Hrvatska je nogometna slika uobičajena. Po domaćim se travnjacima, barem onima na kojima još ima nešto trave, igra drugi dio Prve Hrvatske nogometne lige koju iz godine u godinu, s izuzetkom Hajduka, zbog dominacije jednog kluba prati sve manji broj ljudi. Bez obzira što je prvi ovogodišnji sraz vodećih klubova na maksimirsku nedovršenu građevinu doveo oko 7.000 ljudi, za ilustraciju, to je manje nego primjerice kad se u Italiji prati neka biciklistička utrka drugog kvalitativnog razreda.
Kladioničari u slučaju „majstora s mora“ igraju na sigurno, Lokomotiva – Hajduk 1X, Betboxovi se pune učeničkim odvajanjima za školsku kuhinju, Mateo Beusan neumorno tumači prirodne položaje ruku, Mamići su na svojim pozicijama. Uglavnom sve je uobičajeno, rekli bismo, ništa novo bez obzira na kratkotrajnu buku oko stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o sportu, oko koje su mnogi pokušali prikupiti što više PR poena, iako nisu ni „bili u planu“, što bismo rekli, u srpnju prošle godine kad su te izmjene bile na snazi. Pa te političke opcije se zalažu za transparentnost, no i same nemaju objavljene podatke o primanjima sportskih udruga na web stranicama. Odmah se pojavila i teza o borbi protiv pojedinaca u sportu koji se bogate, jer poznato, je da hrvatski zakoni i inače tako djeluju. S druge strane ekspresno smo saznali od strane Hrvatskog nogometnog saveza, da postoje i nogomet na pijesku i ženski nogomet, pa jel'te, ne pričamo o profesionalnoj ligi.
Mučke provokacije
U moru klasičnih hrvatskih nebuloza vezanih za sam sport, pa i za najpopularniji sport koji okuplja nešto manje od 1.500 klubova, pojavila se među inima i vrlo kvalitetna studija Instituta za javne financije u svom projektu Fiscus pod naslovom „Poslovanje nogometnih klubova u Hrvatskoj“, a rad na ovoj analizi potpisuju Anto Bajo s tog instituta, te Marko Primorac sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.
Mamići su i dalje na pozicijama, a Dinamo kao najveći hrvatski nogometni klub ostvaruje preko 20 milijuna kuna godišnje od donacija Grada Zagreba, što je dvostruko više od prihoda ostvarenog od prodaje roba i pružanja usluga (FOTO: Hina)
Zaključkom ovaj dvojac razrješava sve moguće dileme o statusu nogometnih klubova. A on glasi ovako: „Usporedbom financijske pozicije klubova iz HNL I i II jasno je da se u slučaju HNL I radi o profesionalnim klubovima čija ukupna vrijednost igrača iznosi oko 1,3 milijarde kuna. Profesionalnu orijentaciju klubova HNL I potvrđuje i struktura igrača koji su često kupljeni u inozemstvu radi ostvarivanja vrhunskih sportskih rezultata i stvaranja poslovnih prihoda. Takvim poslovanjem klubovi sve manje predstavljaju javno dobro, a opravdano se postavlja pitanje njihova povlaštenog tretmana u smislu ustroja, poreznih pogodnosti i javnih subvencija. Osim što neprofitne organizacije općenito nisu obveznici poreza na dobit, upitan je i porezni tretman transfera igrača od kojih je samo Dinamo u posljednjih dvadeset godina uprihodio gotovo 1,5 mlrd. kuna. Kao najveći hrvatski nogometni klub, Dinamo ostvaruje preko 20 milijuna kuna godišnje od donacija Grada Zagreba, što je dvostruko više od prihoda ostvarenog od prodaje roba i pružanja usluga ili oko 25 puta više od prihoda od članarina i članskih doprinosa.“
Dvojac nastavlja s mučkim provokacijama protiv najdražeg kluba. Napisali su slijedeće: „Istovremeno, Dinamo je 2014. isplatio 6,5 milijuna kuna donacija, a u financijskim je izvještajima zabilježeno i oko 10 milijuna kuna potraživanja po zajmovima danim građanima i kućanstvima te pravnim osobama. S obzirom na značajno financiranje iz gradskog proračuna, postavlja se pitanje opravdanosti takvih zajmova. U strukturi financiranja nogometnih klubova dominiraju obveze, a posebno zabrinjava činjenica da od 21 kluba obuhvaćenog analizom, 10 klubova ima negativnu vrijednost kapitala. Na Dinamo se odnosi polovica dugoročnih obveza svih klubova HNL I i HNL II. Velik dio tih obveza, koje su se u 2014. povećale gotovo sedam puta, odnosi se na kredite banaka i ostalih kreditora u inozemstvu.“
Neisušena kaljuža
Poput stadiona u Kranjčevićevoj, tako se i nogometni klubovi u dva najviša ranga nalaze u glibu zaduženosti i nelikvidnosti. Očito liga u kojoj se prvak zna, kako bi rekao Boris Dežulović, do Velike Gospe, ne privlači više ambiciozne tipove kao u ona „zlatna vremena“ kad su travnjacima harali velikani poput metkovićke Neretve, veličkog Kamen Ingrada, suhopoljske Mladosti 127, TŠK-a iz Topolovca, Lučkog, Pazinke, Hrvatskog Dragovoljca i drugih.
