relativizirane i asimilirane: je li vam izlišno provocirati fašizmom nakon istupa Slobodana Prosperova Novaka, koji je kazao HDZ-ovu trbuhozborcu Velimiru Bujancu da nema fašizma u Hrvatskoj?
Ako Karamarkovi tupamarosi iz HNIP-a, inače stručnjaci za ispravljanje "kulturnih devijacija", uređuju HTV-ove emisije u kojima ugošćuju sveučilišne profesore, inače stručnjake za ispravljanje "bioloških devijacija" seksualnih manjina, nadam se da vam je jasno kako u nedostatku infrastrukture koja bi u djelo provela "devijantnu" terminologiju nacional-socijalizma, upravo na vas gledaju kao na krajnje nositelje terapije, eksperte za ispravljanje kultur-bioloških devijacija uz pomoć palica i pajsera.
Nije li, uopće, kontraproduktivno pohoditi Pavelićev grob, ako vidimo da je Pavelićev grob uzvratio posjet Šukeru? Ako želite nogomet vratiti navijačima, doslovno i simbolički, možda biste konačno trebali promijeniti strategiju. Jer, iskreno rečeno, polako nalikujete na skup Domoljubne koalicije. Postajete mainstream protiv kojeg se navodno borite. Pružate otpor establishmentu tepajući mu.
Znam što ćete sada reći: bez obzira na ekstremizaciju hrvatskog političkog života i, zapravo, njeno outanje, vaše provokacije računaju na međunarodnu reakciju. Ali, računate li vi na međunarodne reakcionare?
Kako je, naime, krenulo s političkim trendovima u Evropi, za koju godinu neće biti dovoljno kiselinom žigosati poljudski travnjak, tijelima iscrtati svastiku na gostovanju reprezentacije, ili podignuti desnicu na nacistički pozdrav, za izazivanje skandala međunarodnih razmjera, i relativno značajnu novčanu nelagodu Mamićevim paževima u HNS-u. Dokad, dakle, mislite parazitirati na riješenosti korumpiranih međunarodnih nogometnih asocijacija da kažnjavaju korumpirane lokalne satelite zbog navijačkih nestašluka, ako će ti uzurpatori nogometa, uz standardnu zakonodavnu protekciju nacionalnih država, već sutra možda legitimirati vašu drskost? Toliko ste naivni da smatrate kako krupni kapital, pa tako i njegova usitnjena hrvatska verzija, nije sposoban prilagoditi se ekstremnim situacijama? Dapače, moglo bi se reći da je vaš folklor simptom aktualnog ekonomskog sustava u njegovoj krajnosti. Kada ovu tezu prenesemo na polje današnje hrvatske političke ekonomije, i uzmemo u obzir uvjerenja rukovodioca države i njihovih pomoćnika, izvjesno je da tekuća ideološka radikalizacija prethodi svojoj tržišnoj inačici.
U ambijentu u kojem će se država smanjivati, paralelno s povećanjem njene državnosti, nije pametno sumnjati da će patriotski dogmatizam ući u simbiozu sa "slobodnotržišnim". Elita će sve intenzivnije krčmiti javne resurse i proračunske dotacije, a regularnost te tržišne utakmice jamčit će policijska batina. Domoljubno-vlasnička logika hrvatske reprezentacije ili Dinama, s naglaskom na interese oligarhije i marginalizaciju neposlušnih (medija, građana...), logički se nameće kao opće mjesto budućih ekonomskih procesa, službena državna politika takoreći; nacija kao Hrvatski nogometni savez, u kojoj je ljubav prema vlasnicima kapitala ujedno i ljubav prema Domovini, a mržnja prema mamićima doslovno i mržnja prema svemu što je hrvatsko.
