Donald Trump se preko noći, iz pozicije autokrata, najprije premetnuo u poticatelja nereda i napadača na ustavno-pravno uređenje SAD-a, kako je tu njegovu ulogu definirao Kongres SAD-a u izglasanoj optužnici, impeachmentu, da bi na kraju postao i žrtva digitalnog kapitalizma.
Ova njegova prva pozicija već je dugo predmet rasprave. Autokrat je postao zahvaljujući neograničenom ljudskom oportunizmu, karijerizmu, žeđi za položaje, novac, privilegije i osobni probitak, što mu je omogućilo da korumpira polovicu američke političke klase.
Svi su se natjecali kako da se The Donaldu uvuku kao supozitoriji, u nadi da će nešto profitirati. Ali kada se Donald oteo kontroli i kad je, umjesto da se drži korumpirane političke klase i da s njom dijeli ratni plijen osvajanja vlasti, izgubio svaku vezu s realnosti – česta boljka političara na vlasti – onda je, pomislivši da je svemoguć, pokrenuo ljudsku lavinu u jurišu na Kongres.
I ispao je naivan kao i onaj drugi njegov imenjak, Donald Duck – Pajo Patak, odnosno, po hrvatski, Paško Patak. Možda će uvažena potpredsjednica Europske komisije, iz redova hrvatske političke klase, koja se probila u najviše sfere europske politike s oskudnim znanjem engleskog, odmah uvrstiti ovo ”nehrvatsko” ime – Pajo – u registar antihrvatske djelatnosti, ali sam spreman to riskirati.
The Donald je ispao naivan jer je povjerovao u svoje vlastite fake news, u lažne vijesti da je on doista omiljen ne samo kod njegovih supozitorija koji su ga okružili ogromnom količinom gela, nego i u narodu, u vojsci, u policiji, u medijima.
I – prešao se. Pokazalo se da je njegovo podbadanje gomile da ”budu divlji” i da jurišaju na Kongres da srede njegove protivnike ocijenjeno kao ono što doista jest – poticanje na nasilje.
Doduše, u preteškoj ocjeni da je to, što se pokazalo unutar kongresnog Kapitola, nekakav juriš na Zimski dvorac. Za to mu je nedostajao jedan Lenjin i eventualno jedan Trocki, umjesto naizgled debilne obitelji koja je skakutala negdje ispod neke bine na glazbu ”Glorie” i vikala: ”Pokažite im!”.
Razuzdana rulja koja je polomila sve što joj je došlo pod ruke i uz to pravila glupe selfije, prije je nalikovala jednom loše režiranom karnevalu, nego državnom udaru.
Ali, efekt svega toga je doista bio zastrašujući: srećom, nisu se uspjeli dokopati nijednog kongresmena, niti potpredsjednika Mikea Pencea, za koga je netko od te rulje pripremio i simbolična vješala.
Ali je zato poginulo pet ljudi, pet ljudskih života je prekinuto u tom ludom stampedu, a šesti se policajac nakon toga upucao i još ne znamo zašto.
Epilog je, naravno, očekivani. Impeachment koga neće biti, jer je dio američke političke klase, a to su republikanci, shvatili da ako osude Trumpa moraju osuditi i sami sebe što su ga prividno naivno, glupo, oportunistički i korumpirano slijedili sve ove četiri godine, kada je čovjek već davno prolupao, a to je bilo vidljivo čak iz Nasinih satelita.
Impeachmenta neće biti, jer bi to značilo da njegova partija presuđuje i samoj sebi, i to bi bio kolektivni harakiri.
Doći će do smjene vlasti, mirno ili pod opsadnim stanjem, i Amerika će moći s uzdahom olakšanja okrenuti jedan novi list.
S nadom da su mnogi naučili lekciju i da neće ponoviti pogreške, pa makar ne ostvarili preplaćenu karijeru u Donaldovoj administraciji ili dobili neki poslić od sada već posrnulog tajkuna.
Ali Donalda stiže i onaj mitski hibris – u vidu ukidanja njegovih računa na društvenim mrežama, neočekivana nemeza koja ga sada pretvara iz monstruma u žrtvu.