Konkretne brojke kažu slijedeće – u Prvoj HNL klubovi su u gubitku 121 milijun kuna, od čega 90 milijuna otpada na Dinamo. Zanimljivo je da Dinamo ostvaruje gotovo trećinu svih prihoda Prve i Druge HNL zajedno. Dinamo, Zagreb, Lokomotiva i Slaven Belupo imaju relativno visoke izvanredne prihode – uglavnom od prodaje dugotrajne imovine i ostale nespomenute prihode. Iz financijskih izvještaja nije u potpunosti jasno što obuhvaćaju ostali prihodi, koji su visoki, a financijsko izvještavanje klubova o njima nije transparentno.
Uvijek dobar teren i pune tribine na utakmicama Lokomotive (FOTO: Hina)
Tako u te „ostale prihode“ kod Dinama od 120 milijuna otpada gotovo polovica – 62,5 milijuna, dok kod nekih klubova stoji nula (Rijeka, Split, Osijek, Istra 1961 i Inter).
Nepovoljnu financijsku poziciju nogometnih klubova u Hrvatskoj potvrđuju i pokazatelji likvidnosti i zaduženosti. Prema svim analiziranim pokazateljima, klubovi uglavnom imaju prilično lošu financijsku poziciju.
Zanimljiv je dio u kojem se analizira koeficijent obrta ukupne imovine. Ispada da su naši drugoligaši uspješniji u ostvarivanju financijskih rezultata od klubova prve lige (omjer je 0,88 za Drugu odnosno 0,53 za Prvu ligu). Koeficijent se računa tako da predstavlja omjer ukupnih prihoda i ukupne imovine koji pokazuje koliko novčanih jedinica prihoda donosi svaka novčana jedinica imovine. Prema ekonomičnosti ukupnog poslovanja (omjer ukupnih prihoda i rashoda) za Prvu ligu iznosi 0,76, dok je u drugoj ligi ponovno viši – 0,91. Riječ dvije i o neto profitnoj marži, što je omjer neto dobiti i ukupnih prihoda, a izračunava se s ciljem utvrđivanja sposobnosti ostvarivanja dobiti s obzirom na ostvarene prihode. Ta je analiza pokazala da su klubovi Druge HNL s prosječnom neto maržom profita od -0,1 i po ovom pokazatelju znatno uspješniji od klubova Prve lige kojima je vrijednost pokazatelja manja od -0,3.
Taj je podatak još porazniji uzme li se u obzir da je u deset klubova Prve lige zaposleno 309, a u 11 klubova HNL II tek 90 djelatnika. Najviše je zaposlenih, naravno, u Dinamu (86), pa u Hajduku (66), dok je u Rijeci taj broj tek 17, kao i primjerice u vinkovačkoj Cibaliji te koprivničkom Slaven Belupu.
Umjesto zaključka
Dvojac Primorac – Bajo efektno završavaju s analizom. Zaključuju: "Financijski rezultati i stvorene obveze ukazuju na činjenicu da je nogomet prerastao iz financijski manje važne društvene aktivnosti s očitim javnim koristima u ozbiljnu gospodarsku granu sa zastupljenijim privatnim interesima. Iako je u Hrvatskoj samo mali dio klubova (uglavnom prve lige) prošao tu tranziciju prema profesionalnom sportu, potrebno je jasno razgraničiti poslovanje profesionalnih i amaterskih klubova te ih sukladno njihovu statusu tretirati u sustavu javnog financiranja."