Ima li više praktičnog opravdanja za stadionsko širenje govora mržnje u trenutku kad ukidaju satiričnu emisiju na HRT-u jer "širi govor mržnje", dok se u emisijama patriotskih „satiričara“ mržnja govori bez navodnih znakova, u društvu prvaka hrvatske izvršne politike? (FOTO: news-bar.hr)
Jasno je, prema tome, kako u današnjim okolnostima borba protiv nacionalizma postaje vaša nezaobilazna misija, ako vam je uopće u interesu vratiti nogomet narodu i na klupskim razinama ići u smjeru omražene ekonomske demokracije, kakvoj svjedočimo u nekim hrvatskim klubovima. Nije li, stoga, vrijeme da odmah promijenite taktiku, i razmislite o metodama koje ih doista iritiraju? Da u ime višeg cilja odbacite sve te očeve nacije i njihove svastike, skakanje u slučaju ako nisi pravoslavac i premlaćivanje ako jesi, nacističku ikonografiju pivskih copywritera i korporativne hashtagove agencija za branding, uvijek vjerne, krv & tlo, Thompsona & njegov mač te druge postulate "nove kulturne paradigme" koju propovijeda Domoljubna koalicija?
Možda biste se konačno trebali ograditi od "satire" vladajućih i, umjesto toga, prigrliti njihovo shvaćanje "govora mržnje"? Pjevati "Lijepu našu haubicu" tijekom svakog intoniranja nacionalne himne? Odašiljati "Smrt fašizmu" sa "sjevera" i glasno tražiti "slobodu nogometu" od "bliskog istoka"; recitirati Bandieru Rossu dok se iz zvučnika ori "Lijepa li si"; razviti dvadesetmetarski transparent s natpisom "Naša patriotska dužnost je mrziti 'Hrvatsku'", ili "Hrvatski nogomet je jednostavna igra u kojoj uvijek pobjeđuju njemački kolaboracionisti", ili "Nogomet navijačima, Anti fašizam!“, ili "Dobrodošli, braćo s Orijenta!, ili, "Život Frljiću!", "Nacionalizam je zadnje utočište Bulja!", ili "Tko ne skače, Ivo Banac je!", ili "Bog, nacija i korporacija", ili "Agrokor-Hrvatska 2,99:0".
Kraj potonje poruke mogli biste nacrtati Karamarka kako s prstima pokušava pojmiti rezultat, ili Mamića kako obnažen iskače iz rođendanske torte ganutljivo natapirane hrvatske predsjednice u kariranom kompletiću - na naslovnici Jutarnjeg lista, ili Oreškovićeve libertarijance koji nevidljivom rukom tržišta „mjere kukuruz“ iz GMO uzgoja, ili Sinišu Kovačića obučenog u Chaplinovo odijelo iz „Velikog diktatora“, bez brkova iznad očiju, samo s onim malim, srednjim dijelom, koji spaja obrve...
Za drugu fazu predlažem fokus na bankare, tajkune i političare, koje možete obilaziti jednom tjedno na radnim mjestima, poslije sudjelovanja u okupaciji tvornica na izdisaju, antikapitalističkim skupovima, gej povorkama, prosvjedima protiv crnokošuljaša ili rasturanja javnog zdravstva. Zašto si, na kraju svega, ne bi pripisali i jugoslavenstvo dok navijate za hrvatsku reprezentaciju? Ipak je to u aktualnim okolnostima najveći zamislivi akt identitetske subverzije, vaša domoljubna i navijačka dužnost, takoreći.
Lako je, naime, danas biti profašistički tudum.
P.S. Ovaj apel ne tiče se pojedinaca koji doista vjeruju da su ustaše mučenici, heroji i šehidi. Takvi su na neprijateljskoj strani. Službeno rade za aktualni antinogometni režim.
lupiga
Ako se izvršna politika diskurzivno i vrijednosno prilagođava najgorim naletima šovinizma s hrvatskih stadiona, čini se kako takvi oblici "otpora" prema nepravednim zakonima i vlastodršcima idu u smjeru samokastracije.