Facebook, Twitter, Amazon i ostale Big Tech industrije iz infosfere odlučile su odigrati ulogu pravednog demijurga i isključiti Donalda iz infosfere.
Sve je to u redu, da su htjeli blokirati njegov pristup utjecaju na raspaljenu, napušenu rulju koja je prošle srijede jurišala na Kongres. Ali problem je u tome, da su vlasnici svjetske infosfere tako preuzeli na sebe ulogu kolektivnog krvnika, bez suđenja, i bez prerogativa koji su im dani.
Jednostavno, vlasnici infosfere, digitalni kapitalisti, preuzeli su vlast u jednom trenutku, cenzurirajući Donalda. Pritom zaboravljaju da nisu, prije toga, cenzurirali one koji koriste tu infosferu za poticanje govora mržnje, poticanje na nasilje, rasnu i rodnu mržnju, dopuštajući svakome sve, zaštićeni anonimnim avatarima, prosipaju uvrede, mržnju, nasilje – sve to bez ikakve odgovornosti.
Kao što i kod nas razne platforme dopuštaju rasistima, nacionalistima, neoustašama, klerofašistima da koriste digitalne platforme za silovanje društva koje ih čita i za stvaranje atmosfere netrpeljivosti, mržnje, nasilja i terora.
Ovaj slučaj s Donaldom, koga ne treba žaliti jer je on kriv za stvaranje jednog paralelnog univerzuma hipokrizije, laži, manipulacije, opće korupcije i terora, ali ipak pokazuje da pored političke vlasti i njene zlouporabe postoji još jedna nova vlast koja se profilira i koja nas gura u futurističku distopiju.
A to je vlast digitalnih kapitalista, velikih kao što su oni iz Silikonske doline, sve do onih malih u našoj infosferi, koji zasada nisu toliko moćni kao neki Zuckerberger, Bezos, Dorsey i drugi magnati društvenih mreža.
Koje uopće nisu društvene mreže, već privatne mreže koje se skrivaju iza neke samoregulacije koja ne postoji kad nije u interesu njihovih profita. Zato mogu mirno prodirati u našu privatnu sferu, zasada manipulirajući nama samo kao potrošačima, ali u slučaju The Donalda vidimo da je njihova moć gotovo neograničena.
Naš život nije više ni online, ni offline, već – onlife, gdje je sve povezano unutar digitalnog i analogijskog prostora koga čine komunikacije i međusobne veze, koje čine tu infosferu.
A ta infosfera je novi prostor koji se zasniva na kolanju informacija, i onaj tko kontrolira informacije – kontrolira cijeli svijet. Baš zbog toga su potrebna jasna pravila, koje ne ostavljaju prostora da odluke donose Big Tech kompanije iz Silikonske doline.
Virtualni prostor koji su te kompanije uspostavile, koji se naziva ”društvenim mrežama”, nije nikakva društvena, već privatna mreža.
I ostat će privatna dok se ne izrade precizni mehanizmi cijelog društva za njenu kontrolu, za kontrolu njene potencijalne zlouporabe.
Danas su isključili Donalda, sutra će isključiti nas, ako im se ne bude svidjela neka tvrdnja ili kritika na njihovu štetu.
Stoga ovaj kiberprostor treba što prije regulirati, staviti pod javnu kontrolu nacionalnih parlamenata, međunarodnih organizacija, nevladinih udruga, potrošačkih asocijacija i, naravno, države – shvaćene kao servisa građana, a ne kao vlasti nad građanima.
Bez transparentnosti usluga, bez kontrole pružatelja usluga, bez utjecaja javnog mnijenja, s ovakvom hiper-komercijalizacijom, s ovakvim ludim tržištem i ovakvom ludom politikom – ostvarujemo, dobrovoljno i srljamo, gotovo s radošću, u Orwellovu 1984.
autograf
Ova njegova prva pozicija već je dugo predmet rasprave. Autokrat je postao zahvaljujući neograničenom ljudskom oportunizmu, karijerizmu, žeđi za položaje, novac, privilegije i osobni probitak, što mu je omogućilo da korumpira polovicu američke političke klase.