Ono što je vrlo bitno, ukazuju na potrebu čim hitnije regulacije ovog sektora i uspostavljanja stabilne zakonodavne i institucionalne infrastrukture za njegovu dugoročnu održivost, kako ne bi došlo do formiranja tramvaj-lige. Za nogometne klubove financirane javnim sredstvima treba propisati konkretne načine i iznose financiranja, ali i namjenu tako prikupljenih financijskih sredstava. Vidjet ćemo koliko će nove izmjene Zakona o sportu tome pridonijeti – jer kao i u mnogim drugim područjima – zakoni su solidno napisani, a provedba je netransparentna.
lupiga
Kladioničari u slučaju „majstora s mora“ igraju na sigurno, Lokomotiva – Hajduk 1X, Betboxovi se pune učeničkim odvajanjima za školsku kuhinju, Mateo Beusan neumorno tumači prirodne položaje ruku, Mamići su na svojim pozicijama. Uglavnom sve je uobičajeno, rekli bismo, ništa novo bez obzira na kratkotrajnu buku oko stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o sportu, oko koje su mnogi pokušali prikupiti što više PR poena, iako nisu ni „bili u planu“, što bismo rekli, u srpnju prošle godine kad su te izmjene bile na snazi. Pa te političke opcije se zalažu za transparentnost, no i same nemaju objavljene podatke o primanjima sportskih udruga na web stranicama. Odmah se pojavila i teza o borbi protiv pojedinaca u sportu koji se bogate, jer poznato, je da hrvatski zakoni i inače tako djeluju. S druge strane ekspresno smo saznali od strane Hrvatskog nogometnog saveza, da postoje i nogomet na pijesku i ženski nogomet, pa jel'te, ne pričamo o profesionalnoj ligi.
Mučke provokacije
U moru klasičnih hrvatskih nebuloza vezanih za sam sport, pa i za najpopularniji sport koji okuplja nešto manje od 1.500 klubova, pojavila se među inima i vrlo kvalitetna studija Instituta za javne financije u svom projektu Fiscus pod naslovom „Poslovanje nogometnih klubova u Hrvatskoj“, a rad na ovoj analizi potpisuju Anto Bajo s tog instituta, te Marko Primorac sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.
Mamići su i dalje na pozicijama, a Dinamo kao najveći hrvatski nogometni klub ostvaruje preko 20 milijuna kuna godišnje od donacija Grada Zagreba, što je dvostruko više od prihoda ostvarenog od prodaje roba i pružanja usluga (FOTO: Hina)
Zaključkom ovaj dvojac razrješava sve moguće dileme o statusu nogometnih klubova. A on glasi ovako: „Usporedbom financijske pozicije klubova iz HNL I i II jasno je da se u slučaju HNL I radi o profesionalnim klubovima čija ukupna vrijednost igrača iznosi oko 1,3 milijarde kuna. Profesionalnu orijentaciju klubova HNL I potvrđuje i struktura igrača koji su često kupljeni u inozemstvu radi ostvarivanja vrhunskih sportskih rezultata i stvaranja poslovnih prihoda. Takvim poslovanjem klubovi sve manje predstavljaju javno dobro, a opravdano se postavlja pitanje njihova povlaštenog tretmana u smislu ustroja, poreznih pogodnosti i javnih subvencija. Osim što neprofitne organizacije općenito nisu obveznici poreza na dobit, upitan je i porezni tretman transfera igrača od kojih je samo Dinamo u posljednjih dvadeset godina uprihodio gotovo 1,5 mlrd. kuna. Kao najveći hrvatski nogometni klub, Dinamo ostvaruje preko 20 milijuna kuna godišnje od donacija Grada Zagreba, što je dvostruko više od prihoda ostvarenog od prodaje roba i pružanja usluga ili oko 25 puta više od prihoda od članarina i članskih doprinosa.“
Dvojac nastavlja s mučkim provokacijama protiv najdražeg kluba. Napisali su slijedeće: „Istovremeno, Dinamo je 2014. isplatio 6,5 milijuna kuna donacija, a u financijskim je izvještajima zabilježeno i oko 10 milijuna kuna potraživanja po zajmovima danim građanima i kućanstvima te pravnim osobama. S obzirom na značajno financiranje iz gradskog proračuna, postavlja se pitanje opravdanosti takvih zajmova. U strukturi financiranja nogometnih klubova dominiraju obveze, a posebno zabrinjava činjenica da od 21 kluba obuhvaćenog analizom, 10 klubova ima negativnu vrijednost kapitala. Na Dinamo se odnosi polovica dugoročnih obveza svih klubova HNL I i HNL II. Velik dio tih obveza, koje su se u 2014. povećale gotovo sedam puta, odnosi se na kredite banaka i ostalih kreditora u inozemstvu.“
Neisušena kaljuža
Poput stadiona u Kranjčevićevoj, tako se i nogometni klubovi u dva najviša ranga nalaze u glibu zaduženosti i nelikvidnosti. Očito liga u kojoj se prvak zna, kako bi rekao Boris Dežulović, do Velike Gospe, ne privlači više ambiciozne tipove kao u ona „zlatna vremena“ kad su travnjacima harali velikani poput metkovićke Neretve, veličkog Kamen Ingrada, suhopoljske Mladosti 127, TŠK-a iz Topolovca, Lučkog, Pazinke, Hrvatskog Dragovoljca i drugih.