Po svemu sudeći, polako završavaju vremena kad su bile dovoljne tri riječi da rasturite licemjerje proustaške nogometne buržoazije, koja, većina će vas se složiti, uništava igru i rezon bilo kakvog navijačkog angažmana. Kako ćete, naime, ubuduće iritirati bonton vlastodržaca, a da ne izgledate kao njihovi zdušni podržavatelji? Kako ćete pružati otpor HNS-u, a da ne ispadnete navijači Davora Šukera?
Ima li vam smisla urlikati "Za dom" i gledati ga kako putuje do ušiju vladajućih u svečanoj tribini na utakmici s Izraelom, kad je potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš? Ima li vam koristi od toga da Šimuniću odgovarate sa „Spremni!“, ako je desna intelektualna krema predlagala da se ozakoni uporaba ove kratice u hrvatskim oružanim snagama, dok je rodonačelnik ideje postao kandidat za ministra u vladi?
Ima li vam koristi od toga da Šimuniću odgovarate sa „Spremni!“, ako je desna intelektualna krema predlagala da se ozakoni uporaba ove kratice u hrvatskim oružanim snagama (SCREENSHOT: YouTube)
Ako je nedavno „Za dom spremni“ poslužio paraveteranskim postrojbama hrvatske vlade kao soundtrack za pretvaranje govora mržnje u novu definiciju političke satire i državni udar na neovisnost institucija koje bi ih trebale sankcionirati, ne shvaćate li kako od vas stvaraju bijedne prirepke režimu: trudite se predstaviti kao simpatizeri hrvatskih provoditelja holokausta, ali po logici aktualnog desnog mainstreama promovirani ste u satiričare; navijate kao fašisti, a premijer Tim Orešković vas hvali; vičete „Za dom“, a HTV-ov narator stavlja standardni naglasak na veličanstveni stadionski ambijent; urličete „Spremni“, a vlada reagira iznuđenim priopćenjem gdje spominje nekakve fantomske totalitarizme u množini, iskorištavajući vas za novi stadij relativiziranja koljačkog sistema.
Zbog čega, uostalom, evocirati sjećanja na kvislinšku tvorevinu, kad HNS, predstavljajući historijski popis „hrvatskih reprezentativaca“ koji su u jednoj utakmici postigli tri gola, na službenom profilu uvrštava i igrače iz NDH, završavajući rečenicu s hashtagom #budiponosan?
Ako vičete „Ajmo ustaše!“, neće li to shvatiti kao otvoreno bodrenje novih podviga na Markovu trgu; aklamaciju budućih izmjena zakona, pa tako i sportskih, koji će pogodovati jedino i isključivo umreženoj menadžersko-sudačko-političkoj bagri? Ako se derete „Gazi Srbina“, ne zvučite li kao oni koji dovršavaju posao članova HDZ-a, stranke najodgovornije za propast hrvatskog nogometa, odašiljući usputno i potvrdan odgovor na ono pismo predsjednice, koja ždere i loče na račun Zdravka Mamića?
Ako nasrćete na posjetitelje tribina o ljudskim pravima, i krstarite ulicama u potrazi za bićima sumnjivog etničkog porijekla, hoće li vam se ulica rugati da ste falangisti Tomislava Karamarka ili pretorijanci Kolinde Grabar-Kitarović, čiji emisari sjede u izvršnim odborima klubova i poziraju kraj korporativnog bilboarda koji se odaziva na ime hrvatska nogometna reprezentacija?
Čemu, uopće, verbalna dehumanizacija bliskoistočnih izbjeglica, ako ih službena politika, koja koristi sport kao unosnu platformu za pacificiranje masa, planira opasati bodljikavim ogradama i vojničkim čizmama, istim metodama kojima će, ustreba li, ograditi vas i dojučerašnje javne površine za rekreaciju građana?
Za koju godinu neće biti dovoljno kiselinom žigosati poljudski travnjak, tijelima iscrtati svastiku na gostovanju reprezentacije, ili podignuti desnicu na nacistički pozdrav, za izazivanje skandala međunarodnih razmjera (FOTO: ekstrabladet.dk)
Ima li više praktičnog opravdanja za stadionsko širenje govora mržnje u trenutku kad ukidaju satiričnu emisiju na HRT-u jer "širi govor mržnje", dok se u emisijama patriotskih „satiričara“ mržnja govori bez navodnih znakova, u društvu prvaka hrvatske izvršne politike?