Svi su se natjecali kako da se The Donaldu uvuku kao supozitoriji, u nadi da će nešto profitirati. Ali kada se Donald oteo kontroli i kad je, umjesto da se drži korumpirane političke klase i da s njom dijeli ratni plijen osvajanja vlasti, izgubio svaku vezu s realnosti – česta boljka političara na vlasti – onda je, pomislivši da je svemoguć, pokrenuo ljudsku lavinu u jurišu na Kongres.
I ispao je naivan kao i onaj drugi njegov imenjak, Donald Duck – Pajo Patak, odnosno, po hrvatski, Paško Patak. Možda će uvažena potpredsjednica Europske komisije, iz redova hrvatske političke klase, koja se probila u najviše sfere europske politike s oskudnim znanjem engleskog, odmah uvrstiti ovo ”nehrvatsko” ime – Pajo – u registar antihrvatske djelatnosti, ali sam spreman to riskirati.
The Donald je ispao naivan jer je povjerovao u svoje vlastite fake news, u lažne vijesti da je on doista omiljen ne samo kod njegovih supozitorija koji su ga okružili ogromnom količinom gela, nego i u narodu, u vojsci, u policiji, u medijima.
Donald Trump se preko noći, iz pozicije autokrata, najprije premetnuo u poticatelja nereda i napadača na ustavno-pravno uređenje SAD-a, kako je tu njegovu ulogu definirao Kongres SAD-a u izglasanoj optužnici, impeachmentu, da bi na kraju postao i žrtva digitalnog kapitalizma
I – prešao se. Pokazalo se da je njegovo podbadanje gomile da ”budu divlji” i da jurišaju na Kongres da srede njegove protivnike ocijenjeno kao ono što doista jest – poticanje na nasilje.
Doduše, u preteškoj ocjeni da je to, što se pokazalo unutar kongresnog Kapitola, nekakav juriš na Zimski dvorac. Za to mu je nedostajao jedan Lenjin i eventualno jedan Trocki, umjesto naizgled debilne obitelji koja je skakutala negdje ispod neke bine na glazbu ”Glorie” i vikala: ”Pokažite im!”.
Razuzdana rulja koja je polomila sve što joj je došlo pod ruke i uz to pravila glupe selfije, prije je nalikovala jednom loše režiranom karnevalu, nego državnom udaru.
Ali, efekt svega toga je doista bio zastrašujući: srećom, nisu se uspjeli dokopati nijednog kongresmena, niti potpredsjednika Mikea Pencea, za koga je netko od te rulje pripremio i simbolična vješala.
Ali je zato poginulo pet ljudi, pet ljudskih života je prekinuto u tom ludom stampedu, a šesti se policajac nakon toga upucao i još ne znamo zašto.
Epilog je, naravno, očekivani. Impeachment koga neće biti, jer je dio američke političke klase, a to su republikanci, shvatili da ako osude Trumpa moraju osuditi i sami sebe što su ga prividno naivno, glupo, oportunistički i korumpirano slijedili sve ove četiri godine, kada je čovjek već davno prolupao, a to je bilo vidljivo čak iz Nasinih satelita.
Impeachmenta neće biti, jer bi to značilo da njegova partija presuđuje i samoj sebi, i to bi bio kolektivni harakiri.
Doći će do smjene vlasti, mirno ili pod opsadnim stanjem, i Amerika će moći s uzdahom olakšanja okrenuti jedan novi list.
S nadom da su mnogi naučili lekciju i da neće ponoviti pogreške, pa makar ne ostvarili preplaćenu karijeru u Donaldovoj administraciji ili dobili neki poslić od sada već posrnulog tajkuna.
Ali Donalda stiže i onaj mitski hibris – u vidu ukidanja njegovih računa na društvenim mrežama, neočekivana nemeza koja ga sada pretvara iz monstruma u žrtvu.
Facebook, Twitter, Amazon i ostale Big Tech industrije iz infosfere odlučile su odigrati ulogu pravednog demijurga i isključiti Donalda iz infosfere.
