Mi smo tu i ovakvu Hrvatsku stvarali na svoju sliku i priliku, da bismo od nje napravili ono što nama odgovara i da bi ona služila našim interesima, pa tko ste onda vi da nas ispitujete što smo i kako radili, tko vam daje pravo da nas sada kada je naš projekt pred završetkom uznemiravate i remetite naš cilj«, u prijevodu je poručio Škegro isto ono što u svome blogu piše Todorić.
Ma ja sam ovdje došao samo zato jer mi prijeti kazna od pet godina zatvora. Kada ne bi bilo toga, sigurno ne bih došao, pljunuo je istinu u oči saborskom Povjerenstvu za Agrokor bivši HDZ-ov ministar i potpredsjednik vlade Borislav Škegro.
Da, uistinu, tko se to usudi jednog Škegru pitati kako je to gospodario državnim novcem kojim je mimo zakona jamčio za Todorića, je li 31 milijun eura poreznih obveznika puno ili malo, za koje se sve to privatne tvrtke i tajkune svih ovih godina država nadavala jamstava »samo što to nitko ne vidi«, je li za sve to znao Franjo Tuđman i kako je Ante Ramljak postao njegov prijatelj. Prezir koji je Borislav Škegro pokazao prema članovima Povjerenstva prezir je prema Saboru koje ga je formiralo, dakle prema državi i njezinim institucijama.
Nije Škegro jedini koji Hrvatsku kao državu priznaje samo u prirodnim i povijesnim granicama koje određuju upravo on i njemu slični u onoj mjeri u kojoj je ta državnost u skladu s njihovim privatnim interesima. »Mi smo tu i ovakvu Hrvatsku stvarali na svoju sliku i priliku, da bismo od nje napravili ono što nama odgovara i da bi ona služila našim interesima, pa tko ste onda vi da nas ispitujete što smo i kako radili, tko vam daje pravo da nas sada kada je naš projekt pred završetkom uznemiravate i remetite naš cilj«, u prijevodu je poručio Škegro isto ono što u svome blogu piše Todorić.
Nitko ne smije da nas bije, ni istražuje, mi priznajemo samo sud svoje partije, a ona, zar vam nije to jasno, postoji da nas štiti. I to čini! Možda nitko do sada nije sadržajnije, slikovitije i preciznije između redaka sažeo četvrtstoljetnu povijest Republike Hrvatske od Borislava Škegre u te dvije rečenice svog svjedočanstva. Odlikovanog ministra, političara i privatnog poduzetnika kojeg samo prijetnja petogodišnjim zatvorom može natjerati da se pokaže pred saborskim Povjerenstvom i bahato kaže tek ono što želi reći.
A ono što je Škegro želio reći, naravno na sasvim slučajno i spontano pitanje glavnog HDZ-ovog istražitelja Milijana Brkića, ticalo se Franje Tuđmana i njegove uloge u privatizacijskoj pljački s početka devedesetih prošlog stoljeća.
– Ne, predsjednik Tuđman se time nije bavio. Postojala je prešutna podjela rada. Predsjednik se bavio obranom, vanjskim i unutarnjim poslovima, a vlada svim ostalim – odgovorio je Škegro ne bojeći se ni zemaljskog ni nebeskog suda.
Nažalost, nitko od oporbenih članova Povjerenstva nije se sjetio sa sobom ponijeti i Škegri kao dokaz pokazati crno-bijelu fotografiju iz tog doba na kojoj se čovjek pred kojim je povijest, dr. Franjo Tuđman, i poduzetnik pred kojim je budućnost, mlađahni Ivica Todorić, čvrsto i obećavajuće rukuju u uredu Prvog hrvatskog predsjednika, ispred čuvene slike Vlahe Bukovca »Hrvatski narodni preporod«. Taj kadar u kojem su, negdje između Ivana Gundulića i Ljudevita Gaja, svoju prisegu ovjekovječili Tuđman i Todorić, vrijedan je i više od pet Škegrinih godina zatvora.
I stotinu državnih jamstava! Taj dan kada su, jednom zauvijek, svoj pakt dogovorili Otac domovine i Otac imovine.
novilist