Kako, barem nominalno, opstati na ekstremističkoj margini, kao oprečnoj poziciji vladajućoj eliti, ako su njene značajke relativizirane i asimilirane: je li vam izlišno provocirati fašizmom nakon istupa Slobodana Prosperova Novaka, koji je kazao HDZ-ovu trbuhozborcu Velimiru Bujancu da nema fašizma u Hrvatskoj?
Ako Karamarkovi tupamarosi iz HNIP-a, inače stručnjaci za ispravljanje "kulturnih devijacija", uređuju HTV-ove emisije u kojima ugošćuju sveučilišne profesore, inače stručnjake za ispravljanje "bioloških devijacija" seksualnih manjina, nadam se da vam je jasno kako u nedostatku infrastrukture koja bi u djelo provela "devijantnu" terminologiju nacional-socijalizma, upravo na vas gledaju kao na krajnje nositelje terapije, eksperte za ispravljanje kultur-bioloških devijacija uz pomoć palica i pajsera.
Nije li, uopće, kontraproduktivno pohoditi Pavelićev grob, ako vidimo da je Pavelićev grob uzvratio posjet Šukeru? Ako želite nogomet vratiti navijačima, doslovno i simbolički, možda biste konačno trebali promijeniti strategiju. Jer, iskreno rečeno, polako nalikujete na skup Domoljubne koalicije. Postajete mainstream protiv kojeg se navodno borite. Pružate otpor establishmentu tepajući mu.
Znam što ćete sada reći: bez obzira na ekstremizaciju hrvatskog političkog života i, zapravo, njeno outanje, vaše provokacije računaju na međunarodnu reakciju. Ali, računate li vi na međunarodne reakcionare?
Kako je, naime, krenulo s političkim trendovima u Evropi, za koju godinu neće biti dovoljno kiselinom žigosati poljudski travnjak, tijelima iscrtati svastiku na gostovanju reprezentacije, ili podignuti desnicu na nacistički pozdrav, za izazivanje skandala međunarodnih razmjera, i relativno značajnu novčanu nelagodu Mamićevim paževima u HNS-u. Dokad, dakle, mislite parazitirati na riješenosti korumpiranih međunarodnih nogometnih asocijacija da kažnjavaju korumpirane lokalne satelite zbog navijačkih nestašluka, ako će ti uzurpatori nogometa, uz standardnu zakonodavnu protekciju nacionalnih država, već sutra možda legitimirati vašu drskost? Toliko ste naivni da smatrate kako krupni kapital, pa tako i njegova usitnjena hrvatska verzija, nije sposoban prilagoditi se ekstremnim situacijama? Dapače, moglo bi se reći da je vaš folklor simptom aktualnog ekonomskog sustava u njegovoj krajnosti. Kada ovu tezu prenesemo na polje današnje hrvatske političke ekonomije, i uzmemo u obzir uvjerenja rukovodioca države i njihovih pomoćnika, izvjesno je da tekuća ideološka radikalizacija prethodi svojoj tržišnoj inačici.
U ambijentu u kojem će se država smanjivati, paralelno s povećanjem njene državnosti, nije pametno sumnjati da će patriotski dogmatizam ući u simbiozu sa "slobodnotržišnim". Elita će sve intenzivnije krčmiti javne resurse i proračunske dotacije, a regularnost te tržišne utakmice jamčit će policijska batina. Domoljubno-vlasnička logika hrvatske reprezentacije ili Dinama, s naglaskom na interese oligarhije i marginalizaciju neposlušnih (medija, građana...), logički se nameće kao opće mjesto budućih ekonomskih procesa, službena državna politika takoreći; nacija kao Hrvatski nogometni savez, u kojoj je ljubav prema vlasnicima kapitala ujedno i ljubav prema Domovini, a mržnja prema mamićima doslovno i mržnja prema svemu što je hrvatsko.