Konkretne brojke kažu slijedeće – u Prvoj HNL klubovi su u gubitku 121 milijun kuna, od čega 90 milijuna otpada na Dinamo. Zanimljivo je da Dinamo ostvaruje gotovo trećinu svih prihoda Prve i Druge HNL zajedno. Dinamo, Zagreb, Lokomotiva i Slaven Belupo imaju relativno visoke izvanredne prihode – uglavnom od prodaje dugotrajne imovine i ostale nespomenute prihode. Iz financijskih izvještaja nije u potpunosti jasno što obuhvaćaju ostali prihodi, koji su visoki, a financijsko izvještavanje klubova o njima nije transparentno.
Uvijek dobar teren i pune tribine na utakmicama Lokomotive (FOTO: Hina)
Tako u te „ostale prihode“ kod Dinama od 120 milijuna otpada gotovo polovica – 62,5 milijuna, dok kod nekih klubova stoji nula (Rijeka, Split, Osijek, Istra 1961 i Inter).
Nepovoljnu financijsku poziciju nogometnih klubova u Hrvatskoj potvrđuju i pokazatelji likvidnosti i zaduženosti. Prema svim analiziranim pokazateljima, klubovi uglavnom imaju prilično lošu financijsku poziciju.
Zanimljiv je dio u kojem se analizira koeficijent obrta ukupne imovine. Ispada da su naši drugoligaši uspješniji u ostvarivanju financijskih rezultata od klubova prve lige (omjer je 0,88 za Drugu odnosno 0,53 za Prvu ligu). Koeficijent se računa tako da predstavlja omjer ukupnih prihoda i ukupne imovine koji pokazuje koliko novčanih jedinica prihoda donosi svaka novčana jedinica imovine. Prema ekonomičnosti ukupnog poslovanja (omjer ukupnih prihoda i rashoda) za Prvu ligu iznosi 0,76, dok je u drugoj ligi ponovno viši – 0,91. Riječ dvije i o neto profitnoj marži, što je omjer neto dobiti i ukupnih prihoda, a izračunava se s ciljem utvrđivanja sposobnosti ostvarivanja dobiti s obzirom na ostvarene prihode. Ta je analiza pokazala da su klubovi Druge HNL s prosječnom neto maržom profita od -0,1 i po ovom pokazatelju znatno uspješniji od klubova Prve lige kojima je vrijednost pokazatelja manja od -0,3.
Taj je podatak još porazniji uzme li se u obzir da je u deset klubova Prve lige zaposleno 309, a u 11 klubova HNL II tek 90 djelatnika. Najviše je zaposlenih, naravno, u Dinamu (86), pa u Hajduku (66), dok je u Rijeci taj broj tek 17, kao i primjerice u vinkovačkoj Cibaliji te koprivničkom Slaven Belupu.
Umjesto zaključka
Dvojac Primorac – Bajo efektno završavaju s analizom. Zaključuju: "Financijski rezultati i stvorene obveze ukazuju na činjenicu da je nogomet prerastao iz financijski manje važne društvene aktivnosti s očitim javnim koristima u ozbiljnu gospodarsku granu sa zastupljenijim privatnim interesima. Iako je u Hrvatskoj samo mali dio klubova (uglavnom prve lige) prošao tu tranziciju prema profesionalnom sportu, potrebno je jasno razgraničiti poslovanje profesionalnih i amaterskih klubova te ih sukladno njihovu statusu tretirati u sustavu javnog financiranja."
Ono što je vrlo bitno, ukazuju na potrebu čim hitnije regulacije ovog sektora i uspostavljanja stabilne zakonodavne i institucionalne infrastrukture za njegovu dugoročnu održivost, kako ne bi došlo do formiranja tramvaj-lige. Za nogometne klubove financirane javnim sredstvima treba propisati konkretne načine i iznose financiranja, ali i namjenu tako prikupljenih financijskih sredstava. Vidjet ćemo koliko će nove izmjene Zakona o sportu tome pridonijeti – jer kao i u mnogim drugim područjima – zakoni su solidno napisani, a provedba je netransparentna.
lupiga