Sve je to u redu, da su htjeli blokirati njegov pristup utjecaju na raspaljenu, napušenu rulju koja je prošle srijede jurišala na Kongres. Ali problem je u tome, da su vlasnici svjetske infosfere tako preuzeli na sebe ulogu kolektivnog krvnika, bez suđenja, i bez prerogativa koji su im dani.
Jednostavno, vlasnici infosfere, digitalni kapitalisti, preuzeli su vlast u jednom trenutku, cenzurirajući Donalda. Pritom zaboravljaju da nisu, prije toga, cenzurirali one koji koriste tu infosferu za poticanje govora mržnje, poticanje na nasilje, rasnu i rodnu mržnju, dopuštajući svakome sve, zaštićeni anonimnim avatarima, prosipaju uvrede, mržnju, nasilje – sve to bez ikakve odgovornosti.
Kao što i kod nas razne platforme dopuštaju rasistima, nacionalistima, neoustašama, klerofašistima da koriste digitalne platforme za silovanje društva koje ih čita i za stvaranje atmosfere netrpeljivosti, mržnje, nasilja i terora.
Ovaj slučaj s Donaldom, koga ne treba žaliti jer je on kriv za stvaranje jednog paralelnog univerzuma hipokrizije, laži, manipulacije, opće korupcije i terora, ali ipak pokazuje da pored političke vlasti i njene zlouporabe postoji još jedna nova vlast koja se profilira i koja nas gura u futurističku distopiju.
A to je vlast digitalnih kapitalista, velikih kao što su oni iz Silikonske doline, sve do onih malih u našoj infosferi, koji zasada nisu toliko moćni kao neki Zuckerberger, Bezos, Dorsey i drugi magnati društvenih mreža.
Sve je to u redu da su htjeli blokirati njegov pristup utjecaju na raspaljenu, napušenu rulju koja je prošle srijede jurišala na Kongres. Ali problem je u tome, da su vlasnici svjetske infosfere tako preuzeli na sebe ulogu kolektivnog krvnika, bez suđenja, i bez prerogativa koje su im dane
Koje uopće nisu društvene mreže, već privatne mreže koje se skrivaju iza neke samoregulacije koja ne postoji kad nije u interesu njihovih profita. Zato mogu mirno prodirati u našu privatnu sferu, zasada manipulirajući nama samo kao potrošačima, ali u slučaju The Donalda vidimo da je njihova moć gotovo neograničena.
Naš život nije više ni online, ni offline, već – onlife, gdje je sve povezano unutar digitalnog i analogijskog prostora koga čine komunikacije i međusobne veze, koje čine tu infosferu.
A ta infosfera je novi prostor koji se zasniva na kolanju informacija, i onaj tko kontrolira informacije – kontrolira cijeli svijet. Baš zbog toga su potrebna jasna pravila, koje ne ostavljaju prostora da odluke donose Big Tech kompanije iz Silikonske doline.
Virtualni prostor koji su te kompanije uspostavile, koji se naziva ”društvenim mrežama”, nije nikakva društvena, već privatna mreža.
I ostat će privatna dok se ne izrade precizni mehanizmi cijelog društva za njenu kontrolu, za kontrolu njene potencijalne zlouporabe.
Danas su isključili Donalda, sutra će isključiti nas, ako im se ne bude svidjela neka tvrdnja ili kritika na njihovu štetu.
Stoga ovaj kiberprostor treba što prije regulirati, staviti pod javnu kontrolu nacionalnih parlamenata, međunarodnih organizacija, nevladinih udruga, potrošačkih asocijacija i, naravno, države – shvaćene kao servisa građana, a ne kao vlasti nad građanima.
Bez transparentnosti usluga, bez kontrole pružatelja usluga, bez utjecaja javnog mnijenja, s ovakvom hiper-komercijalizacijom, s ovakvim ludim tržištem i ovakvom ludom politikom – ostvarujemo, dobrovoljno i srljamo, gotovo s radošću, u Orwellovu 1984.
autograf