Ima li više praktičnog opravdanja za stadionsko širenje govora mržnje u trenutku kad ukidaju satiričnu emisiju na HRT-u jer "širi govor mržnje", dok se u emisijama patriotskih „satiričara“ mržnja govori bez navodnih znakova, u društvu prvaka hrvatske izvršne politike? (FOTO: news-bar.hr)
Jasno je, prema tome, kako u današnjim okolnostima borba protiv nacionalizma postaje vaša nezaobilazna misija, ako vam je uopće u interesu vratiti nogomet narodu i na klupskim razinama ići u smjeru omražene ekonomske demokracije, kakvoj svjedočimo u nekim hrvatskim klubovima. Nije li, stoga, vrijeme da odmah promijenite taktiku, i razmislite o metodama koje ih doista iritiraju? Da u ime višeg cilja odbacite sve te očeve nacije i njihove svastike, skakanje u slučaju ako nisi pravoslavac i premlaćivanje ako jesi, nacističku ikonografiju pivskih copywritera i korporativne hashtagove agencija za branding, uvijek vjerne, krv & tlo, Thompsona & njegov mač te druge postulate "nove kulturne paradigme" koju propovijeda Domoljubna koalicija?
Možda biste se konačno trebali ograditi od "satire" vladajućih i, umjesto toga, prigrliti njihovo shvaćanje "govora mržnje"? Pjevati "Lijepu našu haubicu" tijekom svakog intoniranja nacionalne himne? Odašiljati "Smrt fašizmu" sa "sjevera" i glasno tražiti "slobodu nogometu" od "bliskog istoka"; recitirati Bandieru Rossu dok se iz zvučnika ori "Lijepa li si"; razviti dvadesetmetarski transparent s natpisom "Naša patriotska dužnost je mrziti 'Hrvatsku'", ili "Hrvatski nogomet je jednostavna igra u kojoj uvijek pobjeđuju njemački kolaboracionisti", ili "Nogomet navijačima, Anti fašizam!“, ili "Dobrodošli, braćo s Orijenta!, ili, "Život Frljiću!", "Nacionalizam je zadnje utočište Bulja!", ili "Tko ne skače, Ivo Banac je!", ili "Bog, nacija i korporacija", ili "Agrokor-Hrvatska 2,99:0".
Kraj potonje poruke mogli biste nacrtati Karamarka kako s prstima pokušava pojmiti rezultat, ili Mamića kako obnažen iskače iz rođendanske torte ganutljivo natapirane hrvatske predsjednice u kariranom kompletiću - na naslovnici Jutarnjeg lista, ili Oreškovićeve libertarijance koji nevidljivom rukom tržišta „mjere kukuruz“ iz GMO uzgoja, ili Sinišu Kovačića obučenog u Chaplinovo odijelo iz „Velikog diktatora“, bez brkova iznad očiju, samo s onim malim, srednjim dijelom, koji spaja obrve...
Za drugu fazu predlažem fokus na bankare, tajkune i političare, koje možete obilaziti jednom tjedno na radnim mjestima, poslije sudjelovanja u okupaciji tvornica na izdisaju, antikapitalističkim skupovima, gej povorkama, prosvjedima protiv crnokošuljaša ili rasturanja javnog zdravstva. Zašto si, na kraju svega, ne bi pripisali i jugoslavenstvo dok navijate za hrvatsku reprezentaciju? Ipak je to u aktualnim okolnostima najveći zamislivi akt identitetske subverzije, vaša domoljubna i navijačka dužnost, takoreći.
Lako je, naime, danas biti profašistički tudum.
P.S. Ovaj apel ne tiče se pojedinaca koji doista vjeruju da su ustaše mučenici, heroji i šehidi. Takvi su na neprijateljskoj strani. Službeno rade za aktualni antinogometni režim.
lupiga
